(Izrađeno u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana (1))

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe radi kao upućeni nacionalni stručnjak („UNS”) za Europsku komisiju. Godine 2004. pozvana je da se pojavi kao svjedok pred njemačkim sudom. Njezin zahtjev za jednodnevni posebni dopust u tu svrhu odbijen je 14. listopada 2004. zbog toga što važećim pravilima nije predviđena ta mogućnost za upućene nacionalne stručnjake. Podnositelj pritužbe podnio je 15. studenoga 2004. internu pritužbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica („Pravilnik o osoblju”) protiv te odluke. U toj je pritužbi podnositelj pritužbe tvrdio da su osobe pozvane da se pojave kao svjedoci bile obvezne postupiti u skladu s tim nalogom. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da obveza svjedočenja pred sudom ne ovisi o stajalištu koje je dotična osoba imala u Komisiji. Dodala je da davanje iskaza nije zadovoljstvo i da stoga nije primjereno obvezati UNS-ove da u tu svrhu iskoriste dan koji je uzet iz njihova prava na godišnji odmor.

Prema podnositelju pritužbe Komisija je odbacila tu pritužbu kao nedopuštenu jer upućeni nacionalni stručnjaci nemaju pravo na primjenu postupka predviđenog člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju.

Člankom 6. Priloga V. Pravilniku o osoblju predviđa se da se dužnosnicima na zahtjev uz godišnji odmor može odobriti i poseban dopust.

U skladu s naslovom II.b.3. („Sažeci”) Priloga Odluci Komisije C(2004) 1587 od 28. travnja 2004. o uvođenju provedbenih odredaba o dopustu, dužnosnicima i ostalim službenicima može se odobriti jedan radni dan posebnog dopusta ako su pozvani svjedočiti u predmetu koji se na njih ne odnosi izravno i osobno. Međutim, u takvim slučajevima nije predviđen poseban dopust za upućene nacionalne stručnjake.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da odbijanje odobravanja posebnog dopusta upućenim nacionalnim stručnjacima kada su pozvani svjedočiti pred sudom predstavlja diskriminaciju. Tvrdila je da bi jedan dan trebalo knjižiti na njezin račun za dopust za 2004. i da bi postojeća pravila trebalo izmijeniti kako bi se UNS-ovima osigurao poseban dopust na isti način kao i dužnosnicima u slučajevima u kojima su pozvani svjedočiti pred sudom.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju iznijela sljedeće primjedbe:

Dok se na dužnosnike primjenjivao Pravilnik o osoblju, na upućene nacionalne stručnjake isključivo se primjenjivala Odluka Komisije od 27. veljače 2004. kojom se uređuje njihov položaj (2) ("Odluka Komisije od 27. veljače 2004."). Te dvije kategorije osoblja stoga su podlijegale različitim pravilima.

Nadalje, Komisija nije bila poslodavac upućenih nacionalnih stručnjaka. U skladu s člankom 1. stavkom 2. Odluke Komisije od 27. veljače 2004. upućeni nacionalni stručnjaci ostali su u službi svojih poslodavaca tijekom cijelog razdoblja upućivanja te su ih i dalje plaćali njihovi poslodavci.

Stoga između Komisije i UNS-ova nije postojala zakonska veza ili drugi radni odnos, iako su UNS-ovi, u biti iz praktičnih razloga, ovisili o Komisiji u pogledu nekih njihovih prava, osobito u području dopusta. Međutim, Komisija je UNS-ovima odobrila određeni broj dana redovnog i posebnog dopusta. Osim toga, i na propisno opravdan zahtjev poslodavca UNS-a, Komisija može odobriti do dva dana posebnog dopusta u razdoblju od 12 mjeseci na pojedinačnoj osnovi, u skladu s člankom 14. stavkom 4. Odluke Komisije od 27. veljače 2004. Podnositelj pritužbe iskoristio je tu mogućnost 14. travnja i 10. prosinca 2004.

Međutim, 22. ožujka 2005. Komisija je članku 14. stavku 4. Odluke Komisije od 27. veljače 2004. dodala sljedeći podstavak 3.:

„Na propisno opravdan zahtjev UNS-a načelnik odjela UNS-a može odobriti dodatni posebni dopust u dogovoru s načelnikom odjela za ljudske resurse predmetne glavne uprave ako je taj plaćeni posebni dopust u interesu Komisije. Obavješćuje se Glavna uprava za kadrovske poslove i upravu.”

Komisija je u ovom slučaju u potpunosti poštovala svoju Odluku od 27. veljače 2004. Budući da nije bio poslodavac upućenih nacionalnih stručnjaka, nije imao obvezu izmijeniti ovu Odluku kako bi odobrio ad hoc dopust u svrhu dopuštanja upućenim nacionalnim stručnjacima da se pojave kao svjedoci pred sudom.

Komisija je UNS-ovima već odobrila brojne mogućnosti dopusta koje bi se mogle iskoristiti za pokrivanje potreba koje bi se mogle pojaviti tijekom upućivanja.

Međutim, s obzirom na to da je prethodno navedena izmjena Odluke Komisije od 27. veljače 2004., kojom je predviđena mogućnost odobravanja dodatnih dana dopusta, nedavno donesena, Komisija je bila spremna podnositelju pritužbe odobriti dodatni dan dopusta za 2005. Ta je ponuda pružena isključivo radi rješavanja tog pitanja i bila je motivirana činjenicom da je podnositelj pritužbe zatražio dopust kako bi ispunio obvezu koja mu je nametnuta kao građaninu. On se nije trebao smatrati presedanom u pogledu postupanja s pravima UNS-a na godišnji odmor ni u pogledu margine prosudbe kojom su raspolagale njegove usluge u tom području.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositeljica pritužbe u svojim je očitovanjima potvrdila Komisijinu ponudu da joj odobri dodatni dan dopusta. Međutim, izrazila je stajalište da Komisija nije pružila opravdanje u pogledu nejednakog postupanja prema dužnosnicima i upućenim nacionalnim stručnjacima u predmetnom području.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da mogućnost odobravanja posebnog dopusta od dva dana upućenom nacionalnom stručnjaku na propisno opravdan zahtjev njegova poslodavca nije relevantna u ovom kontekstu, ali je opravdana položajem upućenih nacionalnih stručnjaka koji su ostali u službi svojih poslodavaca i koje su oni i dalje plaćali. Nadalje je smatrala da novi podstavak članka 14. stavka 4. Odluke Komisije od 27. veljače 2004. vjerojatno neće pomoći u rješavanju budućih sličnih slučajeva, s obzirom na to da se njime zahtijeva da odobravanje dopusta bude u interesu Komisije i da ovaj predmet izaziva sumnje u pogledu toga je li Komisija doista imala interes vidjeti upućene nacionalne stručnjake da ispunjavaju svoje dužnosti kao građani.

Podnositelj pritužbe naglasio je i da su Komisija i sama Komisija odlučile odobriti dopust upućenim nacionalnim stručnjacima. Prema njezinu mišljenju, nije postojao nijedan razlog koji bi mogao opravdati činjenicu da je Komisija prema upućenim nacionalnim stručnjacima postupala drukčije nego prema vlastitim dužnosnicima u pogledu ispunjavanja dužnosti koje su upućenim nacionalnim stručnjacima nametnute u njihovu svojstvu građana.

OMBUDSMAN-ovi uspjesi da dođu do prijateljskog rješenja

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja i primjedbi Ombudsmanica nije bila uvjerena da je Komisija na odgovarajući način odgovorila na tvrdnju podnositelja pritužbe i njezinu drugu tvrdnju.

Prijedlog prijateljskog rješenja

Člankom 3. stavkom 5. Statuta Europskog ombudsmana (4) Europskom ombudsmanu nalaže se da u najvećoj mogućoj mjeri traži rješenje s dotičnom institucijom kako bi se uklonio slučaj nepravilnosti u postupanju i zadovoljio podnositelj pritužbe.

Ombudsmanica je stoga Komisiji iznijela sljedeći prijedlog prijateljskog rješenja:

Komisija bi mogla razmotriti izmjenu ili pojašnjenje postojećih pravila kako bi se osiguralo da se upućenim nacionalnim stručnjacima može odobriti poseban dopust pod istim uvjetima kao dužnosnici u slučajevima u kojima se moraju pojaviti kao svjedoci pred sudom.

Prijedlog se temeljio na sljedećim preliminarnim zaključcima:

Stajalište koje je Komisija zauzela u ovom predmetu nije bilo potpuno jasno. Međutim, činilo se da Komisija slijedi dvije glavne argumentacije. Kao prvo, činilo se da Komisija upućuje na to da je smatrala da je svako nejednako postupanje koje bi moglo postojati objašnjeno objektivnim razlikama između dužnosnika i UNS-a te da stoga ne predstavlja diskriminaciju. Kao drugo, čini se da Komisija sugerira da u biti ne postoji nejednako postupanje prema dužnosnicima i UNS-ovima, s obzirom na to da je nepostojanje posebne odredbe kojom se dopušta poseban dopust u slučajevima u kojima se UNS-ovi moraju pojaviti kao svjedoci pred sudom nadoknađeno mogućnošću dobivanja posebnog dopusta pod drugim naslovima.

Međutim, što se tiče prve argumentacije, Komisija nije pružila zadovoljavajuće objašnjenje o tome zašto bi joj postojeće razlike između dužnosnika i upućenih nacionalnih stručnjaka mogle dati pravo da različito postupa prema tim dvjema kategorijama osoblja kad je riječ o odlučivanju o zahtjevima za poseban dopust kako bi se pojavila kao svjedok pred sudom. Što se tiče druge Komisijine argumentacije, čini se da mogućnost koju pruža članak 14. stavak 4. prvi podstavak Odluke Komisije od 27. veljače 2004. nije dovoljna da bi se moglo zaključiti da se prema dužnosnicima i UNS-ovima u biti jednako postupalo. Članak 14. stavak 4. drugi podstavak mogao bi biti relevantan u ovom kontekstu samo ako bi Komisija bila spremna prihvatiti da je odobravanje posebnog dopusta upućenim nacionalnim stručnjacima, u slučajevima u kojima se oni moraju pojaviti kao svjedoci pred sudom, u interesu Komisije. Međutim, nije bilo jasno da je to doista bio slučaj. Čak i ako bi se primjedbe Komisije tumačile na način da je Komisija prihvatila da se drugi podstavak članka 14. stavka 4. može upotrijebiti u slučajevima kao što je slučaj s podnositeljem pritužbe, potreba da se osigura pravna jasnoća zahtijevala bi da Komisija dovoljno precizno izrazi to stajalište.

S obzirom na navedeno, ombudsmanica je došla do preliminarnog zaključka da bi propust Komisije da jednako postupa prema dužnosnicima i upućenim nacionalnim stručnjacima u pogledu zahtjeva za posebno dopuštenje da se pojave kao svjedoci pred sudom ili, alternativno, propust Komisije da pojasni da tumači postojeća pravila kako bi se izbjeglo nejednako postupanje prema dužnosnicima i upućenim nacionalnim stručnjacima u tom području, mogao predstavljati nepravilnost u postupanju.

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju iznijela sljedeće primjedbe:

Iako se s pravnog stajališta status službenika razlikovao od statusa upućenih nacionalnih stručnjaka i iako Komisija nije bila poslodavac upućenih nacionalnih stručnjaka, uvijek je smatrala da se pravila koja se primjenjuju na upućene nacionalne stručnjake ne mogu smatrati diskriminatornima. Što se tiče dopusta i kako bi se izbjegla svaka diskriminacija između upućenih nacionalnih stručnjaka te između upućenih nacionalnih stručnjaka i državnih službenika (koji su imali više dana posebnog dopusta), Komisija je odlučila odobriti dopust od 2,5 radnih dana za svaki cijeli mjesec službe upućenih nacionalnih stručnjaka, odnosno ukupno 30 dana godišnje. Usporedbe radi, državni službenik imao je pravo na dopust od dva dana mjesečno, odnosno 24 dana godišnje.

Povodom posljednje revizije Odluke Komisije od 27. veljače 2004. Komisija je, osim toga, ponovno imala namjeru postići pravičnu situaciju,

- uskladiti broj dana za koje je UNS-u odobren dopust zbog rođenja djeteta s brojem dana dopusta odobrenih državnim službenicima (koji je povećan s 2 na 10 kada je Pravilnik o osoblju izmijenjen 2004.);

- odobrava novi dopust od dva dana upućenim nacionalnim stručnjacima u slučaju preseljenja kući nakon zapošljavanja; i

- dodala je mogućnost novog, dodatnog posebnog dopusta za UNS-ove ako je taj plaćeni posebni dopust u interesu Komisije.

Osim uobičajenog dopusta od 30 dana, upućeni nacionalni stručnjaci sada su iskoristili devet vrsta posebnog dopusta i dvije mogućnosti dodatnog dopusta iz članka 14. stavka 4. podstavaka 1. i 2. Odluke Komisije od 27. veljače 2004.

S obzirom na prethodno navedeno, Komisija je željela ustrajati na tome da ne postoji nejednako postupanje prema državnim službenicima i upućenim nacionalnim stručnjacima u pogledu posebnog dopusta u slučaju poziva na svjedočenje pred sudom, u mjeri u kojoj je izostanak takvog posebnog dopusta za upućene nacionalne stručnjake nadoknađen većim brojem dana redovnog dopusta.

Ne može se smatrati diskriminatornom činjenica da su upućeni nacionalni stručnjaci upućeni u svoje države članice radi primjene nacionalnog prava o tom pitanju, pri čemu im se istodobno pruža mogućnost izostanka s posla kada su pozvani svjedočiti pred sudom, osobito u predmetima kao što je ovaj, u kojima svjedočenje nije bilo povezano s aktivnostima upućenih nacionalnih stručnjaka tijekom njihova upućivanja u Komisiju.

Komisija je zaključila navodeći da smatra da je djelovala potpuno u skladu sa svojim pravilima koja se primjenjuju na UNS-ove. Dodao je da je podnositelju pritužbe već odobrio dodatni dan redovnog dopusta za 2005. i da je to učinjeno isključivo kako bi se pronašlo rješenje za ovaj predmet.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Tužiteljica je u svojim očitovanjima zadržala svoju pritužbu. Također je spomenula da dodatni dan dopusta još nije pripisan njezinu računu za dopust.

Ocjenjivanje Europskog ombudsmana

Na temelju mišljenja Komisije i primjedbi podnositelja pritužbe u vezi s time ombudsmanica je zaključila da se ne može postići prijateljsko rješenje.

ODLUKA

1 Navodna diskriminacija u pogledu posebnog dopusta za upućene nacionalne stručnjake

1.1 Podnositelj pritužbe radi kao upućeni nacionalni stručnjak („UNS”) za Europsku komisiju. Godine 2004. pozvana je da se pojavi kao svjedok pred njemačkim sudom. Komisija je 14. listopada 2004. odbila njezin zahtjev za jednodnevni posebni dopust u tu svrhu zbog toga što važećim pravilima nije predviđena ta mogućnost.

1.2 U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da odbijanje odobravanja posebnog dopusta upućenim nacionalnim stručnjacima kada su pozvani svjedočiti pred sudom predstavlja diskriminaciju, s obzirom na to da je moguće odobriti poseban dopust dužnosnicima u sličnim okolnostima. Tvrdila je da bi jedan dan trebalo knjižiti na njezin račun za dopust za 2004. i da bi postojeća pravila trebalo izmijeniti kako bi se UNS-ovima osigurao poseban dopust na isti način kao i dužnosnicima u slučajevima u kojima su pozvani svjedočiti pred sudom.

1.3 Komisija je u svojem mišljenju naglasila da, iako dužnosnici podliježu Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica ("Pravilnik o osoblju"), upućeni nacionalni stručnjaci podliježu isključivo Odluci Komisije od 27. veljače 2004. kojom se uređuje njihovo stajalište (5) ("Odluka Komisije od 27. veljače 2004."). Komisija je nadalje istaknula da poslodavac upućenih nacionalnih stručnjaka nije bio taj koji je ostao u službi svojih poslodavaca tijekom cijelog razdoblja njihova upućivanja te su ga i dalje plaćali njihovi poslodavci. Komisija smatra da stoga između Komisije i UNS-ova nije postojala zakonska veza ili drugi radni odnos, iako su ti UNS-ovi, u biti iz praktičnih razloga, ovisili o Komisiji u pogledu nekih njihovih prava, osobito u području dopusta. Komisija je dodala da je UNS-ovima ipak odobrila određeni broj dana redovnog i posebnog dopusta. Osim toga, i na propisno opravdan zahtjev poslodavca UNS-a, Komisija bi na pojedinačnoj osnovi mogla odobriti poseban dopust u trajanju do dva dana u razdoblju od 12 mjeseci, u skladu s člankom 14. stavkom 4. prvim podstavkom Odluke Komisije od 27. veljače 2004.

Komisija je nadalje istaknula da je sljedeći podstavak 6. nedavno dodan u članak 14. stavak 4. Odluke Komisije od 27. veljače 2004.:

„Na propisno opravdan zahtjev UNS-a načelnik odjela UNS-a može odobriti dodatni posebni dopust u dogovoru s načelnikom odjela za ljudske resurse predmetne glavne uprave ako je taj plaćeni posebni dopust u interesu Komisije. Obavješćuje se Glavna uprava za kadrovske poslove i upravu.”

Komisija je tvrdila da je u ovom slučaju u potpunosti poštovala svoju Odluku od 27. veljače 2004. i da je UNS-ovima već odobrila brojne mogućnosti dopusta koje bi se mogle iskoristiti za pokrivanje potreba koje bi se mogle pojaviti tijekom upućivanja.

Međutim, dodao je da je, s obzirom na to da je novodonesenom izmjenom Odluke Komisije od 27. veljače 2004. predviđena mogućnost odobravanja dodatnih dana godišnjeg odmora, spreman podnositelju pritužbe odobriti dodatni dan godišnjeg odmora za 2005. Komisija je naglasila da je ta ponuda podnesena isključivo radi rješavanja tog pitanja i da je motivirana činjenicom da je podnositelj pritužbe zatražio dopust kako bi ispunio obvezu koja mu je nametnuta kao građaninu. Dodao je da ga se ne može smatrati presedanom u pogledu postupanja s pravima na godišnji odmor upućenih nacionalnih stručnjaka ili u pogledu margine prosudbe kojom raspolažu njegove usluge u tom području.

1.4 U svojim očitovanjima na to mišljenje podnositelj pritužbe zadržao je svoju pritužbu.

1.5 Nakon što je ispitala mišljenje Komisije i primjedbe podnositelja pritužbe, Ombudsmanica je napomenula da je Komisija podnositelju pritužbe ponudila dodatni dan dopusta. Međutim, Komisija je dodala da je ta ponuda podnesena s ciljem rješavanja tog pitanja. Budući da je podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima na mišljenje Komisije jasno naveo da Komisija nije na zadovoljavajući način odgovorila na općenitiji aspekt svoje pritužbe, Ombudsmanica je zaključila da u ovom slučaju do sada nije postignuto nikakvo rješenje. Stoga je bilo potrebno razmotriti meritum predmeta podnositelja pritužbe, odnosno navodnu diskriminaciju između dužnosnika i UNS-ova u pogledu odobravanja posebnog dopusta.

1.6 Ombudsman je 6. rujna 2005. Komisiji podnio prijedlog prijateljskog rješenja u kojem je pozvao Komisiju da razmotri izmjenu ili pojašnjenje postojećih pravila kako bi se osiguralo da UNS-ovi mogu dobiti poseban dopust pod istim uvjetima kao i dužnosnici u slučajevima kada se moraju pojaviti kao svjedoci pred sudom.

1.7 U svojem odgovoru na taj prijedlog Komisija je istaknula da je upućenim nacionalnim stručnjacima odobren dopust od 2,5 radnih dana za svaki cijeli mjesec službe, odnosno ukupno 30 dana godišnje, dok državni službenik ima pravo samo na dopust od 2 dana mjesečno, odnosno 24 dana godišnje. Komisija je nadalje tvrdila da je prilikom posljednje revizije svoje Odluke od 27. veljače 2004. (1) uskladila broj dana za koje je UNS-u odobren dopust zbog rođenja djeteta s brojem dana za koje je dopust odobren državnim službenicima, (2) odobrila novi dopust od dva dana UNS-u u slučaju preseljenja kući nakon zapošljavanja i (3) dodala mogućnost novog, dodatnog posebnog dopusta za UNS-e ako je taj plaćeni posebni dopust bio u interesu Komisije. Osim uobičajenog dopusta od 30 dana, upućeni nacionalni stručnjaci sada su iskoristili devet vrsta posebnog dopusta i dvije mogućnosti dodatnog dopusta iz članka 14. stavka 4. podstavaka 1. i 2. Odluke Komisije od 27. veljače 2004. S obzirom na te činjenice Komisija je ustrajala na tome da ne postoji nejednako postupanje prema državnim službenicima i upućenim nacionalnim stručnjacima u pogledu posebnog dopusta u slučaju poziva na svjedočenje pred sudom, u mjeri u kojoj je izostanak takvog posebnog dopusta za upućene nacionalne stručnjake nadoknađen većim brojem dana redovnog dopusta. Komisija je dodala da se ne može smatrati diskriminatornom činjenica da su upućeni nacionalni stručnjaci upućeni svojim državama članicama radi primjene nacionalnog prava o tom pitanju, pri čemu im se istodobno daje mogućnost izostanka s posla kada su pozvani svjedočiti pred sudom, osobito u predmetima kao što je ovaj, u kojima svjedočenje nije bilo povezano s aktivnostima upućenih nacionalnih stručnjaka tijekom njihova upućivanja u Komisiju.

Komisija je zaključila da je smatrala da je djelovala potpuno u skladu sa svojim pravilima koja se primjenjuju na upućene nacionalne stručnjake. Dodao je da je podnositelju pritužbe već odobrio dodatni dan redovnog dopusta za 2005. i da je to učinjeno isključivo radi postizanja rješenja u ovom predmetu.

1.8 U svojim očitovanjima na to mišljenje podnositelj pritužbe zadržao je svoju pritužbu. . Također je navela da dodatni dan godišnjeg odmora još nije bio pripisan njezinu računu za godišnji odmor.

1.9 Ombudsman napominje da iz Priloga Odluci Komisije C(2004) 1587 od 28. travnja 2004. o uvođenju provedbenih odredbi o dopustu (izvadci koje je podnio podnositelj pritužbe) proizlazi da se dužnosnicima i ostalim službenicima Komisije može odobriti jedan radni dan posebnog dopusta ako su pozvani svjedočiti u predmetu koji se na njih ne odnosi izravno i osobno. Međutim, u relevantnom tekstu napominje se da u takvim slučajevima ne postoji odredba o posebnom dopustu za upućene nacionalne stručnjake. Na temelju te odredbe čini se da postoji razlika u postupanju između dužnosnika (i ostalih službenika) s jedne strane i UNS-a s druge strane.

1.10 U svojem mišljenju o pritužbi Komisija je naglasila razlike između dužnosnika i upućenih nacionalnih stručnjaka. Čini se da ti podnesci upućuju na to da je Komisija smatrala da je svako nejednako postupanje koje bi moglo postojati objašnjeno objektivnim razlikama između dužnosnika i upućenih nacionalnih stručnjaka te stoga ne predstavlja diskriminaciju. Ombudsmanica prihvaća da postoje važne razlike između dužnosnika s jedne strane i upućenih nacionalnih stručnjaka s druge strane. Međutim, valja istaknuti da u ovom slučaju nije potrebno usporediti položaj tih kategorija osoblja Komisije općenito, nego njihov položaj u pogledu konkretne situacije u kojoj se nalaze članovi osoblja Komisije kada ih sud pozove da se pojave kao svjedoci u predmetu koji se na njih ne odnosi izravno ili osobno. Komisija ne osporava da osoba koja je pozvana svjedočiti u takvim okolnostima ispunjava obvezu koju ta osoba ima u svojstvu građanina. Međutim, Ombudsman ne vidi kako bi činjenica da je osoba dužnosnik ili upućeni nacionalni stručnjak mogla biti relevantna u tom kontekstu. Obveza postupanja u skladu sa zahtjevom suda da se pojavi kao svjedok proizlazi iz dužnosti koju dotična osoba ima kao građanin, a ne iz njezina svojstva dužnosnika ili UNS-a. Ombudsmanica smatra da nije dokazano na koji bi način razlike u statusu dužnosnika i upućenih nacionalnih stručnjaka mogle ovlastiti Komisiju da različito postupa prema tim dvjema kategorijama osoblja kada je riječ o odlučivanju o zahtjevima za poseban dopust kako bi se pojavila kao svjedok pred sudom.

Ombudsman napominje da se čini da Komisija ne zadržava tu argumentaciju u svojem odgovoru na njegov prijedlog prijateljskog rješenja. Međutim, Komisija u ovom odgovoru ponovno naglašava da nije poslodavac upućenih nacionalnih stručnjaka, već da upućeni nacionalni stručnjaci ostaju zaposleni u nacionalnim tijelima koja ih upućuju Komisiji. Stoga je korisno podsjetiti da Komisija ne osporava da odluke o dopustu u pogledu upućenih nacionalnih stručnjaka donosi sama, a ne nacionalna tijela koja ih upućuju. Činjenica da Komisija nije poslodavac UNS-a stoga nije relevantna u ovom kontekstu.

1.11 Čini se da se Komisija u svojem mišljenju o pritužbi oslanja na činjenicu da se važećim pravilima predviđaju dodatne mogućnosti odobravanja posebnog dopusta upućenim nacionalnim stručnjacima koji bi se mogao iskoristiti za pokrivanje potreba koje bi se mogle pojaviti tijekom upućivanja. U svojem odgovoru na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju Komisija se osvrnula i na razlike između dužnosnika i državnih službenika u pogledu uobičajenog dopusta. Stoga se čini da Komisija predlaže da u biti ne postoji nejednako postupanje prema dužnosnicima i UNS-ovima, s obzirom na to da se nepostojanje posebne odredbe kojom se dopušta poseban dopust u slučajevima u kojima se UNS-ovi moraju pojaviti kao svjedoci pred sudom nadoknađuje činjenicom da UNS-ovi dobivaju uobičajeniji dopust od dužnosnika i mogućnošću dobivanja posebnog dopusta pod drugim naslovima.

1.12 Kako bi se riješio taj argument, Ombudsman smatra da je primjereno razlikovati uobičajeni i posebni dopust.

1.13 Što se tiče redovnog dopusta, točno je da UNS-ovi dobivaju dopust od 30 radnih dana godišnje, dok osnovno pravo dužnosnika predviđa dopust od samo 24 radna dana. Međutim, valja uzeti u obzir činjenicu da se Pravilnikom o osoblju i Odlukom Komisije C(2004) 1587 od 28. travnja 2004. o uvođenju provedbenih odredbi o dopustu predviđa da dužnosnici Komisije imaju pravo na dodatne dane dopusta zbog svoje dobi (do šest dana) i kategorije (do tri dana) te da se dodaje vrijeme putovanja (do šest dana), ovisno o udaljenosti između mjesta rada i matičnog mjesta tih dužnosnika. Kad je riječ o upućenim nacionalnim stručnjacima, člankom 14. stavkom 5. Odluke Komisije od 27. veljače 2004. propisuje se da se pravo na godišnji odmor od 30 radnih dana „smatra iscrpnim. Konkretno, nikakva daljnja prava nisu dopuštena u pogledu putovanja, dobi ili kategorije.” To znači da, dok uobičajeni dopust upućenih nacionalnih stručnjaka u svakom slučaju iznosi 30 radnih dana godišnje, dužnosnici dobivaju najmanje 24 dana kojima će se dodati još nekoliko dana kako je prethodno navedeno. Usporedba prava na dopust upućenih nacionalnih stručnjaka (30 dana) i prava na osnovni dopust dužnosnika (24 dana) stoga se čini neprimjerenom. U svakom slučaju, Komisija nije objasnila na koji bi način takva razlika između UNS-a i dužnosnika u pogledu prava na redovni dopust mogla opravdati različito postupanje u pogledu posebnog dopusta. Ombudsmanica smatra korisnim napomenuti da sama Komisija spominje da je nedavno uskladila broj dana (posebnog) dopusta odobrenog upućenim nacionalnim stručnjacima zbog rođenja djeteta s brojem dana dopusta odobrenog državnim službenicima. Čini se da to upućuje na to da su, čak i prema mišljenju Komisije, upućeni nacionalni stručnjaci i dužnosnici usporedivi barem u pogledu određenih vrsta posebnog dopusta.

1.14 Što se tiče posebnog dopusta, Ombudsman primjećuje da Komisija u tom kontekstu upućuje na članak 14. stavak 4. Odluke Komisije od 27. veljače 2004.

1.15 Prvim podstavkom te odredbe predviđa se mogućnost da se UNS-u odobre do dva dana posebnog dopusta u razdoblju od 12 mjeseci. S obzirom na to da se u toj odredbi ne navode razlozi na temelju kojih se takav poseban dopust može odobriti, ne čini se isključenim da se na tu odredbu može pozvati u slučajevima u kojima UNS mora svjedočiti pred sudom. Međutim, treba napomenuti da se navedena odredba primjenjuje samo kada poslodavac UNS-a podnese propisno određeni zahtjev, dok dužnosnici mogu sami izravno podnijeti zahtjev Komisiji za poseban dopust u sličnim okolnostima. Također treba napomenuti da se navedenom odredbom predviđa najviše dva dana posebnog dopusta u 12 mjeseci, dok bi se pravila koja se primjenjuju na dužnosnike mogla tumačiti u smislu da se jedan dan posebnog dopusta može odobriti kad god dužnosnik mora svjedočiti pred sudom. U svojem odgovoru na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju Komisija nije osporila da je to tumačenje moguće. Ombudsmanica stoga smatra da mogućnost predviđena člankom 14. stavkom 4. prvim podstavkom Odluke Komisije od 27. veljače 2004. nije dovoljna kako bi se opravdao zaključak da se prema dužnosnicima i upućenim nacionalnim stručnjacima u biti jednako postupa.

1.16 Članak 14. stavak 4. drugi podstavak Odluke Komisije od 27. veljače 2004., koja je toj odredbi dodana 2005., ne sadržava takvo ograničenje. Međutim, treba napomenuti da se ta odredba primjenjuje samo ako je posebni dopust koji je zatražio UNS „u interesu Komisije”. Relevantna odredba stoga bi mogla biti relevantna u ovom kontekstu samo ako bi Komisija bila spremna prihvatiti da je odobravanje posebnog dopusta upućenim nacionalnim stručnjacima u predmetima u kojima su pozvani svjedočiti pred sudom u interesu Komisije. Međutim, nipošto nije jasno da je to doista tako. Ombudsman je u svojem prijedlogu prijateljskog rješenja naveo da se primjedbe koje je Komisija iznijela u svojem mišljenju o pritužbi mogu tumačiti i u suprotnom smislu. U svojem odgovoru na taj prijedlog Komisija se ipak suzdržala od razjašnjavanja smatra li da odobravanje posebnog dopusta upućenim nacionalnim stručnjacima koji se moraju pojaviti kao svjedoci pred sudom jest ili može biti „u interesu Komisije”. Čak i ako bi se podnesci Komisije trebali shvatiti na način da je Komisija prihvatila da se drugi podstavak članka 14. stavka 4. može upotrijebiti u slučajevima kao što je slučaj s podnositeljem pritužbe, potreba da se osigura pravna jasnoća zahtijevala bi da se to stajalište dovoljno precizno izrazi u relevantnim pravilima. Ombudsmanica smatra da bi se to primjerice moglo postići izmjenom Odluke Komisije o upućenim nacionalnim stručnjacima od 27. veljače 2004. ili njezine Odluke od 28. travnja 2004. o uvođenju provedbenih odredbi o dopustu. Treba napomenuti da se u relevantnom odjeljku potonje odluke i dalje navodi da „ne postoji odredba o posebnom dopustu” za upućene nacionalne stručnjake u slučajevima u kojima su pozvani svjedočiti pred sudom.

1.17 S obzirom na navedeno, Ombudsman zaključuje da propust Komisije da jednako postupa prema dužnosnicima i upućenim nacionalnim stručnjacima u pogledu zahtjeva za poseban dopust za svjedočenje pred sudom ili, alternativno, propust Komisije da pojasni da tumači postojeća pravila kako bi se izbjeglo nejednako postupanje prema dužnosnicima i upućenim nacionalnim stručnjacima u tom području, predstavlja nepravilnost u postupanju.

1.18 Ombudsman smatra korisnim dodati, kako bi se izbjegao svaki mogući nesporazum, da je u potpunosti svjestan činjenice da Komisija ima diskrecijsku ovlast u pogledu odobravanja posebnog dopusta dužnosniku koji se mora pojaviti kao svjedok pred sudom. Prethodno navedeni zaključak o nepravilnostima u postupanju stoga se odnosi na nepostojanje odgovarajuće diskrecijske ovlasti za odobravanje posebnog dopusta upućenim nacionalnim stručnjacima (ili propust Komisije da pojasni da takva odgovarajuća diskrecijska ovlast postoji u pogledu zahtjeva za posebni dopust u takvim okolnostima). Ombudsmanica također smatra korisnim podsjetiti da se ova istraga odnosi samo na slučajeve u kojima su dužnosnici ili upućeni nacionalni stručnjaci pozvani svjedočiti u slučajevima u kojima se to izravno ili osobno ne odnosi na njih. Kao što je to objašnjeno u Odluci Komisije od 28. travnja 2004., takav se poseban dopust stoga može odobriti samo ako tužitelj nije uključen u predmet, odnosno ako nije pod istragom, pri čemu je UNS stranka koja podnosi građansku tužbu ili suprotna stranka u takvom predmetu.

Zaključak

S obzirom na navedeno, Europski ombudsman u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana Komisiji podnosi sljedeći nacrt preporuke:

Nacrt preporuke

Komisija bi trebala izmijeniti ili pojasniti postojeća pravila kako bi osigurala da se upućenim nacionalnim stručnjacima može odobriti poseban dopust pod istim uvjetima kao i dužnosnicima u slučajevima kada se moraju pojaviti kao svjedoci pred sudom i primjenjivati ta pravila na predmet podnositelja pritužbe.

Komisija i podnositelj pritužbe bit će obaviješteni o tom nacrtu preporuke. U skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana, Komisija šalje detaljno mišljenje do 30. travnja 2006. Detaljno mišljenje moglo bi se sastojati od prihvaćanja odluke Europskog ombudsmana i opisa mjera poduzetih za provedbu nacrta preporuke.

Strasbourg, 2. veljače 2006.

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Odluka Europskog parlamenta 94/262 od 9. ožujka 1994. o uredbama i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana, SL 1994., L 113, str. 15.

(2) Odluka Komisije C(2004) 577 od 27. veljače 2004. o izmjeni Odluke C(2002) 1559 od 30. travnja 2002., kako je izmijenjena Odlukom C(2003) 406 od 31. siječnja 2003., o utvrđivanju pravila o upućivanju nacionalnih stručnjaka Komisiji.

(3) Odluka Komisije C(2005) 872 od 22. ožujka 2005.

(4) Odluka Europskog parlamenta 94/262 od 9. ožujka 1994. o uredbama i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana, SL 1994., L 113, str. 15.

(5) Odluka Komisije C(2004) 577 od 27. veljače 2004. o izmjeni Odluke C(2002) 1559 od 30. travnja 2002., kako je izmijenjena Odlukom C(2003) 406 od 31. siječnja 2003., o utvrđivanju pravila o upućivanju nacionalnih stručnjaka Komisiji.

(6) Odluka Komisije C(2005) 872 od 22. ožujka 2005.