Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe MSP je (koji zapošljava šest osoba) koji je kao član konzorcija i korisnik sudjelovao u projektu koji je vodila Europska komisija u okviru Programa za konkurentnost i inovacije (CIP).

2. Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava potpisan je 23. svibnja 2012. između Komisije i voditelja konzorcija, društva X koje je djelovalo kao koordinator (dalje u tekstu „koordinator”). Projekt je započeo 1. rujna 2012. i trebao je trajati 3 ½ godine (42 mjeseca).

3. Početkom rujna 2012. podnositelj pritužbe bio je u kontaktu s koordinatorom kako bi se pridružio projektu kao zamjena za korisnika br. 6. U tom je kontekstu Komisija zatražila od koordinatora da od podnositelja pritužbe pribavi potrebne zakonske dokumente. Koordinator i podnositelj pritužbe razmijenili su e-poruke 3. i 5. rujna 2012. kako bi pripremili zatražene dokumente, uključujući revidirani proračun. Porukom elektroničke pošte od 5. rujna 2012. podnositelj pritužbe poslao je koordinatoru svoju politiku primitaka („Primici od rada i nadoknada za osoblje projekta”[1] od 31. kolovoza 2012.). Koordinator je 5. rujna 2012. Komisiji poslao revidirani proračun za projekt. Istaknulo je, međutim, da zaposlenici podnositelja pritužbe nisu plaćeni uobičajenim plaćama, već "naknadama za uspjeh" i pitalo se je li fiksna stopa korištena u proračunu prihvatljiva. Koordinator je priložio primjerak politike primitaka podnositelja pritužbe. Koordinator je 17. rujna 2012. Komisiji poslao potpisani primjerak izmjene ugovora zajedno s „izvornim dokumentima zatraženima za integraciju [podnositelja pritužbe] u konzorcij”(obrazac pravnog subjekta za podnositelja pritužbe, ovlaštenje koje je potpisao podnositelj pritužbe, nekoliko obrazaca i revidirani proračun, ali ne uključujući politiku primitaka).

4. Koordinator i Komisija potpisali su 17. i 26. rujna 2012. izmjenu („izmjena ugovora br. 1”) Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava kojom je podnositelj pritužbe uključen u projekt kao korisnik. Koordinator je 25. rujna 2012. o tome obavijestio podnositelja pritužbe.

5. Podnositelj pritužbe dovršio je rad i zatim dostavio troškovnike za prvo razdoblje projekta.

6. Između veljače i travnja 2014. podnositelj pritužbe, koordinator i financijski službenik Komisije razmijenili su poruke e-pošte o prihvatljivosti troškova osoblja podnositelja pritužbe. Komisija je podnositelju pritužbe istaknula da je samo stvarna plaća koja je stvarno isplaćena njezinu osoblju prihvatljiva kao trošak osoblja. Međutim, podnositelj pritužbe objasnio je da se njegovo osoblje isplaćuje na temelju dividendi: podnositelj pritužbe prima prihod od svojih klijenata kao naknadu za rad koji obavljaju njegovi zaposlenici, a dohodak od tog prihoda zatim se raspodjeljuje zaposleniku ili zaposlenicima koji su obavili posao.

7. U poruci elektroničke pošte od 8. travnja 2014. financijski službenik Komisije obavijestio je koordinatora da je u pogledu troškova osoblja podnositelja pritužbe prihvatljivo samo 70 952,56 EUR od 128 202,15 EUR.

8. Podnositelj pritužbe nakon toga je imao dugu razmjenu e-pošte s financijskim službenikom Komisije kako bi se pronašlo rješenje u pogledu odbijenih troškova osoblja. Podnositelj pritužbe i koordinator održali su 16. listopada 2014. sastanak s financijskim službenikom i još jednim dužnosnikom iz Glavne uprave za poduzetništvo. Na tom je sastanku, prema podnositelju pritužbe, financijski službenik priznao da nije pročitao podatke koje je podnositelj pritužbe dostavio u rujnu 2012. u vezi sa svojim modelom primitaka, dok je drugi dužnosnik, prema podnositelju pritužbe, smatrao da podnositelj pritužbe ima legitimna očekivanja da će se njegov model primitaka primjenjivati i da će se njegovi troškovi projekta u potpunosti nadoknaditi, barem do datuma tog sastanka. Prema zapisniku koji je uzeo koordinator, dužnosnici Glavne uprave za poduzetništvo obratili bi se Glavnoj upravi za proračun radi daljnjeg postupanja u vezi s argumentima podnositelja pritužbe da se i. dividende isplaćene njegovim zaposlenicima ne mogu smatrati dobiti od kapitala, već naknadom za rad i ii. da je Komisija u rujnu 2012. odobrila model naknade podnositelja pritužbe kada se pridružila projektu.

9. U poruci e-pošte od 6. studenoga 2014. upućenoj podnositelju pritužbe financijski službenik odgovorio je da ne može potvrditi da će troškovi za prvo razdoblje biti prihvaćeni kako su prvotno dostavljeni na temelju „aspekta legitimnih očekivanja u pogledu raščlambe komunikacije među nama”. Izjavio je da „nije jasno prihvatio sustav naknada [podnositelja pritužbe], čak i ako priznam da je moj tekst dvosmislen”.

10. Financijski službenik 5. veljače 2015. obavijestio je podnositelja pritužbe da je Glavna uprava za proračun zauzela sljedeće stajalište: „Potvrđujemo da dividende nikad nisu prihvatljivi troškovi, među ostalim pod naslovom „troškovi osoblja” kada se raspodjeljuju zaposlenicima. Ta neprihvatljivost ostaje valjana iako je raspodjela dividendi zaposlenicima u skladu s uobičajenom politikom korisnika. Naime, te dividende nisu ni „troškovi” u smislu glave VI. Financijske uredbe [Financijska uredba] ni povezane s provedbom aktivnosti (temelje se na ukupnoj uspješnosti subjekta korisnika).

Naš položaj ostaje isti čak i u vašem konkretnom slučaju, tj. čak i ako, prema statutu tvrtke, iznos dividendi koje treba isplatiti zaposleniku dioničaru ovisi o prihodu tvrtke ostvarenom radom tog zaposlenika dioničara. Općenito, operacije povezane sa zaradom ili dobiti korisnika (npr. raspodjela neto prihoda u rezerve, raspodjela dividendi) ne podrazumijevaju nikakve troškove u smislu glave VI. Financijske uredbe. Dividende nisu rashodi ili troškovi (stoga se neće pojaviti na računu dobiti i gubitka), čak i ako su raspodijeljene zaposlenicima. Stoga oni ne dovode ni do kakvog prihvatljivog troška.

11. Podnositelj pritužbe izjavio je 16. veljače 2015. da je razočaran, ali ne i iznenađen stajalištima Glavne uprave za proračun. Međutim, tvrdila je da očekuje da će Komisija ispuniti svoju tvrdnju o troškovima osoblja jer je dostavila informacije o svojem modelu primitaka prije nego što je dobila odobrenje Komisije za pridruživanje projektu. Podnositelj pritužbe, ponovno upućujući na ono što je smatrao svojim legitimnim očekivanjima, zatražio je od Komisije da nadoknadi troškove osoblja za prvu godinu projekta.

12. Financijski službenik 26. veljače 2015. obavijestio je podnositelja pritužbe da nadležni odjel još uvijek istražuje mogućnost izmjene svojeg stajališta te da se podnositelj pritužbe može obratiti Ombudsmanu ili pokrenuti sudski postupak. Podnositelj pritužbe nije bio zadovoljan odgovorom Komisije te se 28. travnja 2015. obratio Ombudsmanu.

Istraga

13. Ombudsmanica je pokrenula istragu o pritužbi i utvrdila sljedeće navode i tvrdnje:

Tvrdnja:

Komisija je pogrešno odbacila kao neprihvatljiv dio troškova osoblja podnositelja pritužbe za projekt.

Zahtjev:

Komisija bi trebala nadoknaditi troškove osoblja podnositelja pritužbe u skladu s modelom naknade podnositelja pritužbe za razdoblje do 16. listopada 2014. i omogućiti podnositelju pritužbe i. da promijeni novi model poslovanja kako bi nastavio s projektom ili ii. da se povuče iz projekta sa svim troškovima koji su u potpunosti podmireni.

14. Ombudsmanica je 7. rujna 2015. pregledala spis Komisije. Izvješće o inspekciji poslano je 9. rujna 2015. podnositelju pritužbe i Komisiji. Podnositelj pritužbe dostavio je 22. rujna, 8. i 9. listopada 2015. primjedbe na izvješće o inspekciji. Ombudsmanica je 20. listopada 2015. od podnositelja pritužbe saznala da je bila uključena u druga dva (dovršena) projekta koji su uspješno provedeni u suradnji s Komisijom. Službe Europskog ombudsmana održale su 4. studenoga 2015. dodatni sastanak sa službama Komisije (Glavna uprava za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo te male i srednje poduzetnike – GU GROW) kako bi istražile moguća rješenja za taj predmet. Nakon tog sastanka Komisija je 27. studenoga 2015. podnositelju pritužbe poslala dopis u kojem je izrazila žaljenje zbog mogućih nesporazuma. Podnositelj pritužbe poslao je Ombudsmanu nekoliko kratkih primjedbi 1. i 14. prosinca 2015. Ombudsmanica je 15. prosinca 2015. od podnositelja pritužbe saznala da je predmetni projekt bio prvi projekt s financijskim sredstvima EU-a u kojem je sudjelovala. Pri provođenju istrage Ombudsman je uzeo u obzir argumente i mišljenja stranaka.

Navodno nezakonito odbijanje troškova osoblja

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

15. U prilog svojoj tvrdnji podnositelj pritužbe tvrdio je da je, prije pristupanja projektu i potpisivanja izmjene sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, i. obavijestio Komisiju (putem koordinatora) o svojem modelu primitaka osoblja, ii. Komisija odobrila taj model i iii. podnositelj pritužbe stoga je imao pravo očekivati da će Komisija na odgovarajući način nadoknaditi troškove osoblja.

16. Tijekom pretrage Komisija je navela da iznosi koje je podnositelj pritužbe naveo u svojoj pritužbi (odnosno da je Komisija navodno prihvatila samo 85 000 EUR od 122 459 EUR) nisu točni i da je, nakon ispravka podnositelja pritužbe, Komisija pristala platiti 70 952,56 EUR od 128 202,15 EUR [2]. Komisija je navela i da se prihvatljivost posebnih troškova ne provjerava u trenutku potpisivanja sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, nego tek kasnije kada korisnik podnese privremeno izvješće i zahtjev za plaćanje.

17. Budući da podnositelj pritužbe nije dostavio preslike relevantne korespondencije (pisma/e-poruka) kako bi dokazao da je Komisija odobrila njegov model naknade, službe Ombudsmana pregledale su korespondenciju u spisu Komisije. Međutim, Komisija je primijetila da u to vrijeme nisu zabilježene sve poruke elektroničke pošte razmijenjene s koordinatorom i podnositeljem pritužbe, nego samo one koje su bile najrelevantnije za predmetni projekt.

18. U svojem dopisu od 27. studenoga 2015. upućenom podnositelju pritužbe, u kojem se upućuje na rasprave s Ombudsmanom o troškovima osoblja podnositelja pritužbe, Komisija je izrazila žaljenje zbog činjenice da je podnositelj pritužbe imao dojam da bi se naknade za osoblje isplaćene na temelju dividendi na bilo koji način mogle smatrati prihvatljivima. Komisija je navela da je podnositelj pritužbe u okviru svojeg zahtjeva u rujnu 2012. dostavio svoje zakonske dokumente, uključujući svoju politiku primitaka. Komisija je navela da je u skladu s pravilima i postupcima koji se primjenjuju na bespovratna sredstva CIP-a dužna provjeriti pravni status korisnika i usklađenost s kriterijima odabira pregledom dokumenata koje su dostavili potencijalni korisnici. Međutim, Komisija je objasnila da se prihvatljivost troškova procjenjuje u kasnijoj fazi, odnosno u trenutku primitka stvarnih zahtjeva za povrat troškova i u skladu s uvjetima prihvatljivosti iz sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Komisija je uvjerila podnositelja pritužbe da je uložila iskrene napore kako bi temeljito istražila svoje tvrdnje. Izrazio je žaljenje zbog toga što nije mogao donijeti nikakav drugi zaključak osim toga da se naknada u obliku dividendi ne može prihvatiti kao prihvatljivi trošak na temelju Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Tvrdio je da, s obzirom na potrebu da se osigura jednako postupanje prema korisnicima sredstava EU-a, ne može odstupiti od općih uvjeta. Komisija se nadala da će podnositelj pritužbe ipak nastaviti sudjelovati u projektu.

19. U svojim ranijim primjedbama na izvješće Ombudsmana o inspekciji podnositelj pritužbe tvrdio je da, iako ni on ni koordinator nisu mogli pronaći primjerak relevantne e-poruke, koordinator ga je obavijestio da se Komisija složila da bi koordinator trebao podnijeti izmjenu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava kako bi se podnositelju pritužbe omogućilo da se pridruži projektu. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je, u svakom slučaju, činjenica da je Komisija naknadno potpisala izmjenu Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava jasan pokazatelj da je dano odobrenje. Podnositelj pritužbe nadalje je naveo da je, s obzirom na to da nije obaviješten o tome da njegov operativni model nije prihvatljiv Komisiji, razumno smatrati da je njegovo uključivanje u Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava provedeno na temelju informacija koje je dostavio. Stoga je bilo više nego razumno očekivati da će nastali troškovi osoblja, na temelju njegova modela primitaka, biti prihvatljivi. U svojim očitovanjima na dopis Komisije od 27. studenoga 2015. podnositelj pritužbe naveo je da se dopisom nije riješilo pitanje o kojem ga Komisija 2012. nije obavijestila da njegov model naknade neće biti prihvatljiv.

Procjena Europskog ombudsmana

20. Konačno stajalište Komisije o tom pitanju izneseno je u poruci elektroničke pošte njezina financijskog službenika od 5. veljače 2015. u kojoj je podnositelj pritužbe obaviješten da je GU za proračun zadržao svoje stajalište da se dividende kao primitci od rada zaposlenicima ne prihvaćaju kao prihvatljivi troškovi. To je potvrđeno u posljednjem dopisu Komisije podnositelju pritužbe od 27. studenoga 2015. Prema GU-u za proračun, operacije povezane sa zaradom ili dobiti korisnika (kao što je raspodjela dividendi) ne čine troškove. Ombudsmanica, osim što napominje da su dividende po definiciji dobit, a ne troškovi, smatra da je stajalište Komisije ispravno i u skladu sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava kojim se predviđa (članak II.14. stavak 2. Posebnih uvjeta) da prihvatljivi izravni troškovi uključuju „troškove osoblja raspoređenog na aktivnost, uključujući stvarne plaće uvećane za troškove socijalnog osiguranja i druge zakonske troškove uključene u naknadu [...]”. Isplata dividendi stoga nije obuhvaćena ovom odredbom. Člankom II.14.4. Posebnih uvjeta predviđeno je i sljedeće: „Sljedeći troškovi ne smatraju se prihvatljivima: povrat na kapital" koji bi, kako se čini, pokrivao isplatu dividendi. Treba napomenuti i da se izmjena sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, kojom je podnositelju pritužbe omogućeno da postane korisnik projekta, posebno odnosila na uvjete prihvatljivosti utvrđene u članku II.14. (vidjeti članak 4. izmjene).

21. Međutim, glavna je tvrdnja podnositelja pritužbe da je prije pristupanja projektu i potpisivanja izmjene sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava već obavijestio Komisiju (putem koordinatora) o svojem modelu primitaka osoblja, da je Komisija odobrila njegov model i da je zbog toga podnositelj pritužbe imao legitimna očekivanja da će Komisija na odgovarajući način nadoknaditi troškove osoblja. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, pogreška se stoga sastojala od toga da financijski službenik nije pročitao (pažljivo) informacije koje je dostavio u rujnu 2012. o svojem modelu primitaka.

22. U tom pogledu Ombudsman ističe da je u svojoj poruci elektroničke pošte od 6. studenoga 2014. financijski službenik, iako je priznao da je formulacija koju je ranije upotrijebio bila dvosmislena, jasno naveo podnositelju pritužbe da nije prihvatio njegov model primitaka od rada. Unatoč posebnom zahtjevu Ombudsmana, podnositelj pritužbe nije dostavio dokaze, kao što je e-pošta, koji pokazuju da je financijski službenik u nekom trenutku stvarno odobrio svoj model primitaka. Argument podnositelja pritužbe da je potpisivanje izmjene Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava značilo da je njegov model naknade implicitno odobren i da bi stoga isplate dividendi bile prihvatljive ne može se prihvatiti. Zapravo, izmjena Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava ne sadržava nikakvo upućivanje na model naknade podnositelja pritužbe; umjesto toga upućuje na uvjete prihvatljivosti iz sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava koji su relevantne odredbe koje treba uzeti u obzir [3].  

23. Nadalje, kako je objasnila Komisija, prihvatljivost troškova procjenjuje se nakon (djelomičnog) dovršetka projekta i nakon što korisnik podnese relevantna izvješća i financijske izvještaje, a ne u trenutku potpisivanja sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava ili njegovih izmjena. To je zato što, kako bi bili prihvatljivi, troškovi moraju biti stvarno nastali. Stoga potpisivanje sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava ne daje korisniku pravo na zajamčenu nadoknadu određenih troškova. U ovom slučaju to znači da, čak i da je model naknade podnositelja pritužbe odobrila Komisija (što nije bio slučaj), podnositelj pritužbe nije imao pravo očekivati da će isplate dividendi u načelu biti prihvatljive.

24. Ombudsman stoga smatra da u ovom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za legitimna očekivanja. Da bi legitimna očekivanja postojala, moraju biti ispunjena tri kumulativna uvjeta. Kao prvo, dotičnoj se osobi moraju dati precizna, bezuvjetna i dosljedna jamstva koja potječu iz ovlaštenih i pouzdanih izvora. Drugo, dana jamstva moraju biti u skladu s primjenjivim pravilima. Kao treće, ta jamstva moraju biti takva da kod osobe kojoj su upućena mogu stvoriti legitimna očekivanja.

25. U ovom slučaju prva dva uvjeta očito nisu ispunjena. Kao prvo, nije utvrđeno da su podnositelju pritužbe dana precizna, bezuvjetna i dosljedna jamstva da može zatražiti naknadu svojih troškova osoblja na temelju isplata dividendi. Čak i ako bi podnositelj pritužbe mogao dokazati da je primio implicitno odobrenje financijskog službenika za njegov model primitaka, takvo odobrenje ne bi se moglo okarakterizirati kao „precizna, bezuvjetna i dosljedna jamstva”.

26. Kao drugo, i što je još važnije, jamstva moraju biti u skladu s primjenjivim pravilima. U ovom bi slučaju vrsta jamstava za koja podnositelj pritužbe tvrdi da ih je primio, u smislu da je mogao dobiti naknadu troškova osoblja na temelju isplata dividendi, očito bila protivna primjenjivim pravilima, odnosno članku II.14. Posebnih uvjeta Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

27. Na temelju prethodno navedenog ombudsmanica smatra da je stajalište Komisije pravno ispravno i u skladu s odredbama Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

28. Međutim, bez obzira na to što je Komisija djelovala zakonito kada je odbila dividende kao prihvatljive troškove osoblja, Komisija je mogla biti pažljivija u rujnu 2012., kada je podnositelj pritužbe preko koordinatora Komisiji dostavio svoje statutarne dokumente i svoj model primitaka. Time je Komisiji pružena prilika da utvrdi problem s modelom naknade i da podnositelja pritužbe upozori na postojanje tog problema. Ombudsmanica shvaća da Komisija u tom trenutku u normalnim okolnostima ne bi posebno provjerila model primitaka. S druge strane, koordinator je u ime podnositelja pritužbe pitao Komisiju bi li model naknade bio prihvatljiv. To upućuje na to da su postojale sumnje u prihvatljivost modela primitaka. Ombudsmanica je 4. studenoga 2015. raspravljala o tom pitanju s Komisijom, nakon čega je Komisija 27. studenoga 2015. podnositelju pritužbe poslala dodatni dopis. Komisija je u tom dopisu izrazila žaljenje zbog činjenice da je podnositelj pritužbe smatrao da bi njegov model primitaka osoblja, koji se temelji na isplati dividendi, bio prihvatljiv. Komisija je izrazila žaljenje i zbog toga što nije mogla donijeti drugi zaključak osim toga da dividende, kao troškovi osoblja, nisu prihvatljive.

29. Ombudsmanica prihvaća da je odluka Komisije o odbijanju troškova osoblja plaćenih na temelju dividendi bila pravno ispravna. Ombudsmanica smatra da je najnesretnije što je došlo do nesporazuma u vezi s modelom primitaka. Iako je Komisija možda djelovala kako bi pojasnila da model primitaka nije prihvatljiv, Ombudsmanica ne smatra da je Komisija bila izravno odgovorna za taj nesporazum. Tri su strane bile uključene, a Ombudsman ne nastoji utvrditi gdje bi trebala biti primarna odgovornost za nesporazum. Iako je Komisija doprinijela nesporazumu, Ombudsmanica to ne smatra slučajem nepravilnosti u postupanju Komisije. Umjesto toga, čini se da je to bio nesretni događaj za koji stranke dijele odgovornost.

30. Pošteno prema podnositelju pritužbe, Ombudsmanica shvaća da je to bila njegova prva uključenost u takav projekt koji financira Komisija te je vjerojatno da nije bila svjesna uobičajenih praksi kojima se uređuje upravljanje takvim projektima. Istodobno, također je slučaj da je primarni odnos podnositelja pritužbe bio s koordinatorom i da bi sva pitanja relevantna za sudjelovanje podnositelja pritužbe u projektu u prvom redu trebala biti pitanje između podnositelja pritužbe i koordinatora.

31. Opći je zaključak Ombudsmana da, iako je došlo do najnesretnijeg nesporazuma, nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije u rješavanju predmeta.

Zaključak

Na temelju istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije u ovom predmetu.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Emily O'Reilly

Strasbourg, 18. prosinca 2015.

[1] Zaposlenici podnositelja pritužbe mogu odabrati primitak od rada po plaći, dividendi ili oboje. Prema podnositelju pritužbe, ako zaposlenici odaberu opciju dividende, primljene dividende predstavljaju naknadu za obavljeni rad i ne mogu se smatrati dobiti/naknadom za kapital. Podnositelj pritužbe ističe da nema kapital.

[2] U poruci e-pošte Komisije od 8. travnja 2014. upućenoj podnositelju pritužbe navedeno je da je 70 952,56 EUR od 128 202,15 EUR troškova podnositelja pritužbe prihvatljivo. Međutim, tijekom pretrage Komisija je navela 95 % od 70 952,56 eura od 95 % od 128 202,15 eura.

[3] Podnositelj pritužbe tvrdio je da je izričito zatražio od Komisije da ga obavijesti ako njegov model naknade nije prihvatljiv kako bi se mogao promijeniti. Podnositelj pritužbe uputio je koordinatoru svoju e-poruku od 5. rujna 2012. Ombudsmanica napominje da je u toj poruci elektroničke pošte podnositelj pritužbe samo poslao svoj model naknade koordinatoru navodeći: „Nadam se da će vam to pružiti potrebne popratne informacije. Ako ne, morat ćemo nastaviti naše rasprave kako bismo pronašli pristup koji je u interesu obojice". Ta izjava nije u potpunosti jasna i ne podupire nedvosmislen zaključak da je podnositelj pritužbe izričito zatražio od Komisije da ga obavijesti ako njegov model naknade nije prihvatljiv.