# Nacrt preporuke Europskog ombudsmana u istrazi o pritužbi 1161/2010/BEH protiv Europske komisije
- Autor: Europski ombudsman
- Datum: 2011-12-19T00:00+01:00[Europe/Paris]
- [URL](https://www.ombudsman.europa.eu/hr/recommendation/hr/11129)
---
Izrađeno u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana[\[1\]](#_ftn1){#_ftnref1}

Okolnosti pritužbe
------------------

**1.** Ovaj se predmet odnosi na pravo na javni pristup dokumentima i iznimke od tog prava sadržane u Uredbi 1049/2001. Predmetni dokumenti odnose se na postupke zbog povrede koje je Europska komisija pokrenula protiv određenih država članica.

**2.** Podnositelj pritužbe je njemački doktorand. Dana 22. veljače 2009. obratio se Europskoj komisiji i zatražio pristup određenim dokumentima koji se odnose na niz predmeta zbog povrede, koji su tada bili u tijeku pred Sudom[\[2\]](#_ftn2){#_ftnref2}. Središnje pitanje postavljeno u tim predmetima bilo je može li se država članica zakonito pozvati na članak 296. Ugovora o EZ-u[\[3\]](#_ftn3){#_ftnref3} kako bi opravdala svoje odbijanje plaćanja carina na uvoz oružja i robe s dvojnom namjenom zbog toga što bi naplata takvih pristojbi ugrozila osnovne sigurnosne interese te države članice.

**3.** Zahtjev podnositelja pritužbe u biti se odnosio na korespondenciju između Komisije i predmetnih država članica u navedenim predmetima zbog povrede, osobito na službene opomene i obrazložena mišljenja, kao i na dokumente koje je Komisija podnijela Sudu.

**4.** Komisija je 26. veljače 2009. odbila pristup zatraženim dokumentima.

**5.** Podnositelj pritužbe podnio je 2. ožujka 2009. ponovni zahtjev za pristup.

**6.** Podnositelj pritužbe podnio je 6. svibnja 2009. pritužbu Ombudsmanu (pritužba 1205/2009/BEH). U svojoj pritužbi u biti je tvrdio da i. Komisija nije obradila njegov ponovni zahtjev za pristup u rokovima predviđenima Uredbom 1049/2001; i ii. da njegova odluka o prvotnom zahtjevu nije bila u skladu sa zakonom. Tvrdio je da bi Komisija trebala brzo razmotriti njegov ponovni zahtjev.

**7.** Podnositelj pritužbe obavijestio je 14. svibnja 2009. službe Ombudsmana da je Komisija na taj datum odlučila o njegovu ponovnom zahtjevu. Podnositelj pritužbe naveo je da se Komisija ispričala zbog kašnjenja u obradi njegova ponovnog zahtjeva te je detaljno i razumljivo obrazložila svoju odluku o odbijanju pristupa. Iako je smatrao da razlozi koje je iznijela Komisija nisu u potpunosti uvjerljivi, naveo je da smatra korisnim pričekati donošenje presuda Suda u navedenim predmetima prije nego što podnese novi zahtjev za pristup.

**8.** Budući da je podnositelj pritužbe odbacio predmet, Ombudsman je 28. svibnja 2009. zaključio pritužbu 1205/2009/BEH.

**9.** Nakon što je Sud 15. prosinca 2009. donio presude u navedenim predmetima zbog povrede, podnositelj pritužbe Komisiji je podnio novi zahtjev za pristup navedenim dokumentima.

**10.** Komisija je 4. siječnja 2010. potvrdila primitak i zatražila od podnositelja pritužbe da navede svoj zahtjev u pogledu dokumenata na koje se odnosi. Podnositelj pritužbe naveo je svoj zahtjev 5. siječnja 2010.

**11.** Pozivajući se na velik broj zatraženih dokumenata i nesigurnosti u pogledu toga jesu li presude Suda doista okončale predmetne postupke zbog povrede, Komisija je 14. siječnja 2010. od podnositelja pritužbe prvotno zatražila da ograniči svoj zahtjev na jedan od predmeta zbog povrede kako bi se olakšao njegov rad.

**12.** Istog je dana podnositelj pritužbe izrazio suglasnost s pristupom Komisije i zatražio od nje da počne rješavati njegov zahtjev u vezi s postupkom zbog povrede u odnosu na Njemačku (predmet C-372/05).

**13.** Komisija je 22. siječnja 2010. obavijestila podnositelja pritužbe da se njegov zahtjev načelno odnosi na različite glavne uprave Komisije. Stoga je produljio rok za njegovu obradu za 15 radnih dana.

**14.** Komisija je 15. veljače 2010. odbila pristup zatraženim dokumentima.

**15.** Podnositelj pritužbe podnio je 22. veljače 2010. ponovni zahtjev za pristup.

**16.** Komisija je 23. veljače 2010. potvrdila primitak ponovnog zahtjeva podnositelja pritužbe.

**17.** Komisija je 16. ožujka 2010. obavijestila podnositelja pritužbe da se zbog unutarnjih savjetovanja koja su u tijeku rok za obradu njegova ponovnog zahtjeva mora produljiti za 15 radnih dana.

**18.** Komisija je 9. travnja 2010. obavijestila podnositelja pritužbe da njegova interna savjetovanja još nisu zaključena. Komisija je izrazila žaljenje zbog toga što stoga nije mogla donijeti odluku o njegovu ponovnom zahtjevu te ga je obavijestila o njegovim pravima u skladu s člankom 8. stavkom 3. Uredbe 1049/2001[\[4\].](#_ftn4){#_ftnref4}

**19.** Podnositelj pritužbe zatražio je 29. travnja 2010. od Komisije informacije o stanju stvari.

**20.** Podnositelj pritužbe obratio se 17. svibnja 2010. Ombudsmanu i podnio ovu pritužbu.

**21.** Komisija je 10. lipnja 2010. obavijestila podnositelja pritužbe da još uvijek razmatra njegov ponovni zahtjev za pristup. Osim toga, naveo je da mu zbog složenosti predmeta i broja dokumenata o kojima je riječ još nije mogao dostaviti konačan odgovor i ispričao se zbog kašnjenja. U e-poruci službi Europskog ombudsmana istog dana podnositelj pritužbe izjavio je da želi zadržati svoju pritužbu s obzirom na to da e-poruka Komisije nije sadržavala odluku o njegovu ponovnom zahtjevu i nije mogla opravdati činjenicu da je Komisija znatno prekoračila rokove predviđene Uredbom 1049/2001.

Predmet istrage
---------------

**22.** Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi iznio sljedeće navode i tvrdnje:

#### Tvrdnje

Komisija nije obradila njegov ponovni zahtjev za pristup navedenim dokumentima u rokovima predviđenima Uredbom 1049/2001.

Odluka Komisije o njegovu zahtjevu za pristup nije u skladu sa zakonom.

#### Zahtjev

Uzimajući u obzir argumente iznesene u njegovu ponovnom zahtjevu za pristup, Komisija bi trebala brzo razmotriti njegov ponovni zahtjev i odobriti pristup predmetnim dokumentima.

Istraga
-------

**23.** Pritužba je proslijeđena predsjedniku Komisije radi mišljenja. Komisija je svoje mišljenje dostavila 22. prosinca 2010. To je mišljenje proslijeđeno podnositelju pritužbe s pozivom na podnošenje primjedbi. Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe na mišljenje Komisije.

**24.** Nakon što je proučio mišljenje Komisije, Ombudsman je zaključio da su mu potrebne dodatne informacije za rješavanje ovog predmeta. Ombudsman je stoga 7. lipnja 2011. zatražio od Komisije da njegovim službama dopusti uvid u spis podnositelja pritužbe. Inspekcija je provedena 13. srpnja 2011. Primjerak izvješća o toj inspekciji poslan je Komisiji, a dodatni primjerak poslan je podnositelju pritužbe na očitovanje.

**25.** Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe na izvješće o inspekciji. Međutim, 22. studenoga 2011. obavijestio je službe Ombudsmana da Komisija još nije donijela odluku o njegovu ponovnom zahtjevu za pristup.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana
----------------------------------------

### A. Pravodobnost postupanja Komisije sa zahtjevom za pristup

#### Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

**26.** Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije obradila njegov ponovni zahtjev za pristup navedenim dokumentima u rokovima predviđenima Uredbom 1049/2001.

**27.** Komisija je u svojem mišljenju u biti istaknula da još nije odgovorila na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe za pristup od 22. veljače 2010. To je posljedica velikog broja uključenih dokumenata, različitih promjena opsega zahtjeva podnositelja pritužbe i nepostojanja prijevoda znatnog broja dokumenata. Komisija je stoga morala provesti posebno temeljitu provjeru relevantnih spisa. Komisija je navela i da je njezina procjena dovršena i ispričala se zbog nepoštovanja relevantnog roka.

**28.** Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe.

#### Rezultati uvida službi Europskog ombudsmana u spis

**29.** Inspekcija je pokazala da je Komisija do srpnja 2010. utvrdila dokumente za koje je smatrala da su (stvarno ili potencijalno) obuhvaćeni zahtjevima za pristup podnositelja pritužbe. U tom su pogledu službe Komisije istaknule da je Komisija do srpnja 2010. imala jasniju predodžbu o zahtjevima podnositelja pritužbe, dok su do datuma pretrage i dalje postojale sumnje u pogledu točnog opsega zahtjeva podnositelja pritužbe.

**30.** Osim toga, inspekcija je pokazala da su službe Komisije u svibnju/lipnju 2010. raspravljale o nacrtu odluke o ponovnom zahtjevu podnositelja pritužbe za pristup. Nakon tog datuma nisu pronađeni pisani zapisi rasprava o nacrtu odluke. Međutim, inspekcija je pokazala da je u travnju 2011., na zahtjev Glavnog tajništva Komisije, njegova Glavna uprava za proračun dostavila ažurirane podatke o usklađenosti dotičnih država članica s relevantnim presudama Suda donesenima 15. prosinca 2009. Tijekom pretrage službe Komisije naglasile su da je obrada ponovnog zahtjeva podnositelja pritužbe u tijeku i da je pitanje odobravanja pristupa povezano s pitanjem usklađenosti predmetnih država članica s presudama Suda. Kada su predstavnici Ombudsmana pitali zašto Komisija nije o tome obavijestila podnositelja pritužbe, osim što je smatrala da je njegovo stajalište poznato podnositelju pritužbe, službe Komisije izjavile su da će se, nakon što Ombudsman istraži pritužbu, korespondencija Komisije s podnositeljem pritužbe proslijediti preko Ombudsmana.

#### Procjena Europskog ombudsmana

**31.** U skladu s člankom 8. stavkom 1. Uredbe 1049/2001, ponovni zahtjev za pristup dokumentima obrađuje se odmah. U roku od 15 radnih dana od registracije zahtjeva dotična institucija odobrava pristup traženim dokumentima ili navodi razloge za odbijanje pristupa. U iznimnim slučajevima rok za obradu ponovnog zahtjeva može se produljiti za 15 radnih dana (članak 8. stavak 2. Uredbe 1049/2001).

**32.** Za potrebe analize Ombudsmana čini se korisnim rekapitulirati korake koje je Komisija poduzela u vezi s ponovnim zahtjevom podnositelja pritužbe, koji je podnio 22. veljače 2010.:

* Komisija je potvrdila primitak 23. veljače 2010.
* Komisija je 16. ožujka 2010. obavijestila podnositelja pritužbe o produljenju roka za 15 radnih dana.
* Komisija je 9. travnja 2010. obavijestila podnositelja pritužbe da još nije mogla zaključiti svoju ocjenu. Komisija je to stajalište ponovila u e-poruci podnositelju pritužbe od 10. lipnja 2010.
* U svojem mišljenju od 22. prosinca 2010. i tijekom uvida u spis u srpnju 2011. Komisija je objasnila da je obrada ponovnog zahtjeva podnositelja pritužbe u tijeku.

**33.** Prema podnositelju pritužbe, Komisija još nije donijela odluku o njegovu ponovnom zahtjevu za pristup.

**34.** S obzirom na prethodno navedeni slijed događaja, nema sumnje da Komisija nije poštovala rok za obradu ponovnog zahtjeva podnositelja pritužbe. Rok za obradu ponovnog zahtjeva podnositelja pritužbe, kako je produljen, istekao je 9. travnja 2010. Iz toga slijedi da su protekla gotovo 22 mjeseca od podnošenja ponovnog zahtjeva podnositelja pritužbe, a da Komisija nije donijela odluku. Neuspjeh Komisije stoga je osobito nečuvene prirode.

**35.** Ombudsmanica napominje da je Komisija tijekom istrage ukazala na niz okolnosti kako bi objasnila ili eventualno opravdala kašnjenje u postupanju s ponovnim zahtjevom podnositelja pritužbe. Stoga je i. uputila na potrebu za osobito temeljitom analizom; ii. navela da bi se njezina komunikacija s podnositeljem pritužbe trebala smatrati kanaliziranom preko Europskog ombudsmana; i iii. ispričao se.

##### U pogledu potrebe za osobito temeljitom analizom

**36.** Komisija je tvrdila da je zbog velikog broja uključenih dokumenata, različitih promjena opsega zahtjeva podnositelja pritužbe i nedostatka prijevoda mnogih dokumenata morala provesti posebno temeljitu provjeru relevantnih spisa.

**37.** Na temelju pretrage čini se jasnim da je Komisija do srpnja 2010. utvrdila dokumente za koje smatra da su obuhvaćeni, stvarno ili potencijalno, zahtjevom podnositelja pritužbe za pristup. Treba napomenuti i da je Komisija svojom odlukom o početnom zahtjevu podnositelja pritužbe za pristup priložila popis od približno 65 dokumenata za koje je smatrala da su obuhvaćeni zahtjevom podnositelja pritužbe za pristup. Predstavnici Komisije tijekom pretrage izjavili su da taj popis nije iscrpan. Međutim, prema saznanjima Ombudsmana, podnositelj pritužbe nikada nije osporavao taj popis. Iz toga slijedi da Komisijino stajalište o zahtjevu za posebno temeljitu analizu nije uvjerljivo i da u svakom slučaju ne može uzeti u obzir vrijeme koje je proteklo od podnošenja ponovnog zahtjeva podnositelja pritužbe. U danom kontekstu treba podsjetiti i na to da je Komisija u svibnju/lipnju 2010. već raspravljala o nacrtu odgovora na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe za pristup te se stoga očito smatrala spremnom za donošenje odluke. Osim toga, Ombudsman podsjeća da je Komisija prilikom rješavanja prvotnog zahtjeva za pristup od podnositelja pritužbe prvotno zatražila da ograniči svoj zahtjev samo na jedan od slučajeva povrede. Podnositelj pritužbe pristao je na taj pristup.

**38.** U svakom slučaju, ostaje činjenica da se člankom 8. Uredbe 1049/2001 predviđaju obvezujući rokovi koji se očito nisu mogli osloboditi na zadovoljstvo Komisije. Naime, u članku 8. stavku 3. Uredbe 1049/2001 izričito se upućuje na iznimne slučajeve, na primjer, kada se ponovni zahtjev odnosi na vrlo dug dokument ili na vrlo velik broj dokumenata. U takvim slučajevima rok za obradu ponovnog zahtjeva može se produljiti za 15 radnih dana, a Komisija je, pozivajući se na članak 8. stavak 3. Uredbe 1049/2011, doista produljila rok u predmetu podnositelja pritužbe. Međutim, Uredbom 1049/2001 instituciji se ne daje pravo da produlji rok za neko drugo vrijeme, a kamoli da odgodi svoju odluku do neodređenog datuma u budućnosti.

**39.** Točno je da se, u skladu s člankom 6. stavkom 3. Uredbe 1049/2001, dotična institucija može neformalno savjetovati s tužiteljem kako bi pronašla pravedno rješenje u slučaju zahtjeva koji se odnosi na vrlo dugačak dokument ili na vrlo velik broj dokumenata. Međutim, valja istaknuti da je Komisija, iako se nije izričito pozvala na članak 6. stavak 3. Uredbe 1049/2001, prvotno zatražila od podnositelja pritužbe da ograniči svoj zahtjev na jedan od slučajeva povrede kako bi olakšala njegov rad. Podnositelj pritužbe prihvatio je taj prijedlog, iako Komisija nakon toga nije postupila u skladu s tim. Međutim, kad je riječ o ponovnom zahtjevu podnositelja pritužbe, Komisija nije primijenila sličan pristup. Osim toga, Komisija od svoje poruke elektroničke pošte od 10. lipnja 2010. nije obavijestila podnositelja pritužbe da je njezina procjena u tijeku, a kamoli mu je dala rok do kojeg će njezina procjena biti zaključena. U tom kontekstu, još je iznenađujuće da se čini da Komisija smatra da i dalje postoje sumnje u pogledu opsega zahtjeva podnositelja pritužbe za pristup. Da je to doista tako, bilo bi logično da se Komisija u tom pogledu obrati podnositelju pritužbe.

##### U pogledu uloge Europskog ombudsmana

**40.** Tijekom uvida u spis predstavnici Komisije izjavili su da će se, nakon što Ombudsman istraži pritužbu, njegova korespondencija s podnositeljem pritužbe **proslijediti preko Ombudsmana.** Ombudsman napominje da su njegovi predstavnici već tijekom inspekcije objasnili da se taj argument temelji na pogrešnoj predodžbi. Činjenica da Ombudsman pokreće istragu o pritužbi zbog neodgovaranja na ponovni zahtjev u rokovima predviđenima Uredbom 1049/2001 ne oslobađa Komisiju njezine trenutačne obveze, koja proizlazi iz te uredbe, da podnositelju zahtjeva dostavi odgovor. Ombudsman stoga odlučno odbacuje argument Komisije. Naravno, Ombudsman bi bio zahvalan ako bi, kada Komisija odgovori na ponovni zahtjev tijekom istrage, kopirala svoj odgovor Ombudsmanu.

##### Što se tiče isprike

**41.** Ombudsmanica napominje da se, prema njezinu mišljenju, Komisija ispričala zbog nepoštovanja relevantnog roka. Mišljenje Komisije datirano je 22. prosinca 2010. Iz toga slijedi da isprika Komisije nikako nije mogla ispraviti ustrajni propust Komisije da pravodobno odluči o ponovnom zahtjevu podnositelja pritužbe. Osim toga, valja istaknuti da bi se isprikom načelno mogao ispraviti slučaj nepravilnosti u postupanju samo ako institucija istodobno poduzme odgovarajuće mjere kako bi uklonila taj slučaj nepravilnosti u postupanju. Međutim, to ovdje očito nije bio slučaj.

##### Zaključak

**42.** S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da Komisija očito nije donijela odluku o ponovnom zahtjevu u rokovima utvrđenima u Uredbi 1049/2001 ili u bilo kojem razumnom roku. To je primjer nepravilnosti u postupanju. Stoga u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana u nastavku iznosi odgovarajući nacrt preporuke.

### B. Odbijanje Komisije da odobri pristup

#### Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

**43.** U svojoj odluci o početnom zahtjevu podnositelja pritužbe za pristup Komisija je obrazložila da bi se otkrivanjem u ovoj fazi ozbiljno ugrozila zaštita svrhe inspekcija, istraga i revizija (članak 4. stavak 2. treća alineja Uredbe 1049/2001) te javni interes u pogledu financijskih interesa Unije (članak 4. stavak 1. točka (a) Uredbe 1049/2001).

**44.** U prilog svojoj odluci Komisija je u biti obrazložila da, u skladu sa sudskom praksom Općeg suda, povjerljivost u postupcima zbog povrede treba očuvati sve dok Sud ne odluči o navodnoj povredi. Međutim, Komisija je smatrala da to ne znači da će se navedena iznimka automatski prestati primjenjivati nakon donošenja presude. U danom kontekstu tvrdio je da bi preuranjeno otkrivanje relevantnih dokumenata ugrozilo spremnost država članica da u potpunosti surađuju s Komisijom u provedbi presuda koje je donio Sud. Komisija se također pozvala na vrlo osjetljivu prirodu postupaka zbog povrede, tijekom kojih su se sve države članice pozvale na članak 346. UFEU-a kako bi opravdale svoje odbijanje izračuna, utvrđivanja i priopćavanja Komisiji iznosa vlastitih sredstava koji se odnosi na carine za uvoz oružja i robe s dvojnom namjenom. S obzirom na to da su u pitanju važna sigurnosna pitanja, države članice samo su neodlučno dostavile relevantne informacije, među ostalim Sudu. Stoga je postojala vrlo stvarna opasnost da bi otkrivanje relevantnih dokumenata moglo dovesti do ugrožavanja spremnosti država članica da postupaju u skladu s presudama, a time i uloge Komisije kao čuvarice Ugovorâ. Nadalje, Komisija je tvrdila da bi svako dodatno kašnjenje u plaćanju relevantnih iznosa u državama članicama bilo u suprotnosti s financijskim interesima Unije.

**45.** S obzirom na stajalište izneseno u odluci Komisije o njegovu prvotnom zahtjevu, podnositelj pritužbe tvrdio je da odluka Komisije o njegovu zahtjevu za pristup nije u skladu sa zakonom. U prilog svojoj tvrdnji podnositelj pritužbe u biti je iznio sljedeće argumente:

* Iz sudske prakse Općeg suda[\[5\]](#_ftn5){#_ftnref5} proizlazi da su dokumenti Komisije koji se odnose na sudske predmete morali biti otkriveni najkasnije u trenutku kada je Sud donio presudu. Odbijanje pristupa nakon tog datuma ne bi bilo u skladu s logikom članka 4. stavka 2. treće alineje Uredbe 1049/2001;
* Činjenica da su kontakti i pregovori između Komisije i država članica još uvijek bili u tijeku nije mogla dovesti u pitanje sudsku praksu Općeg suda. U svakom slučaju, Komisija nije utvrdila kako bi se objavom ugrozila spremnost država članica da u potpunosti surađuju s Komisijom u provedbi presuda. Također je podsjetio da se njegov zahtjev za pristup odnosi samo na pravne aspekte spornih dokumenata. Budući da je Opći sud konačno riješio pitanje primjenjivosti članka 346. UFEU-a i time potvrdio Komisijino rasuđivanje, otkrivanje stajališta Komisije u predsudskoj i parničnoj fazi teško bi moglo utjecati na spremnost država članica na suradnju. Nadalje, Sud je izričito opovrgnuo oslanjanje država članica na osnovne sigurnosne interese u skladu s člankom 346. UFEU-a. Iz presuda Suda stoga proizlazi da ključni sigurnosni interesi država članica nisu ugroženi i da se ni argumenti Komisije ne mogu odnositi na te interese;
* Primjećujući da je Komisija u svojoj odluci o njegovu početnom zahtjevu za pristup navela da se „u*ovoj fazi"* pristup ne može odobriti, da je nejasan i da ovisi samo o Komisijinoj procjeni u kojem se trenutku pristup može odobriti. To bi pak moglo učiniti bespredmetnim pravo na pristup dokumentima. S druge strane, Komisija bi, ako je potrebno, mogla pokrenuti novi postupak zbog povrede ako dotične države članice doista odbiju surađivati;
* U svojoj odluci o odbijanju pristupa Komisija je uputila na sličan predmet protiv Portugala koji je u tijeku pred Sudom (predmet C-38/06). Budući da će Sud, u skladu sa svojim kalendarom, odlučiti tijekom razdoblja u kojem će Komisija obraditi njegov ponovni zahtjev, taj predmet ne može opravdati odbijanje pristupa.

**46.** Komisija je u svojem mišljenju naglasila vrlo osjetljivu prirodu predmetnih predmeta zbog povrede, kao i potrebu za zaštitom financijskih interesa EU-a. Komisija je objasnila da je većina predmetnih država članica u postupku usklađivanja s presudama Suda. Predložio bi okončanje postupka zbog povrede čim predmetne države članice plate dugovane iznose, čime bi se okončao pravni spor koji je trajao više od trideset godina. Kako bi se osiguralo brzo i potpuno poštovanje presuda, od ključne je važnosti da Komisija zaštiti atmosferu uzajamnog povjerenja.

**47.** Komisija je zatim navela da je, kad je riječ o dokumentima povezanima s postupcima zbog povrede, za koje su predmetne države članice poduzele daljnje mjere, pristup trebalo odbiti unatoč činjenici da je Sud već donio presude u povezanim predmetima zbog povrede. Kad je riječ o dokumentima koji se odnose na države članice za koje nema neriješenih pitanja, Komisija je istaknula da još uvijek ispituje svoje stajalište.

#### Rezultati uvida službi Europskog ombudsmana u spis

**48.** Pregledom spisa Komisije pokazalo se da postoje dvije kategorije dokumenata koje su obuhvaćene zahtjevima za pristup podnositelja pritužbe. Te su kategorije i. dokumenti Komisije koji se odnose na postupke zbog povrede, koji su doveli do predmeta pred Sudom; i ii. dokumente Komisije koji se odnose na njezine istrage o sumnjama na povrede, zbog kojih nisu pokrenuti sudski predmeti. Glavna uprava Komisije za oporezivanje i carinsku uniju dostavila je 11. lipnja 2010. podnositelju pritužbe niz dokumenata, uključujući četiri dokumenta koja se odnose na prvu kategoriju dokumenata, odnosno dopise Komisije prije podnošenja tužbe i obrazložena mišljenja u predmetima C-387/05 i C-461/05.

#### Procjena Europskog ombudsmana

**49.** Ombudsmanica razumije da su svi sudski predmeti na koje se odnosi zahtjev za pristup podnositelja pritužbe do sada zaključeni.

**50.** Komisija je u svojem mišljenju razlikovala i. dokumente koji se odnose na predmete za koje postoji daljnje postupanje s predmetnim državama članicama i ii. dokumente koji se odnose na predmete za koje ne postoje neriješena pitanja. Kad je riječ o prijašnjoj kategoriji dokumenata, Komisija je istaknula da se oni ne mogu objaviti „*sve dok predmeti nisu konačno riješeni".* Što se tiče potonje kategorije predmeta, Komisija je još uvijek ispitivala svoje stajalište.

**51.** Ombudsmanica napominje da je Komisija svoje odbijanje temeljila na članku 4. stavku 2. trećoj alineji Uredbe 1049/2001 (zaštita svrhe inspekcija, istraga i revizija) i članku 4. stavku 1. točki (a) trećoj alineji Uredbe 1049/2001 (financijska, monetarna ili ekonomska politika Zajednice ili države članice).

**52.** Ombudsmanica nadalje napominje da je Komisija naglasila „iznimnu*prirodu tih postupaka zbog povrede",* kao i njihovu vrlo osjetljivu prirodu. U tom pogledu podsjeća da se sustav uspostavljen Uredbom 1049/2001 temelji na općem pravu na pristup dokumentima, istodobno predviđajući posebne iznimke od tog pravila. Iz toga slijedi da, osim ako su obuhvaćene jednom od tih iznimaka, ni iznimna ni vrlo osjetljiva priroda kao takva ne mogu opravdati odbijanje pristupa. U svakom slučaju, Ombudsman shvaća da Komisija osjetljivost predmeta proizlazi i iz činjenice da su se dotične države članice tijekom sudskog postupka pozvale na članak 346. UFEU-a. Međutim, valja istaknuti da je Sud u svojim presudama u predmetima zbog povrede smatrao da članak 346. UFEU-a nije primjenjiv.

**53.** Ombudsmanica će u nastavku ispitati je li Komisija dala zadovoljavajuće objašnjenje svojeg stajališta.

##### Zaštita svrhe inspekcija, istraga i revizija

**54.** U skladu s člankom 4. stavkom 2. trećom alinejom Uredbe 1049/2001, institucije odbijaju pristup dokumentu ako bi njegovo otkrivanje ugrozilo zaštitu svrhe inspekcija, istraga i revizija, osim ako za njegovo otkrivanje postoji prevladavajući javni interes.

**55.** Ombudsman podsjeća da se, u skladu s ustaljenom sudskom praksom sudova Unije, iznimke od općeg prava na pristup dokumentima moraju strogo tumačiti i primjenjivati[\[6\].](#_ftn6){#_ftnref6} Sama činjenica da se dokument odnosi na interes zaštićen izuzećem ne može sama po sebi opravdati primjenu tog izuzeća. Stoga, prije nego što se zakonito pozove na iznimku, dotična institucija dužna je ocijeniti, s jedne strane, bi li pristup dokumentu konkretno i stvarno ugrozio zaštićeni interes i, s druge strane, postoji li prevladavajući javni interes za otkrivanje. Ta ocjena mora proizlaziti iz razloga na kojima se temelji odluka[\[7\]](#_ftn7){#_ftnref7}.

**56.** Ombudsman podsjeća da je, u skladu sa sudskom praksom Suda, primjereno dopustiti opću pretpostavku da bi otkrivanje podnesaka koje je podnijela institucija u sudskom postupku ugrozilo zaštitu tih postupaka, u smislu članka 4. stavka 2. druge alineje Uredbe br. 1049/2001, dok su ti postupci i dalje u tijeku[\[8\].](#_ftn8){#_ftnref8} Međutim, nakon što je predmetni postupak okončan odlukom Suda, više ne postoje razlozi za pretpostavku da bi otkrivanje podnesaka ugrozilo sudske aktivnosti Suda jer te aktivnosti završavaju okončanjem postupka[\[9\]](#_ftn9){#_ftnref9}.

**57.** Ombudsmanica napominje da je Komisija priznala relevantnost navedene sudske prakse za ovaj predmet, ali je također navela da se iznimka na koju se poziva neće automatski prestati primjenjivati nakon što Sud donese presudu. U tom pogledu Komisija je tvrdila da bi otkrivanje zatraženih dokumenata ugrozilo spremnost država članica da s njom u potpunosti surađuju u provedbi presuda Suda.

**58.** Iz sudske prakse Suda proizlazi da sama činjenica da su Komisijini pokušaji da zatraži izvršenje presuda u tijeku ne dopušta Komisiji da se još uvijek poziva na iznimku predviđenu u članku 4. stavku 2. drugoj alineji Uredbe br. 1049/2001. U danom kontekstu Ombudsman podsjeća da su, nakon što Sud utvrdi da država članica nije ispunila svoje obveze iz Ugovora, dotične države članice dužne poduzeti mjere kako bi postupile u skladu s presudama. Međutim, ta obveza ne ovisi o ishodu pregovora koji su u tijeku s Komisijom[\[10\].](#_ftn10){#_ftnref10}

**59.** Među strankama nije sporno da su dokumenti kojima je podnositelj pritužbe zatražio pristup podneseni tijekom i za potrebe postupaka zbog povrede protiv dotičnih država članica. Postupak zbog povrede prestaje nakon što Sud donese presudu[\[11\]](#_ftn11){#_ftnref11}. Sud je donio presude u svim predmetima na koje se odnosi zahtjev za pristup podnositelja pritužbe. S obzirom na te okolnosti, Komisija nije mogla valjano proširiti tajnost zatraženih dokumenata nakon datuma presude pozivajući se na članak 4. stavak 2. treću alineju Uredbe 1049/2001. Nema sumnje da bi Komisija prema potrebi mogla pokrenuti daljnji postupak zbog povrede protiv bilo koje dotične države članice, u skladu s člankom 260. stavkom 2. UFEU-a[\[12\].](#_ftn12){#_ftnref12} Međutim, povezivanje pitanja odobravanja pristupa s bilo kojom odlukom o daljnjim mjerama koje Komisija treba poduzeti učinilo bi pristup dokumentima ovisnim o neizvjesnim budućim događajima, što bi bilo teško pomiriti s ciljem jamčenja najšireg mogućeg javnog pristupa dokumentima institucija[\[13\]](#_ftn13){#_ftnref13}.

**60.** Čak i ako bi se pretpostavilo da se Komisija može osloniti na članak 4. stavak 2. treću alineju Uredbe 1049/2001 nakon što Sud donese presudu, Ombudsman smatra da Komisija nije objasnila kako bi otkrivanje konkretno i stvarno ugrozilo zaštitu svrhe inspekcija, istraga i revizija. U danom kontekstu valja istaknuti da sadržaj Komisijina stajališta proizlazi iz presuda Suda. Osim toga, čini se da stajalište Komisije proizlazi iz izvješća o saslušanju u relevantnim predmetima. Osim toga, Komisija je već objavila dopise Komisije prije poduzimanja mjera i obrazložena mišljenja u predmetima C-387/05 i C-461/05.

**61.** Iz toga slijedi da Komisija, pozivajući se na članak 4. stavak 2. treću alineju Uredbe br. 1049/2001, nije pružila zadovoljavajuće objašnjenje svojeg odbijanja pristupa, s jedne strane, dokumentima koji se odnose na predmete u vezi s kojima su države članice o kojima je riječ poduzele daljnje mjere. Isto tako, čini se da relevantna iznimka ne opravdava odbijanje pristupa ii. dokumentima koji se odnose na predmete za koje ne postoje neriješena pitanja.

##### Javni interes u pogledu financijskih interesa Unije

**62.** U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) trećom alinejom Uredbe 1049/2001, institucije odbijaju pristup dokumentu ako bi njegovo otkrivanje ugrozilo zaštitu „financijske,*monetarne ili ekonomske politike Zajednice ili države članice".*

**63.** Ombudsmanica napominje da se Komisija u svojoj odluci o početnom zahtjevu za pristup podnositelja pritužbe oslonila na članak 4. stavak 1. točku (a) treću alineju Uredbe 1049/2001 i izjavila da bi bilo u financijskom interesu EU-a da se povreda koju su počinile dotične države članice okonča i da se plate dospjeli iznosi. U svojem je mišljenju uputio na potrebu za zaštitom financijskih interesa EU-a.

**64.** Na temelju podnesaka Komisije ombudsmanica smatra da bi financijski interesi EU-a mogli biti ugroženi. Međutim, imajući na umu da iznimke od prava na pristup dokumentima treba usko tumačiti, on ne vidi na koji bi način odobravanje pristupa konkretno i stvarno ugrozilo financijske interese Unije, čime bi se ispunio uvjet utvrđen sudskom praksom sudova Unije. Čini se korisnim dodati da, kako bi se na njega moglo pozivati, rizik od ugrožavanja interesa mora biti razumno predvidljiv, a ne samo hipotetski[\[14\].](#_ftn14){#_ftnref14} U danom kontekstu Ombudsman napominje da se stajalište Komisije očito temelji na pukoj pretpostavci da bi otkrivanje dovelo do toga da se dotične države članice suzdrže od plaćanja i time zanemare svoje obveze koje proizlaze iz presuda Suda. Ovo je prilično iznenađujući pristup.

**65.** Iz toga slijedi da Komisija, pozivajući se na članak 4. stavak 1. točku (a) treću alineju Uredbe br. 1049/2001, nije na zadovoljavajući način objasnila svoje odbijanje pristupa, s jedne strane, dokumentima koji se odnose na predmete, za koje je potrebno daljnje postupanje s dotičnim državama članicama. Isto tako, čini se da nema razloga da se ne odobri pristup ii. dokumentima koji se odnose na predmete za koje ne postoje neriješena pitanja.

##### Zaključak

**66.** S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da Komisija nije pružila zadovoljavajuće objašnjenje za svoje odbijanje da odobri pristup i. dokumentima koji se odnose na predmete, za koje se poduzimaju daljnje mjere u vezi s predmetnim državama članicama. To je primjer nepravilnosti u postupanju. Europski ombudsman stoga daje odgovarajući nacrt preporuke u nastavku, u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana. Isto tako, čini se da nema razloga da se ne odobri pristup ii. dokumentima koji se odnose na predmete za koje ne postoje neriješena pitanja.

### C. Tvrdnja podnositelja pritužbe

**67.** S obzirom na prethodno navedeno, tvrdnja podnositelja pritužbe mora se prihvatiti. Ombudsman će tu tvrdnju uzeti u obzir u svojem nacrtu preporuke u nastavku.

### D. Nacrt preporuke

Na temelju prethodno navedene analize Ombudsman Komisiji podnosi sljedeći nacrt preporuke:

**Komisija bi trebala brzo riješiti ponovni zahtjev podnositelja pritužbe odobravanjem pristupa predmetnim dokumentima.**

Komisija i podnositelj pritužbe bit će obaviješteni o tom nacrtu preporuke. U skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana, Komisija šalje detaljno mišljenje do 31. ožujka 2012. Detaljno mišljenje moglo bi se sastojati od prihvaćanja nacrta preporuke i opisa njezine provedbe.

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 19. prosinca 2011.

*** ** * ** ***

[\[1\]](#_ftnref1){#_ftn1} Odluka Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (94/262/EZUČ, EZ, Euratom), SL 1994., L 113, str. 15.

[\[2\]](#_ftnref2){#_ftn2} Riječ je o predmetima C-284/05 (Komisija/Finska), C-294/05 (Komisija/Švedska), C-372/05 (Komisija/Njemačka), C-387/05 i C-239/06 (Komisija/Italija), C-409/05 (Komisija/Grčka) i C-461/05 (Komisija/Danska).

[\[3\]](#_ftnref3){#_ftn3} Sada članak 346. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

[\[4\]](#_ftnref4){#_ftn4} Članak 8. stavak 3. Uredbe 1049/2001 glasi kako slijedi: „Ako*institucija ne odgovori u propisanom roku, to se smatra negativnim odgovorom i podnositelju zahtjeva daje pravo da pokrene sudski postupak protiv institucije i/ili podnese pritužbu Europskom ombudsmanu, u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovora o EZ-u."*

[\[5\]](#_ftnref5){#_ftn5} Predmet T-36/04 *Association de la presse internationale ASBL (API) protiv Komisije* \[2007.\] ECR II-3201.

[\[6\]](#_ftnref6){#_ftn6} Vidjeti predmet C-266/05 P *Sison protiv Vijeća \[2007.\]* ECR I-1233, stavak 63.

[\[7\]](#_ftnref7){#_ftn7} Usp. spojene predmete C-39/05 P i C-52/05 P *Švedska i Turco protiv Vijeća* \[2008.\] ECR I-4723, stavak 49.

[\[8\]](#_ftnref8){#_ftn8} Spojeni predmeti C-514/07 P, C-528/07 P i C-532/07 P *Kraljevina Švedska protiv Association de la presse internationale ASBL (API) i Komisije (C-514/07 P), Association de la presse internationale ASBL (API) protiv Komisije (C-528/07 P) i Komisija protiv Association de la presse internationale ASBL (API) (C-532/07 P),* još nisu prijavljeni u ECR-u, točka 94.

[\[9\]](#_ftnref9){#_ftn9} Spojeni predmeti C-514/07 P, C-528/07 P i C-532/07 P *Kraljevina Švedska protiv Association de la presse internationale ASBL (API) i Komisije (C-514/07 P), Association de la presse internationale ASBL (API) protiv Komisije (C-528/07 P) i Komisija protiv Association de la presse internationale ASBL (API) (C-532/07 P),* još nisu prijavljeni u ECR-u, stavci 130.--131.

[\[10\]](#_ftnref10){#_ftn10} Predmet T-36/04 *Association de la presse internationale ASBL (API) protiv Komisije* \[2007.\] ECR II-3201, stavak 136.

[\[11\]](#_ftnref11){#_ftn11} Vidjeti članak 260. UFEU-a: „Ako*Sud Europske unije utvrdi da država članica nije ispunila neku obvezu iz Ugovorâ, država je dužna poduzeti potrebne mjere kako bi postupila u skladu s presudom Suda."* Vidjeti i predmet T-36/04 *Association de la presse internationale ASBL (API) protiv Komisije* \[2007.\] ECR II-3201, stavci 136.--137.

[\[12\]](#_ftnref12){#_ftn12} Članak 260. stavak 2. UFEU-a glasi kako slijedi: „Ako*Komisija smatra da dotična država članica nije poduzela potrebne mjere kako bi postupila u skladu s presudom Suda, može pokrenuti postupak pred Sudom nakon što toj državi omogući da se očituje. U njemu se navodi iznos paušalnog iznosa ili novčane kazne koju dotična država članica treba platiti, a koju smatra primjerenom u danim okolnostima."*

[\[13\]](#_ftnref13){#_ftn13} Predmet T-36/04 *Association de la presse internationale ASBL (API) protiv Komisije* \[2007.\] ECR II-3201, stavak 139.

[\[14\]](#_ftnref14){#_ftn14} Vidjeti spojene predmete C-39/05 P i C-52/05 P *Švedska i Turco protiv Vijeća* \[2008.\] ECR I-4723, stavak 43.