Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe, koji živi u Španjolskoj, aktivno je zainteresiran za provedbu europskog prava u području okoliša. Tako je 11. lipnja 2009. poslala poruku elektroničke pošte Glavnoj upravi Europske komisije za okoliš (GU za okoliš) kako bi zatražila statističke podatke o broju pritužbi koje se odnose na navodne godišnje povrede prava Unije u području okoliša koje je počinila Španjolska. Također je željela znati koliko je tih pritužbi prihvaćeno i koliko ih je odbijeno.

2. Glavna uprava za okoliš istog je dana elektroničkom poštom odgovorila da te informacije nisu dostupne. Međutim, uputila je podnositelja pritužbe na statističke podatke o povredama koje se odnose na okoliš objavljene na njegovim internetskim stranicama. Također je savjetovala podnositelju pritužbe da pregleda godišnja izvješća o provedbi prava EU-a u državama članicama koja objavljuje Glavno tajništvo Komisije. Statistički podaci Glavne uprave za okoliš sadržavali su informacije o broju predmeta zbog povrede koje Glavna uprava za okoliš vodi godišnje, kao i raščlambu broja otvorenih predmeta zbog povrede po državi članici. U godišnjem izvješću naveden je ukupan broj obrađenih predmeta, kao i postotak predmeta zbog povrede koji su zaključeni prije prvog službenog koraka. Statistički prilog sadržavao je informacije o „novootkrivenim slučajevima” po državi članici i, u drugoj tablici, po sektoru politike.

3. Podnositelj pritužbe nije bio zadovoljan tim odgovorom te je stoga podnio pritužbu glavnom direktoru Glavne uprave za okoliš elektroničkom poštom istog dana. Dva dana kasnije ponovila je svoj zahtjev službeniku Glavne uprave za okoliš u Predstavništvu Komisije u Madridu. Potonji je odgovorio 14. lipnja 2009. žaleći se što nije mogao učiniti ništa osim prenijeti poruku Bruxellesu.

4. Nakon što nije primila odgovor na svoju pritužbu, podnositeljica pritužbe ponovno se obratila Komisiji 12. listopada 2009. navodeći da primljene informacije nisu bile ono što je zatražila. Stoga je ponovila svoj zahtjev.

5. Podnositelj pritužbe 12. studenoga 2009. još nije primio odgovor. Stoga je podnijela ovaj prigovor.

6. Službe Europskog ombudsmana obratile su se Komisiji kako bi utvrdile može li se predmet neformalno riješiti. Komisija je nakon toga Ombudsmanu dostavila primjerak dopisa koji je 2. prosinca 2009. uputila podnositelju pritužbe. U tom je dopisu objasnila da ne postoji dokument koji sadržava informacije koje je zatražio podnositelj pritužbe. Stoga njezin zahtjev nije obuhvaćen Uredbom 1049/2001 [1] jer se odnosi samo na pristup postojećim dokumentima i ne zahtijeva od institucije da sastavi dokument kako bi ispunila zahtjev. U tom bi se pogledu tražene informacije morale izdvojiti iz niza različitih baza podataka, što bi zahtijevalo velika ulaganja u pogledu osoblja i radnog vremena. Komisija smatra da bi to bilo nerazmjerno. Međutim, uputila je podnositelja pritužbe na niz javno dostupnih izvora informacija i statističkih podataka o broju zaprimljenih i otvorenih pritužbi zbog povrede. Navela je i da će uskoro objaviti izvješće o sustavu EU Pilot, novom mehanizmu osmišljenom za rješavanje pritužbi zbog povrede prava. To bi izvješće sadržavalo podatke o pritužbama protiv država članica sudionica obrađenima od travnja 2008. nadalje.

7. Nakon što je proučio sadržaj ovog dopisa i nakon daljnjih kontakata koje su ostvarile njegove službe, Ombudsman je zaključio da se u ovom slučaju ne čini mogućim pronaći neformalno rješenje.

Predmet istrage

8. Podnositeljica pritužbe tvrdila je da Komisija nije odgovorila na njezino pitanje o tome koliko je pritužbi zbog povrede protiv Španjolske u vezi s pitanjima okoliša registrirano godišnje, koliko ih je odbijeno i koliko ih je prihvaćeno.

9. Tvrdila je da bi Komisija trebala dostaviti prethodno navedene statističke podatke.

Istraga

10. Ombudsmanica je 17. prosinca 2009. pokrenula istragu i zatražila mišljenje Komisije.

11. Komisija je svoje mišljenje poslala 26. ožujka 2010., a prijevod na njemački jezik dostavila je 12. travnja 2010. Ti su dokumenti 16. travnja 2010. proslijeđeni podnositelju pritužbe na očitovanje. Podnositelj pritužbe podnio je svoja očitovanja 21. lipnja 2010.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

A. Tvrdnja o nedostavljanju traženih statističkih podataka i povezanom zahtjevu

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

12. Podnositeljica pritužbe tvrdila je da Komisija nije odgovorila na njezino pitanje, odnosno, gdje pronaći statističke podatke o pritužbama zbog povrede podnesenima protiv Španjolske u vezi s okolišem i koliko ih je odbijeno i prihvaćeno.

13. Komisija je istaknula da se Uredba 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima odnosi samo na pristup postojećim dokumentima. Međutim, informacije koje je podnositelj pritužbe zatražio nisu bile sadržane ni u jednom postojećem dokumentu. Nadalje, Direktivom 2003/4 o javnom pristupu informacijama [2], koja se ne primjenjuje na institucije EU-a, od tijela država članica zahtijeva se samo da građanima pruže „dostupne” informacije.

14. Zbog toga je Komisija podnositelju pritužbe dostavila informacije koje su joj bile dostupne i koje su što je više moguće bile usko povezane s njezinim zahtjevom. U svojem dopisu od 2. prosinca 2010. obavijestila je podnositelja pritužbe i da će napori potrebni za prikupljanje podataka koje je zatražila biti nerazmjerni očekivanoj koristi. Međutim, neke relevantne informacije bile su javno dostupne. U tom je kontekstu uputila podnositelja pritužbe na izvješće EU Pilot, koje je trebalo biti objavljeno.

15. Komisija je 15. veljače 2010. podnositelju pritužbe poslala još jedan dopis u kojem je istaknula da je na svojoj internetskoj stranici upravo ažurirala informacije o provedbi prava EU-a u području okoliša. Stranica je sad sadržavala informacije do 2009. i u njoj je naveden broj pritužbi koje je Glavna uprava za okoliš (u odnosu na sve države članice) registrirala 2007., 2008. i 2009. Komisija je uključila i informacije o broju otvorenih predmeta zbog povrede i drugih istraga koje se odnose na Španjolsku. Nadalje, dostavila je statističke podatke o broju pritužbi i istraga povezanih s navodnim povredama prava EU-a u području okoliša u Španjolskoj, koje su registrirane u NIF-u (Komisijina baza podataka o povredama), EU Pilotu (platforma za rješavanje pritužbi za koje se traži doprinos predmetne države članice) i CHAP-u („Rješavanje pritužbi – Accueil des Plaignants”, nova baza podataka za evidentiranje pritužbi i istraga) u posljednje tri godine.

16. Komisija je naglasila da se, kako bi se prikupili ti podaci, informacije moraju odabrati i obrađivati ručno iz različitih baza podataka. Podsjetila je i da je već u svojem početnom odgovoru i dopisu od 2. prosinca 2009. uputila podnositelja pritužbe na godišnja izvješća o primjeni zakonodavstva EU-a. Te su informacije sadržavale informacije relevantne za zahtjev podnositelja pritužbe, kao što su povrede po sektoru ili državi članici. Zaključno, iako je izrazila žaljenje zbog vremena koje joj je bilo potrebno da odgovori na zahtjev podnositelja pritužbe od 12. listopada 2009., Komisija je smatrala da je, pružajući podnositelju pritužbe informacije sadržane u njegovu dopisu, učinila više nego što bi inače bila dužna učiniti u skladu sa svojim Kodeksom o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi.

17. Podnositeljica pritužbe u svojim očitovanjima nije komentirala informacije koje joj je dostavila Komisija, osim što je izrazila žaljenje zbog toga što je Komisija uložila toliko napora kako bi odgovorila na njezin zahtjev. Podnositeljica pritužbe napomenula je da je podnijela isti zahtjev Odboru za predstavke Europskog parlamenta, koji joj je poslao vrlo informativan odgovor. Prema podnositelju pritužbe to je upućivalo na to da registar Komisije ima prostora za poboljšanje.

Procjena Europskog ombudsmana

18. Komisija se u svojem mišljenju pozvala na Direktivu 2003/4, koja se odnosi na pristup informacijama o okolišu kojima raspolažu tijela država članica. Međutim, kako je sama Komisija napomenula, ova je Direktiva upućena državama članicama i stoga nije izravno relevantna za ovaj predmet. Komisija je uputila i na Uredbu 1049/2001, koja se odnosi na pristup dokumentima. Međutim, s obzirom na to da je podnositelj pritužbe podnio zahtjev za informacije, ni ova Uredba nije relevantna za ovaj predmet.

19. Podnositelj pritužbe zatražio je statističke podatke o godišnjem broju pritužbi zbog povrede koje se odnose na pitanja okoliša u Španjolskoj. Također je željela znati koliko je tih pritužbi prihvaćeno i koliko ih je odbijeno.

20. Komisija ju je najprije uputila na javno dostupne izvore informacija i dostavila opće statističke podatke o broju predmeta zaključenih prije prvog službenog koraka u postupku. Nakon što je Ombudsman pokušao neformalno riješiti to pitanje, Komisija je objasnila da ne postoji dokument koji sadržava informacije koje je zatražio podnositelj pritužbe. Prikupljanje tih informacija kako bi se u potpunosti odgovorilo na zahtjev podnositelja pritužbe podrazumijevalo bi nerazmjeran napor.

21. U svojem dopisu od 15. veljače 2010., koji je poslan nakon pokretanja ove istrage, Komisija je dostavila dodatne informacije o broju pritužbi protiv Španjolske koje se odnose na pravo zaštite okoliša. Također je podnositelju pritužbe dala naznaku o tome koliko je pritužbi odbijeno.

22. Podnositeljica pritužbe u svojim očitovanjima nije komentirala informacije koje joj je dostavila Komisija, osim što je izrazila žaljenje zbog toga što je Komisija uložila toliko napora kako bi odgovorila na njezin zahtjev.

23. Ombudsman stoga smatra da u ovom slučaju nema razloga za daljnje istrage.

24. Ombudsmanica napominje da je u svojim primjedbama podnositelj pritužbe naveo da se registar Komisije čini manje učinkovitim od registra Odbora za predstavke te da stoga ima prostora za poboljšanje u tom pogledu. Međutim, Ombudsman razumije da podnositelj pritužbe nije namjeravao iznijeti novu tvrdnju pri iznošenju te napomene. U svakom slučaju, Ombudsmanica napominje da se čini da podnositelj pritužbe do sada nije postavio to pitanje Komisiji. Stoga se trenutačno ne bi mogao baviti tim pitanjem. Međutim, podnositelj pritužbe može, naravno, podnijeti novu pritužbu o tom pitanju nakon što je Komisiji iznio odgovarajuće prethodne pristupe.

25. Ombudsman stoga zaključuje da nema razloga da nastavi svoju istragu o ovoj pritužbi.

C. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Nema razloga za daljnje istrage.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 20. prosinca 2010.

[1] Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)

[2] Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ, SL 2003., L 41, str. 26.