Sastavljeno u skladu s člankom 3. stavkom 5. Statuta Europskog ombudsmana ^[1]

Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe dužnosnik je EU-a koji radi za agenciju EU-a i u postupku je razvoda od zaposlenika Europske investicijske banke (EIB). Imaju dijete. Dok je postupak razvoda u tijeku, nadležni nacionalni sud izdao je nalog kojim se utvrđuje da bi dijete trebalo boraviti s majkom (podnositeljem pritužbe). Nalogom nisu predviđeni privremeni aranžmani za financijsku potporu djetetu.

2. Suprug podnositelja pritužbe od EIB-a prima obiteljski doplatak i doplatak za uzdržavano dijete. Nakon odluke nacionalnog suda o boravištu djeteta podnositelj pritužbe zatražio je od PMO-a Komisije [2] da mu izravno isplati najmanje 50 % tih naknada. PMO ju je obavijestio da to neće biti moguće sve dok njezin suprug prima naknade od EIB-a.

3. Podnositelj pritužbe zatražio je 8. listopada 2013. od EIB-a da prestane isplaćivati naknade svojem suprugu i da joj ih izravno isplati.

4. EIB je objasnio da se, kad je riječ o obiteljskom doplatku, internim pravilima EIB-a predviđa da se taj doplatak može isplatiti samo članu osoblja EIB-a. Što se tiče doplatka za djecu, EIB je smatrao da se taj doplatak duguje osobi koja ima skrbništvo nad djetetom te je istaknuo da se odlukom nacionalnog suda određuje samo mjesto boravišta djeteta, dok se skrbništvo dijeli među roditeljima do donošenja konačne odluke o postupku razvoda. EIB je zaključio da će se doplatak za djecu isplaćivati u skladu s primjenjivim pravilima, tj. dužnosniku EU-a s višom osnovnom plaćom, u ovom slučaju ocu. Zbog toga je EIB odbio zahtjev podnositelja pritužbe.

5. Nezadovoljni tim ishodom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu 25. veljače 2014.

Istraga

6. Ombudsmanica je pokrenula istragu o pritužbi i utvrdila sljedeće navode i tvrdnje:

EIB je pogrešno smatrao da pojam skrbništva nad djetetom ima prednost pred pojmom boravišta djeteta te stoga nije poštovao vlastita provedbena pravila i provedbene odredbe Europske komisije o obiteljskim naknadama.

EIB bi se trebao obratiti PMO-u Komisije i platiti najmanje 50 % tih naknada izravno podnositelju pritužbe jer je priznao da dijeli skrbništvo nad djetetom.

7. Tijekom istrage ombudsmanica je zaprimila mišljenje EIB-a o pritužbi, a zatim i primjedbe podnositelja pritužbe kao odgovor na mišljenje EIB-a. Pri provođenju istrage Ombudsman je uzeo u obzir argumente i mišljenja stranaka.

Navod da je EIB pogrešno smatrao da pojam skrbništva nad djetetom ima prednost pred pojmom boravišta djeteta

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

8. Podnositelj pritužbe tvrdio je da se u Pravilniku o osoblju EIB-a izričito ne spominje skrbništvo nad djetetom, nego se umjesto toga upućuje na boravište djeteta i uzdržavanje djeteta. S obzirom na to da je u odluci nacionalnog suda utvrđeno da će dijete boraviti s njom i da ne postoje zakonske odredbe o financijskom uzdržavanju djeteta, ona je tvrdila da bi joj trebalo isplatiti naknade.

9. Nadalje je tvrdila da bi EIB, s obzirom na to da je priznao zajedničko skrbništvo, mogao isplatiti barem polovicu naknada. U tom se pogledu pozvala na provedbene odredbe Komisije kojima se predviđa da se, ako se skrbništvo nad djetetom izmjenjuje između dviju osoba i ne postoji sudska odluka kojom se utvrđuje točno razmjerno trajanje skrbništva, svakoj osobi isplaćuje polovina obiteljskih doplataka.

10. EIB je u svojem mišljenju iznio pregled sudskih postupaka razvoda koji su u tijeku i koji su relevantni za određivanje privremenog režima skrbništva nad djetetom. Iako je tim postupkom potvrđeno da je mjesto boravišta maloljetnika bilo kod majke, nacionalni sudovi priznali su i da je dijete pola vremena provodilo s ocem, koji je dobrovoljno pridonio njegovu financijskom uzdržavanju i skrbi. EIB je također naveo da se provedbena pravila Komisije ne primjenjuju na EIB.

11. Naposljetku, u odgovoru na zahtjev Ombudsmana EIB je pojasnio svoje tumačenje pojma skrbništva za potrebe ove pritužbe, kao da se odnosi na dužnost roditelja da uzdržavaju djetetove svakodnevne životne troškove.

12. Podnositeljica pritužbe u svojim je očitovanjima istaknula da je, kao što je to priznao EIB, dijete pola svojeg vremena provodilo sa svakim roditeljem, da su oba roditelja osiguravala njegovu skrb i uzdržavanje te da su oba roditelja dijelila skrbništvo. Podnositeljica pritužbe stoga je zaključila da bi joj bilo razumno dobiti polovinu emisijskih jedinica.

Preliminarna procjena Europskog ombudsmana koja je dovela do prijedloga rješenja

13. U skladu s pravilima o osoblju EIB-a i predmetne agencije EU-a, kada dva oženjena dužnosnika EU-a imaju pravo na određene naknade, ta se naknada isplaćuje onoj s najvišom osnovnom plaćom; U ovom slučaju, suprug podnositelja pritužbe. U tom su slučaju predmetni doplatci i. obiteljski doplatak ^[3] i ii. dječji doplatak.

14. Obiteljski doplatak dodjeljuje se na temelju Pravilnika o osoblju EIB-a članu osoblja koji je u braku ili ima uzdržavano dijete.[4] S obzirom na prethodno navedeno pravilo, sve dok je par zakonito u braku, suprug podnositelja pritužbe ima pravo na taj doplatak i stoga ga prima jer je dužnosnik s najvišom osnovnom plaćom. Stajalište EIB-a da mužu podnositelja pritužbe isplati cjelokupni obiteljski doplatak do okončanja postupka razvoda koji je u tijeku stoga je u skladu s primjenjivim pravilima. Stoga se prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju odnosi samo na doplatak za djecu.

15. U skladu s pravilima EIB-a doplatak za djecu dodjeljuje se ako roditelj stvarno osigurava uzdržavanje djeteta. U tom smislu, smatra se da se uzdržavanje pruža kada dijete živi s roditeljem ili roditelj uzdržava djetetove svakodnevne životne troškove.[5] EIB je izjavio da, ako se ta dva ne podudaraju, financijska potpora djetetu prevladava nad pitanjem boravišta. Naposljetku, u skladu s tim pravilima, u trenutku kada se pravnom odlukom utvrdi skrbništvo nad djetetom, doplatak za dijete isplaćuje se skrbniku djeteta.[6]

16. Nakon zahtjeva Ombudsmana EIB je pojasnio svoje tumačenje pojma skrbništva, za potrebe ove pritužbe, kao „ispunjavanje obveze skrbi o djeci gospodarskim sredstvima”. Ombudsmanica napominje da bi takvo shvaćanje pojma skrbništva podrazumijevalo da bi, ako se skrbništvo dijeli, trebala postojati dužnost ili pravna obveza uzdržavanja djetetovih svakodnevnih životnih troškova. Međutim, u ovom slučaju, kako je istaknuo EIB, navodeći nekoliko sudskih odluka, otac dobrovoljno dijeli troškove uzdržavanja djeteta. Drugim riječima, čini se da otac nema pravnu obvezu nakon sudske odluke o uzdržavanju djeteta. Neovisno o tome, EIB smatra da je skrbništvo u ovom slučaju podijeljeno. S obzirom na to, Ombudsman smatra da EIB-ovo tumačenje pojma skrbništva nije u potpunosti uvjerljivo.

17. Međutim, Ombudsmanica se slaže s ukupnom ocjenom EIB-a da činjenica da dijete boravi s majkom tijekom postupka razvoda ne znači da podnositelj pritužbe ima skrbništvo nad djetetom. Tu činjenicu nije osporio ni podnositelj pritužbe, koji priznaje da je trenutačno zajedničko zakonsko skrbništvo nad djetetom. Budući da se skrbništvo nad djetetom dijeli, u ovom je slučaju važno tko stvarno osigurava uzdržavanje djeteta.

18. U pogledu tog pitanja EIB je u svojem mišljenju u više navrata istaknuo da otac djeteta s podnositeljem pritužbe zapravo dijeli uzdržavanje djeteta. S obzirom na te okolnosti pučki pravobranitelj smatra da bi bilo pravedno da i roditelji dijele doplatak za djecu dok nadležni sud konačno ne riješi pitanje skrbništva.

19. Iako se pravilima EIB-a izričito ne predviđa dijeljenje doplatka za djecu, čini se da se njima ne isključuje ta mogućnost. Ombudsmanica stoga smatra da ništa ne sprečava Banku da u slučajevima kao što je ovaj (tj. zajedničko skrbništvo i zajedničko uzdržavanje) svakom roditelju isplati polovinu predmetne naknade. Čini se da je to u skladu i s načelima pravednosti i proporcionalnosti.

20. Europski ombudsman stoga predlaže rješenje u nastavku, u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana.

21. Osim toga, Ombudsmanica bi željela potaknuti EIB da izmijeni svoja pravila o dječjim doplatcima kako bi bolje odražavala trenutačnu stvarnost i prakse u postupcima razvoda, u kojima je zajedničko skrbništvo norma, a ne iznimka. U tom pogledu Ombudsman želi skrenuti pozornost EIB-a na pravila Komisije o osoblju, kojima se izričito predviđa podjela naknada „ako skrbništvo nad istim djetetom zamjenjuje dvije osobe i ne postoji sudski nalog ili nalog nadležnog upravnog tijela ili, ako takav nalog ne postoji, ne postoji stabilan sporazum između dotičnih osoba kojim se utvrđuje točno razmjerno trajanje skrbništva, svakoj se osobi isplaćuje polovina obiteljskih naknada. Pravo na posjećivanje ne smatra se skrbništvom.[7]

22. S obzirom na to da bi se prethodno navedeno pravilo činilo pravednim rješenjem problema zajedničkog skrbništva u slučajevima u kojima još nije donesena konačna sudska odluka o tom pitanju, Ombudsman potiče EIB da se nadahne tim pravilom.

Predloženo rješenje

Na temelju istrage o toj pritužbi Ombudsman predlaže EIB-u sljedeće rješenje:

Dok nacionalni sud ne donese konačnu odluku o pitanju skrbništva u postupku razvoda koji je u tijeku, EIB bi podnositelju pritužbe trebao isplatiti polovinu naknade za djecu.

Emily O'Reilly

Europski ombudsman

Strasbourg, 29. lipnja 2015.

[1] Odluka Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (94/262/EZUČ, EZ, Euratom), SL 1994., L 113, str. 15.

[2] PMO znači Ured za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu. Ured je Europske komisije za upravljanje individualnim pravima osoblja i njihovu isplatu. Vidjeti: http://ec.europa.eu/pmo/accueil_en.htm

[3] Treba napomenuti da je obiteljska naknada EIB-a jednaka naknadi za kućanstvo iz Pravilnika o osoblju za dužnosnike EU-a.

[4] Članak 2.2.1. provedbenih pravila EIB-a.

[5] Članak 2.2.2. treći stavak provedbenih pravila EIB-a

[6] Članak 2.2.5. provedbenih pravila EIB-a glasi kako slijedi: „Lorsque l’enfant à charge est confié en vertu des dispositions légales ou par décision de justice ou de l’autorité administrative compétente à la garde d’une autre personne, les allocations pour enfant à charge et scolaire sont versés directement à celle-ci pour le compte et au nom de l’agent. L’allocation de famille est stih dans tous les cas au membre de staff de la Banque”.

[7] Članak 3. Odluke Komisije o općim provedbenim odredbama za primjenu članaka 67. i 68. Pravilnika o osoblju i članaka 1., 2. i 3. Priloga VII. Pravilniku o osoblju, C (2004) 1364