Okolnosti pritužbe

1. Podnositeljica pritužbe podnijela je zahtjev za sudjelovanje u pozivu na podnošenje ponuda („Poziv”), koji je objavio Sud, za sklapanje okvirnih ugovora za prevođenje pravnih tekstova s određenih službenih jezika Europske unije na poljski jezik.

2. Zahtjev podnositelja pritužbe za sudjelovanje odbijen je jer nije imala najmanje dvije godine iskustva kao prevoditeljica pravnih tekstova nakon što je stekla sveučilišnu diplomu iz područja prava. Taj je zahtjev predviđen u točki III.2.3. poziva.

3. Podnositelj pritužbe poslao je dopis CJ-u u kojem je osporio predmetnu odluku. Tvrdila je da CJ u svojem slučaju ne bi trebao tumačiti relevantni uvjet natječaja na formalistički način, nego bi trebao razmotriti njegov ratio legis, koji se, prema njezinu mišljenju, odnosi na odabir profesionalnih prevoditelja. Zatim je opisala svoju akademsku pozadinu (diplomu prava i njemačku filologiju sa specijalizacijom prevođenja pravnih tekstova). Objasnila je da je tijekom studija stekla dvogodišnje radno iskustvo prevođenjem pravnih tekstova za Centar za bankarsko pravo na Sveučilištu X. Osim toga, tvrdila je da nakon studija nije mogla steći dvije godine radnog iskustva. To je zato što je u tom trenutku odlučila odgoditi svoju profesionalnu karijeru kako bi postala majka. Zatražila je od CJ-a da uzme u obzir radno iskustvo stečeno tijekom njezina sveučilišnog studija i da prihvati njezin zahtjev za sudjelovanje u natječaju.

4. Sud je u svojem odgovoru objasnio sljedeće: (i) mora primjenjivati iste kriterije za sve prijave i istaknuti da su oni jasno navedeni u pozivu; ii. odredba o dvije godine radnog iskustva nakon završetka fakulteta jasna je i ne može se tumačiti; iii. podnositelj pritužbe u budućnosti može, nakon što stekne potrebno stručno iskustvo, podnijeti svoj zahtjev za sudjelovanje u sličnim ponudama.

5. Nakon toga podnositelj pritužbe poslao je CJ-u još jedan dopis u kojem se osvrnuo na prethodno iznesena pitanja. Konkretno, tvrdila je da nakon završetka studija nije mogla steći profesionalno iskustvo u području prevođenja jer je tijekom tog razdoblja otišla na rodiljni dopust i stoga nije radila. Prema njezinu mišljenju, CJ-ovo strogo tumačenje kriterija prihvatljivosti koji se odnose na radno iskustvo diskriminira žene.

6. Budući da na svoj posljednji odgovor nije dobila odgovor, 11. kolovoza 2009. prvi se put obratila Europskom ombudsmanu (pritužba 2033/2009/MW). Svojom pritužbom tvrdila je da formalističko tumačenje kriterija prihvatljivosti koji se odnose na radno iskustvo (točka III.2.3. poziva na podnošenje ponuda) koje je dao Sud dovodi do neizravne diskriminacije žena. Tvrdila je da bi trebala biti prihvaćena na natječaj. Ombudsmanica je 21. rujna 2009. dopisom obavijestila podnositelja pritužbe da smatra da CJ nije imao dovoljno vremena odgovoriti na njezin dopis (CJ je u to vrijeme bio na ljetnoj pauzi) prije nego što mu se žalila. Stoga je, u skladu s člankom 2.4. Statuta Europskog ombudsmana, njegova žalba u toj fazi bila nedopuštena jer prethodni administrativni pristupi instituciji nisu bili dovršeni. Podnositeljica pritužbe obaviještena je da bi, ako CJ ne odgovori u razumnom roku, mogla razmotriti obnovu svoje pritužbe Ombudsmanu.

7. Podnositelj pritužbe poslao je 4. veljače 2010. e-poruku u kojoj je obavijestio Ombudsmana da nije primio odgovor CJ-a. Prethodno navedena poruka e-pošte zabilježena je pod ovim referentnim brojem pritužbe (343/2010/MHZ). Podnositelj pritužbe tvrdio je da CJ nije odgovorio na njezin dopis. Također je zadržala svoju raniju tvrdnju i zahtjev iz pritužbe 2033/2009/MW.

8. Nakon intervencije Ombudsmana putem telefonskog postupka, Sud je 15. ožujka 2010. poslao odgovor na dopis podnositelja pritužbe. U tom se odgovoru CJ prvo ispričao jer nije prethodno odgovorio podnositelju pritužbe. Zatim je Sud podsjetio na ono što je „već rečeno podnositelju pritužbe”, odnosno da je tekst točke III.2.3. poziva jasan i nedvosmislen. Njime se predviđa da kandidati, kako bi bili prihvaćeni, moraju imati najmanje dvije godine radnog iskustva nakon završetka sveučilišnog studija koji se odnosi na predmet ugovora za koje je raspisan poziv. CJ je dodao da podnositelj pritužbe može ponovno podnijeti svoj zahtjev čim ispuni navedeni uvjet. Budući da se taj odgovor odnosio samo na tvrdnju podnositelja pritužbe da nije odgovorila, a ne na njezinu preostalu tvrdnju i zahtjev, ombudsmanica je odlučila pokrenuti istragu.

Predmet istrage

9. Ombudsmanica je odlučila pokrenuti ovu istragu o sljedećim navodima i tvrdnjama podnositelja pritužbe:

Tvrdnja:

Formističko tumačenje kriterija prihvatljivosti koji se odnose na radno iskustvo (točka III.2.3. Poziva) koje provodi Sud EU-a dovodi do neizravne diskriminacije žena.

Zahtjev:

Podnositelja pritužbe trebalo bi prihvatiti u ponudu.

Istraga

10. Pritužba je poslana Ombudsmanu 3. veljače 2010. Ombudsmanica je 7. travnja 2010. pokrenula istragu i poslala pritužbu Sudu Europske unije sa zahtjevom za mišljenje do 31. srpnja 2010. Sud je 30. srpnja 2010. dostavio svoje mišljenje. Nakon toga poslala je prijevod mišljenja na poljski jezik, koji je proslijeđen podnositelju pritužbe s pozivom na podnošenje očitovanja do 31. listopada 2010. Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

A. Navodna neizravna diskriminacija žena

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

11. Podnositelj pritužbe tvrdio je da zahtjev od dvije godine radnog iskustva nakon završetka sveučilišnog studija dovodi do neizravnog nepovoljnog položaja žena koje se moraju brinuti o svojoj djeci rođenoj u tom trenutku i koje stoga ne mogu steći radno iskustvo. Za razliku od toga, muškarci obično nemaju takvo ograničenje i mogu početi raditi izravno nakon studija. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, CJ je trebala uzeti u obzir svoj rodiljni dopust pri odlučivanju o tome je li poštovala uvjet koji se odnosi na radno iskustvo.

12. Podnositeljica pritužbe priznala je da nikad nije radila nakon stjecanja sveučilišne diplome, ali je tvrdila da je tijekom studija stekla dvije godine radnog iskustva. Smatra da bi to iskustvo trebalo izjednačiti s iskustvom stečenim nakon završetka sveučilišnog studija. Prema njezinu mišljenju, Sud Europske unije ne bi trebao primjenjivati formalistički pristup predmetnom zahtjevu, već bi trebao tražiti „ ratio legis” poziva, odnosno zapošljavanje profesionalnih prevoditelja.

13. U svojem mišljenju CJ je tvrdio da je u točki III.2.3. Poziva jasno predviđeno da podnositelji zahtjeva moraju imati najmanje dvije godine radnog iskustva „nakon sveučilišnog studija prava”.[1] Taj je zahtjev utvrđen kako bi se osigurala odgovarajuća razina prijevoda složenih pravnih tekstova koje je izradio CJ na poljski jezik. Očito je da prijevodi prevoditelja koji još nisu završili sveučilišno pravno osposobljavanje nisu dovoljno kvalitetni i ne mogu se smatrati „ekvivalentnima” prijevodima prevoditelja koji je završio sveučilišni studij prava.

14. Budući da je predmetni zahtjev bio jasan, javni naručitelj nije imao diskrecijsko pravo kada ga je primjenjivao na predmet podnositelja pritužbe. Drukčije postupanje dovelo bi do povrede poziva i načela jednakog postupanja prema ponuditeljima.

15. U tom kontekstu i uzimajući u obzir argumente podnositelja pritužbe, Sud je provjerio je li predmetni zahtjev u suprotnosti s načelom nediskriminacije na temelju spola. Drugim riječima, je li javni naručitelj poštovao to načelo pri utvrđivanju navedenog zahtjeva u pozivu na podnošenje ponuda.

16. U skladu s člankom 135. stavkom 1. Uredbe Komisije 2342/2002 o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica [2] („Provedbene odredbe”), javni naručitelj sastavlja jasne i nediskriminirajuće kriterije odabira.

17. Ustaljena je sudska praksa da načelo nediskriminacije, koje je temeljno pravno načelo, zabranjuje da se u usporedivim situacijama postupa na različit način i da se u različitim situacijama postupa na jednak način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano [3].

18. Minimalni zahtjev tehničkih vještina primjenjuje se bez razlike na sve kandidate bez obzira na njihov spol. To ne podrazumijeva nikakvu razliku u postupanju na temelju spola.

19. Što se tiče argumenta podnositelja pritužbe koji upućuje na to da je javni naručitelj, time što je utvrdio predmetni zahtjev, jednako postupao u dvjema različitim situacijama, odnosno u situacijama muških i ženskih kandidata jer samo potonji mogu naići na ograničenja u stjecanju profesionalnog iskustva zbog rodiljnog dopusta, taj se argument ne može prihvatiti. Čini se očitim da je jednako postupanje prema kandidatima različitog spola, kako proizlazi iz predmetnog zahtjeva, objektivno opravdano.

20. U tom se kontekstu Sud, među ostalim, pozvao na: (i) načelo dobrog financijskog upravljanja i članak 27. Financijske uredbe da „sredstva koja institucija upotrebljava za obavljanje svojih aktivnosti moraju biti dostupna u …-u odgovarajuće kvalitete”; ii. na drugi stavak članka 135. stavka 2. Provedbenih odredbi da „javni naručitelj može utvrditi minimalne razine sposobnosti ispod kojih ne može odabrati natjecatelje:”; i iii. članku 137. Provedbenih odredbi da se „[n]e postupci nabave [tehničke i stručne vještine gospodarskih subjekata] ocjenjuju posebno s obzirom na … iskustvo”

21. Sud je zaključio da se predmetnim zahtjevom nastoji postići legitiman cilj osiguravanja odgovarajuće razine prijevoda i time omogućiti Sudu da izvršava svoju zadaću. Osim toga, predmetni zahtjev proporcionalan je i ne prekoračuje ono što je nužno za postizanje prethodno navedenog cilja.

22. CJ je naglasio da zahtjev koji se odnosi na dvije godine radnog iskustva ne znači da se takvo iskustvo nužno mora steći odmah nakon završetka studija. CJ je ponovio da podnositelj pritužbe može, nakon što je stekao dvije godine radnog iskustva, ponovno podnijeti svoju ponudu u okviru iste ponude, koja je, kako je istaknuo Sud, otvorena četiri godine.

Procjena Europskog ombudsmana

23. Ombudsmanica na početku smatra korisnim analogno uputiti na prethodne odluke Suda Europske unije u kojima je dosljedno smatrala da neizravna diskriminacija nastaje kada mjera, iako je formulirana u neutralnom smislu, šteti mnogo većem broju žena nego muškaraca.

24. U tom se pogledu ne može isključiti da bi predmetni zahtjev prvenstveno mogao utjecati na žene u pogledu njihova pristupa zapošljavanju koji im CJ nudi putem poziva. Predmetni zahtjev mogao bi dovesti u nepovoljan položaj žene, koje nakon diplome nose djecu i odgađaju svoju profesionalnu karijeru kako bi se brinule o njima, u usporedbi s muškarcima koji, s obzirom na to da je manje vjerojatno da će otići na produženi očinski dopust, mogu izravno ući na tržište rada nakon stjecanja diplome.  Drugim riječima, mnogo veći broj mladih diplomiranih pravnica u razdoblju od dvije godine nakon završetka studija ne može biti odabran u okviru poziva i raditi kao prevoditeljica CJ-a.

25. Međutim, u takvim okolnostima, čak i ako bi predmetni zahtjev u praksi doveo do diskriminacije žena u usporedbi s muškarcima, Sud je prema njegovu mišljenju jasno pokazao da je, ako doista postoji razlika između žena i muškaraca na koju upućuje podnositelj pritužbe, opravdana objektivnim čimbenicima koji nisu povezani ni s kakvom diskriminacijom na temelju spola [4].

26. U svojem mišljenju o ovom predmetu Sud EU-a uputio je na kvalitetu prijevoda koja se očekuje od uspješnih ponuditelja u pozivu te je s pravom iznio razloge zbog kojih zahtijeva najbolje prijevode svojih pravnih tekstova. Ombudsmanica se također slaže sa stajalištem Suda da prijevodi pravnih tekstova koje su izradili studenti koji još nisu diplomirali pravo ne mogu objektivno imati istu visoku kvalitetu kao prijevodi koje su izradili odvjetnici s diplomom. Suprotno tvrdnjama podnositelja pritužbe, prijevod pravnih tekstova postaje „profesionalan” samo ako prevoditelji završe studij prava i steknu diplomu. To je objektivan čimbenik koji nije povezan ni s kakvom diskriminacijom na temelju spola.

27. Sud je stoga pravilno obrazložio zašto zahtijeva od svih svojih prevoditelja (muškaraca i žena) da imaju dvije godine radnog iskustva nakon završetka studija prava i da ne prihvaćaju prevoditeljsko iskustvo, čak ni ono visokog standarda, stečeno tijekom takvog studija.

28. Naposljetku, valja istaknuti da podnositelj pritužbe nakon završetka studija uopće nije imao profesionalno iskustvo. Stoga je pošteno da se rodiljni dopust podnositelja pritužbe nije mogao uzeti u obzir.

29. S obzirom na navedeno ombudsmanica ne smatra da je došlo do nepravilnosti u postupanju i zaključuje predmet.

B. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Nije bilo slučajeva nepravilnosti u primjeni.

Podnositelj pritužbe i Sud bit će obaviješteni o toj odluci.

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 20. prosinca 2010.

[1] "au terme de la formation universitaire en droit".

[2] SL 2002., L 357, str. 38.

[3] Sud Europske unije uputio je na predmet C-304/01 Španjolska protiv Komisije [2004.] ECR-I-7655, stavak 31.

[4] U tom kontekstu, prethodne odluke Suda koje se odnose na položaj radnika s nepunim radnim vremenom mogu se uputiti: Predmeti 170/84 Bilka protiv Weber von Hartz [1986.] ECR 1607, stavak 29.; C-457/93 Kuratorium für Dialyse und Nierentransplantation [1996.] ECR-I – 243, stavak 31. i predmet C-184/89 Nimz [1991.] ECR-I 297, stavak 14. U predmetu Kuratorium, Sud je utvrdio da „… primjena zakonskih odredbi poput onih o kojima je riječ u predmetu … u načelu uzrokuje neizravnu diskriminaciju radnica … Drukčije bi bilo samo ako bi utvrđena razlika u postupanju bila opravdana objektivnim čimbenicima koji nisu povezani s diskriminacijom na temelju spola.” U predmetu Nimz Sud je smatrao da nije moguće utvrditi objektivne kriterije koji nisu povezani s diskriminacijom na temelju spola na temelju navodne posebne veze između radnog staža i stjecanja određene razine znanja ili iskustva jer takva tvrdnja predstavlja samo generalizaciju u pogledu određenih kategorija radnika. S druge strane, CJ je smatrao da, iako iskustvo ide ruku pod ruku s trajanjem radnog staža, a iskustvo radniku u načelu omogućuje da poboljša svoj rad u zadacima koji su mu dodijeljeni, objektivnost takvog kriterija ovisi o svim okolnostima u svakom pojedinom slučaju, a posebno o odnosu između prirode obavljenog posla i iskustva stečenog obavljanjem tog posla nakon završetka određenog broja radnih sati.