Ombudsmanica je pokrenula istragu o tome u kojoj mjeri Europski parlament, Vijeće Europske unije i Europska komisija primjenjuju pravo EU-a i sudske odluke EU-a kad je riječ o zahtjevima za javni pristup zakonodavnim dokumentima.

Napomenula je da prethodne istrage povezane s nedovoljnim i odgođenim javnim pristupom upućuju na to da te institucije trenutačno ne provode u potpunosti pravo EU-a i povezanu sudsku praksu.

Na primjer, Vijeće je odbilo dati potpuni javni pristup pravnom mišljenju povezanom s trgovinskim sporazumom EU-a s Ujedinjenom Kraljevinom pozivajući se na iznimku u pogledu pristupa za pravno savjetovanje. To je učinio iako je nedavnom presudom suda EU-a utvrđeno da posebno osjetljivo pravno mišljenje ovisi o samom sadržaju mišljenja, a ne o njegovu statusu pravnog mišljenja. Ombudsmanica je pregledala mišljenje i nije utvrdila da bi se informacije sadržane u njemu trebale smatrati osjetljivima.

U drugom je slučaju Komisija odbila u potpunosti objaviti dokumente o predviđenim revizijama pravila EU-a o kemijskim tvarima, tvrdeći da bi se otkrivanjem mogli ugroziti komercijalni interesi i tekući postupak donošenja odluka. Međutim, Komisija je iznijela opće argumente kojima se taj rizik nije dokazao s razinom sigurnosti koja se zahtijeva nedavnim presudama sudova EU-a.  Također je upotrijebila argumente koje su sudovi EU-a prethodno odbacili u sličnim predmetima, uključujući da građani EU-a mogu biti „sporni” ako se otkriju privremeni dokumenti.  

Kako bi dobio pregled pristupa institucija zahtjevima za zakonodavne dokumente, Ombudsman je zatražio statističke podatke o početnim zahtjevima za pristup i popis naknadnih zahtjeva (potvrdnih zahtjeva) za tri nedavno donesena zakonodavna akta. 

Pravodoban javni pristup zakonodavnim dokumentima ključan je za sudjelovanje građana EU-a u izradi zakonodavstva EU-a. Zakonodavna transparentnost sadržana je u Ugovorima EU-a, a to se odražava u uredbi EU-a o javnom pristupu dokumentima.

U skladu sa sudskom praksom EU-a institucije EU-a mogu odbiti otkriti zakonodavne dokumente samo u iznimnim okolnostima, a njihovo obrazloženje za to mora se temeljiti na konkretnim i konkretnim činjenicama.