sastavljeno u skladu s člankom 2. stavkom 10. Statuta Europskog ombudsmana ^[1]

Kontekst pritužbe

1. Financijskim sredstvima EU-a općenito upravlja Europska komisija („izravno upravljanje”). Ovisno o prirodi financiranja, upravljanje mogu provoditi zajedno s nacionalnim tijelima („podijeljeno upravljanje”) ili neizravno privatni subjekti („neizravno upravljanje”).[2] Veliki dijelovi proračuna EU-a dodijeljeni humanitarnoj pomoći i međunarodnom razvoju provode se u okviru neizravnog upravljanja.

2. Neovisno o načinu upravljanja, Komisija je i dalje u konačnici odgovorna za pravilno izvršenje proračuna EU-a. Ako se namjerava osloniti na neizravno upravljanje, Komisija mora provjeriti ima li predmetni subjekt uspostavljene odgovarajuće sustave, pravila i postupke kako bi se osiguralo da su financijski interesi EU-a zaštićeni na isti način kao i kada Komisija izvršava proračun u okviru izravnog upravljanja [3].

3. Relevantnu procjenu („ocjena na temelju stupova”) redovito provodi vanjski revizor na temelju skupa „referentnih uvjeta”[4] koje je utvrdila Komisija.

4. Zbog revizije Financijske uredbe [5] 2013. i 2018. Komisija je od „partnerskih organizacija” za koje je već provedena procjena morala zatražiti da se podvrgnu obnovljenim ocjenama na temelju stupova na temelju revidiranih pravila.

5. Podnositelj pritužbe, novinar, zatražio je javni pristup [6] svim dokumentima i korespondenciji povezanima s ocjenom na temelju stupova međunarodne organizacije koja provodi sredstva EU-a u području migracija pod neizravnim upravljanjem.

6. Komisija je utvrdila da je 16 dokumenata obuhvaćeno područjem primjene zahtjeva podnositelja pritužbe za pristup, uključujući dva izvješća o procjeni na temelju stupova od 3. prosinca 2014. i 5. listopada 2020. koja je sastavio vanjski revizor. Komisija je omogućila potpun ili širok djelomičan pristup četrnaest dokumenata koji sadržavaju korespondenciju s dotičnom međunarodnom organizacijom. Kad je riječ o dvama preostalim dokumentima, odnosno dvama izvješćima, Komisija je odbila dati pristup, oslanjajući se na potrebu za zaštitom osobnih podataka [7] i komercijalnih interesa [8].

7. Podnositelj pritužbe nezadovoljan je odbijanjem Komisije da omogući pristup dvama izvješćima o ocjeni jer se oslonila na potrebu zaštite komercijalnih interesa. Nakon što je primio negativan odgovor na ponovni zahtjev, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu u rujnu 2022.

Istraga

8. Ombudsmanica je pokrenula istragu o odbijanju Komisije da odobri javni pristup dvama predmetnim izvješćima o ocjeni na temelju stupova, na temelju potrebe zaštite komercijalnih interesa.

9. Tijekom istrage istražni tim Ombudsmana pregledao je ta dva izvješća, kao i komunikaciju Komisije s dotičnom međunarodnom organizacijom, s kojom se savjetovao o zahtjevu podnositelja pritužbe za pristup.

Izneseni argumenti

10. Komisija je tvrdila da bi se objavom izvješća ugrozila prava intelektualnog vlasništva predmetnog vanjskog revizora. Rečeno je da je revizor procijenio strukturu i učinkovitost relevantnih sustava, kontrola, postupaka i pravila međunarodne organizacije te da se dijelovi izvješća mogu smatrati dovoljno kreativnima da se mogu smatrati izvornim radom. Komisija je dodala da su izvješća plaćena i da su namijenjena samo njoj i dotičnoj međunarodnoj organizaciji.

11. Komisija je tvrdila i da izvješća sadržavaju poslovno osjetljive informacije o predmetnoj međunarodnoj organizaciji, kao što su informacije o posebnoj metodologiji i znanju, stručnom znanju, osposobljavanju te istraživanju i razvoju, kao i nalazi i preporuke revizora. Komisija je zaključila da bi se objavom tih informacija ugrozili komercijalni interesi obaju predmetnih subjekata.

12. Naposljetku, Komisija je utvrdila da ne postoji prevladavajući javni interes za objavu i da su argumenti podnositelja pritužbe u tom pogledu previše općeniti.

13. Podnositelj pritužbe tvrdio je da su struktura i oblik izvješća o procjeni na temelju stupova u velikoj mjeri standardizirani jer se temelje na predlošku koji je dostavila Komisija.

14. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da ciljna publika dokumenata nije relevantna. Rekao je da, s obzirom na to da je većina dokumenata koje Komisija posjeduje izrađena za internu ili međuinstitucijsku uporabu, prihvaćanje tog argumenta značilo bi da se većina dokumenata koje Komisija posjeduje ne može otkriti. 

15. Osim toga, podnositelj pritužbe smatrao je da je rizik od objave koji je utvrdila Komisija isključivo hipotetski, među ostalim s obzirom na dobro utvrđen položaj međunarodne organizacije kao partnerske organizacije Komisije.

16. Podnositelj pritužbe naveo je i da je transparentnost potrebna zbog središnje uloge međunarodne organizacije u provedbi migracijske politike EU-a i znatnog opsega financiranja koje svake godine prima od EU-a.

Procjena Europskog ombudsmana

17. Komercijalne informacije, uključujući intelektualno vlasništvo, mogu se zaštititi zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima (Uredba 1049/2001).[9] Međutim, institucije EU-a ne mogu se osloniti na potrebu zaštite komercijalnih interesa samo zato što se informacije odnose na poduzeće ili njegov rad. Relevantna iznimka služi zaštiti poslovno osjetljivih informacija, odnosno informacija koje bi, ako se otkriju, ugrozile legitimne komercijalne interese dotičnog subjekta. To može biti slučaj ako se informacije odnose na poslovnu strategiju poduzeća ili njegovo stručno znanje (na primjer, posebna metodologija jedinstvena za subjekt i nepoznata konkurentima).

18. Pri primjeni te iznimke institucije EU-a stoga moraju objasniti kako bi otkrivanje konkretno i stvarno ugrozilo predmetne legitimne komercijalne interese. Osim toga, rizik od nastanka štete na koju se sumnja mora biti razumno predvidljiv, a ne samo hipotetski.[10]

19. Nakon što je preispitao dva sporna izvješća i 14 dokumenata kojima je Komisija podnositelju pritužbe dala širok djelomičan pristup, Ombudsman nije uvjeren da Komisijini argumenti mogu opravdati neotkrivanje izvješća u cijelosti.

20. Konkretno, u pogledu komercijalnog interesa vanjskog revizora [...]. Stoga nije vjerojatno da bi otkrivanje tih dijelova moglo ugroziti prava intelektualnog vlasništva revizora. Činjenica da su izvješća upućena određenoj publici i da je revizor pružio svoje usluge u zamjenu za plaćanje nije relevantna za pitanje treba li izvješća objaviti u skladu s Uredbom 1049/2001.

21. U pogledu komercijalnih interesa međunarodne organizacije [...]. Stoga Ombudsmanu nije jasno kako bi otkrivanje tih dijelova izvješća moglo imati negativne posljedice za dotičnu međunarodnu organizaciju.

22. Kad je riječ o dijelovima izvješća koji sadržavaju detaljne primjedbe, nalaze i preporuke, teško je vidjeti kako bi ih se moglo smatrati osjetljivima kao takve. [...] Stoga nije jasno kako bi otkrivanje tih informacija moglo ugroziti komercijalne interese međunarodne organizacije. [...]

23. S obzirom na sve to, Ombudsman smatra da se može razumno smatrati da samo ograničeni dijelovi izvješća sadržavaju poslovne tajne koje zaslužuju zaštitu u skladu s člankom 4. stavkom 2. prvom alinejom Uredbe 1049/2001. [...]

24. Iznimka za zaštitu komercijalnih interesa može se ukinuti ako postoji javni interes za otkrivanje koji se smatra važnijim. Međutim, iako argumenti koje je iznio podnositelj pritužbe idu u prilog postojanju snažnog javnog interesa za transparentnost izvješća, čini se da se njima ne može utvrditi prevladavajući javni interes. To bi bio slučaj samo ako bi bilo nešto što bi upućivalo na to da su ocjene na temelju stupova na neki način bile manjkave.

25. S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da, s obzirom na to da je Komisija svoju odluku temeljila na izuzeću za zaštitu komercijalnih interesa, nije opravdano uskratiti javni pristup relevantnim dijelovima izvješća u cijelosti .

26. Podnositelj pritužbe nije osporio redigiranje osobnih podataka sadržanih u izvješćima.

Prijedlog rješenja

Na temelju prethodno navedenih nalaza Ombudsman predlaže da Europska komisija ponovno razmotri svoju odluku o odbijanju pristupa (u mjeri u kojoj se ne odnosi na osobne podatke) i omogući širok djelomičan pristup izvješćima, uz detaljno objašnjenje, u pogledu svih dijelova za koje smatra da zaslužuju zaštitu u skladu s člankom 4. stavkom 2. prvom alinejom Uredbe 1049/2001, kako bi se njihovim otkrivanjem konkretno i stvarno ugrozili komercijalni interesi dotične međunarodne organizacije.

Komisija se poziva da do 16. siječnja 2023. obavijesti Ombudsmana o svim mjerama koje je poduzela u vezi s navedenim prijedlogom rješenja.

Emily O'Reilly

Europski ombudsman

Strasbourg, 4. studenoga 2022.

Napomena: Neki dijelovi prijedloga rješenja povjerljivi su i uklonjeni.

[1] Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=uriserv%3AOJ.L_.2021.253.01.0001.01.ENG&toc=OJ%3AL%3A2021%3A253%3ATOC

[2] Za više informacija o različitim vrstama upravljanja posjetite: https://ec.europa.eu/info/funding-tenders/find-funding/funding-management-mode_en.

[3] Članak 154. Uredbe 2018/1046 o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije („Financijska uredba”): https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex%3A32018R1046.

[4] Trenutačni opis poslova dostupan je na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:32019D0606(01)&from=EN.

[5] Vidjeti bilješku 3.

[6] U skladu s Uredbom 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije:

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/ALL/?uri=celex%3A32001R1049.

[7] U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Uredbe 1049/2001.

[8] U skladu s člankom 4. stavkom 2. prvom alinejom Uredbe 1049/2001.

[9] U skladu s člankom 4. stavkom 2. prvom alinejom Uredbe 1049/2001.

[10] Vidjeti, primjerice, presudu Prvostupanjskog suda od 13. travnja 2005., VKI protiv Komisije, T-2/03, točka 69.:

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A62003TJ0002&qid=1666343897772.

[11] Vidjeti točku 16. ove presude.