Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe, irski državljanin koji se bori protiv izgradnje vjetrenjača na svojem mjestu u Irskoj, žalio se u svibnju 2014. Ombudsmanu na način na koji je Komisija provela javno savjetovanje tijekom postupka sastavljanja popisa projekata energetske infrastrukture kojima bi Komisija dala prednost u financiranju.

Istraga

2. Ombudsmanica je pokrenula istragu o pritužbi i utvrdila sljedeće navode i tvrdnje:

Tvrdnje:

1) Komisija nije postupila u skladu s vlastitom Komunikacijom o javnom savjetovanju [1] o projektima energetske infrastrukture.

2) Ograničavajući jezik svoje internetske stranice na javnom savjetovanju samo na engleski, Komisija je mnoge građane u zemljama u kojima se mogu graditi projekti energetske infrastrukture lišila prava glasa.

Zahtjevi:

1) Komisija bi trebala osigurati da su sve relevantne informacije o okolišu dostupne zajednicama na koje utječu predmetni projekti;

Komisija bi trebala razmotriti objavljivanje svojih internetskih stranica o javnim savjetovanjima na svim službenim jezicima Europske unije ili barem na službenim jezicima onih država članica na koje bi utjecali programi predviđeni javnim savjetovanjima.

3. Tijekom istrage ombudsmanica je zaprimila mišljenje Europske komisije o pritužbi, a zatim i primjedbe podnositelja pritužbe kao odgovor na mišljenje Komisije. Pri provođenju istrage Ombudsman je uzeo u obzir argumente i mišljenja stranaka.

Navodni propusti u vezi s načinom na koji su provedena javna savjetovanja

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

4. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije osigurala da javnost može iznijeti svoja stajališta o prijedlogu Komisije da se prednost da financiranju različitih projekata vjetrenjača u Irskoj. Posebno je tvrdio da Komisija nije upotrijebila sva moguća sredstva za objavljivanje informacija o projektima vjetrenjača i nije poduzela potrebne korake kako bi osigurala da zainteresirane strane u Irskoj mogu sudjelovati u javnom savjetovanju Komisije. Kad je riječ o tim argumentima, napomenuo je da mu Komisija nije dala primjere načina na koji su stanovnici Midlandsa u Irskoj (u kojem živi) obaviješteni o javnom savjetovanju Komisije o projektima vjetrenjača.

5. Podnositelj pritužbe naveo je da se nedolaskom u kontakt s osobama na koje utječu različiti projekti vjetrenjača, odnosno s osobama koje žive na područjima na kojima će se graditi vjetrenjače, krši Aarhuška konvencija [2].

6. Komisija je u svojem mišljenju navela da provodi opsežna javna savjetovanja prije uvrštavanja projekta na popis projekata kojima Komisija treba dati prednost pri financiranju [3]. Neovisno o pitanju financiranja projekata od strane Komisije, Komisija je napomenula da su nacionalna tijela dužna provesti savjetovanje o pojedinim projektima na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini prije nego što se pojedinačnim projektima odobri provedba.

7. Komisija je izjavila da je pokrenula javno savjetovanje o popisu projekata koje bi Komisija mogla financirati na internetskoj stranici „Vaš glas u Europi”, jedinstvenoj pristupnoj točki za sva javna savjetovanja koja je pokrenula Komisija.

8. Komisija je napomenula da su daljnja savjetovanja priopćena javnosti putem različitih internetskih stranica Glavne uprave za energetiku, uključujući internetsku stranicu „Javna savjetovanja”, internetsku stranicu „Događaji” i „Novosti”; Što je novo u energetskoj politici?

9. Osim toga, Komisija je napomenula da internetske stranice irskog Ministarstva komunikacija, energetike i prirodnih resursa sadržavaju informacije o postupku savjetovanja i poveznicu na relevantne internetske stranice Glavne uprave za energetiku.

10. Komisija je napomenula i da je upotrebljavala „tradicionalnije alternative internetu”, kao što su priopćenja za medije i memorandumi s često postavljanim pitanjima.

11. Komisija je obavijestila Ombudsmana i da je njezin postupak savjetovanja uključivao sedam događanja za dionike [4].

12. Komisija je zatim naglasila da pristup postupku savjetovanja nije podlijegao nikakvim ograničenjima na temelju lokacije ili posebnih značajki dionika. Napomenula je da je sudjelovanje na Informativnom danu besplatno.

13. Komisija je dodala da je savjetovanje započelo u najranijoj mogućoj fazi, odnosno 17 mjeseci prije odluke o prioritetnim projektima u pogledu financiranja. Savjetovanje je trajalo 15 tjedana (od 20. lipnja do 4. listopada 2012.).

14. Komisija je naposljetku napomenula da su podaci za kontakt službi Komisije zaduženih za sastavljanje popisa projekata energetske infrastrukture kojima Komisija treba dati prednost u pogledu financiranja te imena promotora projekata zaduženih za te projekte, ,, objavljeni na internetskim stranicama Komisije u lipnju 2012. Stoga su članovi javnosti zainteresirani za određeni projekt imali mogućnost zatražiti dodatne informacije od promotora projekta ili Komisije. Komisija je u tom pogledu napomenula da je zaprimila i obradila niz zahtjeva za informacije koji se odnose na projekte s popisa projekata energetske infrastrukture.

15. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima pitao „koliko običnih ljudi može biti smeteno čitati internetsku stranicu Komisije „Vaš glas u Europi” ako je uopće mogu pronaći?” U tom se pogledu podnositelj pritužbe nije složio sa stajalištem Komisije da su obavijesti na internetskoj stranici „javne obavijesti”. Podnositelj pritužbe zatim je pitao je li Komisijino priopćenje za medije objavljeno u irskim novinama.

Procjena Europskog ombudsmana

16. Europski ombudsman napominje da se u članku 1. Ugovora o Europskoj uniji navodi da Ugovor označava novu fazu u procesu stvaranja sve tješnje povezane unije među narodima Europe, u kojoj se odluke donose na što otvoreniji način i na razini što je moguće bližoj građanima.

17. Sukladnost s člankom 1. Ugovora o Europskoj uniji zahtijeva da institucije EU-a javnosti pravodobno stave na raspolaganje odgovarajuće informacije o politikama i odlukama koje namjeravaju donijeti te stvara odgovarajuće mogućnosti za javnost da iznese svoja stajališta u vezi s tim predloženim politikama i odlukama.

18. Usklađenost s člankom 1. Ugovora o Europskoj uniji posebno je važna u odnosu na politike i odluke koje mogu utjecati na okoliš. Prvo, zaštita i poboljšanje okoliša središnji su stup EU-a [5]. Drugo, učinkovita zaštita i poboljšanje okoliša zahtijevaju doprinos građana diljem EU-a, koji su često u najboljem položaju za utvrđivanje prijetnji okolišu.

19. Navedena načela odražavaju se u Aarhuškoj konvenciji, čija je EU potpisnica i koja je za nju obvezujuća. Konvencijom se utvrđuje niz prava javnosti u pogledu okoliša. Konvencijom se predviđa pravo svih na primanje informacija o okolišu koje su u posjedu tijela javne vlasti, što uključuje informacije o stanju okoliša, ali i o politikama ili mjerama poduzetima u vezi s tim. Osim toga, tijela javne vlasti obvezna su, u skladu s Konvencijom, aktivno širiti informacije o okolišu koje posjeduju. Konvencijom se također stvara pravo na sudjelovanje u donošenju odluka o okolišu. Stoga bi javna tijela trebala poduzeti mjere kako bi se pogođenoj javnosti i nevladinim organizacijama za zaštitu okoliša omogućilo da komentiraju, na primjer, prijedloge projekata koji utječu na okoliš ili planove i programe koji se odnose na okoliš. Takve bi primjedbe trebalo uzeti u obzir pri donošenju odluka.

20. Gore navedena načela odražavaju se u Aarhuškoj uredbi [6]. Člankom 9. Aarhuške uredbe daje se poseban učinak pravu javnosti da sudjeluje u donošenju odluka institucija i tijela Unije koje se odnose na projekte koji utječu na okoliš. U njemu se navodi sljedeće (naglasak je dodao Europski ombudsman):

„1. Institucije i tijela Zajednice osiguravaju, putem odgovarajućih praktičnih i/ili drugih odredaba, pravovremene i učinkovite mogućnosti sudjelovanja javnosti tijekom pripreme, izmjene ili preispitivanja planova ili programa koji se odnose na okoliš kada su sve mogućnosti još uvijek otvorene. Posebno, kada Komisija priprema prijedlog takvog plana ili programa koji se podnosi na odlučivanje drugim institucijama ili tijelima Zajednice, ona osigurava sudjelovanje javnosti u toj pripremnoj fazi.

2. Institucije i tijela Zajednice identificiraju javnost na koju utječe ili bi mogao utjecati plan ili program iz stavka 1. ili koja ima interes u tom planu ili programu, uzimajući u obzir ciljeve ove Uredbe.

3. Institucije i tijela Zajednice osiguravaju da javnost iz stavka 2. bude obaviještena, bilo javnim obavijestima ili drugim prikladnim sredstvima, kao što su elektronički mediji, ako su dostupni, o:

(a) nacrt prijedloga, ako je dostupan;

(b) informacije o okolišu ili procjenu relevantnu za plan ili program koji je u pripremi, ako su dostupne; i

(c) praktična rješenja za sudjelovanje, uključujući:

i. upravno tijelo od kojeg se mogu dobiti relevantne informacije,

ii. upravno tijelo kojem se mogu dostaviti primjedbe, mišljenja ili pitanja, i

iii. razumni rokovi koji omogućuju dovoljno vremena da javnost bude obaviještena te da se pripremi i učinkovito sudjeluje u postupku donošenja odluka o okolišu.

(...).”

21. Podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija nije poduzela odgovarajuće korake kako bi obavijestila osobe koje se nalaze na području Irske u kojem živi (Midlands), području na kojem je tada postojao projekt vjetrenjače na popisu projekata kojima bi Komisija dala prednost u financiranju. Navodi da je Komisija trebala održavati sastanke s osobama koje žive u Midlandsu u Irskoj i da je trebala objavljivati obavijesti u lokalnim novinama.

22. Ombudsmanica napominje da je članak 9. Aarhuške uredbe usmjeren na ishod. Umjesto uspostavljanja strogog formalnog pravnog sustava koji zahtijeva organizaciju posebnih oblika sudjelovanja javnosti, članak 9. Aarhuške uredbe usmjeren je na osiguravanje postizanja učinkovitih rezultata u smislu sudjelovanja javnosti u donošenju odluka. U tom pogledu Ombudsman napominje da se u članku 9. stavku 1. Aarhuške uredbe upućuje na potrebu za „odgovarajućim” praktičnim i/ili drugim odredbama kako bi se osiguralo da javnost ima rane i učinkovite mogućnosti sudjelovanja tijekom pripreme, izmjene ili preispitivanja planova ili programa koji se odnose na okoliš kada su sve mogućnosti još uvijek otvorene [7]. U tom se pogledu Ombudsman ne slaže sa stajalištem, implicitnim u tvrdnji podnositelja pritužbe, da je Komisija trebala upotrijebiti sva moguća sredstva kako bi osigurala pristup publikacijama/informacijama na popisu projekata energetske infrastrukture. Komisija ne mora upotrijebiti sva moguća sredstva kako bi osigurala pristup publikacijama/informacijama s popisa projekata energetske infrastrukture. Umjesto toga, mora upotrijebiti sva odgovarajuća sredstva kojima se osigurava pristup publikacijama/informacijama s popisa projekata energetske infrastrukture. Je li mjera „prikladna” ovisit će o prirodi pitanja okoliša koje podliježe tom donošenju odluka i prirodi donošenja odluka. Također ovisi o tome jesu li druga tijela u boljem položaju za provedbu takvih mjera.

23. Ombudsmanica u tom kontekstu prima na znanje argument Komisije da će svi pojedinačni projekti energetske infrastrukture s popisa projekata energetske infrastrukture morati proći potpuni postupak izdavanja dozvola na nacionalnoj razini prije nego što se mogu nastaviti, što će obuhvaćati javno savjetovanje specifično za projekt usmjereno na one dionike na koje će svaki projekt vjerojatno izravno utjecati, uključujući osobe koje žive lokalno [8]. To je opažanje važno jer, čak i da je projekt ikada odobren za financiranje na razini EU-a, ne bi se mogao nastaviti bez dobivanja dozvole na nacionalnoj razini.

24. Izjava Komisije potkrijepljena je relevantnim zakonodavstvom. Ombudsmanica napominje da se u članku 9. Uredbe 347/2013 o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu navodi da, ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz Aarhuške konvencije i Konvencije iz Espooa te relevantno pravo Unije, sve strane uključene u postupak izdavanja dozvola za projekte slijede načela sudjelovanja javnosti utvrđena u Prilogu VI. Uredbi. U Uredbi se dalje navodi da barem jedno javno savjetovanje provodi nositelj projekta ili, ako je to propisano nacionalnim pravom, nadležno (nacionalno, regionalno ili lokalno) tijelo prije podnošenja konačnog i potpunog spisa zahtjeva nadležnom tijelu.

25. U samom Prilogu VI. Uredbi 347/2013 navodi se da se, kako bi se povećalo sudjelovanje javnosti u postupku izdavanja dozvola i osiguralo prethodno informiranje i dijalog s javnošću, na prethodno navedeno javno savjetovanje primjenjuju sljedeća načela:

Dionici na koje utječe projekt od zajedničkog interesa, uključujući relevantna nacionalna, regionalna i lokalna tijela, vlasnike zemljišta i građane koji žive u blizini projekta, širu javnost i njihova udruženja, organizacije ili skupine, opsežno se obavješćuju i s njima se savjetuje u ranoj fazi, kada se mogući razlozi za zabrinutost javnosti i dalje mogu uzeti u obzir te na otvoren i transparentan način. Prema potrebi, nadležno tijelo aktivno podupire aktivnosti koje poduzima nositelj projekta.

(b) Nadležna tijela osiguravaju da su postupci javnog savjetovanja za projekte od zajedničkog interesa grupirani ako je to moguće. Svako javno savjetovanje obuhvaća sva pitanja relevantna za određenu fazu postupka, a jedan predmet relevantan za određenu fazu postupka ne razmatra se u više od jednog javnog savjetovanja; međutim, jedno javno savjetovanje može se održati na više zemljopisnih lokacija. Predmeti na koje se odnosi javno savjetovanje jasno se navode u obavijesti o javnom savjetovanju.

(c) Primjedbe i prigovori dopušteni su od početka javnog savjetovanja do isteka roka.”

26. U Prilogu VI. dodaje se da koncept sudjelovanja javnosti uključuje barem informacije o:

dionici kojih se to tiče i na koje se odnosi;

(b) predviđene mjere, uključujući predložene opće lokacije i datume posebnih sastanaka;

(c) vremenski okvir;

(d) ljudskih resursa dodijeljenih odgovarajućim zadaćama.”

27. U Prilogu VI. dodaje se da, u kontekstu javnog savjetovanja koje treba provesti prije podnošenja spisa zahtjeva, relevantne stranke moraju barem:

objavljuje informativni letak od najviše 15 stranica s jasnim i sažetim pregledom svrhe i preliminarnog rasporeda projekta, nacionalnog plana razvoja mreže, razmatranih alternativnih pravaca, očekivanih učinaka, uključujući prekogranične učinke, i mogućih mjera ublažavanja, koji se objavljuje prije početka savjetovanja; u informativnoj brošuri navode se i internetske adrese platforme za transparentnost iz članka 18. i priručnik o postupcima iz točke 1.;

(b) obavijestiti sve dionike na koje projekt utječe putem internetske stranice i drugih odgovarajućih sredstava informiranja. Na internetskim stranicama projekta mora biti dostupno najmanje sljedeće: informativnu brošuru na koju se upućuje; netehnički i redovito ažurirani sažetak od najviše 50 stranica koji odražava trenutačno stanje projekta i u kojem se, u slučaju ažuriranja, jasno navode promjene prethodnih verzija; planiranje projekta i javnog savjetovanja, uz jasno navođenje datuma i lokacija za javna savjetovanja i saslušanja te predviđenih predmeta relevantnih za ta saslušanja; podatke za kontakt radi dobivanja cjelovitog skupa dokumenata zahtjeva; i podatke za kontakt s ciljem iznošenja primjedbi i primjedbi tijekom javnih savjetovanja.;

(c) u pisanom obliku pozvati relevantne dionike na posebne sastanke na kojima će se raspravljati o pitanjima koja izazivaju zabrinutost.”

28. Ombudsmanica naglašava da se, s obzirom na navedeno, nijedan od projekata s popisa projekata kojima bi se moglo dati prednost za financiranje ne može provesti ako nisu prošli odgovarajuće savjetovanje na lokalnoj razini, pri čemu osobe koje su najviše pogođene projektima i koje bi mogle biti bolje informirane o učinku projekata na okoliš mogu iznijeti svoja stajališta i zabrinutosti. Stoga je jasno da postoje zaštitne mjere kojima se osigurava da građani mogu sudjelovati u donošenju odluka koje se odnose na pojedinačne projekte i iznijeti svoja stajališta o učinku tih projekata na okoliš prije njihove provedbe.

29. Treba napomenuti da ako projekt ne uspije u fazi odobrenja na nacionalnoj razini, svaka odluka na razini EU-a u pogledu njegova financiranja nema nikakav učinak jer se financiranje može dodijeliti samo projektima koji se provode.

30. Ombudsmanica smatra da ne bi bilo primjereno da Komisija pokuša ponoviti savjetovanje koje se već mora provesti na nacionalnoj razini. U tom se kontekstu Komisiji ne može prigovoriti što je odlučila da neće održavati sastanke na mjestima na kojima će se projekti provoditi [9].

31. Iako Komisija nije pokušala ponoviti vrstu savjetovanja koja bi se trebala provesti na nacionalnoj razini, ipak je poduzela korake za provedbu opsežnog savjetovanja o svojim planovima za financiranje određenih projekata, s posebnim naglaskom na prekograničnim pitanjima koja su u njezinoj posebnoj nadležnosti i stručnom znanju.

32. Ombudsmanica napominje da su pitanja koja su bila predmet savjetovanja Komisije bila iznimno široka i da nisu bila ograničena na pitanja zaštite okoliša. Komisijin postupak donošenja odluka zahtijevao je i procjenu ukupnog učinka projekata iz gospodarske i okolišne perspektive. Kriteriji za procjenu projekata uključivali su integraciju tržišta i interoperabilnost; povećano tržišno natjecanje s naglaskom na diversifikaciji, uključujući olakšavanje pristupa domaćim izvorima opskrbe; sigurnost opskrbe; razinu emisija izmjerenu procjenom smanjenja emisija stakleničkih plinova i utjecaja infrastrukture elektroenergetske mreže na okoliš; kapacitet prijenosnih i distribucijskih mreža za priključivanje i dovođenje električne energije od korisnika i do korisnika. Kao što će biti objašnjeno u nastavku, osobe i interesne skupine diljem EU-a, a ne samo one osobe i skupine koje se nalaze u područjima u kojima bi određeni projekti u konačnici mogli biti dovršeni, imale su pravo iznijeti svoja stajališta o tim širokim pitanjima i bile su ovlaštene izraziti svoja stajališta o njima.

33. Kad je riječ o opsegu informacija dostavljenih u vezi s određenim projektima, Ombudsmanica napominje da popis projekata kojima treba dati prednost za financiranje obuhvaća više od 200 projekata diljem EU-a. Opis svakog projekta u dokumentima o savjetovanju bio je vrlo ograničen. U većini slučajeva projekt je opisan u jednom retku. U opisu se navodi vrsta projekta (na primjer, projekt E155 opisan je kao „3 GW kopnenih vjetroelektrana u Irskoj koje treba izravno priključiti s pomoću ISVN kabela duljine c250 km na elektroenergetski sustav Ujedinjene Kraljevine u Walesu”), datum njegova dovršetka ako je dostupan i poduzeće koje provodi projekt (dalje u tekstu „promotor”). Međutim, Komisija je u svojem mišljenju Ombudsmanu navela da je spremna svim subjektima koji su zatražili dodatne informacije o određenim projektima pružiti dodatne informacije o tim projektima. Navela je da je primila i pozitivno odgovorila na takve zahtjeve.

34. Ombudsmanica napominje da se način priopćavanja javnosti o pitanjima okoliša koji je odabrala Komisija u osnovi temeljio na internetu. Komisija je stavila informacije na različite svoje internetske stranice i osigurala da se te informacije objave na internetskim stranicama nacionalnih tijela nadležnih za okoliš. U načelu, s obzirom na potrebu za kontaktiranjem osoba u cijelom EU-u s pomoću internetskih sredstava komunikacije doista bi bilo primjereno (pod uvjetom da se, kao što će se raspravljati u vezi s drugom tvrdnjom u nastavku, poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da ključne informacije budu dostupne na jezicima dostupnima svim građanima i skupinama).

35. Kad je riječ o opsegu i intenzitetu upotrebe internetskih metoda komunikacije, Ombudsmanica napominje da je internetska "metoda" kojom se Komisija koristila bila internetska stranica. Web stranice su u osnovi statično sredstvo komunikacije. Ombudsmanica napominje da bi za slične postupke u budućnosti moglo biti korisno razmotriti i prednosti upotrebe komunikacija na društvenim mrežama, koje su dinamičnije i interaktivnije. Ombudsmanica će u tom pogledu iznijeti dodatnu primjedbu.

36. Komisija je tijekom postupka organizirala i niz događanja za dionike. Ti su se događaji održali u Bruxellesu, Madridu i Firenci. Ombudsmanica se slaže da je održavanje takvih sastanaka također primjereno jer, za razliku od internetskih oblika komunikacije (i komunikacije u tiskanom obliku), omogućuju neposrednu razmjenu mišljenja i raspravu. Kako je prethodno navedeno, činjenica da Komisija nije organizirala sastanke na lokalnoj razini na kojima bi se provodili posebni infrastrukturni projekti nije problematična jer takva lokalna savjetovanja o pojedinačnim projektima organiziraju nadležna tijela na nacionalnoj razini. Nije bilo potrebe da Komisija ponovi takve sastanke.

37. S obzirom na navedeno, ombudsmanica ne smatra da postoje nepravilnosti u postupanju u pogledu prve tvrdnje.

Navodno oduzimanje glasačkih prava građanima ograničavanjem jezika koji se koriste u javnom savjetovanju

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

38. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija provela javno savjetovanje samo na engleskom jeziku. Podnositelj pritužbe napomenuo je da projekti imaju paneuropski doseg. Stoga je, prema mišljenju podnositelja pritužbe, većina građana EU-a potpuno obespravljena samo upotrebom engleskog jezika.

39. Komisija je u svojem mišljenju navela da je svjesna važnosti pružanja informacija javnosti na njihovim nacionalnim jezicima. Međutim, nije se složila s tvrdnjom da je ograničila jezik svoje internetske stranice na engleski. Komisija je izjavila da su informacije o javnom savjetovanju objavljene na internetskim stranicama „Vaš glas u Europi” na svim nacionalnim jezicima. Međutim, Komisija je napomenula da njezina prevoditeljska služba ima ograničene resurse i da stoga ne može prevoditi sve dokumente za savjetovanje.

40. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima naveo da je pristupio internetskoj stranici „Vaš glas u Europi” na njemačkom jeziku. Zatim je otišao u odjeljak pod nazivom "Konsultationen nach Politikbereichen" (savjetovanja prema području politike). Zatim je pristupio dijelu pod nazivom "Energie" (Energija). Poveznice na potencijalne projekte energetske infrastrukture dovele su do sljedeće poruke „Die gesuchten Informationen stehen in folgender Sprache/folgenden Sprachen zur Verfügung: engleski „ (traženi podaci dostupni su na sljedećem jeziku/jezicima: engleski).

Procjena Europskog ombudsmana

41. Ombudsmanica naglašava da se javno savjetovanje mora provesti na jezicima koje građani i drugi dionici razumiju kako bi bilo učinkovito, posebno kada se odnosi na pitanje od paneuropske važnosti. Ombudsmanica je već preporučila [10] da bi Komisija trebala istražiti sva dostupna sredstva kako bi se osigurala šira jezična dostupnost dokumenata za javno savjetovanje, kao što su osiguravanje sustavnijeg pružanja poveznica na dostupne prijevode za relevantne dokumente i povećanje svijesti službi o dostupnim alatima i sredstvima za prevođenje kako bi se olakšala njihova učinkovita upotreba. Ombudsmanica također napominje da je Europski parlament 2012. donio Rezoluciju 2012/2676(RSP) o javnim savjetovanjima i njihovoj dostupnosti na svim jezicima EU-a [11]. Tom se rezolucijom Komisiju poziva da preispita sve restriktivne jezične politike u vezi s javnim savjetovanjima.

42 Ombudsmanica cijeni činjenicu da se Komisija suočava s teškom zadaćom u nastojanju da postigne ravnotežu između potrebe da se osigura da građani EU-a na svim službenim jezicima EU-a dobiju informacije potrebne za učinkovito sudjelovanje u javnom savjetovanju i potrebe da se poštuje načelo dobrog financijskog upravljanja. Međutim, građanima se nikada ne bi smjelo uskratiti bitno znanje u vezi s bilo kojim javnim savjetovanjem, kao što su samo postojanje javnog savjetovanja i ključne informacije u vezi s tim savjetovanjem. Nadalje, ograničenja resursa i proračuna ne mogu opravdati sustavno opterećivanje samih građana plaćanjem prijevoda dokumenata o savjetovanju ako žele sudjelovati u demokratskom životu Unije putem javnih savjetovanja Komisije.

43. Kad je riječ o konkretnom slučaju, Ombudsmanica napominje da je Komisija na svim službenim jezicima objavila informacije o svojem javnom savjetovanju o projektima koje bi Komisija mogla financirati. To treba biti pohvaljeno za to. Međutim, nije prevela sve dokumente povezane sa savjetovanjem (konkretno, nije prevela popis projekata, koji je dostavljen samo na engleskom jeziku). Ombudsmanica napominje da popis sadržava informacije potrebne kako bi se građanima omogućilo da u potpunosti sudjeluju u javnom savjetovanju, uključujući kratke opise predmetnih projekata. Također napominje da se ne može iznijeti nijedan argument u pogledu toga bi li prijevod popisa predstavljao nerazmjernu uporabu oskudnih financijskih sredstava jer je konačni popis (koji se uvelike ne razlikuje od popisa dostupnog na engleskom jeziku za javno savjetovanje) preveden na 22 druga službena jezika kada je konačno donesen. Stoga ne bi zahtijevala veću uporabu javnih sredstava za prevođenje popisa na te jezike u ranijoj fazi, čime bi se omogućilo korištenje tih prijevoda u Komisijinu javnom savjetovanju. U tom će kontekstu Ombudsman iznijeti kritičnu primjedbu.

Zaključci

Na temelju istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključcima i dodatnom napomenom:

Kad je riječ o prvoj tvrdnji, Ombudsman ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije.

Kad je riječ o drugoj tvrdnji, Ombudsmanica smatra da Komisija građanima nije dostavila potrebne prijevode dokumenta kako bi im se omogućilo da u potpunosti sudjeluju u javnom savjetovanju te da je to predstavljalo nepravilnost u postupanju.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Daljnja primjedba

Komisija bi, osim upotrebe internetskih stranica, trebala razmotriti i upotrebu dinamičnijih internetskih oblika komunikacije s građanima u javnim savjetovanjima.

 

Emily O'Reilly

Strasbourg, 28. travnja 2015.

 

[1] Komunikacija Komisije: Prema pojačanoj kulturi savjetovanja i dijaloga – opća načela i minimalni standardi za savjetovanje Komisije sa zainteresiranim stranama, COM(2002) 704 final, Bruxelles, 11. prosinca 2002.

[2] Konvencija Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša donesena 25. lipnja 1998.

[3] Treba napomenuti da uvrštavanje projekta na konačni popis podrazumijeva da ga nakon toga može financirati Komisija. Međutim, uvrštavanje projekta na konačni popis ne znači da će zasigurno dobiti financijska sredstva.

[4] To je uključivalo i. Informativni dan održan u Bruxellesu (informacije o tom sastanku objavljene su na internetskoj stranici Glavne uprave za energetiku posvećenoj događanjima); ii. Europski regulatorni forum za plin (u Madridu 18. travnja 2013.); i iii. Regulatorni forum za električnu energiju (u Firenci 16. svibnja 2013.).

[5] U tom pogledu Ombudsman napominje da se u članku 37. Povelje o temeljnim pravima navodi da se visoka razina zaštite okoliša i poboljšanje kvalitete okoliša moraju integrirati u politike Unije i osigurati u skladu s načelom održivog razvoja. Nadalje, u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji navodi se da Unija radi na održivom razvoju Europe na temelju, među ostalim, poboljšanja kvalitete okoliša. Također napominje da se u članku 11. Ugovora o funkcioniranju Europske unije navodi da se zahtjevi u pogledu zaštite okoliša moraju uključiti u utvrđivanje i provedbu politika i aktivnosti Unije, posebno u cilju promicanja održivog razvoja.

[6] Vidjeti Uredbu (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL L 264, 25.9.2006., str. 13.).

[7] To je tumačenje potkrijepljeno tekstom članka 9. stavka 3. Aarhuške uredbe, koji upućuje na to da javno tijelo Unije ima brojne izbore u pogledu načina na koji osigurava sudjelovanje javnosti u donošenju odluka. Javno tijelo EU-a može, kako je navedeno u članku 9. stavku 3. Aarhuške uredbe, upotrebljavati javne obavijesti namijenjene javnosti na koju utječe pitanje okoliša ili može odlučiti upotrebljavati i druga odgovarajuća sredstva, kao što su elektronički mediji.

[8] Ombudsmanica napominje da je područje zaštite okoliša u podijeljenoj nadležnosti s državama članicama. Čak i ako je projekt odobren za financiranje od strane EU-a, države članice zadržavaju nadležnost za odlučivanje o tome dobiva li određeni projekt dozvolu za planiranje i nastavlja li se.

[9] Međutim, Europski ombudsman napominje da bi Komisija, ako primi utemeljene pritužbe da se Uredba 347/2013 nije poštovala na nacionalnoj razini, trebala istražiti takve pritužbe.

[10] Vidjeti nacrt preporuke u predmetu 640/2011/AN dostupan na: http://www.ombudsman.europa.eu/cases/draftrecommendation.faces/en/11043/html.bookmark: U tom su slučaju izrađeni sljedeći nacrti preporuka:

„1. Komisija bi u načelu trebala objaviti svoje dokumente za savjetovanje na svim službenim jezicima Unije ili građanima na zahtjev osigurati prijevod. Pritom bi Komisija trebala uzeti u obzir da je Ugovorom iz Lisabona poseban naglasak stavljen na pravo civilnog društva na sudjelovanje u demokratskom životu Unije.

2. Nadalje, Komisija bi trebala izraditi jasne, objektivne i razumne smjernice o upotrebi jezika iz Ugovora u svojim javnim savjetovanjima, imajući na umu da svako ograničenje načela demokratskog sudjelovanja građana u postupku donošenja odluka i opsežnog savjetovanja Komisije, sadržano u članku 10. stavku 3. i članku 11. stavku 3. UEU-a, mora biti opravdano i proporcionalno. Te bi smjernice trebale biti javne i lako dostupne. Komisija bi ih mogla uključiti u svoja izvrsna opća načela i minimalne standarde za savjetovanje sa zainteresiranim stranama ili barem na web-mjestu „Vaš glas u Europi”.

[11] http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?type=TA&reference=P7-TA-2012-0256&language=EN