Predmet se odnosio na to kako je Europska izvršna agencija za klimu, infrastrukturu i okoliš (CINEA) osigurala učinkovit postupak preispitivanja prijedloga projekta odbijenog za financiranje sredstvima EU-a. Podnositeljica pritužbe tvrdila je da, unatoč pokušajima da dobije pomoć od relevantne informatičke službe za pomoć, sustav za podnošenje zahtjeva za preispitivanje iako internetski račun nije funkcionirao, čime joj je uskraćena mogućnost da zatraži preispitivanje.

Ombudsmanica je utvrdila da je CINEA podnositelju pritužbe dala jasne informacije o tome kako zatražiti preispitivanje evaluacije i što učiniti u slučaju problema. Podnositelj pritužbe nije dostavio nikakve dokaze o tehničkim problemima s kojima se susreo i nije bilo naznaka o tehničkim problemima s internetskim sustavom tijekom relevantnog razdoblja. Podnositelj pritužbe nije kontaktirao informatičku službu za pomoć kako bi zatražio dodatnu pomoć, iako je još uvijek bilo vremena da to učini.

Ombudsmanica je stoga zaključila istragu sa zaključkom da nije bilo nepravilnosti u postupanju CINEA-e.

Podnositelj pritužbe bio je nezadovoljan načinom na koji je Europska agencija za kontrolu ribarstva (EFCA) odgovorila na njegovu zabrinutost zbog nedostatka transparentnosti u postupcima odabira osoblja. Tvrdio je, među ostalim, da EFCA nije obavijestila neuspješne kandidate o ishodu njihovih prijava. 

Ombudsmanica je pokrenula istragu i zatražila od EFCA-e pojašnjenja o tom pitanju.

Tijekom istrage EFCA je obavijestila Ombudsmana da namjerava poduzeti korake kako bi mogla pojedinačno obavijestiti sve neuspješne kandidate nakon svake faze postupka odabira. Ombudsmanica je pozvala EFCA-u da je u roku od šest mjeseci obavijesti o mjerama koje je u tu svrhu poduzela te je smatrala da u ovoj fazi nisu opravdane daljnje istrage o tom pitanju.

Istraga Europskog ombudsmana pokazala je i probleme s načinom na koji kandidati mogu podnijeti pritužbe na postupke odabira. Tijekom istrage EFCA je uspostavila funkcionalni poštanski sandučić za administrativne pritužbe neuspješnih kandidata. Ombudsmanica je pozdravila taj korak i zaključila taj aspekt istrage kako je riješen.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup dokumentima koji se odnosio na određene informacije dobivene putem usluge CleanSeaNet, alata kojim upravlja Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) za praćenje onečišćenja mora. Podnositelj pritužbe, platforma istraživačkog novinarstva, bio je zainteresiran za rezultate provjera mogućih izlijevanja nafte na morsku površinu, posebno podataka za 2019. EMSA je tvrdila da su se autori podataka, nacionalna tijela obalnih država, usprotivili njihovu objavljivanju. 

Ombudsmanica je utvrdila da u skladu sa zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima takav prigovor sam po sebi ne može opravdati odbijanje pristupa. Ombudsmanica je napomenula da je EMSA u prošlosti objavila slične podatke i istaknula da su zatraženi podaci informacije o okolišu koje bi trebale biti transparentnije.

Ombudsmanica je stoga predložila da EMSA ponovno ocijeni zahtjev s ciljem odobravanja javnog pristupa. EMSA je prihvatila prijedlog rješenja i sada je na svojim internetskim stranicama objavila opsežne informacije o otkrivanju mogućih izljeva nafte i rezultatima provjere u sustavu CleanSeaNet za cijelo razdoblje od 2015. do 2021. Ombudsmanica pozdravlja pozitivan odgovor EMSA-e na njezin prijedlog rješenja i zaključuje predmet.

Predmet se odnosio na odbijanje Europske komisije da podnositelju pritužbe omogući javni pristup dokumentima o Komisijinoj reviziji i administrativnoj istrazi irskih nadležnih tijela, što je Komisiju potaklo da opozove irski plan kontrole za vaganje ribarskih proizvoda. Komisija je tvrdila da je daljnje postupanje nakon revizije još bilo u tijeku i da bi otkrivanje dokumenata ugrozilo zaštitu svrhe inspekcija, istraga i revizija.

Ombudsman je utvrdio da irska nadležna tijela još nisu provela preporuke Komisije i stoga još nisu otklonila utvrđene nedostatke. To znači da je daljnje postupanje nakon revizije još u tijeku. S obzirom na to da bi Komisija mogla pokrenuti postupke zbog povrede protiv Irske ako se ti nedostatci ne riješe u dovoljnoj mjeri, Ombudsman je smatrao razumnim da se Komisija osloni na opću pretpostavku neotkrivanja dokumenata. Ombudsman je također utvrdio da se na osnovu argumenata podnositelja pritužbe ne može utvrditi postojanje prevladavajućeg javnog interesa za otkrivanje dokumenata.

Na temelju toga Ombudsman je ustvrdio da je Komisijino odbijanje javnog pristupa spornim dokumentima opravdano te je zaključio svoju istragu kojom je utvrđeno da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na propust Europske komisije da pravodobno odgovori na zahtjev za javni pristup dokumentima koji se odnose na reviziju vanjske talijanske flote.

Ombudsmanica je utvrdila da Komisija nije poštovala rokove utvrđene zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima. Smatrala je da rezultati Komisije u ovom predmetu nisu u skladu sa standardima moderne, transparentne uprave prilagođene građanima. Međutim, s obzirom na to da je Komisija donijela konačnu odluku tijekom istrage i s obzirom na to da Ombudsman sada sustavno ispituje vrijeme koje je Komisiji potrebno za obradu zahtjeva za javni pristup dokumentima, smatrala je da daljnje istrage nisu opravdane. Stoga je zatvorila istragu.