Izrađeno u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana [1]

Predmet se odnosi na odbijanje Europske investicijske banke (EIB) da podnositelju pritužbe, čiji je suprug zaposlenik EIB-a, isplati dječji doplatak. Tužiteljica i njezin suprug rastavljeni su u postupku razvoda braka koji je u tijeku. Do okončanja razvoda i donošenja odluke o skrbništvu nad djecom nacionalni sud odlučio je da bi njihovo dijete trebalo boraviti s majkom, odnosno podnositeljem pritužbe u ovom predmetu. U međuvremenu roditelji imaju zajedničko skrbništvo nad djetetom i dijele troškove uzdržavanja. Podnositeljica pritužbe zatražila je od EIB-a da joj isplati barem polovinu naknade za djecu koja se trenutačno u cijelosti isplaćuje njezinu suprugu. EIB je to odbio jer je otac nastavio imati (zajedničko) skrbništvo nad djetetom. U slučaju da se majci dodijeli puno skrbništvo nad djetetom, EIB bi joj isplatio dječji doplatak.

Europski ombudsman istražio je to pitanje i utvrdio da oslanjanje EIB-a na činjenicu da otac i dalje ima skrbništvo nije uvjerljivo. Predložila je EIB-u da podnositelju pritužbe isplati polovinu naknade za djecu do konačne odluke nacionalnog suda o pitanju skrbništva.

Nažalost, EIB nije prihvatio prijedlog Ombudsmana i nije pružio uvjerljive razloge za svoju odluku. Ombudsmanica je sada dala preporuku EIB-u ponavljajući svoj prijedlog rješenja. Također je predložila EIB-u da što prije revidira svoja interna pravila o dječjim doplatcima kako bi se osiguralo da se njima pravedno rješavaju vrste situacija koje nastaju u slučajevima raspada braka.

Pozadina

1. Podnositelj pritužbe dužnosnik je EU-a koji radi za agenciju EU-a i u postupku je razvoda od zaposlenika Europske investicijske banke (EIB). Imaju dijete. Dok je postupak razvoda u tijeku, nadležni nacionalni sud naložio je da dijete boravi s majkom (podnositeljem pritužbe). Nalogom nisu predviđeni privremeni aranžmani za financijsku potporu djetetu.

2. Suprug podnositelja pritužbe od EIB-a prima obiteljski doplatak i doplatak za uzdržavano dijete. Nakon odluke nacionalnog suda o boravištu djeteta podnositelj pritužbe zatražio je od PMO-a [2] da mu izravno isplati najmanje 50 % tih naknada. PMO ju je obavijestio da to neće biti moguće sve dok njezin suprug prima naknade od EIB-a. Savjetovao je podnositelju pritužbe da se obrati izravno EIB-u.

3. Podnositelj pritužbe zatražio je 8. listopada 2013. od EIB-a da prestane isplaćivati naknade svojem suprugu i da joj ih izravno isplati.

4. EIB je objasnio da se u pogledu obiteljske naknade internim pravilima EIB-a predviđa da se ta naknada može isplaćivati samo članu osoblja EIB-a. Kad je riječ o naknadi za djecu, EIB je smatrao da se ona isplaćuje osobi koja ima skrbništvo nad djetetom. Istaknuo je da se odluka nacionalnog suda odnosi samo na mjesto boravišta djeteta i da se roditeljska skrb dijeli među roditeljima do donošenja konačne odluke u postupku razvoda. EIB je zaključio da će se doplatak za djecu isplaćivati u skladu s primjenjivim pravilima, tj. dužnosniku EU-a s višom osnovnom plaćom, što je u ovom slučaju otac. Zbog toga je EIB odbio zahtjev podnositelja pritužbe.

5. Nezadovoljni tim ishodom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu 25. veljače 2014.

6. Ombudsmanica je pokrenula istragu o tvrdnji podnositelja pritužbe da je EIB pogrešno smatrao da pojam skrbništva nad djetetom ima prednost pred pojmom boravišta djeteta te stoga nije poštovao vlastita provedbena pravila i provedbene odredbe Europske komisije o obiteljskim naknadama. Istraga je uključivala i tvrdnju podnositelja pritužbe da bi se EIB trebao obratiti PMO-u i platiti najmanje 50 % tih naknada izravno podnositelju pritužbe jer je priznao da dijeli skrbništvo nad djetetom [3].

Navod da je EIB pogrešno smatrao da pojam skrbništva nad djetetom ima prednost pred pojmom boravišta djeteta

Prijedlog Europskog ombudsmana za rješenje

7. Ombudsmanica je ispitala pravila o osoblju EIB-a i predmetne agencije EU-a. Kad je riječ o obiteljskom doplatku, utvrdila je da je odluka EIB-a da ga isplati suprugu podnositelja pritužbe, do okončanja postupka razvoda koji je u tijeku, u skladu s primjenjivim pravilima.

8. Kad je riječ o doplatku za djecu, ombudsmanica je napomenula da se, u skladu s pravilima EIB-a, doplatak za djecu odobrava ako roditelj stvarno osigurava uzdržavanje djeteta, što u praksi znači da dijete živi s roditeljem ili da roditelj uzdržava dijete za svakodnevne životne troškove. EIB je naveo da, ako se ta dva kriterija ne podudaraju, kao u ovom slučaju, činjenica pružanja financijske potpore djetetu ima prednost pred pitanjem boravišta. EIB je također pojasnio svoje tumačenje pojma skrbništva kao „ispunjavanja obveze skrbi o djeci gospodarskim sredstvima”.

9. Prema mišljenju Europskog ombudsmana, to bi tumačenje podrazumijevalo da bi se, ako se skrbništvo dijeli, trebala dijeliti i pravna obveza pružanja potpore djetetu. Međutim, s obzirom na to da je EIB istaknuo da otac djeteta dobrovoljno dijeli troškove uzdržavanja djeteta, Ombudsman je smatrao da bi bilo pravedno da i roditelji dijele doplatak za dijete dok nadležni nacionalni sud konačno ne odluči o pitanju skrbništva.

10. Stoga je 29. lipnja 2015., nakon što je uzeo u obzir argumente i mišljenja stranaka, Ombudsman iznio sljedeći prijedlog rješenja:

„Do konačne odluke nacionalnog suda o pitanju skrbništva u postupku razvoda koji je u tijeku, EIB bi podnositelju pritužbe trebao isplatiti polovinu naknade za djecu”.

11. Osim toga, Ombudsman je potaknuo EIB da izmijeni svoja pravila o dječjim doplatcima kako bi bolje odražavala trenutačnu stvarnost i prakse u postupcima razvoda. Ombudsmanica je predložila da bi se EIB mogao voditi pravilima Europske komisije o tom pitanju. Tim se pravilima izričito predviđa podjela doplataka u slučajevima u kojima skrbništvo nad djetetom dijele dvije osobe i u kojima nije bilo sudskog naloga ili drugog naloga nadležnog upravnog tijela [4].

12. U svojem odgovoru od 7. rujna 2015. EIB je pristao preispitati svoja pravila o dječjim doplatcima. Obavijestila je Ombudsmana da će ga, iako bi taj postupak mogao potrajati, dovršiti što je prije moguće. Kad je riječ o prijedlogu Europskog ombudsmana za rješenje, EIB je naveo da bi, u nedostatku izmjene općih pravila koja se primjenjuju na cjelokupno osoblje EIB-a, plaćanje polovice naknade za djecu podnositelju pritužbe, kako je predložio Europski ombudsman, bilo isključivo usmjereno na podnositelja pritužbe te bi stoga predstavljalo kršenje načela jednakog postupanja. To bi mogao pravno osporiti suprug podnositelja pritužbe, kao i drugi agenti i njihovi bračni drugovi koji bi bili u sličnoj situaciji. Zbog toga je EIB ostao pri svojem stajalištu da u ovoj fazi podnositelju pritužbe ne može isplatiti polovinu doplatka za djecu.

13. U svojim primjedbama na odgovor EIB-a podnositelj pritužbe pozdravio je predložene buduće izmjene pravila EIB-a, ali je izrazio nezadovoljstvo stajalištem EIB-a o njezinu konkretnom slučaju. Istaknula je da EIB nije naveo da ne može platiti polovinu naknade za djecu zbog nedostatka pravne osnove, ali da to neće učiniti zbog vjerojatnog budućeg pravnog postupka protiv njega, bilo od strane supruga podnositelja pritužbe ili drugih članova osoblja EIB-a u sličnoj situaciji. Također se nije složila sa stajalištem EIB-a o načelu jednakog postupanja te je tvrdila da ju je EIB diskriminirao u odnosu na njezina supruga i druge članove osoblja EIB-a.

14. Nadalje, ponovila je argument prema kojem, iako pravila EIB-a izričito ne predviđaju podjelu doplatka za djecu, ništa ne sprečava EIB da isplati polovinu doplatka za djecu svakom roditelju, kao iznimku od općeg pravila.

Procjena Europskog ombudsmana nakon prijedloga rješenja

15. EIB nije osporio Ombudsmanovu analizu predmeta ni njezin zaključak da EIB-ovo stajalište nije uvjerljivo. Ombudsmanica smatra da je, čak i u okviru njezinih postojećih pravila, moguće podijeliti isplatu dječjeg doplatka među roditeljima. Ombudsmanica smatra da EIB, time što odbija podijeliti doplatak za djecu među roditeljima, ne poštuje vlastite provedbene odredbe.

16. Ombudsmanica pozdravlja odluku EIB-a da pozitivno odgovori na njezin prijedlog da bi trebao izmijeniti svoja pravila o dječjim doplatcima kako bi bolje odražavala trenutačnu stvarnost i prakse u postupcima razvoda. Međutim, napominje da godinu dana nakon njezina prijedloga ta pravila još nisu izmijenjena. Stoga Ombudsmanica poziva EIB da što prije dovrši taj postupak izmjene i da je o tome obavijesti.

17. Ombudsmanica izražava žaljenje zbog toga što je EIB odbio njezin prijedlog da sada podnositelju pritužbe isplati polovinu naknade za djecu. Iako EIB prihvaća potrebu za izmjenom svojih pravila i pristao je to učiniti u skladu s prijedlogom Europskog ombudsmana, i dalje to odbija učiniti u predmetu podnositelja pritužbe. Argumenti koje je EIB iznio u prilog svojem stajalištu, prema kojima tužitelju u ovoj fazi ne može isplatiti polovicu doplatka za djecu, nisu uvjerljivi zbog razloga navedenih u nastavku.

18. Kao prvo, EIB tvrdi da bi isplata polovice naknade za djecu podnositelju pritužbe predstavljala povredu načela jednakog postupanja u pogledu drugih agenata EIB-a i njihovih bračnih drugova koji bi se nalazili u sličnoj situaciji. Ombudsmanica napominje da EIB ne upućuje na takvu sličnu situaciju. Čak i da se drugi zaposlenici EIB-a doista nalaze u sličnoj situaciji, ništa ne bi spriječilo EIB da prema njima postupa jednako kao prema podnositelju pritužbe, čime bi se osiguralo jednako postupanje prema svima. Kao što je Ombudsman već istaknuo [5], iako se pravilima EIB-a izričito ne predviđa dijeljenje doplatka za djecu, njima se ne isključuje ni ta mogućnost te stoga ništa ne sprečava EIB da, u slučajevima kao što je ovaj, isplaćuje svaku roditeljsku polovinu predmetne naknade. S obzirom na obvezu EIB-a da izmijeni svoja pravila o dječjim doplatcima, u skladu s prijedlogom Europskog ombudsmana, jasno je da bi to sada trebao učiniti u slučaju podnositelja pritužbe.

19. Kao drugo, EIB tvrdi da bi suprug podnositelja pritužbe osporio odluku EIB-a ako mu odluči isplatiti polovinu dječjeg doplatka. Važno je pojasniti da se prijedlog Ombudsmana za rješenje odnosio samo na buduće isplate dječjih doplataka, a ne na isplate koje su već izvršene suprugu podnositelja pritužbe. Nadalje, Ombudsman napominje da naknada za uzdržavano dijete, iako je dio primitaka od rada člana osoblja, nije namijenjena uzdržavanju tog člana osoblja, nego je namijenjena isključivo uzdržavanju njegova djeteta/djece [6]. Osim toga, doplatak za djecu ima socijalni cilj i isplaćuje se kao priznanje troškova povezanih s uzdržavanjem djeteta [7]. Isplata naknada osoblju institucija Europske unije nije uređena privatnopravnim odredbama, nego Pravilnikom o osoblju EIB-a. Stoga je na Sudu Europske unije, kako je predviđeno člankom 41. Pravilnika o osoblju, a ne na drugim sudovima, da odlučuje o sporovima između supruga podnositelja pritužbe i EIB-a u vezi s pravilnim tumačenjem odredbi o naknadama za djecu.

20. Ombudsmanica ne vidi zašto bi mogućnost pravnog osporavanja od strane supruga podnositelja pritužbe trebala odvratiti EIB od donošenja ispravne i poštene odluke.

21. Od EIB-a se, kao institucije koja se zalaže za dobru upravu, očekuje da djeluje pošteno i razumno, da uzima u obzir i uravnotežuje sve uključene interese te da bude osjetljiv na pojedinačne okolnosti. U tom je slučaju postupak razvoda u tijeku, a o skrbništvu nad djetetom nije donesena pravna odluka. Međutim, donesena je službena odluka o boravištu djeteta, a nadležni sudovi priznali su da oba roditelja doprinose uzdržavanju djeteta. Potrebno je uzeti u obzir interese djeteta u vezi s načelom proporcionalnosti. Čini se proporcionalnim i razumnim, kao što je Ombudsman već istaknuo [8], da se polovina naknade za uzdržavano dijete isplaćuje svakoj osobi koja dijeli skrbništvo nad djetetom. Međutim, čini se da je EIB u ovom slučaju nažalost uzeo u obzir, isključivo i neproporcionalno, vlastiti interes za izbjegavanje sudskih postupaka.

22. S obzirom na navedeno Ombudsmanica smatra da nije potrebno da ona ispita druge argumente koje je podnositelj pritužbe iznio u svojim očitovanjima na odgovor EIB-a. Ombudsmanica smatra da je pristup EIB-a netočan i nepravedan te da nije u skladu s njezinim provedbenim pravilima. To je nepravilnost u postupanju.

23. Ombudsmanica očekuje da EIB iskoristi priliku koju nudi njezina istraga kako bi se podnositelju pritužbe pružilo pravedno i razmjerno rješenje. Stoga daje odgovarajuću preporuku u nastavku, u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana, u kojem ponavlja svoj prijedlog rješenja prema kojem bi EIB podnositelju pritužbe isplatio polovicu naknade za djecu.

Preporuka

Na temelju istrage o ovoj pritužbi ombudsmanica daje sljedeću preporuku Europskoj investicijskoj banci:

Dok nacionalni sud ne donese konačnu odluku o pitanju skrbništva u postupku razvoda koji je u tijeku, Europska investicijska banka trebala bi od datuma primitka ove preporuke podnositelju pritužbe isplatiti polovinu doplatka za djecu.

Prijedlog za poboljšanje

Ombudsmanica također daje sljedeći prijedlog za poboljšanje Europskoj investicijskoj banci:

Europska investicijska banka trebala bi što prije izmijeniti svoja interna pravila o dječjim doplatcima kako bi izričito predvidjela situacije zajedničkog skrbništva nad djecom i povezane situacije.

EIB i podnositelj pritužbe bit će obaviješteni o toj preporuci. U skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana EIB šalje detaljno mišljenje do 31. listopada 2016.

Emily O'Reilly

Europski ombudsman

Strasbourg, 18.7.2016.

[1] Odluka Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (94/262/EZUČ, EZ, Euratom), SL 1994., L 113, str. 15.

[2] PMO znači "Playmaster Office". Upravlja, izračunava i isplaćuje financijska prava osoblja Europske komisije i određenih drugih institucija, tijela i agencija EU-a. Vidjeti: http://ec.europa.eu/pmo/accueil_en.htm

^[3] Dodatne informacije o pozadini pritužbe, argumentima stranaka i istrazi Europskog ombudsmana potražite u cjelovitom tekstu prijedloga Europskog ombudsmana za rješenje dostupnom na: www.ombudsman.europa.eu/cases/solution.faces/en/69046/html.bookmark

[4] Članak 3. Odluke Komisije o općim provedbenim odredbama za primjenu članaka 67. i 68. Pravilnika o osoblju i članaka 1., 2. i 3. Priloga VII. Pravilniku o osoblju, C (2004) 1364.

^[5] Vidjeti točku 19. prijedloga Europskog ombudsmana za rješenje.

[6] Vidjeti u tom smislu sudsku praksu sudova Unije koja se odnosi na obiteljske naknade navedene u članku 67. stavku 1. Pravilnika o osoblju EU-a (presuda Prvostupanjskog suda od 3. ožujka 1993., Peroulakis/Komisija , predmet T-69/91, točka 34.; presuda Službeničkog suda od 11. veljače 2014., Armani protiv Komisije, predmet F-65/12, točka 33.). Iako EIB ima svoj Pravilnik o osoblju, ista se razmatranja primjenjuju u slučaju kao što je ovaj.

[7] Vidjeti rješenje Službeničkog suda od 27. travnja 2015. u predmetu F-90/14, Meyer protiv Komisije, točka 26.; vidjeti i presudu od 7. svibnja 1992. u predmetu Vijeće protiv Bremsa, C-70/91 P, točka 9.

[8] Vidjeti točku 18. prijedloga Europskog ombudsmana za rješenje.