- Izvoz
- Pretplatite se na predmet
- Primajte poruke e-pošte o ažuriranju predmeta
- Primajte RSS obavijesti o ažuriranju predmeta
- HR Hrvatski
Strojno prevedeni tekstovi mogu sadržavati pogreške koje mogu narušiti jasnoću i točnost. Europski ombudsman ne prihvaća nikakvu odgovornost za bilo kakve nepodudarnosti. Najpouzdanije informacije i pravnu sigurnost jamči izvorna inačica na engleski jeziku koja je dostupna putem gornje poveznice.
Više informacija potražite u našem odjeljku o jezičnoj politici i prevođenju.
Odluka u predmetu OI/5/2014/AN o raskidu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava od strane Komisije
Odluka
Slučaj OI/5/2014/MDC - Otvoren Ponedjeljak | 05 svibnja 2014 - Odluka donesena Srijeda | 15 srpnja 2015 - Predmetna institucija Europska komisija ( Kritička primjedba ) - Država Island
Predmet se odnosio na odluku Komisije da unaprijed raskine ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava s islandskom nevladinom organizacijom jer je Island u to vrijeme obustavio pregovore o pristupanju s EU-om te stoga nije bila opravdana daljnja financijska pomoć toj zemlji. Island je od tada povukao svoju kandidaturu. Nevladina organizacija podnositeljica pritužbe radi na poboljšanju izgleda za zapošljavanje osoba s niskim kvalifikacijama.
Ombudsmanica je istražila to pitanje i nije se složila sa stajalištem Komisije. Stoga je Komisiji predložila rješenje, koje je Komisija odbila. S obzirom na to da Komisija nije iznijela nove argumente kojima bi se mogla izmijeniti procjena Ombudsmana te s obzirom na to da je preporuka nerealna s obzirom na jasnu odluku Komisije da ne preispita svoje stajalište, Ombudsman je zaključio ovu istragu s kritičkom napomenom. Ombudsmanica je posebno kritizirala činjenicu da Komisija u svojim odnosima s nevladinim organizacijama trećih zemalja nije pokazala one standarde koje EU očekuje od država pristupnica. U ovom slučaju, djelovanje Komisije dovelo je do narušavanja ne samo vlastitog ugleda nego i ugleda Unije općenito.
Okolnosti pritužbe
1. Ova istraga na vlastitu inicijativu temelji se na pritužbi koju je podnijela islandska nevladina organizacija [1] koja je s Europskom komisijom potpisala ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava („Ugovor”). Ugovor je stupio na snagu 22. lipnja 2012., a njegovo razdoblje izvršenja trebalo je isteći u trenutku kada će Komisija izvršiti završno plaćanje, a u svakom slučaju najkasnije 18 mjeseci nakon završetka razdoblja provedbe (koje je trebalo trajati od 1. rujna 2012. do 31. kolovoza 2015.). Svrha ugovora bila je provedba mjere usmjerene na povećanje zapošljivosti niskokvalificiranih radnika. Djelovanje se trebalo djelomično financirati iz Instrumenta pretpristupne pomoći („IPA”)[2]. Pravila za suradnju u vezi s financijskom pomoći EU-a Islandu u okviru IPA-e utvrđena su u Okvirnom sporazumu potpisanom između EU-a i Islanda [3]. Komisija se obvezala financirati najviše 1 875 000 EUR, što odgovara 75 % ukupnih mogućih prihvatljivih troškova. Komisija je 17. srpnja 2012. podnositelju pritužbe isplatila početni obrok od 419 980,66 EUR.
2. U prosincu 2013. Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da zbog odluke Islanda da obustavi [4] pristupne pregovore s EU-om toj zemlji neće biti odobrena pomoć u okviru IPA-e te će stoga ugovor biti raskinut. Komisija je pozvala podnositelja pritužbe da sudjeluje u postupku savjetovanja u skladu s Ugovorom. Podnositelj pritužbe usprotivio se raskidu tvrdeći da bi on bio nezakonit i da je Ugovor neovisan o političkim odlukama islandske vlade. Nadalje, tvrdila je da je takozvano savjetovanje Komisije bio postupak "koji je diktirala jedna strana" i čiji je cilj bio samo savjetovanje s podnositeljem pritužbe o postupnom ukidanju projekta, dok je podnositelj pritužbe bio voljan postići pravedno rješenje s Komisijom. Navela je da je djelovala pod pretpostavkom da je Ugovor u potpunosti učinkovit i obvezujući instrument. To je značilo, na primjer, da je preuzeo opsežne financijske obveze kako bi savjesno ispunio svoje obveze iz Ugovora. Osim toga, preuzela je i socijalne obveze. Navodi se da su "očekivanja izgrađena u centrima za cjeloživotno učenje, strukovnim vijećima, u formalnom školskom sustavu i među savjetnicima za profesionalno usmjeravanje pod pokroviteljstvom socijalnih partnera. Najvažnije je da pojedinci čekaju da se njihove kompetencije stečene na tržištu rada službeno priznaju.”
3. Komisija je raskinula ugovor s učinkom od travnja 2014. i obavijestila podnositelja pritužbe da će nadoknaditi sve dotad nastale prihvatljive troškove. Međutim, podnositelj pritužbe optužio je Komisiju da je uskratila plaćanja za projekte provedene prije dopisa o raskidu. Nakon raskida ugovora podnositelj pritužbe nastavio je s radom unatoč nedostatku financijskih sredstava Komisije. Podnositelj pritužbe primio je od Komisije 419 980,66 EUR od najvišeg iznosa od 1 875 000 EUR na koji bi imao pravo na temelju ugovora da je ugovor bio u cijelosti ispunjen.
4. Ombudsmanica je pokrenula istragu na vlastitu inicijativu o tvrdnji da je Komisija pogrešno raskinula Ugovor na temelju odluke islandskih vlasti da obustave pristupne pregovore, a da istodobno nije primijenila postupak sporazumnog rješavanja sporova predviđen Ugovorom. S tom je tvrdnjom povezana tvrdnja da bi Komisija trebala nastaviti davati financijske doprinose podnositelju pritužbe na temelju ugovora [5].
Navod o protupravnom raskidu i neprimjeni postupka sporazumnog rješavanja sporova te povezano potraživanje
Prijedlog rješenja Europskog ombudsmana
5. Ombudsmanica je 5. studenoga 2014. iznijela prijedlog rješenja. Pri predlaganju rješenja Ombudsman je uzeo u obzir argumente i mišljenja stranaka.
6. Ombudsmanica je pažljivo analizirala Ugovor i smatrala da ništa u njemu ne upućuje na to da je njegova provedba uvjetovana nastavkom ili ishodom pristupnih pregovora. Ombudsmanica je dodala da čak i ako bi se ugovor trebao tumačiti s obzirom na širi kontekst u kojem je potpisan, stajalište Komisije nije opravdano zbog najmanje dva razloga.
7. Prvo, svrha je pomoći u okviru IPA-e pomoći zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama s ciljem članstva. Stoga cilj stvarnog članstva u EU-u ne mora biti neposredan ili potpuno siguran. Slijedom toga, ugovor bi se mogao nastaviti provoditi.
8. Drugo, Okvirnim sporazumom predviđa se da će se u slučaju raskida Ugovora „svaka pomoć koja je još u tijeku izvršenja izvršiti do njegova završetka”. Komisija je tvrdila da se na taj članak ne bi trebalo pozivati jer je Okvirni sporazum još uvijek na snazi. Međutim, Ombudsmanica je taj argument odbacila kao neispravan. Navela je da, ako obveze Komisije u pogledu pomoći postoje unatoč raskidu Okvirnog sporazuma, Komisija je tim više obvezna zadržati financijsku pomoć dok je taj sporazum još na snazi. Stoga Komisija nije mogla jednostrano odustati od svojih obveza financiranja prema podnositelju pritužbe.
9. Ombudsmanica je također odbacila argument Komisije da podnositelj pritužbe nije surađivao s njom u dobroj vjeri u traženju rješenja za zastoj putem savjetovanja. Smatrala je da je upitno je li doista provedeno „savjetovanje” za potrebe Ugovora jer Komisija u razgovorima o savjetovanju nije predvidjela drugo rješenje osim postupnog ukidanja projekta koji je u tijeku te stoga nije ostavila prostora za dogovor o tome mogu li stranke učinkovito provesti Ugovor.
10. Nadalje, Ombudsmanica je smatrala da su Ugovorom stvorene ne samo pravne obveze nego i moralne i socijalne obveze koje su spriječile Komisiju da postupa na način na koji je postupila. Bilo je nepravedno, ako ne i zloupotrebljavajuće, cijeli teret neizvjesnosti procesa pristupanja staviti na ramena nevladine organizacije. Također je bilo nepravedno očekivati da bi financijske troškove političkog zastoja u pregovorima trebali snositi predviđeni krajnji korisnici koji su, zajedno sa socijalnim partnerima podnositelja pritužbe i njegovim zaposlenicima, imali legitimna očekivanja da će projekt biti dovršen.
11. Ombudsmanica je zaključila da postupanje Komisije predstavlja nepravilnosti u postupanju te je predložila sljedeće rješenje:
„Uzimajući u obzir gore navedene nalaze, ombudsmanica predlaže da Komisija ponovno razmotri svoje stajalište kako bi se svi financijski doprinosi koji se duguju u skladu s uvjetima Ugovora mogli isplatiti do njegova završetka.”
12. Ombudsmanica je od Komisije zatražila i da zauzme stajalište o izjavi podnositelja pritužbe da joj Komisija nije platila iznose dospjele za radnje provedene prije navodnog raskida. Dodala je da očekuje da Komisija poduzme hitne mjere kako bi podmirila nepodmirene iznose ako izjava podnositelja pritužbe bude točna.
13. U svojem odgovoru na prijedlog Ombudsmana za rješenje Komisija je navela da ga ne može prihvatiti iz više razloga.
14. Prvo, tvrdio je da ima pravo raskinuti Ugovor pod uvjetima koji su u njemu utvrđeni [6]. Ustrajao je na tome da se Ugovor mora tumačiti s obzirom na širi kontekst u kojem je potpisan, odnosno kontekst pristupanja EU-u, na koji Prilog I. Ugovoru sadržava nekoliko upućivanja [7]. Nadalje, podnositelj pritužbe bio je svjestan šireg konteksta u kojem je ugovor potpisan, u kojem je vlada Islanda imala važnu ulogu [8] i u kojem je važnost financiranog djelovanja za proces pristupanja EU-u bila od iznimne važnosti. Komisija je tvrdila da se bez tog konteksta djelovanje više ne može učinkovito i primjereno provesti.
15. Drugo, Komisija je tvrdila da, s obzirom na to da je Island prestao ostvarivati cilj članstva u EU-u vlastitom voljom, odluka Komisije o raskidu ugovora nije bila „nepravodobna i nije bila utemeljena na činjenicama”, kako je tvrdila islandska vlada. Komisija je ponovila da, s obzirom na to da se cilj financiranja IPA-e da pomogne Islandu u njegovim nastojanjima da se uskladi s pravnom stečevinom EU-a [9] s ciljem članstva više ne bi mogao ostvariti, Komisija ne bi pravilno izvršavala svoju odgovornost da osigura dobro financijsko upravljanje proračunom EU-a ako bi prihvatila prijedlog Ombudsmana. Nadalje, Komisija je zanijekala da je stvorila dojam da bi bila voljna nastaviti financirati projekte koji su u tijeku.
16. Kao treće, Komisija je ostala pri svojem stajalištu da nije bila obvezna slijediti postupak mirnog rješavanja sporova predviđen člankom 13. Općih uvjeta ugovora jer taj postupak treba slijediti prije podnošenja spora briselskim sudovima, a ne prije raskida ugovora na temelju članka 12. stavka 1. Općih uvjeta. Komisija je ponovila da se prije raskida ugovora propisno savjetovala s podnositeljem pritužbe. Ustrajala je na tome da je „pokazala fleksibilnost i predložila alternative za postizanje sporazumnog rješenja” te da savjetovanje nije bespredmetno. Komisija je dodala da je podnositelju pritužbe usmeno podnijela prijedlog o postupnom ukidanju ugovora putem islandskog Ministarstva vanjskih poslova, ali je podnositelj pritužbe odbio njegovu ponudu.
17. Kad je riječ o nepodmirenim plaćanjima koja je zatražio podnositelj pritužbe, Komisija je navela da je u dopisu o raskidu objasnila podnositelju pritužbe da će nadoknaditi sve prihvatljive troškove nastale do datuma prijevremenog raskida (odnosno 11. travnja 2014.) sve dok primi zahtjev za plaćanje i završno izvješće u skladu s člankom 2. Općih uvjeta ugovora. Napomenula je da izvješće koje je podnositelj pritužbe poslao u lipnju 2014. nije u skladu s ugovornim zahtjevima. Komisija je podnositelju pritužbe u pisanom obliku objasnila da je potrebno dostaviti završno izvješće u ispravnom obliku, ali je podnositelj pritužbe odbio poslati takvo izvješće.
18. Komisija je dodala da zbog toga što podnositelj pritužbe nije podnio završno izvješće kojim je obuhvaćeno razdoblje od 1. rujna 2012. do 11. travnja 2014., potonji nije uzeo u obzir iznos od 148 670,38 EUR (koji je podnositelju pritužbe isplaćen u okviru početnog obroka u srpnju 2012.). Komisija je navela da će, ako podnositelj pritužbe ne plati taj iznos, možda morati osigurati njegov povrat kako bi zaštitio financijske interese EU-a.
19. Međutim, Komisija je navela da, iako nije spremna prihvatiti prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju iz prethodno navedenih razloga, i dalje je otvorena za prijedloge Ombudsmana o tome kako bi Komisija i podnositelj pritužbe mogli pronaći alternativno rješenje.
20. Podnositelj pritužbe naveo je da je Komisija samo ponovila stajališta i argumente koje je već iznijela i koji se temelje na pogrešnoj pretpostavci da bi politička odluka o obustavi pregovora o pristupanju automatski trebala dovesti do ništavosti privatnih ugovora. Podnositelj pritužbe tvrdio je da ugovor nije uvjetovan time da Island postane država članica EU-a ni nastavkom pristupnih pregovora. Navela je da, s obzirom na to da Komisija nije iznijela nove argumente koji još nisu odbijeni, nije konstruktivno nastaviti raspravu. Podnositelj pritužbe izrazio je nadu da će Ombudsman moći riješiti to pitanje na način koji je već predložen.
21. Kad je riječ o nepodmirenim računima, podnositelj pritužbe odbio je „vrlo neprimjerenu insinuaciju zlouporabe ... u pogledu financiranja koje je Komisija već raspodijelila”. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi, s obzirom na to da je uvijek osporavao Komisijin nezakoniti raskid ugovora, slanje završnog izvješća bilo u suprotnosti s njegovim argumentom da je raskid nezakonit i da bi ga bilo jednako prihvaćanju. Izvješće o stanju koje je 10. srpnja 2014. poslalo Komisiji sadržavalo je sve potrebne financijske informacije i predstavlja odgovarajući oblik izvješćivanja sve dok se spor ne riješi. Dodao je da "[t]o izdavati prijetnje kao što to čini Komisija, u smislu povrata sredstava, za koje su savršeno svjesni da su na odgovarajući način raspodijeljena, primljena i korištena, je udarac ispod pojasa, ne uklapajući se u Europsku komisiju. Međutim, to savršeno pokazuje nepremostiv pritisak koji Komisija vrši na [podnositelja pritužbe] u ovom predmetu.”
Procjena Europskog ombudsmana nakon prijedloga rješenja
22. Ombudsmanica žali što je, kao što je to pravilno navela podnositeljica pritužbe, Komisija samo ponovila stajalište koje je zauzela u mišljenju koje je podnijela Ombudsmanu prije nego što je iznijela svoj prijedlog rješenja. Ombudsmanica ne mora ponavljati sva razmatranja koja je iznijela u tom prijedlogu. Već je objasnila zašto, prema njezinu mišljenju, Komisija nije mogla smatrati da se ugovor više ne može izvršavati učinkovito ili na odgovarajući način, čak ni uzimajući u obzir širi kontekst u kojem je potpisan.
23. Kad je riječ o argumentu Komisije koji se odnosi na ulogu vlade Islanda u potpisivanju Ugovora, ombudsmanica ističe da i dalje ostaje činjenica da vlada Islanda nije bila stranka Ugovora i da se njezine namjere ili radnje ne bi trebale smatrati valjanim razlozima za raskid Ugovora ako u samom Ugovoru ne postoji posebna odredba u tom pogledu.
24. Kad je riječ o tvrdnji Komisije da se propisno savjetovala s podnositeljem pritužbe prije raskida ugovora, Komisija je istodobno potvrdila da su njezina „savjetovanja” bila usmjerena na pronalaženje „sporazumnog rješenja za postupno ukidanje aktivnosti u okviru ugovora”(moje isticanje). Jasno je da je Komisija već odlučila raskinuti ugovor i da se savjetovanje odnosilo samo na pojedinosti tog raskida. U tom kontekstu treba uzeti u obzir činjenicu da i. predmetna klauzula kojom se predviđa takvo savjetovanje Komisiji daje znatan manevarski prostor u pogledu trenutka u kojem se treba pozvati na nju i ii. da je Komisija podnositelju pritužbe nametnula klauzulu na temelju standardnih općih uvjeta.
25. Stoga Ombudsmanica ostaje pri zaključku iz svojeg prijedloga rješenja da je ponašanje Komisije predstavljalo nepravilnosti u postupanju.
26. Ombudsmanica napominje da je Komisija u svojem odgovoru na njezin prijedlog navela da je pokazala namjeru da s podnositeljem pritužbe pronađe alternativno rješenje i da je u tom pogledu ostala otvorena za prijedloge Ombudsmana. Međutim, Komisija je također jasno dala do znanja da ne prihvaća prijedlog Europskog ombudsmana. Ombudsmanica stoga ne vidi koje bi druge prijedloge mogla iznijeti kako bi Komisija smatrala da su prihvatljivi. U svakom slučaju, razlika između stajališta koja je iznijela Komisija, s jedne strane, i podnositelja pritužbe, s druge strane, takva je da se ne čini da postoji uzajamno prihvatljivo kompromisno rješenje.
27. U tim okolnostima Ombudsmanica smatra da ne bi bilo primjereno nastaviti ovu istragu davanjem preporuke Komisiji. Stoga zaključuje predmet dvjema kritičkim napomenama u nastavku.
Zaključak
Na temelju istrage o toj pritužbi ombudsmanica je zaključuje sljedećim zaključkom i kritičkim napomenama:
Rani raskid Ugovora od strane Komisije, na temelju činjenice da je islandska vlada obustavila pregovore o pristupanju, predstavljao je ozbiljne nepravilnosti u postupanju.
Ključne napomene
Komisija je u ovom slučaju postupala pogrešno i u zloj vjeri. Uzimajući u obzir njezinu ulogu čuvarice Ugovorâ i pravo na dobru upravu priznato člankom 41. Povelje EU-a o temeljnim pravima, može se očekivati da će djelovanja Komisije biti krajnje primjerena i poštena. Naime, u odnosima s državama pristupnicama i drugim strankama unutar država pristupnica može se razumno očekivati da će Komisija biti primjer dobre uprave te da će u dogledno vrijeme utvrditi standarde kojih se države pristupnice trebaju pridržavati. Činjenica da je država pristupnica, kao u ovom slučaju, obustavila pregovore o pristupanju ne oslobađa Komisiju njezine obveze da djeluje na uzoran način.
Djelovanja Komisije u ovom slučaju prilično su neprihvatljiva i imaju za posljedicu narušavanje ugleda ne samo Komisije nego i cjelokupne Europske unije. U interesu je Komisije, Europske unije i podnositelja pritužbe da Komisija ispravi svoje protupravno ponašanje, čak i u ovoj kasnoj fazi.
Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.
Emily O'Reilly
Strasbourg, 15. lipnja 2015.
[1] Budući da podnositelj pritužbe nema boravište u Europskoj uniji, Ombudsman nije mogao izravno obraditi pritužbu. Međutim, odlučila je istražiti zabrinutost izraženu u ovom slučaju putem istrage na vlastitu inicijativu.
[2] Uredba Vijeća (EZ) br. 1085/2006 od 17. srpnja 2006. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA), SL 2006., L 210, str. 82.
[3] Okvirni sporazum između Vlade Islanda i Europske komisije o pravilima za suradnju u vezi s financijskom pomoći EU-a Islandu u okviru provedbe pomoći u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA), potpisan 8. srpnja 2011.
[4] Islandska vlada je nakon toga u ožujku 2015. zatražila da se „Island ne smatra zemljom kandidatkinjom za članstvo u EU-u”.
[5] Dodatne informacije o pozadini pritužbe, argumentima stranaka i istrazi Europskog ombudsmana potražite u cjelovitom tekstu prijedloga Europskog ombudsmana o prijateljskom rješenju dostupnom na: http://www.ombudsman.europa.eu/cases/correspondence.faces/en/60402/html.bookmark
[6] Članak 12. stavak 1. Općih uvjeta: „Ako stranka smatra da se Ugovor više ne može učinkovito ili na odgovarajući način izvršiti, savjetuje se s drugom strankom. Ako se ne postigne dogovor o rješenju, bilo koja strana može raskinuti Ugovor dostavom pisane obavijesti u roku od dva mjeseca, bez obveze plaćanja naknade.”
[7] Komisija je kao primjer navela točku 5.4. Priloga I. U njemu se navodi: „Ovim projektom podupiru se zapošljavanje i razvoj ljudskih resursa, čime bi se Island pripremio za sudjelovanje u zajedničkim politikama EU-a i provedbi fondova EU-a, posebno Europskog socijalnog fonda (ESF)”(naglasak je dodala Komisija.
[8] Komisija je objasnila da je vlada Islanda neke od svojih funkcija povjerila vanjskim izvršiteljima na temelju ugovora o uslugama s podnositeljem pritužbe te da je zajedno s podnositeljem pritužbe sudjelovala u pregovorima o ugovorima s Komisijom.
[9] Pojam „pravna stečevina EU-a” odnosi se na skup prava Europske unije koji se primjenjuje u EU-u (tj. svi ugovori, zakonodavstvo EU-a, međunarodni sporazumi, standardi, sudske presude, odredbe o temeljnim pravima i horizontalna načela u ugovorima kao što su jednakost i nediskriminacija). Sve zemlje kandidatkinje moraju prihvatiti punu pravnu stečevinu kako bi postale članice Europske unije.
- Izvoz
- Pretplatite se na predmet
- Primajte poruke e-pošte o ažuriranju predmeta
- Primajte RSS obavijesti o ažuriranju predmeta