Sastavljeno u skladu s člankom 4. stavkom 1. Statuta Europskog ombudsmana ^[1]

Kontekst pritužbe

1. Uredba o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH)[2] stupila je na snagu 1. lipnja 2007. Cilj mu je poboljšati zaštitu zdravlja ljudi i okoliša od potencijalnih rizika kemikalija, uz istodobno povećanje konkurentnosti kemijske industrije EU-a. Njome se promiču i alternativne metode za procjenu opasnosti tvari kako bi se smanjila ispitivanja na životinjama. U okviru svoje Strategije održivosti u području kemikalija donesene 14. listopada 2020. Europska komisija najavila je planiranu izmjenu Uredbe REACH kako bi ostvarila svoje ambicije u pogledu sigurnih i održivih kemikalija te visoku razinu zaštite zdravlja i okoliša, uz istodobno očuvanje unutarnjeg tržišta [3].

2. Uredbom o živi [4] obuhvaćen je cijeli životni ciklus žive. Komisija je 14. srpnja 2023. predložila reviziju kako bi se usmjerila na posljednje namjerne preostale uporabe žive u različitim proizvodima u EU-u, u skladu s obvezama utvrđenima u ambiciji EU-a za postizanje nulte stope onečišćenja [5].

Zahtjev za javni pristup dokumentima povezanima s Uredbom REACH

3. Podnositelj pritužbe, organizacija civilnog društva, zatražio je 25. studenoga 2022. javni pristup [6] procjenama učinka i mišljenjima Odbora za nadzor regulative u pogledu svih predviđenih revizija Uredbe REACH.

4. Komisija je 13. siječnja 2023. odobrila javni pristup znatno redigiranoj verziji tih dokumenata.

5. Podnositelj pritužbe podnio je 19. siječnja 2023. ponovni zahtjev u kojem je zatražio širi pristup. Produljeni rok za odgovor Komisije istekao je 2. ožujka 2023.

6. Nakon što nije zaprimio odgovor, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu 12. lipnja 2023.

Zahtjev za javni pristup dokumentima povezanima s Uredbom o živi

7. Podnositelj pritužbe zatražio je 17. siječnja 2023. javni pristup procjenama učinka i mišljenjima Odbora za nadzor regulative, kao i popis i zapisnike sa svih „uzlaznih sastanaka” održanih između Odbora za nadzor regulative i osoblja Komisije u vezi s revizijom Uredbe o živi.

8. Komisija je 24. veljače 2023. odbila objaviti zatražene dokumente.

9. Podnositelj pritužbe podnio je 1. ožujka 2023. ponovni zahtjev.

10. Budući da nije dobio odgovor, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu 12. lipnja 2023.

Istraga

11. Ombudsmanica je pokrenula istragu kako bi zatražila brz odgovor na ponovne zahtjeve podnositelja pritužbe. Istražni tim Ombudsmana također je pregledao predmetne dokumente kako bi ispitao opseg odobrenog javnog pristupa i posebne razloge koje je Komisija navela kako bi opravdala neotkrivanje zatraženih dokumenata ili njihovih dijelova.

12. Ombudsmanica je pozvala Komisiju da iznese dodatna stajališta kako bi ih uzela u obzir tijekom te istrage. Komisija je odlučila da neće iznijeti dodatna stajališta.

13. Tijekom istrage Komisija je odgovorila na ponovne zahtjeve podnositelja pritužbe. Konkretno, Komisija je 5. srpnja 2023. donijela potvrdnu odluku o zahtjevu za javni pristup dokumentima povezanima s Uredbom REACH, pri čemu je zadržala svoje početno stajalište. Komisija je 14. srpnja 2023. objavila revidiranu procjenu učinka i povezano drugo mišljenje Odbora za nadzor regulative o predloženoj reviziji Uredbe o živi. Komisija je 10. kolovoza 2023. odobrila javni pristup zatraženim dokumentima, odnosno potpuni pristup ranijoj verziji procjene učinka i mišljenju Odbora za nadzor regulative, uz iznimku osobnih podataka.

14. Ombudsmanica je primila primjedbe podnositelja pritužbe na odgovore Komisije.

Područje primjene ove preporuke

15. Budući da je podnositelj pritužbe u međuvremenu dobio pristup dokumentima povezanima s revizijom Uredbe o živi, ova se preporuka odnosi samo na one dokumente koji se odnose na reviziju Uredbe REACH. Međutim, Ombudsmanica će svoju procjenu načina na koji je Komisija postupila sa zahtjevom za dokumente povezane s Uredbom o živi uključiti u svoju odluku o zaključenju ove istrage.

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

Podnositelj pritužbe

16. Podnositelj pritužbe smatrao je da njegovi ponovni zahtjevi nisu pravodobno obrađeni. Zabrinut je zbog toga što su kašnjenja Komisije u obradi zahtjeva bila pokušaj da se izbjegne odgovaranje na njih dok se ne objave relevantni zakonodavni prijedlozi. Međutim, u tom je trenutku podnositelj pritužbe tvrdio da bi bilo prekasno da ostvari demokratsko pravo na utjecaj na postupak donošenja odluka.

17. Podnositelj pritužbe tvrdio je da su, u skladu sa sudskom praksom EU-a,[7] dokumenti sastavljeni u okviru procjene učinka mogućeg zakonodavnog prijedloga zakonodavni dokumenti koji bi trebali biti izravno dostupni javnosti.[8]

18. Podnositelj pritužbe tvrdio je da traženi dokumenti sadržavaju „informacije o okolišu” u smislu Uredbe 1367/2006 [9], kojom se nameće viši standard transparentnosti takvih informacija.

19. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da se iznimke od prava na javni pristup zakonodavnim dokumentima moraju tumačiti na posebno restriktivan način. Podnositelj pritužbe smatra da Komisija potpunim otkrivanjem zatraženih dokumenata nije dostavila konkretne dokaze o stvarnom i specifičnom riziku za svoj postupak donošenja odluka.

20. Podnositelj pritužbe smatrao je i da u svakom slučaju postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje zatraženih dokumenata, posebno s obzirom na stalnu izloženost ljudi štetnim kemijskim tvarima i njihov utjecaj na prirodni okoliš. Podnositelj pritužbe smatra da postoji stvarna hitnost u rješavanju svih nedostataka ili nedostataka u postojećim propisima EU-a te da bi samo javni pristup zatraženim dokumentima podnositelju pritužbe omogućio da utječe na predmetne zakonodavne postupke.

Komisija

21. U svojoj potvrdnoj odluci o dokumentima povezanima s Uredbom REACH Komisija je tvrdila da bi potpuno otkrivanje procjene učinka i povezanog mišljenja Odbora za nadzor regulative ozbiljno ugrozilo Komisijin postupak donošenja odluka koji je u tijeku.

22. Navela je da redigirani odlomci sadržavaju informacije o opcijama politike, njihovim mogućim učincima, usporedbi opcija, pojedinostima o najpoželjnijoj opciji i metodologiji za evaluaciju učinaka. Objasnila je da se redigiranja u prilozima odnose na moguće opcije, praktične posljedice predloženih opcija i metodologiju za provjeru i procjenu učinaka. Nadalje, Komisija objašnjava da se redigiranja u mišljenju Odbora za nadzor regulative i sažetak nalaza (koji odražavaju informacije iz procjene učinka) odnose na zaključak i detaljne primjedbe na procjenu učinka.

23. Komisija je tvrdila da je procjena učinka još uvijek nacrt i nedovršen rad, koji se revidira s obzirom na mišljenje Odbora za nadzor regulative. Razmatraju se temeljni elementi procjene učinka. Ako se objavi u toj fazi, sadržaj redigiranih dijelova mogao bi dovesti do vanjskog pritiska, čime bi se ugrozilo pravodobno donošenje procjene učinka. Revizija Uredbe REACH znatno bi utjecala na širok raspon dionika. Intenzivno lobiranje već je dokumentirano u tisku.[10] Stoga je, prema Komisiji, rizik bio „vrlo ozbiljan i stvaran”. Osim toga, Komisija je bila zabrinuta da bi se neki redigirani dijelovi mogli izdvojiti iz konteksta, što bi negativno utjecalo na provedbu postupka donošenja odluka koji je u tijeku.

24. Komisija je smatrala da je njezin rad na procjeni učinka transparentan i da je uključivao sve dionike. Većina studija za potrebe izrade procjene učinka već je objavljena.

25. Komisija je nadalje tvrdila da bi se potpunom objavom zatraženih dokumenata ugrozila zaštita komercijalnih interesa ugovaratelja Komisije koji su proveli studije na kojima se temelji procjena učinka, uključujući njihovo intelektualno vlasništvo.

26. Komisija je navela da, u skladu s ugovornim aranžmanima na snazi, „Unija stječe sva prava od trenutka kada ugovaratelj ostvari rezultate”. Komisija smatra da bi se na temelju tih dogovora intelektualno vlasništvo nad studijama prenijelo tek nakon što Komisija odobri konačne rezultate. To još nije bio slučaj sa svim studijama u trenutku podnošenja zahtjeva. Stoga su neki dijelovi procjene učinka redigirani kako bi se zaštitilo intelektualno vlasništvo trećih strana. Prema Komisijinu mišljenju, samo su njihovi autori u to vrijeme mogli odobriti njihovo otkrivanje ili širenje.

27. Komisija je nadalje smatrala da sporni dokumenti ne sadržavaju „informacije o okolišu” ni „informacije o emisijama u okoliš”.[11] Stoga Komisija smatra da se ne primjenjuje viši standard transparentnosti. Konkretno, Komisija je tvrdila da se procjene i projekcije učinkovitosti kemijske politike još uvijek revidiraju i dorađuju te se ne mogu smatrati „informacijama o okolišu”. Nisu odražavale ni informacije o stvarnim ili predvidivim emisijama u smislu sudske prakse EU-a.

28. Komisija je smatrala da ne postoji prevladavajući javni interes za objavu.

Procjena Europskog ombudsmana koja je dovela do preporuke

O prirodi dokumenata o kojima je riječ u ovoj istrazi

29. U skladu s Ugovorima EU-a građani imaju „pravo na sudjelovanje u demokratskom životu Unije”. [12] Stoga se sve odluke EU-a moraju donositi „što otvorenije i bliže građanima”. [13] To je posebno važno kada institucije EU-a djeluju u „zakonodavnoj ulozi”. [14] Načelo zakonodavne transparentnosti sadržano je u Ugovorima EU-a [15] i odražava se u pravu EU-a o javnom pristupu dokumentima, u kojem se navodi da „zakonodavni dokumenti” moraju biti izravno dostupni javnosti, osim ako bi njihovo otkrivanje ugrozilo jedan ili više izričito zaštićenih javnih ili privatnih interesa. [16] Mogućnost građana da nadziru sve informacije na kojima se temelje zakonodavne mjere EU-a preduvjet je za učinkovito ostvarivanje njihovih demokratskih prava.[17]

30. Dokumenti o kojima je riječ u ovoj istrazi očito su zakonodavni dokumenti na koje se moraju primjenjivati najviši standardi transparentnosti. Sud je smatrao da su procjene učinka ključni alati za osiguravanje izrade zakonodavnih prijedloga EU-a na temelju transparentnih, sveobuhvatnih i uravnoteženih informacija. Stoga su izvješća o procjeni učinka i popratna mišljenja Odbora za nadzor regulative važni elementi zakonodavnog postupka EU-a.[18]

31. Osim toga, Ombudsmanica smatra da, iako se relevantni dijelovi zatraženih dokumenata možda ne odnose na „informacije o emisijama u okoliš”, ti dijelovi sadržavaju „informacije o okolišu”. „Informacije o okolišu” mogu biti sve informacije koje se upotrebljavaju u politikama ili zakonodavstvu koje se odnosi na okoliš. Procjena učinka o kojoj je riječ u ovom predmetu sadržava studiju o učinku različitih opcija politike predviđenih za pitanja okoliša. U skladu sa sudskom praksom EU-a [19] to se mora smatrati informacijama o okolišu.

32. U skladu s Aarhuškom uredbom EU-a, ako dokument sadržava „informacije o okolišu”, iznimke predviđene zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu moraju se usko tumačiti [20].

33. Budući da su zatraženi dokumenti „zakonodavni dokumenti” i sadržavaju „informacije o okolišu”, iznimke predviđene Uredbom 1049/2001 treba tumačiti osobito restriktivno.

O primjeni iznimke koja se odnosi na zaštitu postupka odlučivanja u tijeku

34. Nakon što je pregledao neredigirane verzije dokumenata povezanih s Uredbom REACH, Ombudsman je utvrdio da redigirani dijelovi nisu posebno osjetljivi. Umjesto toga, oni su primjer vrste rada na kojem bi se temeljio svaki zakonodavni prijedlog, posebno u mjeri u kojoj sadržavaju različite opcije politike, analize tih mogućnosti i njihove moguće posljedice.

35. Komisija je tvrdila da su redigirani dijelovi zatraženih dokumenata još uvijek nedovršeni. Stoga je tvrdio da bi se ti dijelovi mogli pogrešno protumačiti ako se objave i da bi mogli dovesti do vanjskog pritiska, čime bi se ugrozilo pravodobno donošenje procjene učinka.

36. Kao što su sudovi EU-a više puta utvrdili, javnost je u potpunosti sposobna shvatiti da su određeni dokumenti privremene prirode i stoga mogu biti podložni promjenama.[21] Ključno je da je Sud podsjetio na to da je izražavanje stajališta javnosti ili zainteresiranih strana o opcijama politike koje je Komisija predvidjela prije objave određenih zakonodavnih prijedloga „sastavni dio ostvarivanja demokratskih prava građana EU-a”.[22]

37. U skladu sa sudskom praksom EU-a, rizik od vanjskog pritiska može biti legitiman razlog za ograničavanje pristupa dokumentima povezanima s postupkom odlučivanja. Međutim, stvarnost takvog vanjskog pritiska mora se sa sigurnošću utvrditi i moraju se podnijeti „materijalni dokazi” kako bi se dokazalo da postoji razumno predvidljiv rizik da će taj vanjski pritisak bitno utjecati na odluku.[23] Komisija mora dokazati da bi taj pritisak i utjecaj ozbiljno utjecali na, produljili ili otežali Komisijino pravilno donošenje odluka.

38. Ombudsmanica razumije da uprava EU-a možda nije voljna podijeliti svoja preliminarna stajališta koja bi mogla biti izložena kritici i pritisku javnosti. Međutim, kako je Sud presudio, na Komisiji je da spriječi svaki negativan učinak takvih vanjskih pritisaka na njezin postupak odlučivanja. Odbijanje javnog pristupa zakonodavnim dokumentima ne može se koristiti kao zaštitna mjera institucija EU-a kada su suočene s vanjskim pritiscima.[24]

39. Komisija upućuje na internetski članak iz 2020. u kojem je prijavljen vanjski pritisak na Komisiju dok je razvijala svoju novu politiku u području kemikalija.[25] Međutim, taj članak upućuje na to da je kemijska industrija 2020. možda imala povlašten pristup Komisijinu postupku donošenja odluka. Kad bi to bio slučaj, otkrivanje traženih dokumenata bilo bi tim važnije jer bi moglo dovesti industriju i civilno društvo u ravnopravan položaj. U svakom slučaju, u članku se ne objašnjava zašto bi rizik od vanjskog pritiska u ovom slučaju bio ozbiljniji nego u slučajevima drugih zakonodavnih inicijativa Komisije i zašto bi taj rizik znatno utjecao na sposobnost Komisije da dovrši svoj rad. Komisija nije objasnila ni zašto smatra da će se zbog objave tih dokumenata vanjski pritisak dodatno povećati.

40. Ombudsmanica napominje da velik broj zakonodavnih inicijativa Komisije privlači znatan javni interes različitih dionika i medija. Ako bi Komisija mogla opravdati neotkrivanje svojih procjena učinka pozivanjem na takav interes i mogući javni pritisak, to bi značilo da načelo transparentnosti izrade zakonodavstva Unije ne bi imalo nikakvo praktično značenje. Naime, ništa u Komisijinoj argumentaciji ne upućuje na to da je dotično donošenje odluka iznimno kako bi se opravdala iznimka od temeljnog prava na javni pristup zakonodavnim dokumentima.

41. Komisija je tvrdila i da je rad na njezinoj procjeni učinka transparentan i uključiv te da su neki drugi dokumenti koji se odnose na tu procjenu učinka već objavljeni. Međutim, činjenica da su dostupni drugi izvori potencijalno relevantnih informacija nije relevantna za ocjenu zahtjeva za javni pristup dokumentima.[26]

O primjeni iznimke koja se odnosi na zaštitu komercijalnih interesa

42. Komisija je nadalje tvrdila da je potpuna objava zatraženih dokumenata spriječena potrebom zaštite komercijalnih interesa i intelektualnog vlasništva ugovaratelja koji su proveli studije na kojima se temelji procjena učinka.

43. U svojoj potvrdnoj odluci Komisija je navela da, u skladu s dogovorom sa svojim ugovarateljima, „Unija stječe sva prava od trenutka kada ugovaratelj ostvari rezultate...”. Međutim, Komisija zatim tvrdi da intelektualno vlasništvo nekih studija, čiji su rezultati uključeni u procjenu učinka, još nije preneseno na Komisiju u trenutku podnošenja zahtjeva jer Komisija još nije odobrila te rezultate. Ombudsmanica taj argument ne smatra potpuno jasnim. Na temelju ugovornog aranžmana koji navodi Komisija čini se da su određeni rezultati, ako su već uključeni u nacrt procjene učinka, već „stvoreni” i stoga ih je Unija stekla na temelju prethodno navedene ugovorne odredbe.

44. Međutim, bez obzira na to je li Komisija već stekla prava intelektualnog vlasništva, kako bi se mogla pozvati na tu iznimku, Komisija mora dokazati da traženi dokumenti sadržavaju elemente koji, ako se otkriju, mogu ozbiljno ugroziti komercijalne interese osobe.[27] U skladu sa sudskom praksom, zaštita prava intelektualnog vlasništva sustavno nema prednost pred pretpostavkom otkrivanja na temelju prava na javni pristup dokumentima u skladu s Uredbom br. 1049/2001.[28] Ombudsman smatra da Komisija nije dokazala kako bi se ugrozili komercijalni interesi njezinih ugovaratelja.

45. Ombudsmanica općenito zaključuje da nijedan od argumenata koje je iznijela Komisija ne opravdava odbijanje pružanja potpunog javnog pristupa zatraženim dokumentima u skladu s Uredbom 1049/2001 i sudskom praksom sudova EU-a. U tom kontekstu treba podsjetiti da su zatraženi dokumenti zakonodavni dokumenti i sadržavaju informacije o okolišu te se stoga na njih primjenjuje posebno visok standard transparentnosti.

46. S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da je odbijanje Komisije da odobri potpuni pristup zatraženoj procjeni učinka i mišljenju Odbora za nadzor regulative u vezi s revizijom Uredbe REACH predstavljalo nepravilnost u postupanju. Stoga u nastavku iznosi odgovarajuću preporuku.

47. Kad je riječ o vremenu koje je Komisiji potrebno za obradu zahtjeva za pristup podnositelja pritužbe, Ombudsmanica napominje da je ovaj predmet još jedan primjer znatnih i sustavnih kašnjenja s kojima se Komisija suočava u rješavanju ponovnih zahtjeva, a koje je Ombudsman smatrao nepravilnostima u postupanju u kontekstu istrage na vlastitu inicijativu o tom pitanju ranije ove godine.^[29] Nedavno je Ombudsman skrenuo pozornost Europskog parlamenta na to pitanje putem tematskog izvješća.[30] Ovaj predmet primjer je važnosti da građani imaju pravodoban javni pristup zakonodavnim dokumentima kako bi mogli ostvariti svoje demokratsko pravo na utjecaj na donošenje zakonodavstva EU-a.

Preporuka

Na temelju istrage o toj pritužbi Ombudsman Komisiji daje sljedeću preporuku:

Europska komisija trebala bi bez daljnje odgode u potpunosti objaviti zatražene dokumente koji se odnose na reviziju Uredbe REACH.

Komisija i podnositelj pritužbe bit će obaviješteni o toj preporuci. U skladu s člankom 4. stavkom 2. Statuta Europskog ombudsmana Komisija šalje detaljno mišljenje do 22. prosinca 2023.

 

Emily O'Reilly
Europska ombudsmanica

Strasbourg, 25. rujna 2023.

 

[1] Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=uriserv%3AOJ.L_.2021.253.01.0001.01.ENG&toc=OJ%3AL%3A2021%3A253%3ATOC

[2] Uredba 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH), SL L 396/1.

[3] https://environment.ec.europa.eu/news/chemicals-commission-seeks-views-revision-reach-eus-chemicals-legislation-2022-01-20_en

[4] Uredba (EU) 2017/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o živi, SL L 137/1, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?qid=1531231211865&uri=CELEX:32017R0852

[5] https://environment.ec.europa.eu/topics/chemicals/mercury_en:~:text=In%20srpanj%202023%20the%20Komisija%20adopted%20the%20Delegated%20Uredba%20transposing,lamps%20and%20non%2Delectrical%20equipment

[6] U skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:32001R1049&from=EN

[7] Presuda od 4. rujna 2018., predmet C-57/16 P, Client Earth protiv Komisije, https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=205322&pageIndex=0&doclang=EN&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=1918932, točke 84.–93.

[8] Članak 12. stavak 2. Uredbe 1049/2001

[9] Uredba 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice, SL L 264/13, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex%3A32006R1367

[10] Komisija je uputila na sljedeći članak objavljen na internetu: https://corporateeurope.org/en/2020/09/will-eu-commission-stand-firm-against-toxic-lobbying-pressure

[11] Članak 2. točka (d) podtočka iii. i članak 6. Uredbe 1367/2006. Ako se smatra da dokument sadržava informacije o okolišu, iznimke na temelju Uredbe 1049/2001 moraju se tumačiti restriktivno. Ako se smatra da dokument sadržava informacije o emisijama u okoliš, smatra se da postoji prevladavajući pravni interes za otkrivanje.

[12] Članak 10. Ugovora o Europskoj uniji (UEU)

[13] Članak 1. i članak 10. stavak 3. UEU-a

[14] Uvodna izjava 6. Uredbe 1049/2001

[15] Članak 15. stavak 2. UFEU-a

[16] Članak 12. stavak 2. i uvodna izjava 6. Uredbe 1049/2001

[17] Vidjeti u tom smislu presude Suda od 1. srpnja 2008., spojeni predmeti C-39/05 P i C-52/05 P, Švedska i Turco protiv Vijeća, točka 46., https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=C-39/05&language=hr i od 17. listopada 2013., predmet C-280/11 P, Vijeće protiv Access Info Europe, točka 33., https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=C-280/11&language=EN

[18] Predmet C-57/16 P, Client Earth protiv Komisije, točke od 90. do 91.

[19] Vidjeti sličnu ocjenu u predmetu C-57/16 P, Client Earth protiv Komisije, točke 97. i 101.

[20] Članak 6. stavak 1. Uredbe 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice, SL L 264/13, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex%3A32006R1367

[21] Presuda Općeg suda od 22. ožujka 2018., predmet T-540/15, De Capitani protiv Parlamenta, točka 120. https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=200551&pageIndex=0&doclang=en&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=774069

[22] Predmet C-57/16 P, Client Earth protiv Komisije, točka 108.

[23] Predmet T-252/19, Pech protiv Vijeća, točka 92., https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=240171&pageIndex=0&doclang=EN&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=1916898

[24] Predmet C-57/16 P, Client Earth protiv Komisije, točka 124.

[25] https://corporateeurope.org/en/2020/09/will-eu-commission-stand-firm-against-toxic-lobbying-pressure

[26] Predmet T-540/15, De Capitani protiv Parlamenta, stavak 108.

[27] Presuda Općeg suda od 5. veljače 2018., predmet T-718/15, PTC Therapeutics International protiv EMA-e, https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=199044&pageIndex=0&doclang=EN&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=1918748, točke 64. i 85.

[28] Vidjeti i presudu Općeg suda od 13. siječnja 2017., predmet T-189/14, Deza protiv ECHA-e, https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=186721&pageIndex=0&doclang=EN&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=1918841, točka 119.

[29] Preporuka o vremenu koje je Europskoj komisiji potrebno za obradu zahtjeva za javni pristup dokumentima (strateška istraga OI/2/2022/OAM), dostupna na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/recommendation/en/167661

[30] Tematsko izvješće Europskog ombudsmana u strateškoj istrazi o vremenu koje je Europskoj komisiji potrebno za obradu zahtjeva za javni pristup dokumentima (OI/2/2022/OAM), https://www.ombudsman.europa.eu/en/special-report/en/175425