Datum: Utorak, 19. rujna 2023.

Sastanak na daljinu putem WebEx-a

Prisutni

Europska komisija

Dva člana Glavnog tajništva

Četiri člana Glavne uprave za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo te male i srednje poduzetnike („GU GROW”)

Četiri člana Glavne uprave za okoliš („GU ENV”)

Europski ombudsman (Uprava za istrage)

g. KRAJEWSKI Michał, službenik za istrage

gđa KING Jennifer, pravna stručnjakinja

gđa EHNERT Tanja, koordinatorica za istrage

gđa KOSMOPOULOU Maria Eleni, pripravnica za upite

g. WAWRZYCZEK-SEIFERT Krzesimir, stažist za upite

Svrha sastanka

Svrha sastanka bila je da istražni tim Europskog ombudsmana razumije prirodu sadržaja spisa koji se odnose na unose u Prilog XIV., pojedinačna odobrenja i ograničenja u skladu s Uredbom REACH [1] te da pojasni određene aspekte pisanog odgovora Komisije u toj istrazi.

Konkretnije, cilj sastanka bio je bolje razumjeti administrativnu organizaciju postupka upravljanja rizicima, ulogu Komisije u njemu i transparentnost tog postupka.

Uvod i postupovne informacije

Istražni tim Ombudsmana predstavio se, zahvalio predstavnicima Komisije na sastanku s njima i iznio svrhu sastanka. U njima je iznesen pravni okvir koji se primjenjuje na sastanke koje održava Europski ombudsman, a posebno da Europski ombudsman ne otkriva nikakve informacije za koje je Komisija utvrdila da su povjerljive nijednoj drugoj osobi izvan Ureda Europskog ombudsmana bez prethodne suglasnosti Komisije ^[2].

Istražni tim objasnio je da će sastaviti nacrt izvješća o sastanku koji će se poslati Komisiji kako bi se osiguralo da je sadržaj činjenično točan i potpun. Izvješće sa sastanka zatim će biti dovršeno i uključeno u predmet. Povjerljive informacije ne bi bile uključene u izvješće niti bi na neki drugi način bile objavljene.

Razmijenjene informacije

Dokumenti izrađeni tijekom postupka upravljanja rizicima u Komisiji

U odgovoru na pitanje istražnog tima Europskog ombudsmana predstavnici Komisije iznijeli su različite korake u postupku upravljanja rizikom unutar Komisije i vrste dokumenata koji se izrađuju tijekom tog postupka.

· Izrada mjere: Glavna uprava za odobravanje i ograničenja – GU GROW – izrađuje prvi nacrt mjere, o kojem se zatim raspravlja s drugom glavnom Glavnom upravom – GU ENV. Razmjene između GU-a GROW i GU-a ENV obično nisu registrirane u Aresu. Oni uključuju početne neformalne kontakte i rasprave među službenicima koji o njima izvješćuju svoje hijerarhije. U ovoj fazi izrađuju se, mijenjaju i komentiraju rani radni nacrti u slučaju odluka o odobrenju u zajedničkim mapama nedavno.

Prvi dokument koji je upisan u spis jest nacrt mjere, kojemu je priložena popratna obavijest upućena drugim glavnim upravama i koja je podnesena na savjetovanje među službama.

· Međuresorno savjetovanje: Savjetovanja se održavaju s Glavnim tajništvom, Pravnom službom, GU-om AGRI,[3] GU-om JUST,[4] GU-om SANTE, GU-om TRADE, GU-om EMPL, GU-om ENER, GU-om MOVE, GU-om TAXUD, JRC-om, RTD-om i Europskom službom za vanjsko djelovanje, što je standardni popis usluga s kojima se savjetuje u ovoj vrsti postupka iz Uredbe REACH. Dokumenti izrađeni tijekom savjetovanja među službama uključuju i bilješke poslane odgovarajućim kabinetima povjerenika odgovornih za dvije glavne uprave, nacrt obrasca prijave Svjetskoj trgovinskoj organizaciji („WTO”) u skladu s uvjetima Sporazuma o tehničkim preprekama u trgovini (u slučajevima uvrštenja u Prilog XIV. ili ograničenja) i napomenu s objašnjenjem u slučaju ograničenja kako je predviđeno člankom 73. Uredbe REACH.

Nakon toga, na temelju odgovora službi s kojima je provedeno savjetovanje, priprema se konačni nacrt mjere koji će se predstaviti državama članicama u Odboru REACH [5].

Predstavnici Komisije potvrdili su da prije završetka savjetovanja među službama u Odboru REACH općenito nema razmjena mišljenja o nacrtu mjere.

· Rasprave u okviru Odbora za REACH: Predstavnici Komisije izjavili su da dokumenti razmijenjeni s Odborom REACH uključuju poziv na sastanak i nacrt dnevnog reda, konačni nacrt mjere, objašnjenje u slučaju ograničenja, sva stajališta dionika, primljene primjedbe na obavijest WTO-u, pozive na glasovanje i informacije o ishodu glasovanja, zapisnike sa sastanaka i zahtjeve članovima Odbora REACH da dostave jezične prijedloge za svoje jezične verzije.

Prije sastanaka Odbora za REACH države članice često podnose pisane primjedbe na nacrt mjera. Te se primjedbe prosljeđuju svim članovima Odbora za REACH. Međutim, države članice mogu se očitovati i o mjeri samo tijekom sastanka, a da prethodno nisu podnijele svoja stajališta u pisanom obliku.

Administrativna organizacija postupka upravljanja rizicima

Kao odgovor na niz pitanja koja je postavio istražni tim Europskog ombudsmana, predstavnici Komisije dostavili su dodatne pojedinosti o administrativnoj organizaciji postupka upravljanja rizicima.

1) Kako činjenica da osoblje Komisije prisustvuje sastancima ECHA-inih odbora za procjenu rizika (u daljnjem tekstu: RAC) i socioekonomsku analizu (u daljnjem tekstu: SEAC) olakšava Komisijin postupak upravljanja rizikom?

Predstavnici Komisije potvrdili su da osoblje Komisije sudjeluje na sastancima RAC-a i SEAC-a kao promatrači. Time se Komisiji omogućuje da bude u tijeku s predmetima koji se ocjenjuju i izradom nacrta mišljenja. Predstavnici Komisije izjavili su da Komisija pruža samo informacije kako bi osigurala da su zaključci i obrazloženja odbora kojima se podupiru ti zaključci dovoljno potpuni, jasni i pouzdani za potrebe postupka donošenja odluka koji slijedi.

Predstavnici Komisije objasnili su da Komisija ne može pokrenuti vlastiti postupak upravljanja rizikom prije nego što primi konačna mišljenja RAC-a i SEAC-a jer često postoje znatne razlike između nacrta mišljenja o kojima se raspravlja i donesenih konačnih mišljenja. Međutim, uloga promatrača može uštedjeti određeno vrijeme jer Komisija može početi raditi na predmetu nakon što je mišljenje doneseno čak i prije nego što je službeno primljeno od ECHA-e.

2) Kako su zadaće podijeljene između GU-a GROW i GU-a ENV? Postoje li postupci ili smjernice o tome kako doći do zajedničkog stajališta?

Predstavnici Komisije pojasnili su da su i GU GROW i GU ENV vodeće službe odgovorne za REACH. Međutim, u organizacijske svrhe GU GROW preuzima vodeću ulogu u uvrštavanju ograničenja i odobrenja u Prilog XIV. GU GROW stoga je zadužen za izradu različitih prvih nacrta (mjere, popratne bilješke drugim glavnim upravama, objašnjenja itd., osim bilješke upućene kabinetu povjerenika odgovornog za GU ENV), na temelju unaprijed dogovorenih predložaka u slučaju odluka o odobrenju. Rasprave između dviju glavnih uprava nastavljaju se jer se nacrti raspoređuju među nadležnim službenicima iz tih dviju glavnih uprava. Kao odgovor na daljnje pitanje o tome kako se te razmjene koordiniraju, predstavnici Komisije potvrdili su da u praksi postoje radni dogovori između tih dviju glavnih uprava. 

Istražni tim Ombudsmana pitao je postoje li izazovi u toj suradnji. Predstavnici Komisije izjavili su da je teško dati opći odgovor na to pitanje i utvrditi konkretne izazove. Predstavnici Komisije objasnili su da zbog različitih političkih ciljeva glavnih uprava i raznolikosti interesa koje je potrebno uzeti u obzir postoje legitimne razlike u stajalištima različitih glavnih uprava o određenim predmetima. Stoga, iako GU ENV i GU GROW obično imaju slična stajališta o dosjeima u skladu s Uredbom REACH (npr. potreba za određenim ograničenjem), obično postoji potreba za raspravom o određenim pojedinostima, a problemi se mogu pojaviti u pojedinačnim slučajevima.

Iako su predstavnici Komisije objasnili da unutar Komisije postoji neobičan dogovor da postoje dva vodeća GU-a odgovorna za iste spise, špekulativno je dodaje li se i koliko tom dogovoru vrijeme potrebno za obradu tih spisa. Napomenuli su da će se točke razilaženja vjerojatno pojaviti neovisno o organizacijskoj strukturi postupka upravljanja rizicima, najkasnije tijekom savjetovanja među službama.

3) Kako Komisija postupa s preklapanjima između prijedloga ograničenja i preporuka za uključivanje u Prilog XIV.?

Predstavnici Komisije izjavili su da u slučaju preklapanja Komisija ocjenjuje relevantne spise i traži odgovarajuće daljnje korake na pojedinačnoj osnovi. U dosadašnjim slučajevima u kojima je u tijeku postupak ograničavanja za tvar koju je ECHA preporučila za određivanje prioriteta za uvrštavanje u Prilog XIV., Komisija je odgodila svoju odluku o uvrštavanju tvari u Prilog XIV. Predstavnici Komisije uputili su na dva primjera: jedna se odnosi na tvar „Dechlorane Plus”, koja je u ECHA-inoj preporuci iz 2019. navedena kao prioritetne tvari za uvrštenje u Prilog XIV., a druga se odnosi na sedam spojeva olova koji su navedeni u istoj preporuci i uglavnom su prisutni u recikliranom PVC-u.

Predstavnici Komisije izjavili su da Komisija ne može spriječiti države članice da predlože ograničenja na temelju Uredbe REACH, što može dovesti do preklapanja regulatornih alata za ograničenje i autorizaciju iste tvari. Međutim, Komisija je potaknula države članice da prije podnošenja prijedloga ograničenja ili prijedloga za identifikaciju tvari kao posebno zabrinjavajuće tvari (koje podliježu uvrštavanju u Prilog XIV.) uključe analizu mogućnosti regulatornog upravljanja (RMOA). Tom se analizom može utvrditi bi li, primjerice, ograničenje moglo biti najprikladniji regulatorni alat u svakom pojedinačnom slučaju. Predstavnici Komisije napomenuli su da svaki regulatorni instrument ima svoje prednosti i nedostatke. Međutim, odgoda postupka za uvrštenje tvari u Prilog XIV. dosad je polučila pozitivne rezultate.

Uloga Komisije u postupku upravljanja rizicima

4) Komisija je u svojem pisanom odgovoru navela da „mišljenja RAC-a i SEAC-a nisu uvijek pružala sve elemente potrebne za učinkovito donošenje odluka Komisije ili to nisu uvijek činila dovoljno jasno”. Koji su razlozi za nedovoljnu jasnoću/nepostojanje svih potrebnih elemenata?

Predstavnici Komisije naglasili su da je ECHA neovisna agencija i da Komisija ne može utjecati na ECHA-in postupak donošenja mišljenja. Međutim, Komisija se može obratiti ECHA-i ako smatra da su njezina mišljenja nepotpuna ili nedovoljno jasna.

Predstavnici Komisije objasnili su da se to može dogoditi ako mišljenje nije dovoljno jasno ili ako nema dovoljno argumenata kojima bi se potkrijepili zaključci znanstvenih odbora. Predstavnici Komisije uputili su na niz primjera u kojima se smatralo da mišljenja ECHA-e nisu dovoljno jasna ili da ne sadržavaju sve potrebne elemente za učinkovito donošenje odluka.

• Prvi se primjer odnosio na tri mišljenja RAC-a o pojedinačnim odobrenjima za tvar „trikloretilen”. Početna mišljenja RAC-a sadržavala su neke nejasne izjave o riziku i preporuke za poboljšanje mjera upravljanja rizikom i radnih uvjeta kako bi se smanjila izloženost radnika. Komisija je stoga od ECHA-e zatražila da pojasni ta mišljenja. U tom je slučaju ECHA dostavila dopune mišljenjima s pojašnjenjima u pogledu evaluacije i zaključaka o primjerenosti i učinkovitosti mjera upravljanja rizikom i operativnih uvjeta u zahtjevima. U dopunama su objašnjena i ograničenja RAC-a u tim slučajevima u pogledu mogućnosti daljnjeg određivanja preporuka, ali su, ako je to moguće, navedeni isti aspekti koji bi se mogli razmotriti za njihovo rješavanje.
• Drugi primjer koji su dostavili predstavnici Komisije odnosio se na opsežne zahtjeve za pojedinačno odobrenje kromova trioksida, pri čemu mišljenja nisu bila dovoljno jasna jer sami zahtjevi nisu bili dovoljno detaljni i granularni. U tim su slučajevima i RAC i SEAC iznijeli općenito pozitivno mišljenje, ali uz upozorenje da i dalje postoje nesigurnosti. Komisija je izrazila zabrinutost zbog nesigurnosti u zahtjevima i ti su slučajevi zahtijevali dulje procjene Komisije jer su predstavnici Komisije naglasili da Komisija mora osigurati da i dalje postoje samo zanemarive nesigurnosti u slučaju da predloži mjeru za izdavanje autorizacije u skladu s Uredbom REACH.
• Treći se primjer odnosio na predloženo ograničenje formaldehida, na koje se SEAC-ovo mišljenje moralo osloniti na nedostatne podatke zbog prijedloga RAC-a o nižoj graničnoj vrijednosti emisija u usporedbi s onim iz dosjea koji je pripremila ECHA. Iako SEAC nije obvezan tražiti više podataka, uzeo je u obzir informacije o učincima dostavljene tijekom savjetovanja s trećim stranama kako bi popunio prazninu i procijenio učinke povezane sa smanjenjem granične vrijednosti, uključujući druga ograničenja koja je razmotrio RAC. Stoga mišljenja RAC-a i SEAC-a nisu jasno upućivala na posebnu graničnu vrijednost emisija koju treba smatrati najprikladnijom za uklanjanje rizika, uzimajući u obzir i njegove socioekonomske učinke, te je Komisija stoga morala provesti vlastitu opsežnu procjenu kako bi izradila proporcionalnu mjeru za ograničavanje formaldehida.

Istražni tim Ombudsmana pitao je koji je zajednički razlog za nedostatak jasnoće u mišljenjima ECHA-e. Predstavnici Komisije odgovorili su da ponekad nema dovoljno podataka koje je dostavio podnositelj zahtjeva. Uputili su na široke zahtjeve za autorizaciju na početku lanca opskrbe, koji su bili predmetom sudskih predmeta.[6] Podnositelji zahtjeva na početku lanca opskrbe često nemaju dovoljno podataka i/ili ne razumiju točne scenarije izloženosti na svakoj lokaciji daljnjih korisnika, kao ni moguće alternativne tvari i tehnologije koje bi zamijenile posebno zabrinjavajuću tvar za posebne uporabe obuhvaćene zahtjevom za autorizaciju; aplikacije krajnjih korisnika općenito su preciznije i bolje potkrijepljene.

5) Kako Komisija postupa sa zahtjevima za pojedinačna odobrenja nedostatne kvalitete? Kako Komisija provodi nedavnu sudsku praksu kojom se pojašnjava da je teret dokazivanja u postupku izdavanja pojedinačnih odobrenja na podnositeljima zahtjeva?

Predstavnici Komisije napomenuli su da se odobrenje može izdati na temelju načina „odgovarajuće kontrole” (ako se dokaže da su rizici koji proizlaze iz uporabe tvari odgovarajuće kontrolirani) ili „društveno-gospodarskog” načina (ako se dokaže da koristi koje proizlaze iz uporabe tvari nadmašuju rizike i ako ne postoje odgovarajuće alternative). Predstavnici Komisije objasnili su da se, u skladu s prethodnim smjernicama ECHA-e, plan zamjene smatrao nužnim samo u kontekstu „odgovarajuće kontrole”. Međutim, Opći sud pojasnio je da podnositelji zahtjeva moraju dostaviti i plan zamjene u okviru „društveno-gospodarske” rute u slučaju da općenito postoje prikladne alternative, ali da te alternative još nisu izvedive za podnositelja zahtjeva.[7] Kad je riječ o potonjem, Komisija je u veljači 2020. pozvala nekoliko podnositelja zahtjeva da podnesu plan zamjene kako bi dopunili svoje zahtjeve. SEAC je ocijenio te planove zamjene i u ljeto 2021. izdao dopune mišljenjima na koja se to odnosi.

Istražni tim Ombudsmana pitao je zašto, s obzirom na nedavnu sudsku presudu, Komisija nije odbila zahtjeve za odobrenje putem „društveno-gospodarske” rute koja nije sadržavala plan zamjene. Istražni tim također je pitao bi li odbijanje takvih zahtjeva koji ne sadržavaju plan zamjene dovelo do suspenzije uporabe predmetne štetne tvari i bi li podnositelji zahtjeva imali mogućnost podnijeti novi zahtjev u takvim slučajevima.

Predstavnici Komisije objasnili su da se u presudi Suda općenito razmatraju alternativna rješenja, dok su se Komisija i SEAC u svojoj procjeni usredotočili na alternativna rješenja koja su izvediva za podnositelja zahtjeva. Sud je pojasnio da se, ako su alternative općenito dostupne, ali još nisu izvedive za podnositelja zahtjeva, odobrenje može izdati ako podnositelj zahtjeva podnese plan zamjene. Budući da je taj zahtjev za podnošenje plana zamjene u kontekstu zahtjeva za pojedinačna odobrenja putem „društveno-gospodarskog” puta proizašao iz presude Suda i da su zahtjevi podneseni prije te presude, dokumentacija nije bila potpuna za Komisijinu ocjenu i odluku o predmetnim zahtjevima te je podnositeljima zahtjeva pružila priliku da dostave planove koji nedostaju. Takve bi planove ocijenila ECHA. Osim toga, prema njihovu mišljenju, odbijanje zahtjeva koji nisu sadržavali plan zamjene jer su slijedili ECHA-ine smjernice bilo bi nepošteno za tužitelje koji razmatraju ECHA-ine smjernice.

Predstavnici Komisije pojasnili su da je Komisija odbila zahtjeve zbog nedostatnih informacija koje je dostavio podnositelj zahtjeva. Međutim, predstavnici Komisije naglasili su da, kako bi se odbio zahtjev, Odbor REACH mora postići kvalificiranu većinu, napominjući da ponekad postoje blokirajuće manjine. Nadalje, napomenuli su da se kvaliteta podnesenih zahtjeva nedavno poboljšala, u skladu sa sudskom praksom Suda, u kojoj je, među ostalim, pojašnjeno da podnositelji zahtjeva moraju razmotriti ne samo tehnički i gospodarski izvedive alternative za njih, već i one koje su općenito dostupne u EU-u [8].

Istražni tim Ombudsmana postavio je pitanje o obliku i kvaliteti mišljenja ECHA-e u predmetima u kojima je Komisija odbila zahtjev. Predstavnici Komisije uputili su na slučaj zahtjeva na početku lanca opskrbe, u kojem je ECHA, prije prethodno navedene presude Suda, općenito pozitivno zaključila o zahtjevu za pojedinačno odobrenje, ali uz upozorenja zbog nesigurnosti. Nakon presude Komisija je od podnositelja zahtjeva zatražila plan zamjene koji je zatim ocijenio SEAC. U dopuni izvornom mišljenju SEAC je zaključio da plan zamjene nije vjerodostojan. Nakon preispitivanja Komisija je smatrala da podnositelj zahtjeva nije ispunio teret dokazivanja te je stoga odbila odobrenje. Predstavnici Komisije pojasnili su da, kad je Komisija od podnositelja zahtjeva zatražila plan zamjene, nije mu dopustila da ažurira, dopuni ili ispravi druge dijelove zahtjeva, a dopuna SEAC-a odnosi se samo na plan zamjene.

Predstavnici Komisije općenito su naglasili da je sustav odobravanja trenutačno preopterećen. Iako je Sud dao određena pojašnjenja u vezi s postupkom koji treba slijediti, to je pojašnjenje imalo pozitivan učinak samo na zahtjeve koji su podneseni nakon objave te presude. Prethodno podneseni zahtjevi koji ne sadržavaju plan zamjene, na temelju prethodnih smjernica ECHA-e, sada se smatraju nepotpunima, što utječe na vrijeme potrebno za dovršetak postupka procjene. Predstavnici Komisije napomenuli su da je ECHA procijenila svoju sposobnost donošenja približno 60 mišljenja godišnje, dok je trenutačno u tijeku oko 250 zahtjeva.

Naposljetku, istražni tim Ombudsmana pitao je u kojoj mjeri pojašnjenja Suda mogu olakšati ECHA-inu procjenu, kao i jesu li između ECHA-e i Komisije održane rasprave o tome kako provesti najnoviju presudu Suda. Predstavnici Komisije odgovorili su da su se vodile rasprave o nedavnoj sudskoj praksi. Konkretno, Komisija je obavijestila SEAC i RAC o svojem stajalištu o toj sudskoj praksi i načinu na koji će ona utjecati na procjenu odbora. Predstavnici Komisije napomenuli su i da će Komisija surađivati s ECHA-om kako bi ažurirala svoje smjernice podnositeljima zahtjeva.

6) Kada je Komisija „uzimala u obzir informacije i aspekte koji nisu sadržani u preporukama ili mišljenjima ECHA-e”?

U području odluka o autorizaciji predstavnici Komisije spomenuli su izniman slučaj u kojem je Komisija uzela u obzir informacije i aspekte koji nisu sadržani u mišljenjima ECHA-e o tvari 4-(1,1,3,3-tetrametilbutil)fenol, etoksiliran („4-tert-OPnEO”). RAC je u nekim primjenama preporučio prikupljanje svih otpadnih voda kontaminiranih tom tvari za spaljivanje. To bi utjecalo na tisuće bolnica i laboratorija koji su ispuštali tisuće tona otpadnih voda s minimalnom koncentracijom tvari i zahtijevali prijevoz i spaljivanje tako velikih količina otpadnih voda koje zahtijevaju velike količine energije. U kontekstu upravljanja rizicima Komisija je, uzimajući u obzir informacije iz sustava država članica za gospodarenje vodnim otpadom i podnositelja zahtjeva, procijenila druge alternative i zauzela šire stajalište te je utvrdila posebne ciljeve za smanjenje prijelazne uporabe koje podnositelji zahtjeva moraju ispuniti, kao i obveze podnositelja zahtjeva da obavijeste relevantna lokalna tijela o ispuštanju. Međutim, ti su slučajevi bili više iznimke od pravila.

U pogledu transparentnosti postupka upravljanja rizicima

7) Kako Komisija osigurava transparentnost postupka prije nego što Odboru REACH predstavi nacrt mjere?

Predstavnici Komisije objasnili su da Komisija redovito objavljuje tekući plan rada CARACAL-a [9] u kojem se razmatraju sljedeća tri ili četiri sastanka Odbora za REACH. Svaki tekući plan rada obuhvaća nacrt mjera koje su već podnesene Odboru REACH i pokazuje kada se očekuje podnošenje novih nacrta mjera. Predstavnici Komisije potvrdili su da se o samo onim točkama navedenima u planu rada raspravlja u Odboru REACH. S obzirom na navedeno predstavnici Komisije tvrdili su da je već objavljenim materijalima postignuta zadovoljavajuća razina transparentnosti.

Predstavnici Komisije dodali su da imaju na raspolaganju druge alate za transparentnost. Na primjer, kad je riječ o ograničenjima i uvrštenjima u Prilog XIV., Komisija o nacrtu mjera obavješćuje WTO, koji se zatim stavljaju na raspolaganje u javno dostupnoj bazi podataka Komisije o tehničkim preprekama u trgovini (TBT). Mišljenja i preporuke ECHA-e također su javno dostupni. Osim toga, ako su Komisiji potrebna dodatna mišljenja ECHA-e, zahtjevi za takva dodatna mišljenja i mišljenja koja iz njih proizlaze objavljuju se.

Istražni tim Ombudsmana pitao je je li Komisija razmotrila dodavanje nacrta na portal Iznesite svoje mišljenje kako bi primila komentare od javnosti. Komisija je napomenula da se uvrštavanja tvari u Prilog XIV. objavljuju na portalu „Iznesite svoje mišljenje”, dok ECHA provodi javna savjetovanja o svakom dosjeu za uvođenje ograničenja i zahtjevu za odobrenje. Osim toga, nakon savjetovanja među službama već je objavljeno mnogo informacija, kao što je već spomenuta obavijest WTO-a koja uključuje konačni nacrt mjere.

Predstavnici Komisije smatrali su da bi objavljivanje dodatnih informacija moglo biti zavaravajuće sve dok se Komisija interno ne dogovori o konačnom nacrtu mjere (tj. o zatvaranju savjetovanja među službama). Dodali su da je teško priopćiti informacije o vremenskom rasporedu odluka Komisije s obzirom na nepredvidljivost nekih elemenata postupka.

8) Kako javnost može biti svjesna trenutačnog stanja predmeta o kojem se raspravlja prije glasovanja Odbora REACH?

Predstavnici Komisije ponovili su da se informacije o trenutačnom stanju predmeta objavljuju u okviru tekućeg plana rada.

Istražni tim Ombudsmana napomenuo je da informiranje javnosti o trenutačnom stanju predmeta u okviru tekućih planova rada funkcionira samo ako se o predmetu aktivno raspravlja. Inače, javnost nije ažurirana.

Predstavnici Komisije objasnili su i da se svaki nacrt mjere u cijelosti objavljuje u registru komitologije prije svakog sastanka Odbora za REACH o kojem će se raspravljati. Na primjer, kad je riječ o ograničenjima u pogledu mikroplastike, objavljuju se različite verzije nacrta mjere, koje javnost može usporediti. Osim toga, sažeti zapisnik sa sastanaka Odbora za REACH uvijek se stavlja na raspolaganje ubrzo nakon svakog sastanka i u njemu se navodi je li došlo do rasprave i/ili glasovanja.

Predstavnici Komisije napomenuli su da se Odboru REACH ne nameću rokovi za zaključenje pregovora. Potvrdili su da nije moguće detaljno zaključiti o trenutačnom stanju pregovora u okviru Odbora REACH.  

U tom su pogledu predstavnici Komisije naveli da Komisija ažurira javnost i odgovaranjem na zahtjeve za pružanje informacija te da u svojim odgovorima nastoji biti što transparentnija. Nadalje su pojasnili da Komisija uglavnom prima zahtjeve za informacije od zainteresiranih strana, često zajedno s primjedbama na određene spise.

9) Što se tiče javnog pristupa dokumentima iz pisanih odgovora Komisije, kako je Komisija postupila s tim zahtjevima? Je li omogućio potpun ili djelomičan pristup?

S obzirom na treću točku na stranici 19. svojeg pisanog odgovora [10] Komisija je uputila na zahtjev za javni pristup ishodu glasovanja Odbora za REACH o određenom ograničenju. Podnositelj zahtjeva posebno je pitao kako su glasovale pojedinačne države članice. Predstavnici Komisije izjavili su da je Komisija uskratila pristup zatraženim dokumentima u skladu s člankom 4. stavkom 3. drugom alinejom Uredbe 1049/2001 jer se traženi dokument odnosi na odluku koja još nije donesena te je Komisija smatrala da bi otkrivanje ozbiljno ugrozilo njezin postupak odlučivanja i da ne postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje.

S obzirom na četvrtu točku na stranici 19. svojeg pisanog odgovora, Komisija je uputila na dva zahtjeva za javni pristup korespondenciji Komisije s određenom državom članicom o istom ograničenju. Predstavnici Komisije pojasnili su da se prvi zahtjev odnosio na spis za koji u to vrijeme nije donesena odluka, dok je u vrijeme drugog zahtjeva odluka bila donesena, te su napomenuli da je oba zahtjeva podnio isti podnositelj zahtjeva. Nakon drugog zahtjeva Komisija je uskratila potpuni pristup dvama dokumentima u skladu s člankom 4. stavkom 3. prvom alinejom Uredbe 1049/2001 jer je smatrala da bi otkrivanje ozbiljno ugrozilo njezin postupak odlučivanja koji je u tijeku i da ne postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje. U njemu nije utvrđen prevladavajući javni interes za objavu. Komisija je u skladu s člankom 4. stavkom 5. prethodno navedene Uredbe uzela u obzir i stajalište države članice iz koje potječu određeni dokumenti. Međutim, omogućio je djelomičan pristup sedam od devet dokumenata obuhvaćenih drugim zahtjevom, pri čemu je redigirao osobne podatke i stajališta države članice.

Za ta tri zahtjeva nisu podneseni ponovni zahtjevi.

Naposljetku, u odgovoru na pitanje istražnog tima Ombudsmana predstavnici Komisije nisu komentirali presudu Općeg suda Pollinis [11]. Naveli su da Komisija zadržava svoje stajalište dok Sud ne odluči o Komisijinoj žalbi na presudu.

Zaključak sastanka

Istražni tim zahvalio je predstavnicima Komisije na njihovu vremenu i pruženim objašnjenjima te je sastanak završio.

Bruxelles, 29. studenoga 2023.

 

Michał Krajewski Jennifer Kralj

Službenik za upite Pravni stručnjak

 

[1] Uredba 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija, SL L 396/1, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A02006R1907-20140410

[2] Članak 4. stavak 8. Provedbenih odredbi Europskog ombudsmana.

[3] Glavna uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj.

[4] Glavna uprava za pravosuđe i zaštitu potrošača.

[5] Sastoji se od predstavnika država članica u okviru postupka „komitologije”.

[6] Presuda Općeg suda od 7. ožujka 2019. u predmetu T-837/16 i presuda Suda od 25. veljače 2021., Švedska protiv Komisije, predmet C-389/19,

https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=211428&pageIndex=0&doclang=en&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=561546; Presuda Suda od 20. travnja 2023., Parlament protiv Komisije, predmet C-144/21, https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=272682&pageIndex=0&doclang=en&mode=req&dir=&occ=first&part=1&cid=480945

[7] Presuda Općeg suda od 7. ožujka 2019., Švedska protiv Komisije, predmet T-837/16, točke 74.–76., https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=211428&pageIndex=0&doclang=en&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=561546

[8] Ibid.

[9] Skupina nadležnih tijela za registraciju, evaluaciju, autorizaciju i ograničavanje kemikalija (REACH) i razvrstavanje, označivanje i pakiranje, https://ec.europa.eu/transparency/expert-groups-register/screen/expert-groups/consult?lang=en&do=groupDetail.groupDetail&groupID=2385

[10] Dostupno na https://www.ombudsman.europa.eu/en/case/en/63908

[11] Presuda Općeg suda od 14. rujna 2022., Pollinis France protiv Europske komisije, https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=265442&pageIndex=0&doclang=en&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=566540