Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe, zastupnik u Europskom parlamentu, zatražio je informacije o kontaktima koje je Europska komisija imala s privatnim informatičkim poduzećima u pripremi prijedloga Direktive EU-a o evidenciji podataka o putnicima (PNR)^[1]. U tu je svrhu zatražila, u skladu s Uredbom EU-a o pristupu dokumentima (Uredba 1049/2001)^[2], „sve dokumente Komisije koji se odnose na sastanke i kontakte u lobiranju povjerenika i dužnosnika Komisije s (...) poduzećima specijaliziranima za uspostavu i održavanje sustava evidencije podataka o putnicima (PNR) i/ili naprednih informacija o putnicima (API) od 2010. do danas”.

2. Komisija je nakon redigiranja osobnih podataka [3] odobrila djelomičan pristup trima dopisima između nje i poduzeća te dvama izvješćima o sastancima s dionicima iz industrije koje je organizirala Komisijina Uprava za migracije i unutarnje poslove (GU HOME).

3. Podnositelj pritužbe zatražio je reviziju [4] odluke Komisije i istaknuo da Komisija nije utvrdila da su e-poruke obuhvaćene područjem primjene zahtjeva.

4. Nakon obnovljene i ciljane potrage za e-poštom Komisija je utvrdila dodatnih 19 dokumenata obuhvaćenih područjem primjene zahtjeva podnositelja pritužbe, odnosno e-poruke koje su razmijenili GU HOME i niz društava. Nakon savjetovanja s autorima nekih e-poruka [5] i nakon što je provela vlastito ispitivanje, Komisija je odobrila širok djelomičan pristup novoutvrđenim dokumentima, podložno redigiranju osobnih i poslovno osjetljivih podataka.

5. Za jednu posebnu e-poruku od 9. veljače 2015. koju je jedno IT poduzeće poslalo članu osoblja GU-a HOME Komisija je redigirala dio sadržaja. Redigirana rečenica u objavljenoj e-poruci glasi kako slijedi: „Nedavno smo potpisali ugovor kako bismo osigurali [redigirano]”. Komisija je tvrdila da je redigiranje opravdano na temelju izuzeća za zaštitu komercijalnih interesa iz Uredbe 1049/2001 [6].

6. Komisija je objasnila da se „redigirani dijelovi odnose na klijente” tog društva „i na njegove kontakte”. Smatrala je da „te informacije doista imaju komercijalnu vrijednost, posebno u kontekstu tržišnog natjecanja u kojem se nekoliko poduzeća natječe za ugovor” i da bi se njihovim otkrivanjem ugrozili „komercijalni interesi društva u pogledu njegovih klijenata i njegove poslovne strategije, koji su ključni za njegovo komercijalno poslovanje”.

7. Komisija je navela da je ispitala postoji li javni interes za otkrivanje koji bi mogao prevladati nad komercijalnim interesima zaštićenima iznimkom i opravdati objavu potpune poruke e-pošte. Komisija je izjavila da podnositelj pritužbe nije utvrdio takav javni interes u svojem zahtjevu za reviziju niti je Komisija mogla utvrditi takav javni interes. Stoga je Komisija zaključila da je „u ovom slučaju javni interes bolje ostvariti tako da dijelovi dokumenata [...] ostanu neotkriveni u skladu s interesima zaštićenima izuzećem iz članka 4. stavka 2. prve alineje Uredbe 1049/2001”.

8. Podnositelj pritužbe obratio se 24. listopada 2016. Ombudsmanu.

Istraga

9. Ombudsmanica je pokrenula istragu o sljedećim pitanjima:

(i) Komisija je pogrešno odbila dati potpuni javni pristup elektroničkoj pošti koju je primila od informatičkog poduzeća tijekom pripreme Komisijina prijedloga Direktive o PNR-u.

ii. Nakon što je utvrdila dodatne relevantne dokumente o reviziji, Komisija podnositelju pritužbe nije pružila mogućnost da zatraži daljnje preispitivanje svoje odluke o odbijanju potpunog pristupa predmetnoj e-poruci.

10. Istražni tim Ombudsmana proveo je uvid u spis Komisije i održao dva dodatna sastanka s Komisijom. Ombudsmanica je zatim pitala Komisiju hoće li razmotriti otkrivanje nekih redigiranih informacija. Komisija je odgovorila na taj zahtjev, a podnositelj pritužbe zatim je poslao primjedbe na odgovor Komisije.

11. Komisija je prvotno odbila objaviti više predmetne rečenice. Međutim, nakon što se ponovno savjetovala s relevantnim IT društvom i dobila njegovu suglasnost, Komisija je naposljetku pristala objaviti neke od redigiranih informacija. To se odnosilo na ugovornog partnera društva i svrhu posla navedenu u dijelovima koji su već objavljeni . Komisija je ponovila da se preostali neobjavljeni dio te rečenice, koji se odnosio na poslovnu strategiju društva, nije mogao objaviti zbog razloga navedenih u njezinoj odluci.

12. U odluci Ombudsmana uzimaju se u obzir argumenti i stajališta stranaka u svim fazama istrage.

Odbijanje Komisije da omogući potpuni javni pristup e-poruci koju je primila tijekom pripreme Direktive o evidenciji podataka o putnicima

13. Ombudsmanica potvrđuje da je Komisija nakon svoje intervencije objavila više dijelova rečenice kojima je podnositelj pritužbe zatražio potpuni pristup. Nakon što pregleda dokument, Ombudsman može potvrditi da su preostale neobjavljene informacije povezane s poslovnom strategijom poduzeća. Prihvaća razloge koje je Komisija iznijela kako bi opravdala svoje stajalište da bi otkrivanje tih informacija ugrozilo komercijalne interese društva.

14. Stoga ombudsmanica smatra da je Komisija poduzela odgovarajuće korake kako bi riješila prvo pitanje koje je postavio podnositelj pritužbe i da je zadovoljila taj aspekt pritužbe, odnosno neotkrivanje dijela elektroničke pošte.

Mogućnost da se zatraži daljnje preispitivanje odluke o odbijanju pristupa dokumentima

15. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija, kad god utvrdi nove dokumente nakon zahtjeva za reviziju i odbije im potpun ili djelomičan pristup, podnositelju zahtjeva trebala omogućiti daljnje preispitivanje svoje odluke o tim dokumentima.

Procjena Europskog ombudsmana

16. Uredbom 1049/2001 utvrđen je postupak u dvije faze. Ako početni odgovor institucije na zahtjev za pristup dokumentima ne dovede do potpune objave, podnositelj zahtjeva ima pravo zatražiti da institucija preispita svoje stajalište [7].  Konačno stajalište koje je tada zauzeto može podlijegati vanjskom preispitivanju Suda EU-a ili Europskog ombudsmana.

17. Moguće je, kao u ovom slučaju, da institucija prilikom preispitivanja svojeg prvotnog odgovora utvrdi više dokumenata u okviru prvotnog zahtjeva za pristup. Podnositelj pritužbe smatra da bi u takvim slučajevima podnositelji zahtjeva trebali imati mogućnost drugog preispitivanja u pogledu novouskraćenih dokumenata ili dijelova dokumenata.

18. Ombudsmanica napominje da Uredba 1049/2001 ne sadržava takvu odredbu. Iako je stajalište podnositelja pritužbe razumljivo i logično, ono ne odražava jasne odredbe Uredbe. Dostupnost vanjskog preispitivanja, koju je podnositelj pritužbe uzeo u obzir u svojem pristupu Ombudsmanu, omogućuje podnositeljima pritužbi da ospore odbijanje institucije i iznesu svoje primjedbe na njega. U postupku vanjskog ocjenjivanja od institucije se zahtijeva da opravda svoje stajalište, što implicitno potiče instituciju da preispita svoju odluku o uskraćivanju relevantnog dokumenta ili bilo kojeg njegova dijela.

19. U tim okolnostima Ombudsman ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije jer podnositelju pritužbe nije ponudila daljnje preispitivanje uskraćenih dijelova novopronađenih dokumenata. U različitim okolnostima, prikladnost izvornog pretraživanja dokumenata u okviru prvotnog zahtjeva na temelju Uredbe 1049/2001 mogla bi potencijalno biti predmet pritužbe, ali u ovom slučaju istraga o tom aspektu nije opravdana.

Zaključci

Na temelju istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Komisija je nakon intervencije Ombudsmana poduzela odgovarajuće korake kako bi riješila prvo pitanje koje je postavio podnositelj pritužbe.

Nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu drugog pitanja koje je istaknuo podnositelj pritužbe.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Emily OLYReilly
Europska ombudsmanica

Strasbourg, 19.12.2017.

^[1] Direktiva (EU) 2016/681 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o uporabi podataka iz evidencije podataka o putnicima (PNR) u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela, SL L 119, 4.5.2016., str. 132.–149.

[2] Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, SL L 145, 31.5.2001., str. 43.–48.

[3] U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Uredbe 1049/2001.

^[4] Podnošenjem „potvrdnog zahtjeva” u skladu s Uredbom 1049/2001.

[5] U skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe 1049/2001.

[6] Članak 4. stavak 2. prva alineja

[7] Člankom 7. stavkom 2. Uredbe 1049/2001 podnositelju zahtjeva daje se pravo da zatraži preispitivanje odluke institucije podnošenjem „potvrdnog zahtjeva”.