Izrađeno u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana [1]

Mladi austrijski državljanin radio je kao neplaćeni pripravnik u delegaciji EU-a u Aziji. Nakon toga obratila se ESVD-u kako bi se žalila na njegovu praksu neisplaćivanja naknade pripravnicima i na nedostatak relevantnih informacija u tom pogledu.

Ombudsmanica je istražila to pitanje. Prihvatila je stajalište ESVD-a da stažisti u delegaciji cijene stažiranje kao takve mogućnosti, koje traju od tri do šest mjeseci, doista mogu predstavljati važan korak u njihovoj karijeri. Zbog toga smatra da bi mogućnosti pripravništva trebale biti dostupne što većem broju osoba, a ne samo onima koji si to mogu priuštiti. Ombudsmanica smatra da neplaćeno pripravništvo može dovesti do diskriminatorne situacije s obzirom na to da će osobama iz manje povlaštenih sredina vjerojatno nedostajati financijska sredstva za pripravništvo. Stoga će propustiti ovu vrijednu priliku za poboljšanje svojih kvalifikacija i vještina. Osim toga, praksa neplaćenog stažiranja može biti kontraproduktivna u utvrđivanju najprikladnijih kandidata.

Ombudsmanica smatra da trenutačna praksa ESVD-a da ne plaća pripravnike u svojim delegacijama predstavlja nepravilnosti u postupanju te preporučuje da ESVD svim svojim pripravnicima, uključujući one u delegacijama EU-a, isplati odgovarajuću naknadu. U tom pogledu upućuje na pozitivan primjer Europskog parlamenta koji je ukinuo neplaćeno stažiranje u Glavnom tajništvu.

Kad je riječ o pružanju informacija o mogućnostima kratkoročnog radnog iskustva u delegacijama EU-a, Ombudsmanica napominje da je ESVD tijekom istrage na zadovoljavajući način riješio taj dio pritužbe.

Okolnosti pritužbe

1. Mladi austrijski državljanin radio je kao neplaćeni pripravnik u delegaciji EU-a u Aziji. Kad je prihvatila stažiranje, nije znala da Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD), koja upravlja delegacijama EU-a, plaća neke od svojih stažista. Nakon toga obratila se ESVD-u kako bi se žalila na činjenicu da stažisti u delegacijama nisu plaćeni. Napomenula je da je uobičajena praksa da se pripravnici u institucijama EU-a plaćaju. Navela je da na internetskim stranicama ESVD-a nije navedeno da stažisti u delegacijama EU-a nisu plaćeni. Prema njezinu mišljenju, neplaćanje pripravnika predstavlja neopravdanu diskriminaciju mladih stručnjaka koji dolaze iz nepovoljnijih sredina.

2. Budući da ESVD nije odgovorio, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu u ožujku 2014. Nakon što je od Europskog ombudsmana primio podsjetnik da bi trebao odgovoriti podnositelju pritužbe, ESVD je odgovorio da je podnositelju pritužbe pruženo neplaćeno stažiranje „na njezin zahtjev”. Također je potpisala ugovor o stažiranju u kojem je potvrdila da „volonter sam u Izaslanstvu i neću primati plaću, plaću ni naknadu […]”.

3. Podnositeljica pritužbe obavijestila je Ombudsmanicu da i dalje smatra da ESVD ne bi trebao nuditi neplaćena pripravništva.

Istraga

4. Ombudsmanica je u listopadu 2014. zatražila odgovor ESVD-a o zabrinutosti podnositelja pritužbe da ne uspijeva osigurati dovoljnu razinu transparentnosti u pogledu svojih pripravništava te da ne nudi plaćena pripravništva u delegacijama EU-a.[2] Podnositelj pritužbe želio je da ESVD nudi samo plaćena pripravništva i da prestane nuditi neplaćena pripravništva. 

5. Ombudsmanica je u prosincu 2014. primila odgovor ESVD-a na pritužbu. Ombudsmanica je u studenome 2015. primila primjedbe podnositelja pritužbe na odgovor ESVD-a. Istražni tim Ombudsmana također se u tri navrata sastao s ESVD-om kako bi raspravljali o tom slučaju, u svibnju, rujnu i prosincu 2016. ESVD je u siječnju 2017. dostavio dodatne informacije u pisanom obliku. U preporuci Europskog ombudsmana uzimaju se u obzir argumenti i stajališta stranaka.

Navodni propust ESVD-a da osigura dovoljnu razinu transparentnosti u pogledu svojeg pripravništva i isplati pripravnike u delegacijama EU-a

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

6. Podnositelj pritužbe izjavio je da na internetskim stranicama ESVD-a nisu navedene nikakve informacije o neplaćenom pripravništvu. Mladi će stoga o tom pripravništvu učiti samo putem neformalnih kontakata, bilo s osobljem ESVD-a bilo s postojećim pripravnicima.

7. ESVD je u svojem odgovoru naveo da je u postupku ažuriranja svoje internetske stranice i da će do kraja 2014. objaviti opće informacije o dvjema zasebnim prilikama za stažiranje u delegacijama, odnosno za „visoke stručnjake” u delegacijama (koji su plaćeni) i za neplaćeno stažiranje.

8. ESVD je također izjavio da je u srpnju 2014. delegacijama već dostavio nove smjernice o neplaćenom pripravništvu. Cilj ovih smjernica bio je učiniti transparentnijim objavljivanje neplaćenih mogućnosti pripravništva i osigurati kvalitetu takvih pripravništava koja nude delegacije. Delegacije koje žele objaviti slobodna radna mjesta za stažiranje na svojim internetskim stranicama sada moraju zatražiti prethodno odobrenje sjedišta ESVD-a, koje će provjeriti je li jasno da je stažiranje neplaćeno. U svim takvim objavljenim oglasima za slobodna radna mjesta za stažiranje mora se jasno opisati i postupak odabira koji treba slijediti.

9. Nakon što je u ožujku 2014. donesena Preporuka Vijeća o kvalitativnom okviru za pripravništvo [3], ESVD je sastavio novi predložak za ugovore o pripravništvu u delegacijama EU-a. ESVD je istaknuo da se ovom Preporukom ne isključuje neplaćeno pripravništvo. Kako bi se povećala transparentnost, u predlošku se jasno navode obrazovni ciljevi koje delegacije EU-a trebaju ispuniti i zadaće koje će obavljati neplaćeni pripravnik. ESVD je pripravnike opisao kao mlade osobe sa sveučilišnom diplomom koje prelaze iz obrazovanja na tržište rada. Cilj je pripravništva steći praktično iskustvo koje odgovara njihovim vještinama.

10. ESVD je izjavio da delegacije EU-a moraju poštovati primjenjivo lokalno zakonodavstvo. Ako se lokalnim zakonodavstvom ne dopušta neplaćeno stažiranje, delegacija ne može imati neplaćene stažiste [4].

11. ESVD je napomenuo da „velik broj organizacija, privatnih i javnih, pravno i javno nudi neplaćena pripravništva (na primjer, Europska komisija, Ujedinjeni narodi...)”. ESVD je također tvrdio da postoji objektivna razlika između vlastitog plaćenog (Bruxelles) i neplaćenog (delegiranog) pripravništva. Te se razlike odnose na trajanje i mjesto stažiranja te na dob, razinu kvalifikacija i iskustvo stažista. U njemu je navedeno da u svakom slučaju mnogi neplaćeni stažisti u delegacijama EU-a imaju pravo na neku vrstu financijske potpore, kao što su stipendije. ESVD je predložio da bi delegacije u budućnosti trebale osigurati da kandidati za neplaćeno stažiranje „imaju pravo na neku vrstu [vanjske] financijske naknade prije početka stažiranja”. Spomenula je i mogućnost ograničavanja stažiranja u delegacijama na studente koji stažiraju u okviru studija.

12. Podnositeljica pritužbe u svojim je primjedbama tvrdila da su ciljevi plaćenog pripravništva u Bruxellesu i neplaćenog pripravništva u delegacijama u osnovi istovjetni.

Procjena Europskog ombudsmana koja je dovela do preporuke

13. Podnositelj pritužbe zabrinut je zbog toga što ESVD ne pruža dovoljno informacija o mogućnostima pripravništva. Također je zabrinuta zbog toga što ESVD nudi neplaćena pripravništva koja su, prema njezinu mišljenju, diskriminirajuća.

Informacije o mogućnostima pripravništva

14. ESVD je poduzeo korake za rješavanje tog pitanja. ESVD je ažurirao svoje internetske stranice na kojima se sada pružaju informacije o mogućnostima kratkoročnog radnog iskustva u delegacijama EU-a.[5] Sada je jasno da postoje dva načina za stjecanje kratkoročnog radnog iskustva u delegacijama EU-a.

15. Jedan od načina je sudjelovanje u programu za mlađe stručnjake u delegacijama, koji se plaća i traje devet mjeseci (uz moguće produljenje).[6] Prema ESVD-u, taj program „omogućuje uspješnim kandidatima da budu zaposleni kao punopravni članovi „administrativnog i tehničkog osoblja” delegacije”.[7] Mladi stručnjaci u delegacijama primaju bespovratna sredstva u iznosu od 1300 EUR svaki mjesec, doprinos za smještaj u iznosu od 1 000 EUR, kao i doprinos za poteškoće. Primaju i jednokratni doprinos za nastanjenje u iznosu od 2000 EUR „na početku stažiranja”, doprinos za troškove putovanja „za svako razdoblje stažiranja” i 500 EUR za pokrivanje troškova osiguranja za svako razdoblje od devet mjeseci „pripravništva”.[8] Države članice predlažu odgovarajuće kandidate, a uspješne kandidate potom odabiru ESVD i Komisija. Prema internetskim stranicama ESVD-a trenutačno je u delegacijama EU-a zaposleno 75 mlađih stručnjaka.[9]

16. Druga je mogućnost neplaćeni program stažiranja za mlade osobe sa sveučilišnom diplomom koje žele steći radno iskustvo. Takva neplaćena pripravništva traju od tri do šest mjeseci. [10] Delegacije EU-a odabiru kandidate izravno, nakon općeg odobrenja programa iz sjedišta ESVD-a u Bruxellesu.[11]

17. ESVD je delegacijama EU-a dao i smjernice o neplaćenom pripravništvu. U skladu s tim smjernicama delegacije moraju objaviti oglase za slobodna radna mjesta za stažiranje i utvrditi postupak odabira koji treba slijediti. Nadalje, na internetskim stranicama jasno je navedeno da su ta pripravništva u delegacijama EU-a neplaćena.

18. Radi cjelovitosti važno je napomenuti da ESVD nudi i drugi program stažiranja, odnosno takozvani program stažiranja „plava knjiga”.[12] Ta se vrsta stažiranja plaća [13] i nudi (uglavnom) u Bruxellesu.[14]

19. Na temelju prethodno navedenog ombudsmanica zaključuje da je ESVD taj dio pritužbe riješio na zadovoljavajući način.

O praksi neplaćenog stažiranja u delegacijama EU-a

20. Europska unija temelji se na vrijednosti jednakosti [15]. Svaka diskriminacija, kao što je diskriminacija na temelju socijalnog podrijetla, strogo je zabranjena u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima [16]. Osim toga, Unija mora zaštititi mlade od gospodarskog iskorištavanja [17].  Administracija EU-a vezana je tim temeljnim pravilima i načelima u svojim aktivnostima. Ombudsmanica, kao i uvijek, poziva upravu EU-a da bude primjer drugima.

21. Prema Međunarodnoj organizaciji rada (ILO)„diskriminacija pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja” odnosi se na prakse čiji je učinak stavljanje određenih pojedinaca u položaj podređenosti ili nepovoljnog položaja na tržištu rada ili na radnom mjestu zbog njihove rase, boje kože, vjere, spola, političkog mišljenja, nacionalne ekstrakcije, društvenog podrijetla ili bilo kojeg drugog obilježja koje nema nikakve veze s poslom koji se obavlja. ... Neizravna diskriminacija odnosi se na situacije, mjere ili prakse koje su naizgled neutralne, ali koje zapravo negativno utječu na osobe iz određene skupine. ... Jednakost mogućnosti i postupanja omogućuje svim pojedincima da u potpunosti razviju svoje talente i vještine u skladu sa svojim težnjama i sklonostima te da imaju jednak pristup zapošljavanju i jednake radne uvjete.”[18]

22. Iako pripravništvo nije radni odnos, u užem smislu, između poslodavca i pripravnika, Ombudsmanica smatra da načela koja je utvrdio ILO pružaju korisne smjernice.

23. Argument podnositelja pritužbe, prema kojem su neplaćena pripravništva diskriminirajuća prema osobama koje dolaze iz manje privilegiranih društvenih sredina, ima određenu bit. Neosporno je da mladi diplomanti koji žele obaviti neplaćeno stažiranje mogu naići na praktične poteškoće bez financijske potpore, primjerice od svoje obitelji. Stažiranje u delegaciji EU-a ne uključuje samo putne troškove, već i troškove smještaja, života i osiguranja. Stoga neplaćeno pripravništvo u delegacijama EU-a može postati povlastica za nekolicinu, odnosno one s financijskim sredstvima.

24. Tijekom različitih sastanaka s istražnim timom Ombudsmana 2016. ESVD je tvrdio da neplaćeno pripravništvo ne predstavlja diskriminaciju na temelju socijalnog podrijetla. ESVD je tvrdio da svi neplaćeni stažisti u delegacijama EU-a smatraju da je stažiranje korisno za njihovu budućnost. Takvim pripravništvom stječu vrijedno iskustvo koje pomaže u izgradnji njihova profesionalnog profila, čineći ih privlačnijima na tržištu rada.

25. Ombudsmanica ne sumnja da stažisti u delegaciji cijene stažiranje. Naime, takve mogućnosti mogu biti važan korak u njihovoj karijeri.  Zbog toga bi mogućnosti pripravništva trebale biti dostupne što većem broju osoba, a ne samo onima koji si to mogu priuštiti. Neplaćenim pripravništvom može se nastaviti socijalna isključenost jer će osobama slabijeg imovinskog stanja vjerojatno nedostajati financijska sredstva za pripravništvo. Stoga će propustiti ovu vrijednu priliku za poboljšanje svojih kvalifikacija i vještina. To može, na kraju, dovesti do manjeg broja budućih mogućnosti zapošljavanja za manje privilegirane, inicirajući začarani krug u kojem "privilegija slijedi privilegiju". Neplaćanje pripravnika može biti praksa koja se čini neutralnom, ali koja, prema riječima ILO-a, zapravo negativno utječe na manje privilegirane osobe. Osiguravanje, kako je predložio ESVD, da kandidati za neplaćeno stažiranje, osobe s diplomom ili studenti primaju financijsku potporu iz drugih izvora osim ESVD-a ne rješava taj problem. U stvari, to ovjekovječuje problem.

26. Vijeće Europske unije u svojoj preporuci o kvalitativnom okviru za pripravništvo (na koju upućuje sam ESVD), iako ne isključuje neplaćeno pripravništvo, ipak priznaje socijalne troškove koji mogu proizaći iz takvog pripravništva. Ti socijalni troškovi uključuju ograničavanje mogućnosti za razvoj karijere osoba u nepovoljnom položaju.[19] U preporuci Vijeća priznaju se i problemi koji nastaju kada se pripravnicima nudi malo financijskih sredstava ili ih se uopće ne nudi. Zapravo, izražava zabrinutost zbog toga što se pripravnici koriste kao jeftina ili čak neplaćena radna snaga.[20] ESVD se nije bavio tim aspektima preporuke Vijeća.

27. Međutim, ova istraga nije usmjerena na pitanje iskorištavaju li se pripravnici i koriste li se kao jeftina ili neplaćena radna snaga. Činjenica da oni obavljaju „stvarni” posao kao sastavni dio osposobljavanja koristi pripravnicima i ublažava svaki rizik od iskorištavanja. Činjenica da stažisti donose dodanu vrijednost delegacijama odražava se u napomeni ESVD-a o neplaćenom stažiranju, koja se šalje delegacijama EU-a, u kojoj se navodi da se „neplaćeno stažiranje uspostavlja u korist stažista, kao i u interesu delegacije”(moje isticanje). Delegacije EU-a dobivaju informacije od pripravnika i mogu čak ovisiti o njihovu doprinosu. Imajući to na umu, Ombudsmanica primjećuje da bi sustav neplaćenog stažiranja mogao dovesti do neželjene posljedice da delegacije EU-a ne privuku sve najbolje kandidate za stažiranje; privući će samo one koji imaju dovoljno financijskih sredstava da plate za sebe. To očito nije u interesu delegacija EU-a.

28. Važno je napomenuti da ESVD svojim stažistima u Bruxellesu isplaćuje naknadu.[21] Prema mišljenju ESVD-a, postoje određene razlike između stažiranja u delegacijama i stažiranja u Bruxellesu, odnosno u pogledu lokacije, trajanja i primijenjenog postupka odabira. Iako mogu postojati određene objektivne razlike između plaćenog i neplaćenog pripravništva, to ne mijenja činjenicu da je ključni cilj pripravništva u osnovi isti. S jedne strane, stažiranje (uglavnom) mladim osobama s diplomom pruža profesionalno iskustvo iz prve ruke u onome što je zapravo vanjska služba EU-a, a s druge strane stažisti doprinose radu delegacija koje čak mogu, kao što je prethodno navedeno, ovisiti o stažistima.

29. ESVD nije pružio nikakvo objektivno opravdanje za razlikovanje između svojih stažista sa sjedištem u Bruxellesu, koji su plaćeni, i stažista u delegacijama, koji nisu plaćeni.[22]

30. Europski parlament bavio se pitanjem neplaćenog stažiranja. U rezoluciji iz 2010. Parlament je pozvao institucije EU-a da pruže dobar primjer tako što će svim stažistima isplaćivati minimalnu naknadu koja se temelji na standardnim troškovima života u mjestu u kojem se stažira.[23] Ombudsmanica napominje da Parlament više ne nudi neplaćena stažiranja, čak ni u slučaju stažiranja studenata. Sada isplaćuje naknadu svim svojim pripravnicima, unatoč proračunskim ograničenjima za institucije EU-a.

31. Ombudsmanica također smatra da je važno napomenuti u kojoj se mjeri ESVD koristi pripravništvom u delegacijama EU-a. ESVD ima mrežu od 139 delegacija EU-a koje, između osoblja ESVD-a i Komisije, zapošljavaju 5 800 osoba (podaci za kraj 2015.).[24] ESVD je 2016. ponudio oko 800 neplaćenih pripravništava. Čini se vjerojatnim da se ESVD u određenoj mjeri oslanja na dostupnost pripravnika kako bi dopunio rad osoblja s punim radnim vremenom u svojim delegacijama. Ombudsmanica razumije da će plaćanje takvog broja stažista stvoriti proračunska pitanja za ESVD. Međutim, to je pitanje o kojem bi se ESVD mogao odlučiti obratiti proračunskom tijelu.

32. Radi cjelovitosti Ombudsmanica smatra da je standard u svim institucijama EU-a, osim ESVD-a, ponuditi plaćena pripravništva. Iako neke institucije mogu ponuditi i kratkoročna, neplaćena pripravništva, to nipošto nije norma. Ombudsmanica će razmotriti u kojoj mjeri bilo koja druga institucija EU-a može imati takvu praksu.

33.  U tom kontekstu ombudsmanica smatra da praksa ESVD-a da pruža neplaćena pripravništva u svojim delegacijama predstavlja nepravilnost u postupanju. Na temelju tih nepravilnosti u postupanju Ombudsman preporučuje ESVD-u da svim svojim stažistima, uključujući one u delegacijama EU-a, isplati odgovarajuću naknadu. Iznos naknade koji se isplaćuje mogao bi se temeljiti na troškovima života u zemlji u koju su stažisti raspoređeni.

Preporuka

Na temelju istrage o toj pritužbi ombudsmanica ESVD-u daje sljedeću preporuku:

ESVD bi svim svojim stažistima, uključujući one u delegacijama EU-a, trebao isplatiti odgovarajuću naknadu. Iako će narav te naknade biti u nadležnosti ESVD-a, Ombudsmanica smatra da bi naknada trebala biti takva da se njome poštuje načelo nediskriminacije i da bi se njome trebalo osigurati da se mlade potiče da se prijave za stažiranje bez obzira na njihov financijski status (ili financijski status njihove obitelji).

ESVD i podnositelj pritužbe bit će obaviješteni o toj preporuci.  U skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana ESVD šalje detaljno mišljenje do 15. svibnja 2017.

Strasbourg, 15. veljače 2017.

Emily O’Reilly

Europski ombudsman

 

[1] Odluka Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (94/262/EZUČ, EZ, Euratom), SL 1994., L 113, str. 15.

[2] Podnositelj pritužbe također se žalio da je ESVD-u bilo potrebno nerazumno vrijeme za davanje odgovora. Međutim, s obzirom na to da se ESVD ispričao zbog kašnjenja u odgovaranju podnositelju pritužbe, Ombudsman smatra da to pitanje nije potrebno dodatno riješiti. Isto tako, nema razloga za daljnje istrage u pogledu navoda da ESVD prvotno nije odgovorio na njemačkom jeziku jer je u konačnici dao odgovor na tom jeziku. Stoga ta pitanja nisu obuhvaćena područjem primjene ove istrage.

[3] https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/lsa/141424.pdf.

[4] Ombudsmanica razumije da ESVD u praksi ne nudi stažiranje svojim delegacijama u zemljama koje ne dopuštaju neplaćeno stažiranje.

[5] http://eeas.europa.eu/jobs/delegations/index_en.htm.

[6] http://eeas.europa.eu/jobs/delegations/junior-professional-delegations/index_en.htm.

[7] http://eeas.europa.eu/headquarters/headquarters-homepage/2466/working-in-an-eu-delegation_en.

[8] http://eeas.europa.eu/headquarters/headquarters-homepage/2463/junior-professional-in-delegation-jpd_en.

[9] Idem.

[10] http://eeas.europa.eu/jobs/delegations/index_en.htm#traineships.

[11] Prema podacima koje je ESVD dostavio Ombudsmanu, ESVD je ponudio 603 pripravništva u 2014., 726 u 2015. i 477 za prvu polovicu 2016. Očekuje se da će u 2016. ponuditi ukupno oko 800 neplaćenih pripravništava u delegacijama EU-a.

[12] Programom stažiranja "plava knjiga" upravlja Europska komisija. Više informacija dostupno je na internetu: http://ec.europa.eu/stages/home_en.

[13] Plaćeni stažisti u ESVD-u primaju naknadu od oko 1150 EUR mjesečno.

[14] Prema informacijama koje su predstavnici ESVD-a dostavili tijekom sastanka s istražnim timom Ombudsmana, stažisti „plave knjige” u prošlosti su povremeno bili poslani delegacijama EU-a.

[15] Članak 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU).

[16] Članak 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

[17] Članak 32. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

[18] http://www.ilo.org/empent/područja/business-helpdesk/faqs/WCMS_DOC_ENT_HLP_BDE_FAQ_EN/lang--en/index.htm#Q1.

[19] Vidjeti u tom pogledu uvodnu izjavu 4. Preporuke Vijeća o kvalitativnom okviru za pripravništvo.

[20] Uvodne izjave 9. i 10. navedene preporuke Vijeća.

[21] Osim toga, ako stažist nije obuhvaćen nijednim drugim sustavom zdravstvenog osiguranja, bit će osiguran od bolesti pod uvjetima utvrđenima u polici zdravstvenog osiguranja koju institucije imaju kod osiguravajućeg društva. ESVD također pokriva dio osiguranja pripravnika od nezgode. Zaposleni stažisti mogu dobiti i naknadu za putovanje, ovisno o raspoloživosti proračunskih sredstava.

[22] Radi jasnoće ne može se usporediti program plaćenih mlađih stručnjaka u delegacijama (JPD) i neplaćeno stažiranje u delegacijama EU-a. Prvo, program JPD namijenjen je mlađim stručnjacima, a ne mladim osobama s diplomom (kao što je program neplaćenog stažiranja). Drugo, ESVD nije dosljedan u svojoj definiciji programa JPD. Iako se to iskustvo ponekad naziva „pripravništvom”, ono se jednako tako odnosi na mlađe stručnjake kao na „puno osoblje delegacija EU-a”, a time i na zaposlenike delegacija. Treće, program JPD nije program koji organizira isključivo ESVD (uključene su države članice i Komisija).

[23] Rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2010. (2009/2221(INI)), točka 72., dostupna na internetu: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52010IP0262&from=EN.

[24] https://eeas.europa.eu/sites/eeas/files/year_activityreport_2015_en.pdf.