(Izrađeno u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana (1))

COMPLAINT

Osnovne informacije

Podnositelj pritužbe njemačko je poduzeće koje se bavi recikliranjem otpadnih ulja. Postupak koji primjenjuje podnositelj pritužbe dovodi do proizvodnje ulja „Fluxöl” (fluksno ulje).

Člankom 3. stavkom 1. Direktive 75/439/EEZ od 16. lipnja 1975. o odlaganju otpadnih ulja (kako je izmijenjena, dalje u tekstu „Direktiva”) određuje se: „Ako to dopuštaju tehnička, gospodarska i organizacijska ograničenja, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi dale prednost preradi otpadnih ulja regeneracijom.”

U skladu s člankom 1. Direktive „regeneracija” znači „svaki postupak u kojem se bazna ulja mogu proizvoditi rafiniranjem otpadnih ulja, posebno uklanjanjem kontaminanata, oksidacijskih proizvoda i aditiva sadržanih u takvim uljima”.

Prema podnositelju pritužbe Njemačka subvencionira izgaranje otpadnih ulja (za potrebe proizvodnje električne energije) najkasnije od 1993. Podnositelj pritužbe smatrao je da je to u potpunoj suprotnosti s odredbama Direktive te je podnio pritužbu Komisiji. Potonji je pokrenuo postupak zbog povrede zbog kojeg je Sud 1999. donio presudu u korist Komisije (predmet C-102/97).

Njemačka je isprva oklijevala postupiti u skladu s tom presudom. Čini se da je Njemačka prihvatila izmjenu svojeg zakonodavstva tek nakon što se podnositelj pritužbe ponovno obratio Komisiji i nakon što je ona poduzela korake kako bi primijenila postupak iz članka 228. Ugovora o EZ-u (kojim se predviđa mogućnost plaćanja novčanih kazni).

Podnositelj pritužbe smatra da se izmijenjenim pravilima definira pojam „regeneracija” kako bi se isključili (ili kako bi se omogućilo isključivanje) procesi koji dovode do proizvodnje „fluksnog ulja”. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, ta je mjera poduzeta namjerno kako bi se kaznila.

Pritužba 1272/2004/GG

Podnositelj pritužbe obratio se 5. svibnja 2004. Ombudsmanu. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi tvrdio da Komisija nije provela pravo Zajednice općenito, a posebno prethodno navedenu presudu.

U svojem mišljenju podnesenom u kolovozu 2004. Komisija je istaknula da je pritužba Ombudsmanu povezana s pritužbom zbog povrede 2002/4775 koju je podnositelj pritužbe podnio Komisiji 28. lipnja 2002. Komisija je objasnila da je tijekom istraga u vezi s tom pritužbom Njemačka dostavila informacije koje upućuju na pravnu mogućnost uprave da provede prioritet za regeneraciju otpadnih ulja i tvrdila da je kvota za regeneraciju u Njemačkoj pokazala da je načelo prvenstva postignuto u praksi.

Prema mišljenju Komisije, naknadni sastanak s nadležnim njemačkim tijelima u rujnu 2003. pokazao je da je u načelu osigurana primjena načela prvenstva. Međutim, Njemačka je priznala da su statistički podaci o neregeneriranim otpadnim uljima (spaljivanje, recikliranje drugih proizvoda) nepouzdani i da će se stoga pokrenuti posebna studija. Komisija je tvrdila da bi rezultate te studije, koji su se očekivali do kraja 2004., trebalo pričekati prije donošenja odluke o postupku zbog povrede (2).

Mišljenje je proslijeđeno podnositelju pritužbe radi očitovanja. Takva očitovanja nisu zaprimljena.

S obzirom na okolnosti koje je navela Komisija, a posebno činjenicu da se činilo da je Njemačka priznala da su njezini statistički podaci o neregeneriranim otpadnim uljima nepouzdani, ombudsmanica je smatrala da je pristup Komisije razuman. Ombudsman je stoga 24. studenoga 2004. zaključio svoju istragu utvrđenjem nepostojanja nepravilnosti u postupanju. Međutim, Ombudsmanica je napomenula da bi podnositelj pritužbe mogao podnijeti novu pritužbu u budućoj fazi ako smatra da Komisija nije postupala s odgovarajućom pažnjom.

Pritužba 3534/2004/GG

U dopisu od 30. studenoga 2004. podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana da nastavi svoju istragu ili, ako to ne bi trebalo biti moguće, da njegov dopis smatra novom pritužbom.

Podnositelj pritužbe istaknuo je da će prethodno navedena studija biti spremna najranije u rujnu 2005. Tvrdio je, u biti, da su i Komisija i Njemačka igrale neko vrijeme.

Budući da je istraga u vezi s pritužbom 1272/2004/GG već zaključena, dodatni dopis podnositelja pritužbe evidentiran je kao nova pritužba.

Ombudsmanica je smatrala da bi ponovno pokretanje istrage koja je zaključena krajem studenoga 2004. imalo smisla samo ako bi postojale nove činjenice ili argumenti koji bi mogli utjecati na analizu Ombudsmana. Tvrdnja podnositelja pritužbe da su Komisija i Njemačka odugovlačile mogla bi se smatrati takvim novim argumentom. Međutim, podnositelj pritužbe nije dostavio nikakve dokaze kojima bi se utvrdilo da je relevantna studija doista kasnila i da Komisija nije na odgovarajući način riješila to pitanje.

Ombudsmanica je stoga obavijestila podnositelja pritužbe da ne postoje dostatni razlozi za istragu. Međutim, podnositelju pritužbe skrenuta je pozornost na mogućnost obnove pritužbe, pod uvjetom da je podneseno dovoljno dokaza.

Telefonski razgovor od 7. siječnja 2005.

Dana 7. siječnja 2005. podnositelj pritužbe obratio se Uredu pučkog pravobranitelja kako bi pitao koji su dokazi potrebni. Dužnosnik zadužen za predmet objasnio je da su Ombudsmanu potrebni dokazi koji dokazuju ili upućuju na to da relevantna studija neće biti dostupna prije sredine 2005.

Poruka elektroničke pošte od 10. siječnja 2005.

Podnositelj pritužbe dostavio je 10. siječnja 2005. presliku informativnog lista koji je sastavio institut i koji se, čini se, bavi relevantnom studijom. Prema ovom listu, studija obuhvaća razdoblje od lipnja 2004. do lipnja 2005.

Ta je e-poruka registrirana kao nova pritužba (146/2005/GG). U svjetlu informacija koje je dostavio podnositelj pritužbe, Ombudsman je odlučio od Komisije zatražiti mišljenje o tvrdnji podnositelja pritužbe da Komisija nije provela pravo Zajednice i presude donesene na temelju prava Zajednice.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju iznijela sljedeće primjedbe:

Poželjnost čekanja rezultata relevantne studije spomenuta je u mišljenju Komisije o pritužbi 1272/2004/GG kao glavni razlog za zadržavanje pritužbe 2002/4775 otvorenom. U tom mišljenju (koje je pripremljeno u ljeto 2004.) objašnjeno je da će studija biti dostupna do kraja 2004.

U srpnju 2004. njemačka nadležna tijela obavijestila su Komisiju da je studija u međuvremenu pokrenuta, iako sa zakašnjenjem. Naveli su da se privremeno izvješće očekuje u rujnu 2004. Komisija se nije mogla smatrati odgovornom za to kašnjenje niti je na temelju prava Zajednice postojala obveza Njemačke da provede takvu studiju.

Njemačka je 7. listopada 2004. Komisiji dostavila informacije o provedbi Direktive. Ta je komunikacija sadržavala model za izračun tokova otpadnih ulja u Njemačkoj. Slijedeći tu metodu, količine regeneriranih otpadnih ulja znatno su se povećale tijekom posljednjih godina, dok se ukupna količina otpadnih ulja i količina izgorenih otpadnih ulja koja se u njima nalaze smanjila.

Prvo privremeno izvješće o navedenoj studiji priloženo je ovoj komunikaciji. Cilj ove studije bio je razraditi ravnotežu protoka otpadnih ulja koja je zadovoljila potrebe Komisije za informacijama i služila kao zajednička osnova za raspravu s dionicima u području otpadnih ulja. U izvješću je detaljno opisan model izračuna koji su primijenila njemačka tijela i zaključeno je da je to dobra osnova za daljnju istragu. Tijekom studije model bi se prilagodio kako bi se dobio stvarni protok otpadnog ulja.

Komunikaciji su priloženi i opisi poslova studije. U skladu s tim dokumentom završno izvješće doista je trebalo biti objavljeno u lipnju 2005.

Na temelju trenutačno dostupnih informacija, preliminarni zaključak Komisije bio je da je Njemačka poduzela potrebne mjere kako bi dala prednost preradi otpadnih ulja regeneracijom. Međutim, Komisija je smatrala da je potrebno pričekati završno izvješće kako bi se dobila što potpunija slika prije donošenja odluke o pritužbi 2002/4775.

Primjedbe podnositelja
pritužbe Dopis podnositelja pritužbe od 27. svibnja 2005.

U dopisu od 27. svibnja 2005. podnositelj pritužbe iznio je sljedeće primjedbe:

Pritužba 2002/4775 podnesena je 28. lipnja 2002. Otada je prošlo gotovo tri godine, a da Komisija nije mogla dati sadržajni odgovor.

Relevantna studija kasnila je jer ju je Njemačka obećala za početak 2004. Studija je također bila dio napora Njemačke da osvoji vrijeme.

Prema informacijama koje je dostavila odgovorna osoba u njemačkom Ministarstvu okoliša, Komisija je obustavila sve postupke protiv država članica koje još nisu provele Direktivu. Prema istom izvoru, u Komisiji je postojala jasna tendencija potpunog ukidanja Direktive.

Postojao je niz dodatnih pitanja koja nisu pojašnjena u mišljenju Komisije (3).

S obzirom na to da je svako daljnje kašnjenje prouzročilo znatnu štetu, Europski ombudsman trebao bi se pobrinuti da Komisija brzo provede presudu Suda i Direktivu.

Dopisi podnositelja pritužbe od 31. svibnja 2005. i 9. lipnja 2005.

U daljnjim dopisima od 31. svibnja i 9. lipnja 2005. podnositelj pritužbe ponovio je svoja stajališta.

ODLUKA

1 Navodno neprovođenje prava Zajednice i presuda donesenih na temelju prava Zajednice

1.1 Podnositelj pritužbe njemačko je poduzeće koje se bavi recikliranjem otpadnih ulja. Člankom 3. stavkom 1. Direktive 75/439/EEZ od 16. lipnja 1975. o odlaganju otpadnih ulja (kako je izmijenjena, dalje u tekstu „Direktiva”) određuje se: „Ako to dopuštaju tehnička, gospodarska i organizacijska ograničenja, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi dale prednost preradi otpadnih ulja regeneracijom.” Prema podnositelju pritužbe, Njemačka nije ispunila obveze koje proizlaze iz ove Direktive. Nakon što je podnositelj pritužbe podnio pritužbu Komisiji, ona je pokrenula postupak zbog povrede koji je doveo do presude Suda iz 1999. u kojoj je utvrđeno da se slaže s mišljenjem Komisije (4). Podnositelj pritužbe Komisiji je 2002. podnio dodatnu pritužbu (pritužba zbog povrede 2002/4775).

1.2 Podnositelj pritužbe obratio se 5. svibnja 2004. Ombudsmanu (pritužba 1272/2004/GG). U toj je pritužbi podnositelj pritužbe tvrdio da Komisija nije provela pravo Zajednice i presude donesene na temelju prava Zajednice.

U svojem mišljenju o toj pritužbi (koja je Ombudsmanu podnesena u kolovozu 2004.) Komisija je objasnila da je Njemačka tijekom istraga u predmetu 2002/4775 dostavila informacije koje upućuju na pravnu mogućnost uprave da provede prioritet za regeneraciju otpadnih ulja i tvrdila da je kvota za regeneraciju u Njemačkoj pokazala da je načelo prvenstva postignuto u praksi. Prema mišljenju Komisije, na naknadnom sastanku s nadležnim njemačkim tijelima u rujnu 2003. njemačka tijela priznala su da su statistički podaci o neregeneriranim otpadnim uljima nepouzdani i da će stoga biti pokrenuta posebna studija. Komisija je tvrdila da bi se rezultati te studije, koji su se očekivali do kraja 2004., trebali pričekati prije donošenja odluke o postupku zbog povrede.

1.3 U svjetlu okolnosti koje je navela Komisija, Ombudsmanica je smatrala da je pristup Komisije bio razuman. Ombudsman je stoga 24. studenoga 2004. zaključio svoju istragu utvrđenjem nepostojanja nepravilnosti u postupanju. Međutim, Ombudsmanica je napomenula da bi podnositelj pritužbe mogao podnijeti novu pritužbu u budućoj fazi ako smatra da Komisija nije postupala s odgovarajućom pažnjom.

1.4 U siječnju 2005. podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana da obnovi svoju istragu i dostavi dokaze da relevantna studija neće biti dostupna prije sredine 2005. Ombudsmanica je odlučila registrirati dopis podnositelja pritužbe kao novu pritužbu (pritužba 146/2005/GG) i pokrenuti istragu.

1.5 U svojem mišljenju o novoj pritužbi Komisija je istaknula da su je njemačka tijela u srpnju 2004. obavijestila da je studija u međuvremenu pokrenuta, iako sa zakašnjenjem. Komisija je tvrdila da se ne može smatrati odgovornom za to kašnjenje. Dodala je da je Njemačka 7. listopada 2004. dostavila informacije o provedbi Direktive i da je ovom priopćenju priloženo prvo privremeno izvješće o navedenoj studiji. Komunikaciji su priloženi i opisi poslova studije. U skladu s tim dokumentom završno izvješće doista je trebalo biti objavljeno u lipnju 2005. Komisija je tvrdila da je na temelju trenutačno dostupnih informacija preliminarni zaključak bio da je Njemačka poduzela potrebne mjere kako bi dala prednost preradi otpadnih ulja regeneracijom. Međutim, Komisija je smatrala da je potrebno pričekati završno izvješće kako bi se dobila što potpunija slika prije donošenja odluke o pritužbi 2002/4775.

1.6 U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe istaknuo je da je pritužba 2002/4775 podnesena 28. lipnja 2002. i da su prošle gotovo tri godine a da Komisija nije mogla dati meritorni odgovor. Podnositelj pritužbe smatra da je relevantna studija zakašnjela s obzirom na to da ju je Njemačka obećala za početak 2004. Podnositelj pritužbe smatra da je studija bila i dio napora Njemačke da dobije vrijeme. Podnositelj pritužbe dodao je da je dobio informacije o tome da je Komisija obustavila sve postupke protiv država članica koje još nisu provele Direktivu i da u Komisiji postoji jasna tendencija potpunog ukidanja Direktive.

1.7 Dobra je upravna praksa da Komisija s pritužbama zbog povrede postupa savjesno i u razumnom roku. Kako bi se utvrdilo je li Komisija postupila u skladu s tim, Ombudsman smatra da je potrebno uzeti u obzir sve relevantne činjenice predmeta u mjeri u kojoj su mu s njima bile upoznate.

1.8 Ombudsman primjećuje da je prošlo gotovo tri godine od kada je podnositelj pritužbe podnio svoju pritužbu zbog povrede (pritužba 2002/4775) Komisiji. Treba uzeti u obzir i činjenicu da se čini da je podnositelj pritužbe u toj pritužbi tvrdio da Njemačka nije postupila u skladu s presudom Suda u predmetu C-102/97 donesenom 1999. Ombudsman podsjeća da je u svojoj „Komunikaciji Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice” (COM(2002) 141 final, SL 2002 C 244, str. 5.) Komisija navela da u pravilu predlaže istragu pritužbi s ciljem donošenja odluke o izdavanju službene opomene ili zatvaranju predmeta u roku od najviše jedne godine od datuma registracije pritužbe.

1.9 Ombudsman nadalje napominje da je Komisija zauzela stajalište da će se pritužba podnositelja pritužbe zbog povrede moći rješavati tek nakon što primi rezultate studije koju su naručila njemačka tijela. S obzirom na (1) činjenicu da je podnositelj pritužbe naveo da Njemačka nije ispunila obvezu utvrđenu Direktivom o davanju prednosti preradi otpadnih ulja regeneracijom i (2) činjenicu da su njemačka tijela priznala da su statistički podaci o neregeneriranim otpadnim uljima nepouzdani i da će se stoga pokrenuti posebna studija, Ombudsman i dalje smatra da je to stajalište razumno.

1.10 Međutim, valja istaknuti da su, prema mišljenju Komisije, njemačka nadležna tijela prethodno navedeno priznala na sastanku održanom u rujnu 2003., dok se čini da je studija naručena tek sredinom 2004. Iako je točno da se Komisija ne može okriviti za to kašnjenje za koje su odgovorna njemačka tijela, Komisija nije dokazala da je uložila napore kako bi osigurala da relevantni podaci budu dostupni što je prije moguće. Prema informacijama koje su dostupne Ombudsmanu, Komisija je dopisom od 3. veljače 2004. obavijestila podnositelja pritužbe da su je njemačka tijela obavijestila da informacije koje nedostaju neće biti proslijeđene prije proljeća 2004. Komisija je u svojem mišljenju o pritužbi 1272/2004/GG navela da se rezultati studije očekuju do kraja 2004. U svojem mišljenju o ovoj pritužbi Komisija je potvrdila da je konačno izvješće doista trebalo biti dostavljeno u lipnju 2005., kako je tvrdio podnositelj pritužbe. U tim okolnostima ombudsmanica smatra da Komisija u ovom slučaju nije postupala s potrebnom pažnjom. Ovo je primjer nepravilnosti u postupanju.

1.11 Ombudsman je svojom odlukom od 24. studenoga 2004. zaključio svoju istragu o pritužbi 1272/204/GG utvrdivši da nije bilo nepravilnosti u postupanju. Taj se nalaz temeljio na razmatranju da se činilo da Komisija aktivno vodi predmet, s obzirom na to da je ombudsmanica obavijestila Ombudsmana da se rezultati studije koju je željela pričekati očekuju krajem 2004. Ombudsman podsjeća da su te informacije sadržane u mišljenju koje mu je Komisija dostavila u bilješci od 6. kolovoza 2004. U svojem mišljenju o ovoj pritužbi Komisija je navela da su je „u srpnju 2004.” njemačka nadležna tijela obavijestila da je studija pokrenuta sa zakašnjenjem. Ombudsmanica zaključuje da je u trenutku kada mu je proslijedila svoje mišljenje u kolovozu 2004. Komisija stoga trebala biti svjesna činjenice da sadržaj tog mišljenja više ne odgovara stvarnim činjenicama u pogledu datuma do kojeg bi studija bila spremna. Naravno, ne može se isključiti da su informacije njemačkih nadležnih tijela „u srpnju 2004.” došle toliko kasno da više nisu mogle biti uključene u mišljenje Komisije, posebno s obzirom na činjenicu da je mišljenje poslano u razdoblju praznika. Međutim, Ombudsman napominje da mu Komisija nije naknadno proslijedila dopunu (ili ispravak). Prema mišljenju Europskog ombudsmana, institucija ili tijelo Zajednice koje je Europskom ombudsmanu nenamjerno dostavilo netočne ili obmanjujuće informacije trebalo bi ispraviti te informacije čim sazna za svoju pogrešku. Kako bi se izbjegla sumnja, trebalo bi dodati da je datum do kojeg su trebali biti doneseni rezultati studije bio važan čimbenik u kontekstu istrage Ombudsmana.

Zaključak

S obzirom na navedeno, Europski ombudsman u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana Komisiji podnosi sljedeći nacrt preporuke:

Nacrt preporuke

Komisija bi pritužbu podnositelja pritužbe zbog povrede trebala rješavati što je brže i pažljivije moguće.

Komisija i podnositelj pritužbe bit će obaviješteni o tom nacrtu preporuke. U skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana, Komisija dostavlja detaljno mišljenje do 15. rujna 2005. Detaljno mišljenje moglo bi se sastojati od prihvaćanja odluke Europskog ombudsmana i opisa mjera poduzetih za provedbu nacrta preporuke.

Strasbourg, 15. lipnja 2005.

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Odluka Europskog parlamenta 94/262 od 9. ožujka 1994. o uredbama i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana, SL 1994., L 113, str. 15.

(2) Komisija je zajedno sa svojim mišljenjem 3. veljače 2004. dostavila presliku dopisa koji je uputila podnositelju pritužbe. Komisija je u tom dopisu istaknula da su njemačka tijela objasnila da informacije koje nedostaju neće biti proslijeđene prije proljeća 2004.

(3) Podnositelj pritužbe naveo je, primjerice, da je Njemačka subvencionirala (ili je subvencionirala) izgaranje otpadnih ulja u iznosu od 52,5 milijuna EUR tijekom razdoblja od sedam godina, dok je subvencija za potrebe regeneracije iznosila samo 10,2 milijuna EUR za isto razdoblje. S obzirom na tu neusklađenost podnositelj pritužbe postavio je pitanje je li Njemačka pravilno provela Direktivu.

(4) Predmet C-102/97 Komisija protiv Njemačke [ECR] 1999 I-5051.