Korištenje diskrecijske ovlasti ne može dovesti do proizvoljnosti. Javno tijelo uvijek mora imati dobre razloge za odabir jednog, a ne drugog smjera djelovanja. Uobičajeni dio izvršavanja diskrecijske ovlasti jest objasniti razloge zbog kojih je odabran određeni smjer djelovanja. Osim toga, pri donošenju diskrecijske odluke institucija mora djelovati u granicama svojih pravnih ovlasti. Mogu postojati vrlo široke diskrecijske ovlasti, ali one uvijek podliježu pravnim ograničenjima. Opća ograničenja takvog ovlaštenja utvrđena su sudskom praksom Suda. Za to je, na primjer, potrebno da upravna tijela djeluju dosljedno i u dobroj vjeri, izbjegavaju diskriminaciju, poštuju načela proporcionalnosti, jednakosti i legitimnih očekivanja te poštuju ljudska prava i temeljne slobode.