Europski ombudsman Jacob Söderman iznio je dvije kritične primjedbe Europskoj komisiji zbog postupanja s pritužbom u vezi s izgradnjom podzemne željeznice u Solunu u Grčkoj. Ombudsmanica je zaključila da je Komisija pogrešno obavijestila podnositelja pritužbe o razlozima za zaključenje istrage i zaključila predmet, a da pritom podnositelju pritužbe nije dala stvarnu priliku da dostavi dodatne dokaze. Ombudsmanica je predložila uspostavu jasnih postupovnih pravila za Komisiju kako bi se spriječila ponovna pojava takve situacije.

Odluka Europskog ombudsmana rezultat je najsloženije istrage koju je ikada proveo. Tijekom dvogodišnje istrage Ombudsman je pročitao stotine stranica dokaza, usmeno svjedočio od viših dužnosnika Komisije i pregledao desetke dokumenata u posjedu Komisije. Mandat Europskog ombudsmana ograničen je na istraživanje aktivnosti institucija i tijela Europske zajednice. Istraga Europskog ombudsmana u ovom predmetu odnosila se na ulogu Komisije kao čuvarice Ugovora u osiguravanju usklađenosti država članica s pravom Zajednice. Istragom Europskog ombudsmana nastojalo se utvrditi poštuje li Komisija načela dobrog upravnog ponašanja pri rješavanju pritužbe o kršenju prava Zajednice od strane grčkih vlasti.

Pritužba u vezi s dodjelom projekta podzemne željeznice u Solunu podnesena je Ombudsmanu u rujnu 1998. Podnositelj pritužbe, koji predstavlja makedonsko društvo Metro Joint Venture Company, tvrdio je da su grčka tijela dodjelom ugovora društvu Thessaloniki Metro Joint Venture Company prekršila zakon Zajednice o javnoj nabavi. Podnositelj pritužbe doveo je u pitanje način na koji je Komisija istražila i zaključila njegovu pritužbu.

Unatoč rezultatima istrage koju je provela Glavna uprava za unutarnje tržište, Komisija je zaključila predmet bez slanja službene opomene grčkim tijelima. Kolegij povjerenika iskoristio je svoju diskrecijsku ovlast, kako je potvrđeno postojećom sudskom praksom Suda, pri zaključenju predmeta. Zaključila je da je, s obzirom na ograničenu mogućnost promjene ishoda natječajnog postupka, bolje dobiti pisana jamstva grčkih tijela u pogledu njihova budućeg postupanja u takvim slučajevima.

Međutim, kada je obavijestila podnositelja pritužbe o svojoj odluci, tekst Komisije sugerirao je da je zaključila predmet jer nije utvrdila povredu prava Zajednice. Takav je zaključak u suprotnosti s odlukom kolegija povjerenika, koja pokazuje da je Komisija zaključila predmet priznajući da je došlo do moguće povrede.

Unatoč tome što je podnositelju pritužbe dala mogućnost podnošenja dodatnih dokaza u dopisu koji je Komisija zaprimila 19. kolovoza 1998., Komisija je zaključila predmet osam dana kasnije, prije nego što je podnositelj pritužbe imao vremena odgovoriti. Podnositelja pritužbe obavijestio je samo o zatvaranju predmeta tijekom tri mjeseca kasnije, do kojeg je trenutka podnositelj pritužbe pisao četiri puta u vezi s daljnjim dokazima.

Europski ombudsman smatra da pogrešno obavješćivanje podnositelja pritužbe o razlozima zaključenja predmeta predstavlja slučaj nepravilnosti u postupanju. Odbijanje prava podnositelja pritužbe na saslušanje dodatnih dokaza u suprotnosti je s načelima temeljnih prava, koja su sada sadržana i u Povelji o temeljnim pravima iz Nice. Ombudsman stoga smatra da će možda biti potrebno izraditi kodeks kojim će se urediti način na koji Komisija postupa s građanima u upravnoj fazi postupka zbog povrede.

Cjelovita Odluka dostupna je na internetu na: http://www.ombudsman.europa.eu/decision/en/980995.htm

Za dodatne informacije nazovite: