Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe njemačka je nevladina organizacija koja djeluje u ime niza nevladinih organizacija.

2. Ova se pritužba odnosi na ulogu Europske komisije u sufinanciranju provedbe studije koju su pokrenula njemačka tijela kako bi se ispitale različite mogućnosti za razvoj rijeke Dunav u dijelu između Straubinga i Vilshofena. Studija se provodila u okviru projekta TEN-T s financijskim sredstvima Komisije u iznosu od 16,5 milijuna EUR.

3. Studija je bila usmjerena na prevladavanje zastoja u raspravama o dvjema mogućim razvojnim opcijama koje traju otprilike dva desetljeća.

4. Prva od tih opcija, nazvana varijanta A, predviđa određene mjere zaštite od poplava i druge mjere, ali bez izgradnje brava. Varijanta A pogoduje skupinama za zaštitu okoliša jer se smatra da se njome čuva posljednji dio rijeke slobodnog toka u njezinu srednjem dijelu.

5. Druga od tih opcija, nazvana Variant C280, predviđa ravnomjeran gaz od 2,8 m i predviđa izgradnju brave kako bi se zaobišao zavoj rijeke. Varijanta C280 pogoduje prijevoznicima u prijevozu unutarnjim plovnim putovima.

6. Odluka Komisije o financiranju sadržava odredbu o sukobu interesa.

7. Prema podnositelju pritužbe, činjenica da su njemačka tijela imenovala RMD Wasserstraßen GmbH (dalje u tekstu „RMD”), društvo s ograničenom odgovornošću, kako bi se usmjerilo ispitivanje različitih mogućnosti za razvoj navedene dionice Dunava, dovodi do sukoba interesa, što je u suprotnosti s Komisijinom odlukom o financiranju. Sukob interesa koji podnositelj pritužbe percipira proizlazi iz sljedeća dva razmatranja:

(i) Kao inženjersko poduzeće, RMD će biti voditelj projekta stvarnog razvoja dionice rijeke o kojoj je ovdje riječ, pri čemu njegova naknada izravno ovisi o ukupnim troškovima izgradnje. Bilo bi znatno skuplje brane rijeku umjesto poduzimanja drugih mjera za njezino reguliranje;

ii. RMD je društvo kći društva s ograničenom odgovornošću koje je u vlasništvu velikog komunalnog društva. RMD ima ugovorno pravo koristiti sve prikladne konstrukcije u Dunavu za proizvodnju električne energije. U slučaju da navedeni odjeljak uključuje bravu, RMD-u bi bilo lako izvući gospodarsku prednost iz izgradnje hidroelektrane. Naime, RMD je u prošlosti nedvosmisleno promicao prigušenje rijeke.

8. Podnositelj pritužbe obratio se 19. svibnja 2010. Komisiji i zatražio od nje da ispita predmet i poduzme odgovarajuće mjere za rješavanje uočenog sukoba interesa. Podnositelj pritužbe dopisom je, među ostalim, priložio dopis predsjednika skupine za praćenje („predsjednik”) od 8. travnja 2010., koji je uspostavljen radi praćenja provedbe projekta. U tom je dopisu predsjednik naveo da je RMD od svoje privatizacije 1994. djelovao pod punim nadzorom njemačke vlade i prema njezinim uputama. Prema njegovim riječima, institucionalne zaštitne mjere spriječile bi svaku politiku davanja prednosti izgradnji brane.

9. U svojem odgovoru od 5. kolovoza 2010. Komisija je istaknula da je skupina za praćenje osnovana kako bi se osigurala pravilna provedba studije i izjavila da vjeruje da će rasprave skupine biti u skladu s pravom EU-a. Osim toga, Komisija je napomenula da je podnositelj pritužbe istaknuo percipirani sukob interesa sa Skupinom za praćenje, koja je, prema njezinu mišljenju, bila odgovarajući forum za razmatranje tog pitanja. Uvjerila je podnositelja pritužbe da će pratiti projekt kako bi se osigurala pravilna provedba studije.

10. Podnositelj pritužbe u daljnjim je dopisima ponovio svoju zabrinutost u pogledu percipiranog sukoba interesa.

11. U odgovoru od 18. srpnja 2011. Komisija je napomenula da je podnositelj pritužbe izrazio nepovjerenje u pogledu RMD-a i žalio se da mu nisu stavljene na raspolaganje dostatne informacije. Komisija je navela da je obaviještena o velikom broju sastanaka skupine za praćenje i da su predstavnici sektora okoliša bili prisutni na tim sastancima. Komisija je dodala da je Skupina za praćenje nedavno objavila izvješće o radu. Naposljetku je pozvala podnositelja pritužbe da podrži rad predsjednika u pripremi konferencije koja će se održati početkom 2012.

12. Podnositelj pritužbe obratio se 4. studenoga 2011. Ombudsmanu.

Predmet istrage

13. Ombudsmanica je pokrenula istragu o sljedećim tvrdnjama i tvrdnjama:

Tvrdnja

Komisija nije poduzela odgovarajuće mjere s obzirom na sukob interesa koji je uočio podnositelj pritužbe.

Zahtjev

Komisija bi trebala poduzeti odgovarajuće mjere, a posebno bi trebala nastaviti isplaćivati sredstva samo ako su nedvosmisleno ispunjeni uvjeti utvrđeni u odluci o financiranju.

Istraga

14. Ombudsman je 5. prosinca 2011. obavijestio podnositelja pritužbe o odluci o pokretanju istrage u vezi s njegovom pritužbom te je istodobno od njega zatražio određena pojašnjenja u vezi s njegovom pritužbom.

15. Podnositelj pritužbe dostavio je svoja pojašnjenja 20. prosinca 2011.

16. Ombudsmanica je 11. siječnja 2012. od Komisije zatražila mišljenje o optužbama i zahtjevima. Mišljenje Komisije proslijeđeno je podnositelju pritužbe na očitovanje, koje je on poslao 20. srpnja 2012. Nevladina organizacija koju zastupa podnositelj pritužbe (dalje u tekstu „nevladina organizacija”) dostavila je 22. srpnja 2012. i 23. siječnja 2013. dodatna očitovanja.

17. Nakon što je analizirao mišljenje Komisije u kontekstu zaprimljenih primjedbi, Ombudsmanica je smatrala da je primjereno pregledati spis Komisije. Inspekcija je provedena 13. ožujka 2013. Primjerak izvješća o inspekciji poslan je Komisiji, a dodatni primjerak proslijeđen je podnositelju pritužbe zajedno s pozivom na očitovanje. Podnositelj pritužbe poslao je primjedbe 29. svibnja 2013.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

Uvodne napomene

18. Podnositelj pritužbe podnio je 2. prosinca 2011. Ombudsmanu stručno mišljenje njemačkog odvjetničkog društva. Stručno mišljenje od 12. studenoga 2011. naslovljeno je „Suradnja Federacije s RMD-om bez natječajnog postupka”[1] i u biti tvrdi, u kontekstu njemačkog prava o javnoj nabavi i prava EU-a o javnoj nabavi, da sudjelovanje RMD-a dovodi do niza povreda zakona. U dopisu kojim se traži pojašnjenje podnositelja pritužbe (vidjeti točku 14. ove presude) Ombudsman je, među ostalim, pitao podnositelja pritužbe namjerava li se žaliti i na navodno kršenje prava EU-a o javnoj nabavi imenovanjem RMD-a. Podnositelj pritužbe u svojim je pojašnjenjima naveo da je još uvijek u kontaktu s Komisijom u pogledu tog aspekta i da će proširiti svoju pritužbu u slučaju da Komisija ne razmotri njegove argumente u tom pogledu. Ombudsman stoga taj aspekt nije uključio u svoj dopis u kojem je zatražio mišljenje Komisije. U svojim daljnjim očitovanjima nevladina organizacija smatrala je da je neshvatljivo da Komisija nije riješila pitanje navodne povrede pravila EU-a o javnoj nabavi koja je dokumentirana u stručnom mišljenju podnesenom Komisiji. U svojim primjedbama na izvješće o pregledu spisa Komisije podnositelj pritužbe ponovno se osvrnuo na pitanje javne nabave i zatražio od Ombudsmana da to stručno mišljenje uzme u obzir.

19. Ombudsmanica napominje da njezina sadašnja istraga ne uključuje pitanje usklađenosti s pravom EU-a o javnoj nabavi povjeravanja provođenja studije RMD-u i stajalište Komisije o tom pitanju. Ombudsmanica bi u načelu mogla proširiti svoju istragu kako bi uključila i to pitanje, pod uvjetom da je podnositelj pritužbe u tom pogledu primijenio odgovarajuće administrativne pristupe Komisiji (članak 2. stavak 4. Statuta Ombudsmana). Istodobno shvaća da bi proširenje opsega njegove istrage od nje zahtijevalo da od Komisije zatraži očitovanje o tom konkretnom aspektu prije nego što podnositelju pritužbe omogući podnošenje očitovanja. Međutim, s obzirom na uznapredovalu fazu njezine istrage, to ne bi bilo u interesu ekonomičnosti postupka. Stoga Ombudsmanica u svojoj analizi neće razmotriti pitanje usklađenosti povjeravanja RMD-u provedbe studije s pravom EU-a o javnoj nabavi. Međutim, podnositelj pritužbe i dalje je slobodan podnijeti novu pritužbu u tom pogledu, nakon što je Komisiji iznio odgovarajuće administrativne pristupe ako želi riješiti to pitanje. Ista razmatranja vrijede i za stajalište podnositelja pritužbe, izraženo u njegovim očitovanjima na izvješće o inspekciji, da je RMD zadužen za trenutačno planiranje i izgradnju mjera za razvoj i zaštitu od poplava, a da prethodno nije organiziran javni natječaj.

20. S obzirom na njihovu logičku povezanost, primjereno je razmotriti tvrdnju i zahtjev podnositelja pritužbe zajedno.

A. Tvrdnja o nepoduzimanju odgovarajućih mjera i povezani zahtjevi

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

21. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije poduzela odgovarajuće mjere s obzirom na sukob interesa koji podnositelj pritužbe smatra.

22. U prilog svojoj tvrdnji podnositelj pritužbe tvrdio je da je RMD aktivno uključen i da ima ključnu ulogu u pripremi osnove za odluku, što utječe na njegovu vlastitu gospodarsku budućnost. Konkretnije, podnositelj pritužbe uputio je na argumente navedene u točki 7. ove presude. Prema podnositelju pritužbe, navedeni sukob interesa nije isključen institucionalnim zaštitnim mjerama navedenima u pismu predsjednika odbora za praćenje od 8. travnja 2010.

23. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala poduzeti odgovarajuće mjere i da bi posebno trebala nastaviti isplaćivati sredstva samo ako su nedvojbeno ispunjeni uvjeti utvrđeni u odluci o financiranju.

24. U svojim pojašnjenjima pritužbe podnositelj pritužbe odbacio je stajalište predsjednika da bi se pravnim ustrojem RMD-a isključio sukob interesa. Točno je da je RMD bio privatiziran i da ga je nadzirala njemačka vlada. Međutim, odluku o tome hoće li se uzeti u obzir doprinos skupine za praćenje donijela je upravljačka skupina, koja je dala konkretne upute "operativnoj razini" projekta. Zbog složenosti projekta nije bilo moguće da više upravljanje upravljačkom skupinom i „operativnom razinom” utječe na tehničko planiranje u bilo kojem detalju.

25. Komisija je u svojem mišljenju navela da je RMD osnovan 1921. radi održavanja i upravljanja plovnim rijekama i kanalima u jugoistočnoj Njemačkoj te da je privatiziran 1994. Sklopila je ugovore s podizvođačima za provedbu velikih dijelova studije.

26. Komisija je objasnila da su se skupine za zaštitu okoliša snažno protivile studiji. Na inicijativu europskog koordinatora za unutarnje vodne putove, kojeg je imenovala Komisija, predstavnici skupina za zaštitu okoliša složili su se da će se pridružiti skupini za praćenje koja se sastoji od stručnjaka i koja izravno izvješćuje nadležna njemačka tijela. Komisija je dodala da je primila brojne dopise od podnositelja pritužbe i druge nevladine organizacije, obaju članova skupine za praćenje, u kojima su se žalili da nisu na odgovarajući način obaviješteni o napretku studije. Istodobno su potvrdili svoje povjerenje u predsjednika skupine za praćenje koji je snažno opovrgnuo takav nedostatak informacija. Komisija je također navela da se dovršetak studije očekuje krajem 2012. i da će se konferencija održati u jesen 2012. kako bi se potaknula otvorena rasprava o rezultatima studije.

27. U tom kontekstu Komisija je tvrdila da „ne postoje dokazi da se sukob interesa može očekivati” na temelju dokumenata koji su joj dostupni. Komisija je navela da korisnici sredstava Komisije moraju poštovati glavna načela direktiva o javnoj nabavi. Osim toga, odluka o financiranju sadržava posebnu odredbu o sukobu interesa na koju je podnositelj pritužbe uputio u svojoj pritužbi. Uzimajući u obzir zabrinutost nekoliko skupina za zaštitu okoliša, Komisija je poduzela sljedeće dodatne mjere:

-Odlukom o financiranju zatražila je od njemačkih tijela da osnuju skupinu za praćenje. U pismu predsjednika Komisiji od 7. listopada 2011. potvrđena je transparentnost tog postupka.

-Na inzistiranje europskog koordinatora za unutarnje vodne putove, regionalne vlasti složile su se da će održati regionalnu konferenciju u jesen 2012.

28. Komisija je nadalje objasnila da su njemačka tijela RMD-u povjerila studiju, uzimajući u obzir njegovu stručnu vještinu i povijest, ali su njemačka tijela zadržala odgovornost za svaku konačnu odluku. Stoga bi svaku odluku koja proizlazi iz studije donijela nadležna tijela, a ne RMD. U tom kontekstu Komisija je uputila i na ugovor između savezne vlade, savezne zemlje Bavarske i RMD-a prema kojem RMD podliježe usmjeravanju i nadzoru savezne vlade i stoga je pod njezinom kontrolom. Naposljetku, Komisija je navela da je RMD dao javnu izjavu u skladu s kojom se odrekao svojeg prava na izgradnju hidroelektrane na predmetnom području i da će to učiniti samo na izričit zahtjev savezne vlade i savezne zemlje Bavarske.

29. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima smatrao da mjere na koje upućuje Komisija nisu prikladne za rješavanje očitog sukoba interesa.

30. Kad je riječ o skupini za praćenje, podnositelj pritužbe naveo je da prima opsežne, ali ponekad nepotpune informacije. Međutim, njezina je sposobnost kontrole provedbe studije ograničena s obzirom na to da je upravljačkoj skupini prepušteno da odluči hoće li prihvatiti njezine prijedloge. Podnositelj pritužbe naveo je i da ima samo ograničen pristup privremenim rezultatima studija i podacima iz studija. Nadalje, praćenje provedbe studije bilo je dugotrajno i složeno. Budući da nisu osigurana financijska sredstva za praćenje studije, bilo je nemoguće procijeniti vjerodostojnost i točnost svakog međukoraka. Zbog toga je skupina za praćenje morala jednostavno priznati mnoge rezultate bez prethodne provjere. U tim okolnostima, još je potrebnije izbjeći bilo kakvu pojavu pristranosti ili sukoba interesa. Podnositelj pritužbe ponovio je svoje stajalište da takav sukob postoji u ovom predmetu.

31. Kad je riječ o kontroli RMD-a koju provode nacionalna i regionalna tijela, podnositelj pritužbe istaknuo je da su se potonja tijela suočila s ograničenjima sličnima njegovima u pogledu stručnosti i radne snage te se stoga morala osloniti na podatke koje je dostavio RMD. Podnositelj pritužbe ponovno je naglasio važnost izbjegavanja pojave sukoba interesa.

32. Kad je riječ o odricanju RMD-a od njegova prava, podnositelj pritužbe potvrdio je da ga je ovjerio javni bilježnik. Međutim, bilo je vjerojatno da će njemačka tijela od RMD-a zatražiti da iskoristi svoje pravo. Nadalje, izjava nije bila pravno obvezujuća i korištenje prava na koncesiju RMD-a moglo se ograničiti samo na temelju ugovora. Sve dok nije bilo pravno obvezujućeg izuzeća, davanje prednosti varijanti kojom se podupire brana rijeke dalo bi znatnu gospodarsku prednost RMD-u.

33. Podnositelj pritužbe zaključio je da se objektivnost i vjerodostojnost studije mogu zajamčiti samo isključivanjem RMD-a iz sudjelovanja u studiji i ponovnim ocjenjivanjem svih njegovih nalaza od strane neovisnih stručnjaka.

34. U svojim daljnjim očitovanjima nevladina organizacija, pozivajući se na niz primjera, smatrala je da su činjenične informacije sadržane u mišljenju Komisije pogrešne iz više razloga.

35. Kad je riječ o skupini za praćenje, nevladina organizacija izjavila je da ne može osigurati neovisnost studije i njezinih rezultata. U tom je kontekstu nevladina organizacija navela da skupina za praćenje nije bila dovoljno ovlaštena pozvati stručnjake po svojem izboru. Nadalje, početni pristup upravljačke skupine da stručnjacima nadoknadi samo putne troškove, ali ne i druge troškove, iako je kasnije revidiran, bio je dokaz stava upravljačke skupine prema radu nadzorne skupine. Nevladina organizacija istaknula je i da postoje problemi s uključivanjem njezinih stajališta u privremene dokumente te s pristupom podacima i privremenim nalazima.

36. Kad je riječ o nadzoru nad RMD-om koji provode nacionalna i regionalna tijela, nevladina organizacija navela je da i savezna vlada i savezna zemlja Bavarska promiču hidroelektranu, što je vidljivo iz javnih izjava. Nadalje, prema navodima nevladine organizacije, informativna brošura koju su objavila nadležna tijela i kojom se promiče izgradnja brane bila je pristrana i sadržavala je jasno netočne informacije. Međutim, to je bilo u suprotnosti s odlukom njemačkog Bundestaga iz 2002., koji se jasno odlučio za razvoj rijeke bez predviđanja brana ili brana.

37. Prema nevladinoj organizaciji, izuzeće koje je RMD proglasio bilo je bezvrijedno s obzirom na to da je zahtjev za izgradnju hidroelektrane bio samo pitanje oblika.

38. Nevladina organizacija zaključila je da će planirana regionalna konferencija biti odlučujuća prilika za osiguravanje objektivnosti studije.

39. U svojim dodatnim primjedbama nevladina organizacija dostavila je „političku procjenu postupka i rezultata od 22. siječnja 2013.”. Osim što je ponovio stajališta iznesena u prethodnom dopisu, u biti je naveo da je sada postalo sigurno da se studija provodi jednostrano. Nevladina organizacija navela je i da nacionalna i regionalna tijela koja se bave pitanjima okoliša nisu bila uključena u studiju.

Rezultati uvida u spis Komisije

40. Tijekom inspekcije predstavnicima Ombudsmana predstavljena je tehnička dokumentacija o projektu koji financira Komisija i, konkretnije, dokumenti koji se odnose na pripremu i donošenje odluke Komisije o financiranju, naknadne izmjene te odluke i provedbu financiranog projekta. Službe Ombudsmana također su pregledale nacrt izvješća koji je predsjednik skupine za praćenje poslao Komisiji u prosincu 2012.

41. Predstavnicima pučkog pravobranitelja nadalje je prikazana korespondencija koju su Komisiji poslali podnositelj pritužbe i nevladina organizacija, kao i, među ostalim, novinski članak iz velikih njemačkih dnevnih novina u kojem se izvješćuje o odluci Bavarske da se ne odluči za razvojnu varijantu kojom se osigurava zaključavanje u odgovarajućem dijelu Dunava.

42. Naposljetku, pregledali su korespondenciju između Njemačke i Komisije u vezi s provedbom projekta, a posebno pitanje mogućeg sukoba interesa. Pregled korespondencije pokazao je da je Komisija pomno pratila rad skupine za praćenje.

43. U svojim očitovanjima na izvješće o inspekciji podnositelj pritužbe naveo je da nacrt izvješća predsjednika skupine za praćenje iz prosinca 2012. nije sadržavao potpunu analizu planova i procjena kojima je upravljao RMD, s obzirom na to da je potonje stavljeno na raspolaganje skupini za praćenje samo u prosincu 2012. Nadalje, podnositelj pritužbe istaknuo je da je 30. ožujka 2013. predsjednik podnio završno izvješće skupine za praćenje čiji je primjerak podnositelj pritužbe proslijedio Ombudsmanu. Podnositelj pritužbe naveo je da završno izvješće detaljno obuhvaća stajališta koja su udruge za zaštitu okoliša zauzele tijekom cijelog postupka. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je iz završnog izvješća jasno da su na studiju i njezine rezultate utjecali interesi koji podupiru određeni ishod. Podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana da uzme u obzir tu procjenu.

44. Podnositelj pritužbe dodao je da je odluka vlade Slobodne Države Bavarske da se ne odluči za zaključavanje privremene prirode i rezultat pritiska javnosti koji se nije mogao uvjeriti u vjerodostojnost izgradnje zaključavanja u pogledu plovidbenih, gospodarskih ili ekoloških aspekata. Međutim, nije se moglo reći da su planovi za izgradnju brave zauvijek napušteni.

Procjena Europskog ombudsmana

45. U tom se kontekstu Europski ombudsman poziva da odluči je li Komisija poduzela odgovarajuće mjere u pogledu sukoba interesa koji podnositelj pritužbe doživljava.

46. Kako bi se izbjegli nesporazumi, važno je podsjetiti da se člankom 228. Ugovora o funkcioniranju EU-a Europski ombudsman ovlašćuje da istraži moguće slučajeve nepravilnosti u djelovanju institucija, tijela, ureda i agencija Unije. Statutom Europskog ombudsmana izričito se predviđa da nijedno djelovanje bilo kojeg drugog tijela ili osobe ne može biti predmet pritužbe Europskom ombudsmanu. Europski ombudsman stoga nema ovlasti razmatrati pritužbe protiv drugih institucija ili tijela, uključujući nacionalna tijela. Stoga se ova Odluka odnosi isključivo na postupanje Komisije. Međutim, također je važno imati na umu da Komisija, kao sufinanciratelj projekta zajedno s njemačkim tijelima, ne snosi svu odgovornost za osiguravanje da u provedbi projekta ne dođe do sukoba interesa.

47. Ombudsman podsjeća da se odredbom o sukobu interesa sadržanom u odluci o financiranju predviđalo sljedeće:

Sukob interesa

1. Korisnik se obvezuje poduzeti sve potrebne mjere kako bi spriječio svaki rizik od sukoba interesa koji bi mogao utjecati na nepristranu i objektivnu provedbu djelovanja. Takav sukob interesa mogao bi nastati posebno zbog gospodarskog interesa, političke ili nacionalne pripadnosti, obiteljskih ili emocionalnih razloga ili bilo kojeg drugog zajedničkog interesa.

2. O svakoj situaciji koja predstavlja ili bi mogla dovesti do sukoba interesa tijekom provedbe djelovanja mora se bez odgode obavijestiti Komisiju u pisanom obliku. Korisnik se obvezuje poduzeti sve potrebne korake kako bi se ta situacija ispravila odjednom.

3. Komisija zadržava pravo provjeriti jesu li poduzete mjere primjerene i može zahtijevati da korisnik poduzme dodatne mjere, ako je to potrebno, u određenom roku.”

48. Stoga je cilj članka III.2.6. spriječiti određene sukobe interesa. U tu svrhu od korisnika se zahtijeva i. da spriječi svaki rizik od sukoba interesa i ii. da, u slučaju stvarnog ili mogućeg sukoba interesa, obavijesti Komisiju i poduzme potrebne korake za ispravljanje situacije. Kad je riječ o Komisiji, člankom III.2.6. ona se ovlašćuje i. za provjeru primjerenosti poduzetih mjera i ii. za zahtijevanje od korisnika da poduzme dodatne mjere.

49. U tom pravnom kontekstu Ombudsman treba ocijeniti primjerenost djelovanja Komisije u ovom predmetu.

50. Za početak, člankom III.2.6. ne predviđa se definicija „sukoba interesa”. Međutim, iz te odredbe jasno proizlazi da ona, osim stvarnih sukoba, obuhvaća i moguće sukobe („svaki rizik od sukoba interesa koji bi mogao utjecati na nepristranu i objektivnu provedbu djelovanja”; naglasak je dodan). Naposljetku i u skladu sa Smjernicama OECD-a za upravljanje sukobima interesa u javnoj službi [2] koje su široko priznate, ombudsmanica smatra da bi članak III.2.6. trebalo tumačiti tako da uključuje i očite sukobe interesa.

51. Nesporno je da RMD, s obzirom na svoja povijesna prava i pravni okvir kojim se uređuje njegovo poslovanje, ima poseban gospodarski položaj u pogledu razvoja dionice Dunava o kojoj je ovdje riječ. U tom pogledu podnositelj pritužbe uputio je na posebnu ulogu RMD-a u provedbi inačice koja je u konačnici odabrana, kao i na ugovorno pravo RMD-a da upotrebljava sve prikladne konstrukcije u Dunavu za proizvodnju električne energije. U tom kontekstu treba napomenuti da se u članku III.2.6. izričito upućuje na postojanje gospodarskog interesa kao okolnosti koja može dovesti do sukoba interesa.

52. Točno je da je Komisija istaknula određene institucionalne zaštitne mjere, kako je detaljno opisano u dopisu predsjednika, kao i odricanje RMD-a od njegova ugovornog prava. Iako se Ombudsman slaže sa stajalištem podnositelja pritužbe da se trenutačnim izuzećem ne bi moglo učinkovito isključiti da bi RMD iskoristio svoje ugovorno pravo, što bi pak moglo utjecati na način na koji provodi studiju, također smatra da su institucionalne zaštitne mjere takve da čine stvarni sukob interesa manje vjerojatnim. U tom je pogledu stupanj nadzora koji njemačka tijela provode nad RMD-om očito relevantan. To utvrđenje nije dovedeno u pitanje činjenicom da su, barem u jednom trenutku, njemačka tijela očito dala prednost varijanti C280, s obzirom na to da nije sporno da konačna odluka o odabiru mogućnosti razvoja u svakom slučaju nije s RMD-om.

53. Neovisno o tim razmatranjima, povjeravanje RMD-u odgovornosti za studiju, s obzirom na njegov poseban gospodarski položaj (vidjeti točku 51. ove presude), ipak može dovesti do očitog ili mogućeg sukoba interesa. Naime, u očima šire javnosti mogao bi se stvoriti dojam da bi RMD, bez obzira na činjenicu da u konačnici ne odlučuje o izboru mogućnosti razvoja, mogao pokušati utjecati na krajnjeg donositelja odluka na način koji bi mu omogućio da u potpunosti iskoristi svoj specifični gospodarski položaj. Taj bi se dojam mogao stvoriti unatoč profesionalnoj vještini i povijesnoj ulozi RMD-a koje je Komisija navela u svojem mišljenju. Ombudsman stoga smatra da bi imenovanje RMD-a moglo dovesti do rizika od sukoba interesa, kako je navedeno u članku III.2.6.

54. Budući da je Komisija propisno obaviještena o imenovanju RMD-a, središnje je pitanje je li Komisija, u skladu sa svojim obvezama na temelju članka III.2.6., poduzela odgovarajuće mjere.

55. Komisija je u svojem mišljenju uputila na svoju ustrajnost u osnivanju skupine za praćenje i održavanju regionalne konferencije u tom pogledu. Ombudsmanica će stoga naizmjence razmotriti obje mjere u nastavku.

56. Kad je riječ o skupini za praćenje, Ombudsman podsjeća da je podnositelj pritužbe u svojim primjedbama na izvješće o inspekciji pridao posebnu važnost završnom izvješću skupine za praćenje koje je smatrao objektivnim. Pri razmatranju primjerenosti osnivanja skupine za praćenje kako bi se ograničio rizik od sukoba interesa, Ombudsman će se stoga usredotočiti na to izvješće.

57. Završno izvješće podijeljeno je u pet dijelova. Dio A. sadrži izvješće predsjednika. dijelovi od B. do D. sadržavaju mišljenja predstavnika i. udruga za zaštitu okoliša; ii. trgovinska udruženja; i iii. akcijske skupine građana, dok se dio E. sastoji od dokumenata priloženih izvješću. S obzirom na razilaženja u mišljenjima navedenih predstavnika, ombudsmanica smatra da je primjereno usredotočiti svoju analizu na izvješće predsjedatelja. Usput napominje da je podnositelj pritužbe naglasio svoje povjerenje u rad predsjednika.

58. U izvješću predsjednika detaljno se bilježe različiti održani sastanci i teme o kojima se raspravljalo. Na općoj razini predsjednik navodi da su brojni sastanci tijekom projekta omogućili članovima skupine za praćenje dobivanje opsežnih i opsežnih informacija. Dodaje da su pisani i elektronički dokumenti rezultirali "dobrom razinom informacija". Prema izvješću predsjednika, članovi skupine za praćenje mogli su, na primjer, znatno doprinijeti uravnoteženom predstavljanju različitih interesa u informativnoj brošuri o različitim varijantama razvoja.

59. Izvješće predsjednika završava odjeljkom pod naslovom „Procjena postupka praćenja”. S obzirom na određene kritike iznesene tijekom postupka praćenja (na primjer, zakašnjelo pružanje informacija i složenost postupka), predsjednik napominje i da je osnivanje skupine za praćenje dovelo do znatnih poboljšanja u sudjelovanju udruga u tom pogledu. Predsjednik posebno ističe sudjelovanje udruga u otvorenom procesu od rane faze i ii. visoku razinu sudjelovanja, što je uključivalo, primjerice, intenzivne dijaloge i, u konačnici, stavljanje na raspolaganje podataka koji su Skupini za praćenje omogućili samostalno praćenje različitih faza. Što se tiče potonjeg aspekta, predsjednik priznaje da je taj proces bio "djelomično težak". Osim toga, predsjednik skreće pozornost i na određena ograničenja u radu skupine za praćenje. U tom pogledu posebno upućuje na i. velika ulaganja u smislu vremena koje je potrebno sudionicima; ii. činjenicu da su se u nekim slučajevima složeni pregovori pokazali potrebnima prije pružanja traženih informacija; i iii. potrebu za optimizacijom mogućnosti uključivanja vanjskih stručnjaka kako bi se zamijenili ograničeni kapaciteti skupine za praćenje za procjenu vrlo složenih procesa. Predsjednik je također istaknuo iv. da je potpuna transparentnost i razumijevanje vrlo zahtjevnih znanstvenih procesa gotovo nemoguće postići te je naglasio potrebu za određenim stupnjem povjerenja u vježbu. Dodao je da je taj problem utjecao na rad Promatračke skupine, s obzirom na to da su predstavnici udruga za zaštitu okoliša načelno neodobravali ulogu RMD-a tijekom cijelog projekta.

60. Ombudsmanica na temelju izvješća predsjednika razumije da je, unatoč određenim prethodno navedenim poteškoćama, u projektu sudjelovala skupina za praćenje. Točno je da je sam podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima skrenuo pozornost na konkretne probleme s kojima se susreo u radu skupine za praćenje, kao i na složenost postupka i nemogućnost kontrole svakog njegova aspekta. Međutim, Ombudsman također uzima u obzir da predsjednik, osim što je ponovio različita stajališta o sudjelovanju različitih aktera u istraživanju i razvoju, nije izvijestio ni o kakvim posebnim problemima koji proizlaze iz rizika od sukoba interesa. Umjesto toga, predsjednik ukazuje na određene sustavne probleme u radu skupine za praćenje koji kao takvi ne proizlaze iz sudjelovanja RMD-a. Nadalje, u izvješću predsjednika ništa ne upućuje na to da bi uloga RMD-a utjecala na sadržajni ishod studije, kako je predložio podnositelj pritužbe.

61. Kad je riječ o regionalnoj konferenciji na koju upućuje Komisija, ombudsmanica smatra da je to pridonijelo otvaranju sudjelovanja u procesu širem krugu zainteresiranih strana i smanjenju vjerojatnosti da će projektom dominirati jedinstveni interes.

62. S obzirom na te nalaze ombudsmanica smatra da je ustrajanje Komisije na osnivanju skupine za praćenje i održavanju regionalne konferencije predstavljalo odgovarajuće mjere za rješavanje rizika od sukoba interesa. Naposljetku, važno je napomenuti da je, kako je potvrđeno nalazima pretrage, Komisija pomno pratila cijeli postupak.

63. Ombudsmanica stoga smatra da je Komisija poduzela odgovarajuće mjere i pratila njihovu provedbu u ovom predmetu. Iz toga slijedi da se tvrdnja podnositelja pritužbe ne može održati. Stoga se ni taj zahtjev ne može prihvatiti.

B. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi ombudsmanica je zaključuje sljedećim zaključkom:

Nije bilo nepravilnosti u djelovanju Komisije.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

 

Emily O´Reilly

Sastavljeno u Strasbourgu 19. prosinca 2013.

---

[1] "Ausschreibungsfreie Kooperation des Bundes mit der RMD" u njemačkom izvorniku.

[2] Smjernice OECD-a za upravljanje sukobima interesa u javnoj službi (dostupno na: http://www.oecd.org/gov/ethics/48994419.pdf) sadržava sljedeću definiciju „sukoba interesa”:

(i) Stvarni sukob interesa postoji ako postoji sukob između javne dužnosti javnog dužnosnika i njegovih privatnih interesa, primjerice ako javni službenik ima privatne interese koji bi mogli neprimjereno utjecati na izvršavanje njegovih službenih dužnosti i odgovornosti.

ii. Može se reći da očigledan sukob interesa postoji ako, unatoč činjenici da ne postoji stvarni sukob interesa, postoji dojam da bi privatni interesi javnog dužnosnika mogli neprimjereno utjecati na izvršavanje njegovih dužnosti.

iii. Potencijalni sukob nastaje kada javni dužnosnik ima privatne interese koji su takvi da bi do sukoba interesa došlo ako bi se dužnosnik u budućnosti uključio u relevantne službene odgovornosti.