# Odluka u predmetu 363/2011/JAS o postupanju Europskog ureda za borbu protiv prijevara sa zahtjevom za javni pristup dokumentima
- Autor: Europski ombudsman
- Datum: 2016-06-02T10:00+02:00[Europe/Paris]
- [URL](https://www.ombudsman.europa.eu/hr/decision/hr/66128)
---
> Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup završnom izvješću o predmetu u zaključenoj istrazi koju je proveo Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF). OLAF je odbio zahtjev pozivajući se na potrebu za zaštitom istraga, privatnih podataka, komercijalnih interesa i postupka donošenja odluka. Ombudsmanica je istražila to pitanje i predložila kao rješenje da bi OLAF trebao razmotriti može li se odobriti djelomičan pristup traženom dokumentu. OLAF je odbio to predloženo rješenje.
>
> Uzimajući u obzir argumente koje je OLAF iznio u svojem odgovoru na prijedlog rješenja, ombudsmanica se složila da bi otkrivanje dokumenta ugrozilo zaštitu svrhe istraga jer bi njegovo objavljivanje moglo ugroziti još jednu istragu koja je u tijeku, a odnosi se na zaključenu istragu OLAF-a. Stoga je zaključila da nije bilo nepravilnosti u postupanju OLAF-a.
>
Pozadina
--------
**1.** Podnositelj pritužbe bivši je dužnosnik Komisije. Krajem 2008. žalio se Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) na prakse u Glavnoj upravi Komisije za trgovinu (GU za trgovinu), koje su, prema njegovu mišljenju, bile podložne manipulaciji. OLAF je zatim pokrenuo istragu o funkcioniranju Uprave za instrumente trgovinske zaštite Glavne uprave za trgovinu. U siječnju 2010. podnositelj pritužbe pitao je je li istraga zaključena i, ako jest, može li dobiti odgovarajuće izvješće. OLAF je odgovorio da je istraga još u tijeku i stoga se podnositelju pritužbe ne može staviti na raspolaganje konačno izvješće o predmetu. Međutim, nakon što je zatvoren, mogao je podnijeti zahtjev za pristup na temelju Uredbe 1049/2001[\[1\]](#_ftn1){#_ftnref1}.
**2.**U kolovozu 2010. OLAF je obavijestio podnositelja pritužbe da je istraga zaključena u srpnju bez daljnjih mjera. Podnositelj pritužbe stoga je zatražio od OLAF-a da mu pošalje „izvješća o istrazi", posebno imena i državljanstva istražitelja, vrijeme posvećeno istrazi, koji su antidampinški, antisubvencijski i zaštitni slučajevi obuhvaćeni istragom i u kojim je slučajevima OLAF provjerio izračune koje je provela Komisija.
**3.**U listopadu 2010. OLAF je odbio taj zahtjev za javni pristup završnom izvješću o predmetu tvrdeći da je dokument obuhvaćen četirima iznimkama predviđenima člankom 4. Uredbe 1049/2001: Članak 4. stavak 2. treća alineja (zaštita svrhe inspekcija, istraga i revizija), članak 4. stavak 1. točka (b) (zaštita osobnih podataka), članak 4. stavak 2. prva alineja (zaštita komercijalnih interesa) i članak 4. stavak 3. drugi podstavak (zaštita postupka odlučivanja). Osim toga, OLAF nije utvrdio nijedan prevladavajući javni interes koji bi mogao ugroziti zaštićene interese.
**4.**U svojem ponovnom zahtjevu (za preispitivanje) podnositelj pritužbe tvrdio je da bi stajalište OLAF-a onemogućilo svakome pristup dokumentima koji se odnose na njegove istrage, čime bi se OLAF stavio izvan kontrole.
**5.**U svojem odgovoru iz siječnja 2011. OLAF je potvrdio svoje prvotno odbijanje.
**6.**U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe ostao je pri svojem stajalištu da je OLAF-ovo tumačenje Uredbe 1049/2001 pogrešno.
Tvrdnja o pogrešnom odbijanju zahtjeva za pristup podnositelja pritužbe
-----------------------------------------------------------------------
### Prijedlog rješenja Europskog ombudsmana
**7.** Nakon ispitivanja pritužbe, uvida u spis OLAF-a, dobivanja mišljenja OLAF-a i primjedbi podnositelja pritužbe, tadašnji je ombudsman 26. lipnja 2013. iznio sljedeći prijedlog rješenja[\[2\]:](#_ftn2){#_ftnref2}
„OLAF bi mogao razmotriti odobravanje djelomičnog pristupa dokumentu."
**8.** U svojoj analizi tadašnji je ombudsman smatrao da je OLAF mogao odobriti djelomičan pristup dokumentu, redigirajući sve informacije koje bi mogle omogućiti identifikaciju pojedinaca ili poduzeća zamjenom upućivanja odgovarajućim pismom abecede u cijelom dokumentu[\[3\].](#_ftn3){#_ftnref3} Međutim, OLAF nije uvjerio Ombudsmana da se oslanja na iznimke iz članka 4. stavka 2. treće alineje (zaštita svrhe istraga) i članka 4. stavka 3. drugog podstavka (zaštita postupka odlučivanja čak i nakon njegova zaključenja) Uredbe 1049/2001.
### OLAF-ov odgovor na prijedlog rješenja
**9. OLAF** je u svojem odgovoru odbio prijedlog Ombudsmana za rješenje. Priznala je da se iznimka povezana sa zaštitom svrhe istraga ne primjenjuje na sve njezine istražne aktivnosti. Međutim, tvrdilo je da, kao što je navedeno u mnogim sudskim predmetima[\[4\]](#_ftn4){#_ftnref4}, Uredbu 1049/2001 treba tumačiti s obzirom na Uredbu 1073/1999[\[5\]](#_ftn5){#_ftnref5}. Člankom 8. potonje uredbe predviđalo se da OLAF mora čuvati povjerljivost svih informacija koje dobije tijekom istrage. Cilj je bio zaštititi provođenje istraga u javnom interesu, ali i zaštititi interese svih pojedinaca koji pružaju informacije OLAF-u, koji moraju biti sigurni da će se te informacije upotrebljavati samo u svrhu za koju su dostavljene. Ta je zabrinutost bila usko povezana s iznimkom za zaštitu svrhe istraga.
**10.** Iako je OLAF zaključio svoju istragu OF/2008/1048 bez daljnjeg postupanja, informacije u završnom izvješću o predmetu bile su „izravno povezane" s drugom istragom OLAF-a. U vezi s tim Sud je naglasio da cilj iznimke nije zaštita istraga kao takvih, nego svrha tih istraga. Svrha OLAF-ovih istraga bila je borba protiv prijevara, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti na štetu financijskih interesa EU-a. Ako ta svrha nije ostvarena, u sudskoj praksi navedeno je da „razne istražne radnje" mogu ostati obuhvaćene iznimkom čak i ako je istraga kao takva zaključena[\[6\]](#_ftn6){#_ftnref6}.
**11.**OLAF se nadalje nije složio sa stajalištem Ombudsmana da bi se dostatna razina zaštite osobnih podataka mogla osigurati zamjenom upućivanja na dotične pojedince i pravne subjekte odgovarajućim pismom abecede. Tvrdio je da zbog činjenice da je podnositelj pritužbe u svojoj pritužbi OLAF-u uputio na imena dotične osobe, moguće svjedoke, poduzeća i poslovna udruženja, kao i zbog toga što su činjenice i navodi povezani s dotičnom osobom bili široko obuhvaćeni medijima, podnositelj pritužbe i šira javnost mogli su lako identificirati te osobe i druge relevantne informacije obuhvaćene pojmom osobnih podataka. Naime, prema OLAF-ovu mišljenju, većina dijelova dokumenta izravno je i neizravno povezana s identifikacijom pojedinaca. Prema OLAF-ovu mišljenju, otkrivanje čak i neizravnih naznaka identiteta osoba moglo bi utjecati na ugled osobe uključene u istragu i stoga bi se smatralo kršenjem OLAF-ove obveze povjerljivosti.
**12.**Naposljetku, kad je riječ o zaštiti postupka donošenja odluka, OLAF je izjavio da „u potpunosti razumije" primjedbe Ombudsmana i složio se da je Sud od institucija zahtijevao da navedu konkretne razloge. Međutim, smatrao je da je u slučaju kao što je ovaj, u kojem je dokument kojem se traži pristup usko povezan s drugim postupcima koji su u tijeku i kojima je i dalje potrebna zaštita, zabrinutost da bi promidžba mogla ozbiljno ugroziti „iskrenost i neovisnost" pojedinaca koji „savjetuju" institucije konkretna i prepoznatljiva.
**13.**Zaključno, OLAF je tvrdio da ne može odobriti čak ni djelomičan pristup dokumentu, osobito s obzirom na to da se iznimka koja se odnosi na zaštitu svrhe istraga i dalje primjenjuje na cijelo završno izvješće o predmetu.
### Odgovor podnositelja pritužbe
**14.**Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima naveo da su OLAF-ovi argumenti za odbijanje prijedloga rješenja „prazni" te je tvrdio da njegovo stajalište da se primjenjuje iznimka za zaštitu svrhe istraga znači da bi, s obzirom na to da se može pretpostaviti da sve OLAF-ove istrage imaju svrhu, gotovo svi njegovi dokumenti bili zaštićeni od otkrivanja. Takvo tumačenje bilo je protivno cilju Uredbe 1049/2001, a to je omogućiti pristup dokumentima, a ne ga uskratiti.
**15.**Podnositelj pritužbe također se nije složio s OLAF-ovom izjavom da će dokument omogućiti identifikaciju pojedinaca čak i ako su njihova imena i druge relevantne informacije redigirani. Jedine dvije iznimke od toga bile bi on sam kao podnositelj pritužbe i osoba čija su djela istražena. Naime, kao što to proizlazi iz njegove pritužbe protiv koje je podnio pritužbu, jedini zaključak bio je da je OLAF nastavio štititi osobu koja je predmet istrage time što je odbio zahtjev za pristup čija je svrha bila provjeriti je li OLAF stvarno istražio predmet. To je upućivalo na to da nije provedena stvarna istraga, što je činjenica koja bi bila izložena da je pristup dokumentu odobren. Nadalje, OLAF-ovo upućivanje na drugu istragu koja je u tijeku vjerojatno je bila laž; podnositelj pritužbe nije bio upoznat s relevantnim istragama koje su u tijeku, a OLAF nije naveo konkretne primjere takvih istraga. U svakom slučaju, to ne bi bio razlog da se ne odobri pristup traženom dokumentu.
**16.**Zaključio je da je skandalozno da nije obaviješten o ishodu istrage koja je pokrenuta nakon njegove pritužbe; nije imao sredstava provjeriti je li se njegova pritužba, propisno potkrijepljena dokazima u pisanom obliku, na bilo koji način pokazala netočnom ili je čak pravilno praćena. Smatrao je da je jedini zaključak iz tog stanja bio da OLAF-ove istrage nisu bile iskrene, već su dale rezultate koje su druge institucije željele. OLAF je to mogao učiniti i zato što se Ombudsman nije usudio provesti odgovarajuće istrage o stvarnim razlozima zbog kojih je OLAF odbio javni pristup svojim dokumentima.
### Procjena Europskog ombudsmana nakon prijedloga rješenja
*Iznimka koja se odnosi na zaštitu svrhe inspekcija, istraga i revizija*
**17.**Kako bi odbio pristup traženom dokumentu, OLAF se uglavnom oslonio na članak 4. stavak 2. treću alineju Uredbe 1049/2001, kojim se predviđa sljedeće:
„Institucije*odbijaju pristup dokumentu ako bi njegovo otkrivanje ugrozilo zaštitu svrhe inspekcija, istraga i revizija."*
**18.** Ombudsmanica, nakon što je pregledala predmetni dokument, napominje da se on zapravo odnosi na istragu. Međutim, to samo po sebi ne opravdava primjenu iznimke[\[7\]](#_ftn7){#_ftnref7} jer se svaka iznimka mora usko tumačiti i primjenjivati[\[8\]](#_ftn8){#_ftnref8} kako se ne bi ugrozila primjena općeg načela prema kojem bi javnosti trebalo omogućiti najširi mogući pristup dokumentima u posjedu institucija[\[9\]](#_ftn9){#_ftnref9}.
**19.** Ombudsman nadalje napominje da rizik od ugrožavanja tog interesa mora, kako bi se moglo pozivati na iznimku, biti razumno predvidljiv, a ne samo hipotetski[\[10\].](#_ftn10){#_ftnref10} U tom pogledu Europski ombudsman i dalje nije uvjeren u OLAF-ovu tvrdnju da bi mogući budući svjedoci bili odvraćeni od pružanja informacija ako bi objavio zatraženo završno izvješće o predmetu. Pod uvjetom da su privatni podaci svjedoka primjereno zaštićeni u skladu s primjenjivim pravilima, ombudsmanica smatra da taj rizik nije znatan. Nadalje, Ombudsman se slaže s argumentom podnositelja pritužbe da „svrha istraga" ne može značiti apstraktni cilj „borbe protiv prijevara, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti", kako je OLAF naveo u svojem odgovoru na prijedlog rješenja, nego samo svrhu posebne istrage relevantne za traženi dokument jer bi u suprotnom gotovo svaki dokument u posjedu OLAF-a bio obuhvaćen iznimkom predviđenom u trećoj alineji članka 4. stavka 2.
**20.** Prema OLAF-u, istraga, referentni broj OF/2208/1048, zaključena je bez daljnjeg postupanja, međutim „traženi**dokument sadržava informacije, činjenice i navode koji su povezani s drugim postupcima koji su u tijeku i koje je potrebno zaštititi".** Kako je OLAF objasnio u svojoj odluci o ponovnom zahtjevu podnositelja pritužbe, ta druga istraga OLAF-a, koja se odnosi na istu osobu, „dovršena je sudskim i disciplinskim praćenjem te su informacije proslijeđene \[Uredu Komisije za istrage i disciplinske postupke\] i nacionalnim pravosudnim tijelima države članice". Podnositelj pritužbe doveo je u pitanje tu izjavu tvrdeći da nije bio svjestan nijednog postupka koji je u tijeku. Međutim, nije dostavio nijedan dokaz kojim bi potkrijepio svoj argument, tvrdeći samo da OLAF "vjerojatno laže".
**21.** Iako je svrha članka 4. stavka 2. treće alineje Uredbe 1049/2001 uglavnom zaštita završetka inspekcija, istraga ili revizija *koje su u tijeku, različite istražne radnje mogu, u skladu sa sudskom praksom, „*ostati obuhvaćene iznimkom*\[...\] sve dok se istrage ili inspekcije nastavljaju, čak i ako je dovršena određena istraga ili inspekcija koja je dovela do izvješća kojem se traži pristup"* [\[11\]](#_ftn11){#_ftnref11}. Međutim, potrebno je utvrditi je li „u*trenutku donošenja pobijane* \[odluke o ponovnom zahtjevu\]*još uvijek bilo u tijeku inspekcija i istraga koje su mogle biti ugrožene otkrivanjem zatraženih dokumenata te jesu li te aktivnosti provedene u razumnom roku"* [\[12\]](#_ftn12){#_ftnref12}.
**22.**OLAF je u svojem odgovoru na prijedlog rješenja Ombudsmana Ombudsmanu dostavio dodatne povjerljive informacije o potonjoj točki. Priroda tih informacija takva je da Ombudsman može zaključiti da OLAF trenutačno ne može otkriti te informacije. Ombudsmanica također zaključuje da pružanje detaljnih informacija o razlozima za neotkrivanje tih informacija ne bi bilo moguće bez otkrivanja temeljne prirode informacija, čime bi se ugrozili legitimni javni interesi.
**23.** Kako je navedeno u njezinoj odluci u predmetu 362/2011/KM[\[13\]](#_ftn13){#_ftnref13}, Europski ombudsman vodi se sudskom praksom europskih sudova o toj točki[\[14\]](#_ftn14){#_ftnref14}. Iako postoji opći zahtjev da bi tijela EU-a trebala jasno i nedvosmisleno objasniti svoje postupke i odluke, mogu postojati pojedinačni slučajevi u kojima je opseg u kojem se može dati objašnjenje ograničen. Ta vrsta scenarija pojavljuje se, primjerice, i u slučaju zahtjeva za dokumente podnesenih na temelju Uredbe 1049/2001. U slučaju zahtjeva za pristup dokumentima, ako dotična institucija odbije takav pristup, ona u svakom pojedinačnom slučaju mora dokazati, na temelju informacija kojima raspolaže, da su dokumenti kojima se traži pristup doista obuhvaćeni izuzećima navedenima u Uredbi 1049/2001. Međutim, može biti nemoguće obrazložiti potrebu za povjerljivošću svakog pojedinog dokumenta a da se pritom ne otkrije sadržaj dokumenta i time ne ispuni sama svrha iznimke.
**24.**Na temelju informacija koje je dostavio OLAF Ombudsman zaključuje da bi učinkovito provođenje postupaka koji su u tijeku, a koji se provode u razumnom roku, moglo biti ugroženo ako se odobri javni pristup završnom izvješću o predmetu. Stoga su ispunjeni zahtjevi sudske prakse. Ombudsmanica zaključuje da je OLAF pravilno smatrao da pristup konačnom izvješću o predmetu treba odbiti jer je razumno predvidljivo, a ne samo hipotetsko da bi otkrivanje ugrozilo zaštitu svrhe inspekcija, istraga i revizija.
**25.**Kako je navedeno u njezinoj odluci u povezanom predmetu 362/2011/KM, Ombudsmanica je pregledala spise Komisije koji se odnose na temeljni predmet. Ta je pretraga relevantna i za ovu istragu jer se njome potvrđuje da su razlozi za neotkrivanje dokumenta u ovom trenutku i dalje primjenjivi.
**26.**Ombudsmanica shvaća da je zakonom spriječena dati potpunije objašnjenje o tome zašto je sada uvjerena da je OLAF opravdano zauzeo stajalište koje je zauzela u ovom predmetu. Europski ombudsman i njegovo osoblje, kao i sve osoblje EU-a, obvezani su obvezom povjerljivosti koja se sada odražava u članku 339. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. U skladu s tim, kako bi objasnila svoje stajalište u ovom predmetu, Europski ombudsman ne smije otkriti informacije ili dokumente dobivene tijekom istraga Europskog ombudsmana, osobito ako su ti podaci klasificirani. Ta zabrana otkrivanja od strane Europskog ombudsmana proizlazi iz članka 4. stavka 1. Statuta Europskog ombudsmana.
**27.**Opće je obilježje institucije Ombudsmana da Ombudsman ima povlašten pristup informacijama i dokumentima potrebnima za provođenje istrage Ombudsmana. U većini slučajeva Europski ombudsman objavljivanjem izvješća ili odluke o istrazi može prenijeti barem sadržaj onoga što je saznao iz dostavljenih informacija ili dokumenata. U nekoliko slučajeva, kao što je slučaj s ovom istragom, Ombudsmanica ne može detaljno otkriti što je saznala iz dostavljenih dokumenata ili informacija. U potonjim slučajevima podnositelj pritužbe i javnost općenito moraju imati povjerenja u integritet i neovisnost Europskog ombudsmana. U slučaju ove istrage podnositelj pritužbe izrazio je nedostatak povjerenja u Ombudsmana. To je žalosno, ali ne može opravdati bilo kakvo odstupanje Ombudsmana od pravnih obveza koje ga obvezuju.
**28.** Međutim, OLAF također mora odvagnuti interes koji treba zaštititi neotkrivanjem i javni interes da dokument bude dostupan. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi rasuđivanje koje je primijenio OLAF dovelo do situacije u kojoj bi gotovo svi OLAF-ovi dokumenti bili obuhvaćeni iznimkom iz članka 4. stavka 2. treće alineje Uredbe 1049/2001. To bi značilo da su OLAF-ove istrage bile izvan svake kontrole, kao i da je zakonodavstvo o javnom pristupu dokumentima bilo jednostavno kozmetičko jer je institucija uvijek mogla uskratiti pristup. Ombudsmanica taj argument shvaća kao djelomično pozivanje na javni interes kako bi se osiguralo da OLAF pravilno provodi svoje istrage. Slaže se da je ključno da tijela Unije odgovaraju europskim građanima te da tijela izvršavaju svoje javne ovlasti na što otvoreniji i transparentniji način. Međutim, Ombudsman smatra da u ovom slučaju ta razmatranja ne prevladavaju nad interesom da se osigura učinkovito provođenje istražnih postupaka, koji je sam po sebi javni interes, koji bi, kako je prethodno istaknuto, bio ugrožen otkrivanjem traženog dokumenta.
**29.**Nakon što je preispitao dokument nakon što je OLAF odgovorio na prijedlog Ombudsmana o rješenju, Ombudsman se slaže s OLAF-ovom procjenom da nije bilo moguće odobriti razuman djelomičan pristup dokumentu u skladu s člankom 4. stavkom 6. Uredbe 1049/2001. Svaka redigirana verzija dokumenta dostavljenog na toj osnovi neizbježno bi bila verzija bez značenja.
**30.**Stoga Ombudsman zaključuje da je OLAF opravdano uskratio javni pristup cjelokupnom dokumentu jer bi se otkrivanjem ugrozila zaštita svrhe inspekcija, istraga i revizija u skladu s člankom 4. stavkom 2. trećom alinejom Uredbe 1049/2001. Ne postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje.
*Iznimka u pogledu zaštite privatnih podataka, komercijalnih interesa i postupka donošenja odluka*
**31.**Budući da je OLAF svoje odbijanje javnog pristupa opravdano temeljio na izuzeću koje se odnosi na zaštitu svrhe inspekcija, istraga i revizija, Ombudsman smatra da nije potrebno ispitati je li OLAF pogrešno primijenio izuzeća (i.) koja se odnose na zaštitu privatnih podataka na temelju članka 4. stavka 1. točke (b), (ii.) koja se odnose na zaštitu komercijalnih interesa na temelju članka 4. stavka 2. prve alineje i (iii.) koja se odnose na postupak odlučivanja na temelju članka 4. stavka 3. Uredbe 1049/2001.
Zaključak
---------
Na temelju istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:
**Nije bilo nepravilnosti u postupanju OLAF-a**.****
Podnositelj pritužbe i OLAF bit će obaviješteni o toj odluci.
Emily O'Reilly
Strasbourg, 1. lipnja 2016.
[\[1\]](#_ftnref1){#_ftn1} Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)
[\[2\]](#_ftnref2){#_ftn2} Dodatne informacije o pozadini pritužbe, argumentima stranaka i istrazi Europskog ombudsmana potražite u cjelovitom tekstu prijedloga rješenja Europskog ombudsmana dostupnom na: [http://www.ombudsman.europa.eu/cases/solution.faces/en/65806/html.bookmark](/cases/solution.faces/en/65806/html.bookmark)
[\[3\]](#_ftnref3){#_ftn3} Presuda od 15. siječnja 2013., *Strack protiv Komisije*, T‑392/07, EU:T:2013:8, točka 205.
[\[4\]](#_ftnref4){#_ftn4} Presude *Komisija/Agrofert Holding,* C-477/10 P, EU:C:2012:394, t. 53.; Presuda u predmetu *Komisija protiv Technische Glaswerke Ilmenau* , C-139/07 P, EU:C:2010:376, točka 58.; i presuda *Komisija/Bavarian Lager,* EU:C:2010:378, t. 56.
[\[5\]](#_ftnref5){#_ftn5} Uredba (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), SL L 136, str. 1., koja je u međuvremenu zamijenjena Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999, SL L 248, str. 1.
[\[6\]](#_ftnref6){#_ftn6} Presuda od 12. rujna 2007., *API protiv Komisije* , T-36/04, Zb., EU:T:2007:258, točka 133. (OLAF je također uputio na tu točku nakon što je u žalbenom postupku Sud „implicitno potvrdio" presudu u predmetu *Švedska i drugi protiv API-ja i Komisije* , spojeni predmeti C-514/07 P, C-528/07 P i C-532/07 P, EU:C:2010:541, točka 118. i dalje); Presuda od 15. prosinca 2011., *CDC Hydrogene Peroxide/Komisija ,* T-437/08, Zb., EU:T:2011:752, t. 59.
[\[7\]](#_ftnref7){#_ftn7} Presuda u predmetu *ClientEarth protiv Komisije*, C-612/13 P, EU:C:2015:486, točka 68.
[\[8\]](#_ftnref8){#_ftn8} Presuda od 13. rujna 2000., *Denkavit Nederland protiv Komisije,* T-20/99, EU:T:2000:209, točka 45.
[\[9\]](#_ftnref9){#_ftn9} Presuda Švedska/MyTravel *i Komisija* EU:C:2011:496, točka 75.; Presuda Švedska/Komisija, C-64/05 P, EU:C:2007:802, točka 66.; Presuda Švedska *i Turco protiv Vijeća* EU:C:2008:374, točka 36.; i presuda od 6. srpnja 2006., *Franchet i Byk protiv Komisije*, T-391/03, Zb., EU:T:2006:190, točka 84.
[\[10\]](#_ftnref10){#_ftn10} Presuda u predmetu *Švedska i Turco protiv Vijeća*EU:C:2008:374, točke 42.--43.
[\[11\]](#_ftnref11){#_ftn11} Presuda u predmetu *Franchet i Byk protiv Komisije*, točka 13. supra, EU:T:2006:190, točka 109.--110.
[\[12\]](#_ftnref12){#_ftn12} Presuda u predmetu *Franchet i Byk protiv Komisije*, točka 13. supra, EU:T:2006:190, točka 113.
[\[13\]](#_ftnref13){#_ftn13} [http://www.ombudsman.europa.eu/cases/decision.faces/en/61754/html.bookmark](/cases/decision.faces/en/61754/html.bookmark)
[\[14\]](#_ftnref14){#_ftn14} Presuda od 19. siječnja 2010., *Co-Frutta protiv Komisije*, spojeni predmeti T-355/04 i T-446/04, Zb., EU:T:2010:15, točke od 99. do 101.