Strasbourg, 20. listopada 2014.

Istraga na vlastitu inicijativu [1] OI/9/2014/MHZ o načinima na koje Frontex osigurava poštovanje temeljnih prava u zajedničkim operacijama vraćanja (JRO)

Poštovani gospodine Arias,

U skladu s Komunikacijom Komisije iz 2014. o politici vraćanja EU-a [2], Frontex je koordinirao 209 zajedničkih operacija vraćanja kojima je od 2006. do 2013. vraćeno 10 855 osoba. Komisija ističe činjenicu da tijekom zajedničkih operativnih operacija nije bilo prijavljenih kršenja temeljnih prava. Komisija istodobno izražava zabrinutost zbog toga što je samo polovina zajedničkih operativnih operacija bila pod neovisnim nadzorom. 

Operacije prisilnog vraćanja po svojoj prirodi mogu uključivati teška kršenja temeljnih prava. To je neminovno razlog za zabrinutost. Važno je da javnost zna kako je Frontex opremljen za rješavanje mogućih kršenja i koje korake poduzima kako bi se rizik od takvih kršenja sveo na najmanju moguću mjeru. U tom sam kontekstu odlučio ispitati i ocijeniti, putem istrage na vlastitu inicijativu, kako Frontex osigurava da zajedničke operacije vraćanja poštuju temeljna prava osoba koje su predmet prisilnog vraćanja.

Istraga uključuje suradnju Frontexa s nacionalnim nadzornim tijelima (članak 9. stavak 1.b Uredbe o Frontexu [3] u vezi s člankom 8. stavkom 6. Direktive o vraćanju.[4]) Kao što znate, svi nacionalni pučki pravobranitelji u državama članicama EU-a, kao i Europski ombudsman, pripadaju Europskoj mreži pučkih pravobranitelja. Nadalje, neki od nacionalnih pučkih pravobranitelja u Mreži uključeni su u praćenje operacija vraćanja [5].  Zbog toga sam pisao nacionalnim pučkim pravobraniteljima kako bih ih obavijestio o ovoj istrazi. Konkretno, zatražio sam od njih da mi dostave sve relevantne informacije, uključujući moguće vlastite upite za promicanje učinkovitog i transparentnog neovisnog praćenja operacija vraćanja.

Kako bih pomogao u istrazi, bio bih zahvalan kad bi Frontex mogao odgovoriti na sljedeća pitanja i zahtjeve za informacije:

U pogledu postupanja s povratnicima

 1. Može li osoblje Frontexa tijekom zajedničke operacije vraćanja ispitati nacionalnu dokumentaciju „sposoban za putovanje” u slučaju povratnika koji su, na primjer, očito bolesni ili su u naprednoj trudnoći?

2. Tko je odgovoran za dobrobit povratnika dok su u zrakoplovu?

3. Frontex je u srpnju 2013. donio Kodeks ponašanja za zajedničke operacije refinanciranja („Kodeks”). Može li Frontex, na temelju svojeg iskustva s Kodeksom, razmotriti objavljivanje standarda ponašanja pratitelja kao priloga Kodeksu (članak 6. stavak 4. Kodeksa predviđa: „Država članica organizatorica i Frontex odlučuju o popisu odobrenih ograničenja prije zajedničke operacije vraćanja. Taj se popis mora dostaviti relevantnoj državi članici sudionici prije zajedničke operativne operacije: (...)")?

4. Članak 5. stavak 2. Zakonika odnosi se na pritužbe povratnika o navodnom lošem postupanju tijekom zajedničke operacije vraćanja. Tko bi trebao rješavati takve pritužbe, kome bi ih trebalo podnijeti i u kojoj fazi zajedničke operacije obnove? Ima li Frontex, nakon što je godinu dana primjenjivao Kodeks, ikakve informacije o primjeni te odredbe?

5. Može li Frontex objasniti kako osigurava učinkovitu provedbu članka 18. Kodeksa ponašanja za zajedničke operativne operacije kojim se predviđa da je „financijska potpora Frontexa državama članicama za zajedničku operativnu operaciju uvjetovana potpunim poštovanjem Povelje EU-a o temeljnim pravima”^[6]?

U pogledu izvješćivanja

6. Frontex je u prosincu 2012. imenovao svojeg službenika za temeljna prava, koji je zadužen za praćenje, procjenu i davanje preporuka o zaštiti ljudskih prava u svim Frontexovim aktivnostima i operacijama, uključujući one povezane sa zajedničkim operacijama. Pisani doprinos službenika za temeljna prava u pogledu poštovanja temeljnih prava tijekom zajedničkih operativnih operacija mogao bi dati vrijedan doprinos istrazi. Može li Frontex zatražiti takav doprinos i priložiti ga svojem mišljenju?

7. Je li bilo izvješća sudionika u zajedničkim operativnim operacijama o navodnim kršenjima temeljnih prava putem Frontexova sustava za izvješćivanje o ozbiljnim incidentima (članak 16. Kodeksa ponašanja za zajedničke operativne operacije). Ako je tako, kako su se nosili s tim? Napominjemo da bi Ombudsman također želio pregledati Frontexova izvješća o zajedničkim operativnim operacijama.

8. Je li Frontex razmotrio objavljivanje završnih izvješća o operacijama vraćanja na svojim internetskim stranicama, prema potrebi uz redigiranje povjerljivih informacija?

U pogledu praćenja zajedničkih operacija

9. U skladu s Komunikacijom Komisije iz 2014. u polovini zajedničkih operativnih operacija ne postoji neovisni nadzor. Koje mjere Frontex predlaže za poboljšanje te situacije?  U tom pogledu ombudsmanica napominje da Komisija u svojoj Komunikaciji preporučuje da bi Frontex u svojem Kodeksu ponašanja za zajedničke operativne operacije trebao jasno navesti da će svaka zajednička operativna operacija podlijegati neovisnom praćenju. Je li Frontex to učinio?

10. Kako Frontex osigurava primjenu članka 14. svojeg Kodeksa ponašanja za zajedničke operacije vraćanja, posebno u vezi s pristupom promatrača informacijama i povratnicima te uključivanjem opažanja promatrača u završna izvješća Frontexa o zajedničkim operacijama vraćanja?

11. U Komunikaciji Komisije iz 2014. navodi se da Međunarodni centar za razvoj migracijske politike trenutačno vodi projekt koji financira EU i čiji je cilj usklađivanje različitih pristupa država članica praćenju. Je li Frontex uključen u taj projekt? Koje mjere Frontex poduzima kako bi potaknuo razmjenu najboljih praksi među nacionalnim nadzornim tijelima osnovanima u skladu s člankom 8. stavkom 6. Direktive o vraćanju?

12. Člankom 14. stavkom 5. Frontexova Kodeksa ponašanja za zajedničke operativne operacije predviđa se da promatrači mogu pratiti i u ime drugih država članica koje sudjeluju u zajedničkoj operativnoj operaciji. Poduzima li Frontex bilo kakve mjere za poticanje takvog „reprezentativnog praćenja”? 

13. Agencija za temeljna prava zauzima stajalište da bi, kako bi bili učinkoviti, sustavi praćenja prisilnog vraćanja trebali obuhvaćati sve aktivnosti udaljavanja, uključujući prihvat u zemlji odredišta.[7] U tom pogledu, Europski ombudsman shvaća da je 2013. Ured srbijanskog pučkog pravobranitelja (u svojoj ulozi nacionalnog preventivnog mehanizma uspostavljenog na temelju Fakultativnog protokola uz Konvenciju protiv mučenja) surađivao s njemačkim forumom za praćenje koji je predvodila crkva u vezi s fazom nakon vraćanja.

Bi li Frontex razmotrio uzimanje nadahnuća iz tog iskustva kako bi promicao redovito praćenje faze nakon vraćanja?

Bio bih Vam zahvalan ako biste do 31. siječnja 2015. mogli dostaviti mišljenje kao odgovor na navedena pitanja i zahtjeve za informacije.

Željela bih Vas obavijestiti i da bih tijekom istrage mogla razmotriti objavljivanje mišljenja Frontexa na svojoj internetskoj stranici i davanje mogućnosti zainteresiranim trećim stranama da iznesu primjedbe.

Ako vaše službe zahtijevaju dodatne informacije ili pojašnjenja u vezi s ovim upitom, uključujući kako organizirati pregled dokumenata navedenih u točki 7., slobodno se obratite gđi Marti Hirsch-Ziembinska (+33 388 17 27 46), voditeljici Odjela za pritužbe i upite, koja je odgovorna za upit.

Tvoje iskreno,

Emily O'Reilly