(Izrađeno u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana (1))

COMPLAINT

Tijekom 2004. podnositelj pritužbe (udruženje za obranu njemačkog jezika) pisao je nizozemskoj i luksemburškoj vladi kako bi od njih zatražio da ponude internetske prezentacije koje su trebali pružiti tijekom predsjedanja ne samo na engleskom i francuskom nego i na njemačkom jeziku. Podnositelj pritužbe istaknuo je da više građana EU-a ima njemački kao materinji jezik nego bilo koji drugi jezik te da bi nakon pristupanja novih država članica njemački bio na drugom mjestu ako bi se dodao broj građana EU-a koji govore jezik kao materinji jezik ili kao strani jezik. Naglasio je da je, uz engleski, njemački jezik jezik koji razumije većina građana EU-a. Podnositelj pritužbe nadalje je naveo da bi komunikacije institucija EU-a koje su uglavnom bile upućene europskoj javnosti trebale biti dostupne što većem broju građana EU-a. Ako je broj korištenih jezika bio ograničen, podnositelj pritužbe smatra da bi se taj odabir trebao temeljiti na demografskoj težini tih jezika. Podnositelj pritužbe stoga je smatrao da nije razumljivo zašto se predsjedništvo za svoje internetske prezentacije obično koristilo samo engleskim i francuskim jezikom, uz jezik predmetne zemlje. Podnositelj pritužbe smatra da je njegovu tvrdnju da bi trebalo upotrebljavati i njemački jezik poduprla i potreba za demokratskom legitimacijom u EU-u.

Nizozemska i luksemburška vlada odbile su zahtjev podnositelja pritužbe. Na dopis podnositelja pritužbe nizozemskoj vladi od 21. travnja 2004. odgovoreno je tek 6. kolovoza 2004. Dopis luksemburškoj vladi od 2. rujna 2004. obrađen je tek 18. studenoga 2004. Nizozemska tijela odgovorila su i na dvije poruke e-pošte koje je podnositelj pritužbe poslao na engleskom jeziku, iako je zatražen odgovor na njemačkom jeziku.

Podnositelj pritužbe podnio je 13. prosinca 2004. pritužbu protiv Vijeća Europske unije Ombudsmanu (predmet 3634/2004/WP). Ta se pritužba odnosila na (1) odabir jezika za internetske prezentacije predsjedništva, (2) način na koji su zahtjevi upućeni nizozemskim i luksemburškim tijelima obrađeni; i 3. činjenicu da su nizozemska tijela u nekim svojim odgovorima upotrebljavala engleski jezik.

Ombudsman je 11. siječnja 2005. odbio tu pritužbu na temelju članka 2. stavka 4. svojeg Statuta, kojim se zahtijeva da se pritužbi prethodi odgovarajući prethodni pristup dotičnoj instituciji. Ombudsman je istaknuo da smatra primjerenim da se podnositelj pritužbe prvo obrati samom Vijeću.

Podnositelj pritužbe pisao je 22. siječnja 2005. Vijeću kako bi od njega zatražio da osigura da internetske prezentacije predsjedništva budu dostupne i na njemačkom jeziku. Podnositelj pritužbe proslijedio je Vijeću primjerak predmeta 3634/2004/WP i odluke Ombudsmana o toj pritužbi.

U svojem odgovoru od 4. ožujka 2005. Vijeće je istaknulo da će se baviti samo prvim od triju pitanja koja je podnositelj pritužbe istaknuo u svojoj pritužbi Ombudsmanu.

Vijeće je potvrdilo da je predsjedništvo funkcionalno dio Vijeća. Međutim, tvrdila je da to ne znači da internetske stranice predsjedništva podliježu istim uvjetima kao i internetske stranice Vijeća. Država članica koja predsjeda Vijećem bila je isključivo odgovorna za informacije objavljene na njezinim internetskim stranicama. Prema Vijeću, internetske stranice predsjedništva dopunile su samo informacije koje su institucije Zajednice stavile na raspolaganje građanima na svim službenim jezicima. U tom kontekstu Vijeće je uputilo na svoje internetske stranice i na broj dokumenata koji su na njima dostupni. Uputila je i na Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (2) ("Uredba 1049/2001") te na mogućnosti koje nudi.

Vijeće je napomenulo da je Ombudsman već imao priliku baviti se jezičnom praksom predsjedništva i Komisije. Predmet 939/99/ME odnosio se na činjenicu da je kalendar Komisije na internetskim stranicama „Europa” bio dostupan samo na francuskom jeziku. Komisija je tvrdila da je taj dokument namijenjen samo medijima. Ombudsman je u svojoj odluci od 14. lipnja 2000. utvrdio sljedeće: „Ombudsman napominje da u Europskoj uniji postoji 11 službenih jezika i 12 jezika iz Ugovora. Određeni dokumenti stoga moraju biti sastavljeni na svim tim jezicima. Međutim, Komisija nije obvezna dostaviti sve dokumente na nekoliko jezika ako se to ne čini potrebnim za potrebe dokumenta. Europski ombudsman nije svjestan da bi odredbe prava Zajednice o uporabi jezika mogle spriječiti instituciju ili tijelo Zajednice da na internetskoj stranici objavi dokumente na jeziku na kojem su sastavljeni. Iako je ključno da Komisija obavijesti građane o svojem radu na svim jezicima, praksa Komisije u ovom slučaju nije pokazala da Komisija nije ispunila tu obvezu.”

Talijanski državljanin 2001. žalio se na činjenicu da je sadržaj internetskog predstavljanja belgijskog predsjedništva bio dostupan samo na nizozemskom, engleskom, francuskom i njemačkom jeziku (predmet 1146/2001/IP). U svojoj odluci od 10. rujna 2002. ombudsmanica je zauzela stajalište da bi, koliko je to moguće, institucije i tijela Unije trebali pružati informacije građanima na njihovim jezicima. Međutim, dodao je da nije bio svjestan nijednog pravila ili načela kojim im se zabranjuje objavljivanje informacija na njihovim internetskim stranicama na manje od punog broja službenih jezika.

Vijeće je tvrdilo da se relevantni pravni okvir nije promijenio od trenutka donošenja tih odluka, ali da se broj službenih jezika povećao na 21, čime su se povećali logistički problemi u pogledu jezičnog sustava. Dodala je da i ona i odgovarajuća predsjedništva čine sve što je u njihovoj moći kako bi osigurali da građani dobiju što više informacija i na što je moguće više jezika. Međutim, Vijeće je naglasilo da ne utječe na izbor jezika na kojima je predsjedništvo ponudilo vlastite informacije.

Podnositelj pritužbe ponovno je 1. travnja 2005. pisao Ombudsmanu tražeći od njega da nastavi s rješavanjem njegove pritužbe. Stoga je taj dopis evidentiran kao nova pritužba (predmet 1487/2005/GG). Podnositelj pritužbe pozvao je Ombudsmana da iskoristi sav svoj utjecaj kako bi uvjerio Ujedinjenu Kraljevinu, kao tadašnjeg nositelja predsjedništva, u potrebu za njemačkom verzijom internetske prezentacije predsjedništva. Nadalje, zatražio je od Ombudsmana da se izjasni u korist te potrebe u pogledu svih budućih predsjedništava.

Podnositelj pritužbe dodao je detaljne primjedbe na pismo Vijeća od 4. ožujka 2005. U tim je primjedbama navela da Vijeće nije utvrdilo svoje stajalište, primjerice, upućivanjem na pravilo u tom smislu. Podnositelj pritužbe naglasio je da predsjedništvo dijeli obveze Vijeća čiji je dio. Napomenula je i da je Ombudsman u svojoj odluci u predmetu 939/99/ME iznio sljedeću primjedbu: „U ovom je slučaju Komisija svoju praksu objasnila prirodom kalendara i njegovom ograničenom ciljnom publikom. Iako Komisijin argument nije nerazuman, Ombudsmanica želi naglasiti da je, kao usluga građanima i medijima, ključno da dokumenti namijenjeni osobama izvan Komisije budu dostupni na što je moguće više jezika. Bilo bi korisno kad bi takav materijal bio dostupan na najmanje tri najraširenija jezika: njemačkom, engleskom i francuskom. Ombudsmanica pozdravlja planove Komisije za uspostavu dugoročnijeg kalendara na nekoliko jezika.”

Podnositelj pritužbe tvrdio je i da se odluka Ombudsmana u predmetu 1146/2001/IP ne čini relevantnom za ovaj predmet, s obzirom na to da je podnositelj pritužbe u tom predmetu zatražio upotrebu svih službenih jezika, dok je podnositelj pritužbe tvrdio da, ako se broj jezika ograniči, to ne bi trebalo učiniti na štetu njemačkog jezika. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, logistički problemi zbog proširenja, na koje je Vijeće uputilo, mogli su opravdati samo ograničenje jezika koji se upotrebljavaju za internetske prezentacije predsjedništva, ali ne i nepravedan odabir tih jezika.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da stajalište koje je donijelo Vijeće nije u skladu s Uredbom 1049/2001. U tom je kontekstu podnositelj pritužbe tvrdio da su dokumenti predsjedništva dokumenti Vijeća u smislu te uredbe te da pojam „dokument” obuhvaća i materijale objavljene na internetskim stranicama.

Podnositelj pritužbe stoga je tvrdio da činjenica da Vijeće nije osiguralo da internetske prezentacije predsjedništva budu dostupne i na njemačkom jeziku predstavlja nepravilnost u postupanju. Tvrdio je da bi Vijeće trebalo osigurati da internetske prezentacije predsjedništva ubuduće budu dostupne i na njemačkom jeziku.

INQUIRY

Mišljenje Vijeća

Vijeće je u svojem mišljenju iznijelo sljedeće primjedbe:

Pritužba se i. odnosila na propust internetske stranice predsjedništva Vijeća da poštuje višejezičnost i ii. činilo se da se njome također tvrdi da internetske stranice Vijeća nisu omogućile dostatan pristup njemačkom jeziku.

Člankom 203. Ugovora o EZ-u predviđeno je da „svaka država članica naizmjence obnaša dužnost predsjednika u Vijeću na razdoblje od šest mjeseci prema redoslijedu o kojem Vijeće odlučuje jednoglasno” (naknadno istaknuto).

Internetsku stranicu predsjedništva organiziralo je i vodilo relevantno ministarstvo u predmetnoj državi članici. To je bilo jasno i iz samih internetskih stranica. Cilj takvih internetskih stranica nije bio zamijeniti internetske stranice Vijeća i registar dokumenata, već ih je nastojao dopuniti. Pružili su praktične informacije o aktivnostima koje su jedinstvene za svako predsjedništvo, kao što su, na primjer, neformalni sastanci, kulturna događanja i druge aktivnosti i inicijative predsjedništva.

Točno je da se dokumenti predsjedništva računaju kao dokumenti Vijeća za potrebe primjene Uredbe 1049/2001. Međutim, to je bilo potpuno zasebno pitanje, što ni na koji način nije značilo da je internetska stranica predsjedništva bila pod kontrolom Vijeća.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da u Poslovniku Vijeća ne postoji ništa što bi potkrijepilo stajalište da predsjedništvo snosi isključivu odgovornost za informacije na svojim internetskim stranicama. To je, međutim, promijenilo stvari: Vijeće jednostavno nije imalo ovlast naložiti državi članici da na određeni način organizira svoje internetske stranice. Iz toga proizlazi da, neovisno o materijalnom pitanju trebaju li internetske stranice predsjedništva pružati informacije na njemačkom jeziku (pitanje prava i prakse država članica o kojem odlučuju uključene nacionalne institucije), Vijeće nije moglo počiniti nepravilnosti jer ta institucija nije odgovorna za internetske stranice predsjedništva.

Što se tiče samog Vijeća, njegova internetska stranica bila je dostupna na njemačkom jeziku kao i na svim drugim službenim jezicima. Međutim, neki dokumenti na ovoj internetskoj stranici koji su bili namijenjeni novinarima nisu bili dostupni na svim službenim jezicima. Ombudsmanica je prihvatila da institucija nije obvezna dostaviti sve dokumente na nekoliko jezika ako se to ne čini potrebnim za potrebe predmetnog dokumenta.

Zbog toga je pritužba bila neutemeljena.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je primjedbama iznio sljedeće primjedbe:

Mišljenje Vijeća nije sadržavalo argumente kojima bi se dovela u pitanje opravdanost pritužbe. Pritužba je stoga zadržana u cijelosti, pozivajući se i na predmet 3634/2004/WP i na predmet 1487/2005/GG.

Mišljenje Vijeća sadržavalo je određene činjenične netočnosti.

Upućivanje u mišljenju na „internetske stranice Vijeća” bilo je zavaravajuće. Internetske stranice predsjedništva bile su internetske stranice Vijeća. To proizlazi iz činjenice (koju je Vijeće potvrdilo) da je predsjedništvo bilo dio Vijeća. Stoga se pritužba odnosila na neprimjereno postupanje s pitanjem jezika na objema internetskim stranicama Vijeća.

Predsjedništvo ne može biti dio Vijeća a da nije odgovorno Vijeću.

Sadržaj internetskih stranica predsjedništva nije samo nadopunio internetske stranice Vijeća, već je uvelike nadilazio njihov sadržaj.

Vijeće je prepoznalo da su dokumenti predsjedništva dokumenti Vijeća u smislu Uredbe 1049/2001. Međutim, s obzirom na to da su sadržaji internetskih stranica predsjedništva bili dokumenti u smislu članka 3. (a) te Uredbe, a time i dokumenata Vijeća, stajalište Vijeća značilo bi da Vijeće nije imalo kontrolu nad vlastitim dokumentima. To bi bila očito apsurdna situacija.

Ovaj se predmet nije odnosio na državu članicu i njezine internetske stranice (odnosno nacionalne internetske stranice), nego na internetske stranice koje je država članica uspostavila u svojstvu aktualnog predsjednika. Pravo i praksa države članice mogli bi biti relevantni samo u pogledu aktivnosti koje nisu povezane s predsjedništvom.

Tvrdnja Vijeća da je njegova internetska stranica bila dostupna na njemačkom jeziku u suprotnosti je s brojnim primjerima dokumenata koji su bili dostupni samo na engleskom ili francuskom jeziku (3). Europski ombudsman trebao bi nastojati osigurati da se, kad je riječ o ovoj internetskoj stranici, s njemačkim jezikom postupa na isti način kao i s engleskim i francuskim.

Argument Vijeća da ne može utjecati na svoje predsjedništvo, odnosno dio sebe, činio se besmislenim. Izrazio je žaljenje zbog bilo kakvog razumnog razmatranja da Vijeće ne bi trebalo moći uputiti, na primjer, zahtjev ili preporuku svojem predsjedništvu.

Člankom 195. Ugovora o EZ-u predviđeno je da mandat Europskog ombudsmana obuhvaća sve institucije i tijela Zajednice, osim Suda i Prvostupanjskog suda. Osim te iznimke, ne bi trebalo postojati nijedno područje koje ne bi moglo biti predmet pritužbe. Stoga je trebalo biti moguće podnijeti pritužbu na predsjedništvo u obliku pritužbe protiv Vijeća ili izravno protiv predsjedništva. S obzirom na to da se čini da je prvi put blokiran tvrdoglavim odbijanjem Vijeća, Ombudsman bi se sada trebao izravno obratiti predsjedništvu.

OMBUDSMAN-ovi uspjesi da dođu do prijateljskog rješenja

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja i primjedbi Ombudsman nije bio uvjeren da je Vijeće na odgovarajući način odgovorilo na pritužbu.

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zatražio od Ombudsmana da ispita dodatna pitanja koja nadilaze opseg dosad provedene istrage. Ombudsmanica je smatrala da to nije preporučljivo učiniti s obzirom na to da bi proširenje opsega ove istrage neizbježno odgodilo razmatranje pitanja koje se činilo najvažnijim za podnositelja pritužbe (odnosno izbor jezika za internetske stranice predsjedništva). Međutim, obavijestio je podnositelja pritužbe da i dalje može Ombudsmanu podnijeti novu pritužbu u vezi s tim pitanjima.

Prijedlog prijateljskog rješenja

Člankom 3. stavkom 5. Statuta Europskog ombudsmana Europskom ombudsmanu nalaže se da u najvećoj mogućoj mjeri traži rješenje s dotičnom institucijom kako bi se uklonio slučaj nepravilnosti u postupanju i zadovoljio podnositelj pritužbe.

Ombudsmanica je stoga Vijeću podnijela sljedeći prijedlog prijateljskog rješenja:

Vijeće bi moglo razmotriti zahtjev podnositelja pritužbe da internetske prezentacije predsjedništava budu dostupne i na njemačkom jeziku.

Prijedlog se temeljio na sljedećim preliminarnim zaključcima:

1 U svojem pismu podnositelju pritužbe od 4. ožujka 2005. Vijeće je navelo da je nesporno da je predsjedništvo funkcionalno dio Vijeća. Međutim, ako je predsjedništvo dio Vijeća, iz toga proizlazi da ono podliježe istim obvezama kao i potonje, osim ako postoje posebni razlozi zbog kojih se te obveze ne bi trebale primjenjivati na predsjedništvo.

2 Kao što je Ombudsman već istaknuo u prethodnom predmetu, bitno je da dokumenti upućeni osobama izvan institucija Zajednice budu dostupni na što je moguće više jezika. Jedan od najvažnijih načina pružanja informacija javnosti u moderno doba je internet. Stoga je posebno važno osigurati da javne internetske stranice koje su uspostavile institucije i tijela Zajednice budu dostupne građanima na što je moguće više jezika.

3 S obzirom na to da je predsjedništvo dio Vijeća, ombudsmanica smatra da bi se isti standardi u načelu trebali primjenjivati na sve javne internetske stranice koje održava predsjedništvo.

Očito je da su četiri države članice slobodne uspostaviti sve internetske stranice koje žele, podložno samo ograničenjima koja mogu nastati u skladu s nacionalnim pravom. Međutim, internetske stranice na koje se odnosi ovaj predmet jasno su označene i trebale bi služiti kao internetske stranice „predsjedništva”. Te internetske stranice pružaju informacije o radu Predsjedništva u svojstvu koje mu je dodijeljeno pravom Zajednice. Europski ombudsman smatra da se te internetske stranice stoga ne mogu smatrati „nacionalnim” internetskim stranicama izvan područja primjene prava Zajednice. Važno je naglasiti da se ovaj predmet ne odnosi na sadržaj tih internetskih stranica, to jest na pitanje koje informacije predsjedništvo pruža, nego na predstavljanje tih informacija, to jest na pitanje trebaju li informacije biti dostupne na određenim jezicima.

5 Čak i ako bi internetske stranice predsjedništva pružale samo dodatne informacije uz one koje su bile dostupne na internetskim stranicama Vijeća, te bi informacije ipak bile od interesa za javnost te bi stoga trebale biti dostupne što šire i što je više moguće.

6 Europski ombudsman nije uvjeren argumentom Vijeća da nema ovlasti naložiti državi članici da organizira svoje internetske stranice na određeni način i da ne snosi nikakvu odgovornost za te internetske stranice. Ako država članica pruža internetsku stranicu u svojstvu predsjedavajućeg Vijeća, ona djeluje kao dio Vijeća. Ombudsmanica se slaže da je prvenstveno na dotičnoj državi članici da odluči o sadržaju koji želi pružiti na takvoj internetskoj stranici. Međutim, Ombudsman nije svjestan nijednog pravila ili načela koje bi moglo spriječiti Vijeće da raspravlja i postigne dogovor o formalnim aspektima tih internetskih prezentacija kako bi tako pružene informacije bile što dostupnije, primjerice raspravom i određivanjem jezika koji bi se trebali upotrebljavati za te internetske stranice.

7 Ombudsmanica smatra da se, kako bi se ograničio broj jezika za predstavljanje internetskih stranica predsjedništva, izbor jezika koji će se koristiti mora temeljiti na objektivnim i razumnim razmatranjima. Podnositelj pritužbe iznio je ono što se čini važnim argumentima kako bi utvrdio svoje stajalište da je nakon proširenja 2004. njemački postao drugi najrašireniji jezik u EU-u. Podnositelj pritužbe smatra da bi internetske stranice predsjedništva stoga trebale biti dostupne i na njemačkom jeziku. S obzirom na te argumente ombudsmanica smatra da bi izbor jezika za internetske stranice predsjedništva doista trebalo ponovno razmotriti.

8 Međutim, Ombudsman primjećuje da se Vijeće dosad suzdržalo od zauzimanja stajališta o sadržaju argumenata podnositelja pritužbe.

9 S obzirom na navedeno, ombudsmanica dolazi do preliminarnog zaključka da bi propust Vijeća da razmotri sadržaj zahtjeva podnositelja pritužbe da se internetske stranice predsjedništva nude i na njemačkom jeziku mogao predstavljati nepravilnost u postupanju.

Mišljenje Vijeća

Vijeće je u svojem mišljenju iznijelo sljedeće primjedbe:

Do nepravilnosti u postupanju Vijeća moglo bi doći samo ako bi ono pogrešno primijenilo postojeće pravilo EU-a. To nije mogao biti slučaj kada Vijeće nije bilo odgovorno za djelovanje na koje se žali.

Obrazloženje Ombudsmana bilo je netočno. Člankom 203. Ugovora o EZ-u predviđeno je da države članice obnašaju dužnost predsjednika naizmjence. To očito nije značilo da je dotična država članica postala dio Vijeća više nego bilo koja druga država članica. Samo je podrazumijevao da je ta država članica (kao takva, a ne kao članica Vijeća) zadužena za predsjedanje sastancima Vijeća i aktivnostima koje iz toga proizlaze.

Tijekom proteklih desetljeća razvila se tradicija da su države članice koje predsjedaju iskoristile to razdoblje kako bi se promicale i organizirale druge aktivnosti koje bi mogle ili ne bi mogle biti povezane s radom Vijeća. Na primjer, mnoge su države članice tijekom predsjedanja organizirale kulturne aktivnosti. Takve aktivnosti i informacije koje se na njih odnose ostale su u nadležnosti države članice kao takve (koja predsjeda Vijećem). Očito ih se nije moglo smatrati aktivnostima Vijeća.

Slično tome, internetske stranice koje vode ta država članica i/ili njezina nacionalna ministarstva uspostavljene su, financirane i njima se upravljalo pod odgovornošću države članice kao takve (koja predsjeda Vijećem). Vijeće ih ne financira niti njima upravlja. Kao što je Vijeće već napomenulo, to je jasno navedeno u izjavama o odricanju od odgovornosti koje se nalaze na tim internetskim stranicama.

Ombudsman je u svojem prijedlogu prijateljskog rješenja naveo da nije upoznat ni s jednim pravilom ili načelom koje bi moglo spriječiti Vijeće da raspravlja ili postigne dogovor o formalnim aspektima tih internetskih stranica. To ne može biti pravno zapažanje jer bi se time poništilo temeljno načelo prava EU-a. U skladu s člankom 7. stavkom 1. Ugovora o EZ-u, „svaka institucija djeluje u granicama ovlasti koje su joj dodijeljene ovim Ugovorom.” Nije postojalo pravilo koje bi Vijeću omogućilo da djeluje u skladu s jezičnim režimima koje primjenjuje određena država članica. Naime, ni Europski ombudsman nije utvrdio ništa. Poslovnik Vijeća zasigurno nije sadržavao takva pravila.

Ukratko, činjenica da su se te internetske stranice zvale „internetske stranice predsjedništva” nije ih ni na koji način stavila pod nadzor Vijeća. Internetske stranice nije održavalo predsjedništvo, nego, u skladu s uvjetima iz članka 203. Ugovora o EZ-u, država članica koja predsjeda Vijećem. Nije postojala pravna osnova na temelju koje bi Vijeće moglo zahtijevati od država članica da primjenjuju poseban jezični režim.

Vijeće je zaključilo rekavši da stoga nije u mogućnosti razmotriti prijedlog Ombudsmana za prijateljsko rješenje ili zauzeti stajalište o sadržaju pitanja koje nije u njegovoj nadležnosti.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju pritužbu.

Ocjenjivanje Europskog ombudsmana

Na temelju mišljenja Vijeća i primjedbi podnositelja pritužbe u vezi s tim, ombudsmanica je zaključila da se ne može postići prijateljsko rješenje.

ODLUKA

1 Uvodne napomene

1.1 Ova je pritužba nastavak prethodne pritužbe (predmet 3634/2004/WP) koju je Europski ombudsman odbio na temelju toga što nisu primijenjeni odgovarajući prethodni pristupi Vijeću. Predmet 3634/2004/WP sastojao se od triju pitanja: (1) odabira jezika za internetske prezentacije predsjedništva, (2) načina na koji se postupalo sa zahtjevima nizozemskim i luksemburškim tijelima te (3) činjenice da su nizozemska tijela u nekim svojim odgovorima upotrebljavala engleski jezik. Podnositelj pritužbe (udruženje za obranu njemačkog jezika) zatim je pisao Vijeću. Vijeće se u svojem odgovoru bavilo samo pitanjem izbora jezika za internetske prezentacije predsjedništva. Podnositelj pritužbe naknadno je obnovio svoju pritužbu Ombudsmanu, naglasivši razloge zbog kojih smatra da bi internetske stranice predsjedništva trebale biti dostupne i na njemačkom jeziku.

1.2 Ombudsmanica je stoga pretpostavila da je nova pritužba ograničena na pitanje izbora jezika za internetske prezentacije predsjedništva. Podnositelj pritužbe, koji je obaviješten o opsegu istrage koju je pokrenuo Ombudsman, nije uložio prigovor.

1.3 Vijeće je u svojem mišljenju izrazilo mišljenje da bi se pritužba mogla odnositi i na njegovu internetsku stranicu te je iznijelo određene primjedbe o tom pitanju.

1.4 U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe usprotivio se tvrdnji Vijeća da je njegova internetska stranica u cijelosti dostupna na njemačkom jeziku te je od Ombudsmana zatražio da pokuša osigurati da se, što se tiče te internetske stranice, s njemačkim jezikom postupa na isti način kao i s engleskim i francuskim. Podnositelj pritužbe nadalje je obavijestio Ombudsmana da želi zadržati svoju pritužbu u cijelosti. Budući da je podnositelj pritužbe u tom kontekstu uputio na predmet 3634/2004/WP, činilo se kao da je podnositelj pritužbe želio da Ombudsman ispita i dva pitanja koja su istaknuta u toj pritužbi, ali nisu bila uključena u opseg ove istrage.

1.5 U svojem prijedlogu prijateljskog rješenja (vidjeti točku 2.4. u nastavku) Ombudsmanica je zauzela stajalište da ne bi bilo preporučljivo proširiti opseg ove istrage kako bi se obuhvatili daljnji navodi podnositelja pritužbe, s obzirom na to da bi se time neizbježno odgodilo razmatranje pitanja koje se činilo najvažnijim za podnositelja pritužbe (odnosno izbor jezika za internetske stranice predsjedništva). Stoga je smatrao da se ta dodatna pitanja ne bi trebala rješavati u ovoj istrazi. Ombudsmanica je obavijestila podnositelja pritužbe da je očito i dalje slobodna podnijeti novu pritužbu u vezi s tim pitanjima Ombudsmanu. Podnositelj pritužbe nije uložio prigovor na pristup Ombudsmana.

2 U pogledu odabira jezika za internetske stranice predsjedništva

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da propust Vijeća da osigura dostupnost internetskih prezentacija predsjedništva i na njemačkom jeziku predstavlja nepravilnost u postupanju. Tvrdi da bi Vijeće trebalo osigurati da internetske prezentacije predsjedništva ubuduće budu dostupne i na njemačkom jeziku.

2.2 U svojem mišljenju Vijeće je u biti tvrdilo da, neovisno o materijalnom pitanju treba li web-mjesto predsjedništva pružati informacije na njemačkom jeziku (koje je, prema mišljenju Vijeća, pitanje prava i prakse država članica o kojem odlučuju uključene nacionalne institucije), ne može doći do nepravilnosti u postupanju Vijeća jer ta institucija nije odgovorna za web-mjesto predsjedništva.

2.3 U svojim primjedbama na mišljenje podnositelj pritužbe naglasio je da je predsjedništvo dio Vijeća i da ono stoga mora biti odgovorno za prvo. Podnositelj pritužbe dodao je da se protivi bilo kakvom razumnom razmatranju da Vijeće ne bi trebalo moći uputiti, na primjer, zahtjev ili preporuku svojem predsjedništvu.

2.4 Ombudsmanica je 20. listopada 2005. Vijeću uputila prijedlog prijateljskog rješenja, pozivajući Vijeće da razmotri zahtjev podnositelja pritužbe da internetske prezentacije predsjedništva budu dostupne i na njemačkom jeziku.

2.5 Vijeće je u svojoj replici navelo da može doći do nepravilnosti u postupanju samo ako pogrešno primijeni postojeće pravilo EU-a. Vijeće smatra da to nije bio slučaj jer nije bilo odgovorno za situaciju na koju se žalilo. Vijeće je ustrajalo na tome da se internetske stranice koje vodi država članica koja predsjeda Vijećem uspostave, financiraju i da se njima upravlja pod odgovornošću te države članice kao takve. Vijeće ih ne financira niti njima upravlja. Vijeće je napomenulo da je Ombudsman izjavio da nije svjestan nijednog pravila ili načela koje bi moglo spriječiti Vijeće da raspravlja ili postigne dogovor o formalnim aspektima tih internetskih stranica. Međutim, Vijeće smatra da to ne može biti pravno opažanje jer bi se time poništilo temeljno načelo prava EU-a. U skladu s člankom 7. stavkom 1. Ugovora o EZ-u „svaka institucija djeluje u granicama ovlasti koje su joj dodijeljene ovim Ugovorom.” Vijeće je tvrdilo da ne postoji pravilo koje bi joj omogućilo da djeluje u skladu s jezičnim režimima koje primjenjuje određena država članica.

2.6 Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju pritužbu.

2.7 Ombudsmanica smatra da podnesci stranaka u ovom predmetu zahtijevaju rješavanje triju različitih pitanja, odnosno (1) okolnosti u kojima se mogu pronaći nepravilnosti u postupanju, (2) može li se Vijeće u bilo kojim okolnostima smatrati odgovornim za internetske stranice koje održava njegovo predsjedništvo i (3) je li izbor jezika koji se odnose na te internetske stranice u skladu s načelima dobre uprave.

2.8 Što se tiče prvog pitanja, Ombudsman primjećuje da Vijeće tvrdi da se nepravilnosti u postupanju mogu utvrditi samo ako je pogrešno primijenilo postojeće pravilo. Međutim, to je tumačenje preusko i ne uzima u obzir pojam „nepravilnosti u postupanju” iz članka 195. Ugovora o EZ-u. Ombudsman smatra da do nepravilnosti u postupanju dolazi kada javno tijelo ne postupa u skladu s pravilom ili načelom koje je za njega obvezujuće (4). Tu je definiciju odobrio Europski parlament (5). Suprotno onomu što pretpostavlja Vijeće, nepravilnosti u postupanju stoga se ne mogu utvrditi samo u slučajevima kršenja pravila.

2.9 Što se tiče drugog pitanja, treba napomenuti da članak 203. Ugovora o EZ-u predviđa da "svaka država članica naizmjence obnaša dužnost predsjednika u Vijeću na razdoblje od šest mjeseci prema redoslijedu koji jednoglasno odredi Vijeće". Kao što je Vijeće ispravno primijetilo u svojem mišljenju o prijedlogu Europskog ombudsmana o prijateljskom rješenju, to ne znači da država članica kao takva postaje dio Vijeća. Kada država članica predsjeda Vijećem, to znači da ta država članica u ograničenom razdoblju ima dužnost predsjedavanja Vijećem. Međutim, u tom je smislu predsjedništvo očito dio Vijeća. Ombudsmanica napominje da je samo Vijeće u svojem dopisu podnositelju pritužbe od 4. ožujka 2005. navelo da je nesporno da je predsjedništvo funkcionalno dio Vijeća.

2.10 Ombudsmanica smatra da bi, s obzirom na to da je funkcionalno dio Vijeća, predsjedništvo trebalo podlijegati istim obvezama kao i Vijeće, osim ako postoje posebni razlozi zbog kojih se te obveze ne bi trebale primjenjivati na predsjedništvo.

2.11 Očito je da se taj zaključak primjenjuje samo u mjeri u kojoj dotična država članica djeluje u svojstvu predsjednika Vijeća. Kao što je Vijeće ispravno primijetilo u svojem mišljenju o prijedlogu Ombudsmana za prijateljsko rješenje, činjenica da država članica koja predsjeda Vijećem organizira kulturne aktivnosti tijekom svojeg predsjedanja ne dopušta da se te aktivnosti smatraju aktivnostima Vijeća. Za takve aktivnosti i dalje je odgovorna država članica kao takva.

2.12 Međutim, Ombudsman smatra da je drukčiji zaključak opravdan u pogledu internetskih stranica koje održava predsjedništvo.

2.13 Vijeće tvrdi da je pitanje koji bi se jezici trebali koristiti za internetske stranice predsjedništva pitanje koje treba odrediti pravo i praksa države članice koja predsjeda Vijećem. Prema mišljenju Vijeća samo je predsjedništvo odgovorno za informacije objavljene na tim internetskim stranicama.

2.14 Očito je da su države članice slobodne uspostaviti sve internetske stranice koje žele, podložno samo ograničenjima koja mogu nastati u skladu s nacionalnim pravom. Međutim, treba napomenuti da su internetske stranice na koje se odnosi ovaj predmet jasno označene i da služe kao internetske stranice predsjedništva. Te internetske stranice pružaju informacije o radu Predsjedništva u svojstvu koje mu je dodijeljeno pravom Zajednice. Europski ombudsman smatra da se te internetske stranice stoga ne mogu smatrati „nacionalnim” internetskim stranicama izvan područja primjene prava Zajednice. To posebno vrijedi s obzirom na važnost koju samo Vijeće pridaje radu predsjedništva. Vijeće na svojim internetskim stranicama (http://www.consilium.europa.eu) pod naslovom „Internetske stranice predsjedništva” daje sljedeću izjavu: „Predsjedništvo Vijeća ima ključnu ulogu u organizaciji rada institucije, posebno kao pokretačka snaga u zakonodavnom i političkom postupku donošenja odluka. Mora organizirati i predsjedati svim sastancima i raditi na kompromisima kojima se mogu riješiti poteškoće.”

2.15 Činjenica da te internetske stranice održavaju tijela predmetne države članice i da sadržavaju izričita upućivanja na to ne utječe na prethodno navedeni zaključak. Budući da se člankom 203. Ugovora o EZ-u predviđa da pojedinačne države članice zauzvrat predsjedaju Vijećem, čini se logičnim da web-mjesta predsjedništva održavaju tijela države članice koja predsjeda Vijećem. Ombudsman također ne smatra relevantnim da troškove tih internetskih stranica snosi dotična država članica. Tom se činjenicom ne bi dokazalo da se relevantna aktivnost ne može smatrati aktivnošću predsjedništva koje djeluje u svojstvu člana Vijeća. Nadalje, ništa ne upućuje na to da te troškove nužno moraju snositi pojedinačne države članice. Budući da je predsjedništvo funkcionalno dio Vijeća, ne čini se isključenim tvrditi da bi se troškovi relevantnih internetskih stranica mogli naplatiti iz proračuna Zajednice.

2.16 Čini se da je glavni argument Vijeća taj da, prema njegovu mišljenju, nema ovlasti naložiti državi članici koja predsjeda Vijećem da organizira svoje internetske stranice na određeni način i da stoga ne snosi nikakvu odgovornost za te internetske stranice. U svojem mišljenju o prijedlogu Europskog ombudsmana o prijateljskom rješenju Vijeće je čak tvrdilo da bi suprotno stajalište poništilo temeljno načelo prava EU-a, odnosno načelo iz članka 7. stavka 1. Ugovora o EZ-u prema kojem „svaka institucija djeluje u granicama ovlasti koje su joj dodijeljene ovim Ugovorom”.

2.17 Ombudsman i dalje nije uvjeren u taj argument. Ako država članica pruža internetsku stranicu u svojstvu aktualnog predsjedništva, ona djeluje kao dio Vijeća. Budući da se pitanje postavljeno u ovoj pritužbi stoga odnosi na odnos između Vijeća i njegova predsjedništva, to jest na dio tog istog Vijeća, Ombudsman ne vidi na koji bi način stajalište koje je on zauzeo moglo biti u suprotnosti s načelom iz članka 7. stavka 1. Ugovora o EZ-u. Ombudsmanica se slaže da je prvenstveno na državi članici koja predsjeda Vijećem da odluči o sadržaju koji želi pružiti na takvoj internetskoj stranici. Međutim, Ombudsman nije svjestan nijednog pravila ili načela koje bi moglo spriječiti Vijeće da raspravlja i postigne dogovor o formalnim aspektima tih internetskih prezentacija kako bi tako pružene informacije bile što dostupnije, primjerice raspravom i određivanjem jezika koji bi se trebali upotrebljavati za te internetske stranice. S obzirom na to da se člankom 203. Ugovora o EZ-u predviđa rotirajuće predsjedništvo (među svim državama članicama), takvi formalni aspekti ne bi se odnosili samo na određenu državu članicu, već bi bili relevantni za sve države članice.

2.18 S obzirom na navedeno, Ombudsman i dalje smatra da Vijeće u načelu može biti odgovorno u pogledu internetskih stranica koje održava njegovo predsjedništvo.

2.19 Što se tiče trećeg od gore navedenih pitanja, treba napomenuti da je Ombudsman već imao priliku baviti se pitanjem izbora jezika u pogledu informacija koje objavljuju institucije i tijela Zajednice.

2.20 U svojoj odluci od 14. lipnja 2000. u predmetu 939/99/ME (6) Europski ombudsman naglasio je da je ključno da dokumenti upućeni osobama izvan institucija Zajednice budu dostupni na što je moguće više jezika. Jedan od najvažnijih načina pružanja informacija javnosti u moderno doba je internet. Stoga je, prema mišljenju Europskog ombudsmana, posebno važno osigurati da javne internetske stranice koje su uspostavile institucije i tijela Zajednice budu dostupne građanima na što je moguće više jezika.

2.21 U svojem mišljenju Vijeće je tvrdilo da cilj internetskih stranica predsjedništva nije zamijeniti internetske stranice Vijeća, koje su dostupne na svim jezicima Zajednice, i registar dokumenata, nego ih nastojati dopuniti. Čini se da je Vijeće stoga željelo predložiti da nije potrebno razmatrati materijalno pitanje koje je postavio podnositelj pritužbe.

2.22 Nakon što je posjetio neke od relevantnih internetskih stranica, Ombudsmanica smatra da argument podnositelja pritužbe prema kojem te internetske stranice ne samo da nadopunjuju internetske stranice Vijeća, već uvelike nadilaze njihov sadržaj, nije bespredmetan. Vijeće je u svojem mišljenju napomenulo da te internetske stranice pružaju praktične informacije o aktivnostima koje su jedinstvene za svako šestomjesečno razdoblje predsjedanja, kao što su, na primjer, neformalni sastanci, kulturna događanja i druge aktivnosti i inicijative predsjedništva. Takve informacije nisu nužno dostupne na internetskim stranicama Vijeća. Međutim, čak i ako bi internetske stranice predsjedništva pružale samo dodatne informacije, te bi informacije ipak bile od interesa za javnost te bi stoga trebale biti dostupne što šire i što je više moguće.

S obzirom na važnost uloge predsjedništva, čini se da je još važnije osigurati da informacije objavljene na njegovim internetskim stranicama budu dostupne što većem broju građana. Primjereno je još jednom naglasiti da se ovaj predmet ne odnosi na sadržaj tih internetskih stranica, to jest na pitanje koje informacije predsjedništvo pruža, nego na predstavljanje tih informacija, to jest na pitanje trebaju li informacije biti dostupne na određenim jezicima.

2.23 U svojoj odluci od 10. rujna 2002. u predmetu 1146/2001/IP (7) Europski ombudsman izrazio je stajalište da bi, u mjeri u kojoj je to moguće, institucije i tijela EU-a trebali pružati informacije građanima na njihovim jezicima. Međutim, Ombudsman je dodao da nije bio svjestan "bilo kojeg pravila ili načela kojim im se zabranjuje objavljivanje informacija na njihovim internetskim stranicama na manje od punog broja službenih jezika". Osobito s obzirom na činjenicu da se broj službenih jezika u EU-u sada povećao na 20, doista mogu postojati legitimni razlozi za ograničavanje broja jezika na kojima se internetske stranice predsjedništva nude javnosti.

2.24 Međutim, Europski ombudsman smatra da se, ako je broj jezika za predstavljanje internetskih stranica predsjedništva ograničen, izbor jezika koji će se koristiti mora temeljiti na objektivnim i razumnim razmatranjima. Treba napomenuti da je u svojoj presudi u predmetu C-361/01 P Kik protiv OHIM-a (koja se odnosila na jezike koji će se koristiti u postupcima pred Uredom za usklađivanje na unutarnjem tržištu) Sud istaknuo da je, iako se relevantnim propisom prema službenim jezicima Zajednice različito postupalo, odluka Vijeća da "ograniči jezike na one koji su najrašireniji u Europskoj zajednici primjerena i proporcionalna."(8) Podnositelj pritužbe iznio je ono što se čini važnim argumentima kako bi utvrdio svoje stajalište da je nakon proširenja 2004. njemački postao drugi najrašireniji jezik u EU-u. Podnositelj pritužbe smatra da bi internetske stranice predsjedništva stoga trebale biti dostupne i na njemačkom jeziku. S obzirom na te argumente ombudsmanica smatra da bi izbor jezika za internetske stranice predsjedništva doista trebalo ponovno razmotriti.

2.25 Međutim, Ombudsman primjećuje da se Vijeće dosad suzdržalo od zauzimanja stajališta o sadržaju argumenata podnositelja pritužbe.

2.26 S obzirom na navedeno, ombudsmanica zaključuje da neuzimanje u obzir sadržaja zahtjeva podnositelja pritužbe da se internetske stranice predsjedništva nude i na njemačkom jeziku predstavlja nepravilnost u postupanju.

Zaključak

S obzirom na navedeno, Europski ombudsman u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana Vijeću podnosi sljedeći nacrt preporuke:

Nacrt preporuke

Vijeće bi trebalo razmotriti zahtjev podnositelja pritužbe da internetske prezentacije predsjedništava budu dostupne i na njemačkom jeziku.

Vijeće i podnositelj pritužbe bit će obaviješteni o tom nacrtu preporuke. U skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana, Vijeće šalje detaljno mišljenje do 30. lipnja 2006. Detaljno mišljenje moglo bi se sastojati od prihvaćanja odluke Europskog ombudsmana i opisa mjera poduzetih za provedbu nacrta preporuke.

Strasbourg, 14. ožujka 2006.

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Odluka Europskog parlamenta 94/262 od 9. ožujka 1994. o uredbama i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana, SL 1994., L 113, str. 15.

(2) SL 2001., L 145, str. 43.

(3) Podnositelj pritužbe priložio je popis tih dokumenata.

(4) Vidjeti Godišnje izvješće za 1997., str. 22.

(5) Vidjeti Godišnje izvješće za 1998., str. 17.

(6) Dostupno na internetskoj stranici Europskog ombudsmana (http://www.ombudsman.europa.eu).

(7) Dostupno na internetskoj stranici Europskog ombudsmana (http://www.ombudsman.europa.eu).

(8) Predmet C-361/01 P Kik protiv Ureda za usklađivanje unutarnjeg tržišta [2003.] ECR I-8283, stavak 94.