- Izvoz
- Pretplatite se na predmet
- Primajte poruke e-pošte o ažuriranju predmeta
- Primajte RSS obavijesti o ažuriranju predmeta
- HR Hrvatski
Strojno prevedeni tekstovi mogu sadržavati pogreške koje mogu narušiti jasnoću i točnost. Europski ombudsman ne prihvaća nikakvu odgovornost za bilo kakve nepodudarnosti. Najpouzdanije informacije i pravnu sigurnost jamči izvorna inačica na engleski jeziku koja je dostupna putem gornje poveznice.
Više informacija potražite u našem odjeljku o jezičnoj politici i prevođenju.
Otvorenost i zaštita podataka
Korespondencija
Slučaj 713/98/(IJH)GG - Otvoren Četvrtak | 30 srpnja 1998 - Odluka donesena Utorak | 11 prosinca 2001
Ova napomena sadrži komentare Europskog ombudsmana o prijedlogu Komisije za Statut Europskog nadzornika za zaštitu podataka (1).
1 Načelo otvorenosti
Važnost otvorenosti za odnose između Unije i njezinih građana prepoznata je 1993. u Deklaraciji br. 17 priloženoj Ugovoru iz Maastrichta. Europska unija je nakon toga ostvarila velik napredak u provedbi načela otvorenosti u praksi.
Vijeće i Komisija donijeli su zajednički Kodeks ponašanja za pristup dokumentima, koji se provodi Odlukom Vijeća 93/731 i Odlukom Komisije 94/90. Sudska praksa sudova Zajednice o tumačenju i primjeni tih odluka ojačala je pravo javnog pristupa dokumentima i pojasnila opseg iznimaka od tog prava.
Ugovorom iz Amsterdama u Ugovor o Europskoj uniji uključeno je načelo da se odluke donose „na što otvoreniji način” (članak 1.). U Ugovor o EZ-u uključeno je i pravo javnog pristupa dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (članak 255.). U prosincu 2000. pravo na javni pristup takvim dokumentima utvrđeno je u Povelji Europske unije o temeljnim pravima (članak 42.).
Vijeće i Europski parlament donijeli su 30. svibnja 2001. Uredbu o javnom pristupu dokumentima Parlamenta, Vijeća i Komisije ("Uredba o javnom pristupu"). Za to je zaslužan Europski parlament, koji je odbio Komisijin restriktivni prvi nacrt i pregovarao s Vijećem radi veće otvorenosti.
2 Nova prijetnja otvorenosti?
Povećanje otvorenosti koje je Europski parlament ostvario u uredbi o javnom pristupu ugroženo je čak i prije nego što nova uredba postane potpuno operativna. Prijetnja proizlazi iz nerazumijevanja svrhe i ograničenja pravila o zaštiti podataka.
Na primjer, u postupanju s pritužbom Ombudsmanu Komisija je zauzela stajalište koje podrazumijeva da je svaki dokument koji sadržava ime pojedinca obuhvaćen pravilima o zaštiti podataka.(3) Budući da većina dokumenata sadržava nečije ime, stajalište Komisije znači da bi se o pristupu dokumentima u praksi odlučilo primjenom pravila o zaštiti podataka, a ne Uredbe o javnom pristupu. Pretpostavka u skladu s pravilima o zaštiti podataka ide u prilog povjerljivosti i obično se moraju navesti razlozi prije nego što se informacije mogu dati trećoj strani. Pristup Komisije stoga bi ugrozio namjere Europskog parlamenta, koji se teško borio za postizanje uredbe o javnom pristupu koja ima pretpostavku u korist otvorenosti i koju građani mogu koristiti bez navođenja razloga.
Također treba napomenuti da je uprava Europskog parlamenta odgodila objavljivanje popisa asistenata zastupnika u Europskom parlamentu koji se isplaćuju iz javnih sredstava zbog zabrinutosti u pogledu zaštite podataka. Ako se općenito usvoji, taj bi pristup mogao ugroziti pružanje javnih registara dokumenata, što je jedno od ključnih postignuća Uredbe o javnom pristupu.
Kako bi se pravila o zaštiti podataka pravilno tumačila i primjenjivala, potrebno je razumjeti njihovu pravnu osnovu i da postoje kako bi se zaštitio privatni i obiteljski život.
3 Pravna osnova i svrha pravila o zaštiti podataka
Prema autorima Povelje o temeljnim pravima, pravo na zaštitu osobnih podataka temelji se na:
- Članak 286. UEZ-a
- Direktiva 95/46/EZ (4) o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (Direktiva o zaštiti podataka)
- Članak 8. Europske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP) kojim se jamči zaštita privatnog i obiteljskog života.
- Konvencija Vijeća Europe od 28. siječnja 1981. o automatskoj obradi osobnih podataka (Konvencija o zaštiti podataka).
Najvažniji je od tih tekstova članak 8. EKLJP-a, kojim se jamči zaštita privatnosti i obiteljskog života.
U presudi od 16. veljače 2000. Europski sud za ljudska prava potvrdio je svoju raniju sudsku praksu da su podaci koji se odnose na privatni život pojedinca obuhvaćeni područjem primjene članka 8. Sud je istaknuo da poštovanje privatnog života obuhvaća pravo uspostavljanja i razvijanja odnosa s drugim ljudskim bićima te je izričito povezao to shvaćanje pojma "privatni život" s ciljem Konvencije o zaštiti podataka, a to je "osigurati na području svake stranke svakom pojedincu poštovanje njegovih prava i temeljnih sloboda, a posebno njegova prava na privatnost, s obzirom na automatsku obradu osobnih podataka koji se na njega odnose".
U preambuli Konvencije o zaštiti podataka i uvodnim izjavama Direktive o zaštiti podataka također se jasno navodi da je njihova svrha zaštita temeljnog prava na privatnost, a ne ograničavanje informacija dostupnih građanima o javnim aktivnostima.
To ne isključuje mogućnost da podaci koji se odnose na javni život pojedinca mogu biti povjerljivi iz razloga koji nisu zaštita podataka. U Uredbi o javnom pristupu navodi se nekoliko razloga javnog i privatnog interesa kojima bi se mogla opravdati takva povjerljivost, od kojih je zaštita podataka relevantna samo za jedan.
4 Javni pristup i zaštita podataka nisu konkurentska prava
Komisija je tvrdila da su i pravo na pristup dokumentima i pravo na privatnost legitimna prava i da je potrebno postići ravnotežu kada oba uzimaju u obzir.
Točno je da su pravo na pristup dokumentima i pravo na privatnost legitimna prava. Međutim, ideja postizanja ravnoteže između njih na pojedinačnoj osnovi kad god se spomene ime pogrešno prikazuje prirodu rješavanja pitanja otvorenosti u javnom sektoru i prava na privatnost.
Načelo otvorenosti znači da bi javna tijela trebala donositi odluke na što otvoreniji način. Sada je definiran u Uredbi o javnom pristupu. Uredbom o javnom pristupu predviđene su iznimke od pristupa, uključujući potrebu za zaštitom privatnosti i integriteta pojedinca, posebno u skladu sa zakonodavstvom Zajednice o zaštiti osobnih podataka.
Svrha je te iznimke da javno tijelo pri obavljanju svojih javnih dužnosti može doći u posjed informacija o privatnom i obiteljskom životu pojedinaca. Na primjer, institucije mogu posjedovati povjerljive informacije o zdravlju članova svojeg osoblja. Policija ili imigracijska tijela također mogu prikupljati podatke o privatnim životima pojedinaca.
Međutim, ništa u članku 286. UEZ-a ili Direktivi o zaštiti podataka ne upućuje na to da bi se pravila o zaštiti podataka trebala primjenjivati kao opće načelo povjerljivosti u javnoj upravi kako bi se zahtijevalo odvagivanje kad god dokument sadržava naziv. Takvo prekomjerno tumačenje ugrozilo bi ne samo pravo javnosti na pristup dokumentima, nego i stvarnu svrhu zaštite podataka.
Prevladavajuće načelo u javnoj upravi jest služiti građanima putem otvorenih postupaka donošenja odluka kako bi svaki građanin mogao provoditi "stvarno i učinkovito praćenje izvršavanja ovlasti dodijeljenih institucijama Zajednice".(6)
5 Europski nadzornik za zaštitu podataka
U prosincu 2000. Europski parlament i Vijeće donijeli su Uredbu 45/2001 ("Uredba o zaštiti podataka")(7) na temelju članka 286. stavka 2. Ovom se Uredbom institucijama i tijelima Zajednice te njihovom osoblju nameću dodatne obveze uz one sadržane u Direktivi o zaštiti podataka.
U skladu s člankom 49. Uredbe o zaštiti podataka „svako nepoštovanje obveza u skladu s ovom Uredbom, bilo namjerno ili iz nemara, dužnosnika ili drugog službenika Europskih zajednica podvrgava disciplinskim mjerama.”
Člankom 286. stavkom 2. UEZ-a također se predviđa da Vijeće osnuje neovisno nadzorno tijelo odgovorno za praćenje zaštite podataka u institucijama i tijelima Zajednice. Uredbom 45/2001 predviđa se Europski nadzornik za zaštitu podataka, koji će imati široke istražne i provedbene ovlasti, uključujući donošenje obvezujućih naloga.
Komisija je 18. srpnja 2001. predstavila prijedlog Odluke triju institucija o Statutu Europskog nadzornika za zaštitu podataka.(8) Taj prijedlog sada razmatra Odbor za slobode i prava građana, pravosuđe i unutarnje poslove (izvjestitelj: Sig.Ra Elena Ornella PACIOTTI). Odbor za pravna pitanja (izvjestitelj g. Malcom HARBOUR) daje mišljenje.
U obrazloženju uz prijedlog Komisije navodi se da se institucionalni profil nadzornika za zaštitu podataka temelji na profilu Europskog ombudsmana (prijedlog se pogrešno odnosi na „europskog posrednika”). Stoga se u prijedlogu poziva na sljedeće primjedbe Europskog ombudsmana.
Status nadzornika zaštite podataka
Prema našim saznanjima, nadzornici zaštite podataka u državama članicama uglavnom su dužnosnici koje imenuje vlada. Nadziru obradu osobnih podataka u privatnom i javnom sektoru. Što se tiče privatnog sektora, oni su analogni drugim oblicima regulacije. Kad je riječ o javnom sektoru, oni nalikuju mehanizmima unutarnje kontrole, kao što su financijski nadzornici i unutarnji revizori koji su također neovisni u obavljanju svojih funkcija. Čini se da je takvo tijelo predviđeno člankom 286. UEZ-a koji se odnosi samo na „neovisno nadzorno tijelo”.
Za razliku od klasičnih institucija pučkog pravobranitelja, Parlament ne imenuje nadzornike za zaštitu podataka kao mehanizme vanjske kontrole za javni sektor. Jedina takva institucija koju poznajemo je u Mađarskoj.
Kako bi se osigurala pravilna rasprava o predloženom Statutu, trebalo bi provesti anketu o stajalištu u različitim državama članicama. Istraživački odjel Europskog parlamenta proveo je takvo istraživanje među pučkim pravobraniteljima i o pravu na podnošenje predstavki u državama članicama.
Prijedlog Komisije ne sadržava procjenu mogućeg radnog opterećenja nadzornika za zaštitu podataka. U tom pogledu treba istaknuti sljedeće točke:
Kao prvo, Uredbom 45/2001 zahtijeva se da svaka institucija i tijelo imenuju neovisne voditelje obrade podataka. Prvenstvena im je zadaća osigurati usklađenost.
Kao drugo, nadzornik za zaštitu podataka bavit će se samo institucijama i tijelima Zajednice. Za razliku od nacionalnih tijela, nadzornik za zaštitu podataka nije nadležan za privatni sektor.
Kao treće, Europol i Schengenski informacijski sustav podliježu zasebnom sustavu.(9) To znači da će mali broj osjetljivih osobnih podataka vjerojatno biti obuhvaćen mandatom nadzornika za zaštitu podataka. Iskustvo je Europskog ombudsmana da je bilo malo pritužbi - i to samo od osoblja - o propustu da se zaštite osobni podaci.
Postupovne zaštitne mjere
Nadzornik za zaštitu podataka imat će široke ovlasti za istragu i provedbu, uključujući donošenje obvezujućih naloga. Nacrtom Statuta ne predviđaju se postupovna jamstva za istražne i izvršne ovlasti.
S druge strane, Statutom Europskog ombudsmana, koji je Europski parlament utvrdio 1994.(10), utvrđuju se postupci Europskog ombudsmana i predviđa se da Europski ombudsman donosi provedbene odredbe. Statut i provedbene odredbe priloženi su Poslovniku Europskog parlamenta.
Kako bi se osigurala transparentnost za građane i pravilno korištenje ovlasti, postupci nadzornika za zaštitu podataka trebali bi biti jasno određeni.
Opseg zaštite podataka
Djelotvorna provedba Uredbe o javnom pristupu mogla bi biti ugrožena ako osoblje odgovorno za objavljivanje dokumenata radi u strahu da bi moglo biti kažnjeno zbog kršenja pravila o zaštiti podataka samo zato što dokument sadržava ime.
U vezi s nacrtom Statuta i posebnim izvješćem Europskog ombudsmana o pritužbi 713/98, Europski parlament ima priliku pojasniti da se pravila o zaštiti podataka odnose na zaštitu privatnog i obiteljskog života, u skladu sa sudskom praksom koja se odnosi na odnos između članka 8. Europske konvencije o ljudskim pravima i Konvencije Vijeća Europe o zaštiti podataka.
Time bi se pojasnilo da svrha zaštite podataka nije ograničiti informacije dostupne građanima o javnim aktivnostima.
Također bi uvjerilo osoblje odgovorno za provedbu Uredbe o javnom pristupu da sama činjenica da dokument sadržava ime ne znači da postoji rizik od sankcija time što mu se omogućuje pristup.
6 Zaključaka
Statut Europskog nadzornika za zaštitu podataka trebao bi:
- temelji se na odgovarajućem pregledu institucijskog položaja službenika za zaštitu podataka u različitim državama članicama
- sadržavati postupovne zaštitne mjere kako bi se osiguralo pravedno korištenje širokih istražnih i provedbenih ovlasti Nadzornika
- pojasniti da se pravila o zaštiti podataka odnose na zaštitu privatnog i obiteljskog života, u skladu sa sudskom praksom koja se odnosi na odnos između članka 8. Europske konvencije o ljudskim pravima i Konvencije Vijeća Europe o zaštiti podataka.
Jacob Söderman
Strasbourg 14. studenoga 2001.
(1) Prijedlog Odluke Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o propisima i općim uvjetima za obavljanje dužnosti Europskog nadzornika za zaštitu podataka, kako je predviđeno člankom 43. Uredbe 45/2001 (COM (2001) 411 final).
(2) Uredba (EZ) br. 1049/2001 od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, 2001., SL L 145/43.
(3) Vidjeti tematsko izvješće Europskog ombudsmana Europskom parlamentu od 23. studenoga 2000. u predmetu 713/98. Europski parlament još uvijek se bavi tim izvješćem.
(4) Direktiva 95/46/EZ o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka, SL 1995 L 281/31.
(5) Amann protiv Švicarske, (zahtjev br. 27798/95), t. 65.
(6) Predmet T-92/98, Interporc Im- und Export GmbH protiv Komisije („Interporc II”), [1999.] ECR II-3521, stavak 39.
(7) Uredba (EZ) br. 45/2001 od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka, SL 2001 L8/1.
(8) Napomena 1.
(9) Odluka Vijeća od 17. listopada 2000. o osnivanju tajništva za zajednička nadzorna tijela za zaštitu podataka osnovana Konvencijom o osnivanju Europskog policijskog ureda (Konvencija o Europolu), Konvencijom o upotrebi informacijske tehnologije u carinske svrhe i Konvencijom o provedbi Schengenskog sporazuma o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (Schengenska konvencija, 2000., SL L 271/1.
(10) Odluka Europskog parlamenta 94/262 od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana, SL 1994, L 113/15.
- Izvoz
- Pretplatite se na predmet
- Primajte poruke e-pošte o ažuriranju predmeta
- Primajte RSS obavijesti o ažuriranju predmeta