SMJEŠTAJ

Pritužba 2166/2008/WP:

1. Ova istraga na vlastitu inicijativu temelji se na pritužbi koju je podnio profesor B., znanstvenik turskog državljanstva (pritužba 2166/2008/WP). Europski ured za odabir osoblja (EPSO) objavio je 28. svibnja 2008. na svojim internetskim stranicama pozive na iskaz interesa za radna mjesta privremenog osoblja u novoosnovanoj Izvršnoj agenciji Europskog istraživačkog vijeća (ERCEA) i Izvršnoj agenciji za istraživanje (REA). Profesor B. odlučio je sudjelovati u postupku odabira privremenog osoblja koje će zaposliti ERCEA. Rok za podnošenje prijava bio je 18. lipnja 2008.

2. Postupak odabira prvotno je bio ograničen na državljane država članica EU-a. Međutim, naknadno je proširen na državljane „partnerskih zemalja FP7”, odnosno partnerskih država u okviru Sedmog okvirnog programa EU-a za istraživanje i razvoj [1]. Turska spada u tu skupinu zemalja.

3. Pri pripremi prijave profesor B. istaknuo je da kandidati moraju tečno govoriti engleski jezik, ali i drugi službeni jezik Europske unije (EU). Profesor B. smatrao je da je taj zahtjev neizravno diskriminirajući jer se čini da pogoduje državljanima država članica EU-a. Dodao je odgovarajuću bilješku svojoj prijavi.

4. Neko vrijeme nakon što je podnio prijavu, profesor B. obaviješten je da ne ispunjava uvjete za sudjelovanje u natječaju. U međuvremenu je promijenjen zahtjev u pogledu državljanstva te su se mogli prijaviti samo državljani država članica EU-a. Profesor B. obratio se Europskom ombudsmanu tvrdeći da je ta odluka pogrešna i diskriminirajuća.

Istraga na vlastitu inicijativu OI/2/2008/(WP)VIK:

5. Nakon razmatranja navedene pritužbe ombudsmanica je utvrdila da profesor B. nije građanin EU-a niti boravi u državi članici EU-a. U skladu s člankom 228. Ugovora o funkcioniranju Europske unije profesor B. stoga nije bio ovlašten podnijeti pritužbu Europskom ombudsmanu. Ombudsman stoga nije mogao pokrenuti istragu o svojoj pritužbi kao takvoj. Međutim, smatrao je da se pritužba odnosi na ozbiljno pitanje, koje se također odnosi na postupak odabira članova privremenog osoblja REA-e. Ombudsmanica je stoga odlučila pokrenuti ovu istragu na vlastitu inicijativu o pitanjima koja su istaknuta u pritužbi.

PODODJELJAK-MATTER OVDJE-INITIVATIVNE UPITNOSTI

6. Ombudsmanica je utvrdila sljedeća pitanja:

1. Odluka o ukidanju mogućnosti da se državljani partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa prijave za radna mjesta za privremene djelatnike u ERCEA-i i REA-i bila je potencijalno pogrešna i diskriminirajuća.
2. Činilo se da kandidatima na koje se odnosi ta odluka nisu dostavljena objašnjenja za tu odluku i da im nije ponuđena isprika.
3. Zahtjev da kandidati moraju moći govoriti drugi službeni jezik EU-a potencijalno je diskriminirajući jer se njime daje prednost državljanima država članica EU-a.

INQUIRY

7. Ombudsman je 12. rujna 2008. pokrenuo istragu na vlastitu inicijativu. Zatražio je od EPSO-a da dostavi mišljenje o navedenim pitanjima.

8. Dopisom od 24. rujna 2008. EPSO je obavijestio Ombudsmana da su predmetni postupci odabira u nadležnosti Europske komisije i da je EPSO pružao samo logističku potporu. EPSO je naveo da je stoga dopis Europskog ombudsmana proslijedio Komisiji.

9. Komisija je 29. rujna 2008. obavijestila Ombudsmana da je doista nadležna za rješavanje tog pitanja.

10. Komisija je svoje mišljenje dala 20. siječnja 2009. Mišljenje je proslijeđeno profesoru B na očitovanje. Od njega nisu primljene nikakve primjedbe.

11. Ombudsmanica je 20. listopada 2009. pokrenula dodatne istrage. Zatražio je od Komisije da pojasni određene aspekte predmeta. Komisija je 11. ožujka 2010. poslala svoj odgovor. Taj je odgovor proslijeđen profesoru B., koji nije podnio primjedbe.

OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI

A. Što se tiče prvog pitanja

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

12. Profesor B. tvrdio je da je odluka Komisije da isključi kandidate iz partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa, a posebno iz Turske, pogrešna i diskriminirajuća. Tvrdio je da taj pristup ometa napredak znanosti u Europi. Profesor B. istaknuo je da Turska svake godine doprinosi programu FP7 s 1,5 milijuna EUR i da je stoga neshvatljivo zašto bi se turski znanstvenici mogli isključiti iz postupka odabira. Prema njegovu mišljenju, turski znanstvenici imali su "inherentno pravo" da se prijave za radna mjesta koja se odnose na evaluaciju projekata podnesenih u okviru programa FP7.

13. Komisija je u svojem mišljenju objasnila da su ERCEA i REA osnovane njezinom Odlukom od 14. prosinca 2007.[2]. Tijekom prvog dijela 2008. uspostavljeni su potrebni postupci za početak zapošljavanja osoblja za te agencije, u skladu s planovima radnih mjesta koje je odobrilo proračunsko tijelo. Kada su pozivi na iskaz interesa za radna mjesta članova privremenog osoblja u ERCEA-i i REA-i objavljeni na internetskim stranicama EPSO-a, postupci odabira bili su ograničeni samo na državljane država članica EU-a.

14. Na prijedlog norveške misije ti su pozivi na iskaz interesa 5. lipnja 2008. prošireni kako bi obuhvatili podnositelje zahtjeva iz partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa (Island, Lihtenštajn, Norveška, Izrael, Švicarska, Albanija, Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Srbija i Turska). Rok za podnošenje prijava produljen je do 25. lipnja 2008.

15. Međutim, nakon daljnjih internih rasprava o operativnim posljedicama produljenja poziva na iskaz interesa na koji je odgovorio profesor B., navedeni je poziv otkazan 24. lipnja 2008. Podnositeljima zahtjeva poslana je poruka e-pošte u kojoj su obaviješteni o otkazivanju. Poziv koji se odnosio na REA-u također je otkazan.

16. Pozivi su ponovno objavljeni 15. srpnja 2008. samo za državljane država članica EU-a, a rok za podnošenje prijava određen je za 14. kolovoza 2008. Još 15. srpnja 2008. prethodni tužitelji i osobe koje su pisale na opće poštanske sandučiće obaviješteni su elektroničkom poštom o novoj objavi.

17. Komisija je tvrdila da pozivi koji se odnose na radna mjesta privremenog osoblja, bilo u Komisiji ili njezinim izvršnim agencijama, podliježu Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica („Uvjeti zaposlenja ostalih službenika”). U skladu s člankom 12. stavkom 2. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, takvi su pozivi otvoreni samo državljanima država članica EU-a. Međutim, Komisija je napomenula da se, iznimno, pozivi mogu otvoriti državljanima drugih država prema odluci tijela za imenovanje.

18. Komisija je istaknula da općenito postoje opravdani razlozi za otvaranje poziva državama koje doprinose proračunu programa kojima se upravlja. Međutim, to obrazloženje ne bi smjelo zasjeniti činjenicu da partnerske zemlje Sedmog okvirnog programa nisu ravnopravne s državama članicama EU-a. Koristi za te zemlje usmjerene su na rezultate ostvarene programom FP7, a ne na upravljanje njime. U prilog toj izjavi Komisija je, primjerice, napomenula da partnerske zemlje Sedmog okvirnog programa sudjeluju u programskim odborima Sedmog okvirnog programa bez prava glasa.

19. Komisija je nadalje dodala da, unatoč argumentima u prilog proširenju predmetnih poziva, delegiranje nekih njezinih ovlasti izvršnim agencijama radi provedbe programa FP7 podrazumijeva niz operativnih posljedica. To je posljedica pravnih i administrativnih uvjeta, zbog kojih je bilo teško uključiti državljane trećih zemalja. Konkretno, smatralo se vjerojatnim da će kandidati iz država koje nisu članice EU-a morati proći posebne sigurnosne provjere koje bi, kako bi bile u skladu sa zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka, nužno podrazumijevale kašnjenje u postupku odabira. Iako su nadležne službe pokušale dati sve od sebe, pokazalo se nemogućim pravodobno riješiti sva relevantna pitanja i zadržati mogućnost da se postupci zapošljavanja dovrše na zadovoljavajući način i u razumnom roku. Komisija je u tom kontekstu naglasila da je prijeko potrebno pokrenuti agencije. Dodao je da je zbog toga odlučio otkazati pozive i objaviti nove koji su bili ograničeni na državljane država članica EU-a.

20. Nakon što je pažljivo analizirao navedene argumente, Ombudsmanica je smatrala da su potrebne daljnje istrage. Stoga je Komisiji uputio sljedeće pitanje:

„Komisija je tvrdila da je isključenje kandidata iz trećih zemalja potrebno kako bi se osiguralo da relevantne agencije mogu početi djelovati što je prije moguće. Međutim, Ombudsmanica napominje da je rok za podnošenje prijava u okviru izvornih poziva bio 25. lipnja 2008., dok su prijave u okviru novih poziva trebale biti podnesene do 14. kolovoza 2008., tj. gotovo dva mjeseca kasnije. S obzirom na to da je pristup koji je primijenila Komisija sam po sebi odgodio postupke zapošljavanja, može li Komisija navesti zašto ipak smatra da je isključenje kandidata iz trećih zemalja potrebno kako bi se osiguralo pravodobno zapošljavanje u pogledu predmetnih radnih mjesta? Može li Komisija navesti i koliko se kandidata iz zemalja koje nisu članice EU-a prijavilo na prvotne pozive?”

21. Komisija je u svojem odgovoru navela da su se novom objavom postupci zapošljavanja doista odgodili za gotovo dva mjeseca. U tom je kontekstu ponovio da je njegova Uprava za sigurnost smatrala da bi bilo ključno pregledati sve kandidate iz trećih zemalja koji su uvršteni na popis uspješnih kandidata prije nego što se mogu ponuditi radna mjesta. Činjenica provođenja dodatne sigurnosne provjere takvih kandidata morala bi se navesti u pozivima, koji su, međutim, u to vrijeme već bili objavljeni. Osim toga, trebalo bi se savjetovati i s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka (EDPS) o naknadnoj obradi osobnih podataka. Komisija smatra da bi takvo savjetovanje trajalo nekoliko mjeseci i ugrozilo vrijeme zapošljavanja. Komisija je napomenula da se kašnjenje uzrokovano otkazivanjem i ponovnim objavljivanjem poziva "smatralo kraćim".

22. Komisija je dodala da su se u relevantnom trenutku odvijale detaljne interne rasprave između različitih službi Komisije. Posebno je izražena zabrinutost da bi otvaranje poziva državljanima trećih zemalja moglo stvoriti presedan u području politike EU-a u kojem se nastavljaju rasprave o pridruživanju drugih zemalja programima EU-a.

23. S obzirom na navedeno i kako bi se odgovorilo na potrebu za brzim zapošljavanjem, Komisija je odlučila otkazati i ponovno objaviti predmetne pozive.

24. U odgovoru na pitanje Europskog ombudsmana o broju predmetnih osoba Komisija je navela da je u trenutku otkazivanja početnih poziva podneseno 5328 zahtjeva, od kojih je 46 bilo iz državljana zemalja koje nisu članice EU-a. Tih 46 prijava podnijelo je ukupno 27 kandidata. Međutim, mjera zatvaranja poziva državljanima trećih zemalja odnosila se samo na 21 kandidata jer su preostale prijave u svakom slučaju bile neprihvatljive.

Procjena Europskog ombudsmana

25. Profesor B. tvrdio je da je odluka Komisije o ukidanju mogućnosti državljana partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa da se prijave za predmetna radna mjesta za privremene djelatnike bila i. pogrešna i ii. diskriminirajuća. Ombudsmanica će stoga u nastavku analizirati ta dva aspekta.

Kad je riječ o prethodnoj točki i.:

26. Člankom 12. stavkom 2. točkom (a) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika predviđa se da se „član privremenog osoblja može zaposliti samo pod uvjetom da je državljanin jedne od država članica Zajednica, osim ako je odobrena iznimka”.

27. U ovom je slučaju Komisija prvotno ograničila pozive na iskaz interesa za radna mjesta članova privremenog osoblja u ERCEA-i i REA-i na državljane država članica Unije. Prema mišljenju Ombudsmana, člankom 12. stavkom 2. točkom (a) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije Komisija je ovlaštena djelovati na taj način.

28. Profesor B. tvrdio je da Turska doprinosi znatnom iznosu novca proračunu Sedmog okvirnog programa. Prema njegovu mišljenju, turski državljani stoga su imali neotuđivo pravo prijaviti se za radna mjesta povezana s evaluacijom projekata u okviru tog programa. Međutim, kao što je to Komisija pravilno istaknula, člankom 12. stavkom 2. točkom (a) Uvjeta zaposlenja predviđa se da su takvi pozivi u pravilu otvoreni samo državljanima država članica EU-a . Komisija stoga nije bila obvezna proširiti te pozive na državljane partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa.

29. Međutim, člankom 12. stavkom 2. točkom (a) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika dopuštaju se iznimke od prethodno navedenog općeg pravila prihvatljivosti. Doprinosi partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa očigledno su čimbenik koji se može uzeti u obzir u tom kontekstu. Komisija je potvrdila da postoje opravdani razlozi za otvaranje poziva državama koje doprinose proračunu programa kojima se upravlja. Stoga je razumljiva odluka Komisije da pozive, koji su prvotno bili ograničeni na državljane EU-a, otvori državljanima partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa, uključujući Tursku.

30. Međutim, valja istaknuti da Ombudsman ne mora ispitati prvotnu odluku da se predmetni pozivi ograniče na državljane Unije ili njihovo naknadno proširenje na državljane partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa. Ono što treba ispitati jest je li odluka Komisije da povuče mogućnost da državljani partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa podnesu zahtjev, odnosno njezina odluka da opozove svoju prethodnu odluku o otvaranju relevantnih poziva državljanima partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa, bila opravdana i u skladu s načelima dobre uprave.

31. U prilog svojem pristupu Komisija se pozvala na administrativna i vremenska ograničenja povezana s postupkom zapošljavanja. Komisija je tvrdila da je morala osigurati da ERCEA i REA što prije počnu funkcionirati. Državljani trećih zemalja morali bi proći sigurnosnu provjeru, što bi zahtijevalo savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u pogledu obrade osobnih podataka. Stoga se Komisija bojala da bi nastavak izmijenjenih poziva na podnošenje prijedloga, čime bi se kandidatima iz partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa omogućilo sudjelovanje, odgodio i ugrozio pravovremeni dovršetak postupaka odabira. Komisija je tvrdila da je zbog toga odlučila otkazati pozive i objaviti nove koji su bili ograničeni na državljane EU-a.

32. Ombudsmanica taj argument ne smatra uvjerljivim.

33. Kao što je već prethodno navedeno, odluka Komisije da otkaže izmijenjene pozive i objavi nove dovela je do kašnjenja od gotovo dva mjeseca. Komisija u biti tvrdi da bi kašnjenje do kojeg bi došlo prihvaćanjem kandidata iz partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa bilo još dulje. Ombudsman očito nije u mogućnosti provjeriti tu izjavu. Međutim, u tom bi kontekstu trebalo iznijeti tri primjedbe. Prvo, u svojem odgovoru na posebno pitanje o pitanju koje mu je postavio Ombudsman, Komisija je navela da se kašnjenje uzrokovano otkazivanjem i ponovnim objavljivanjem poziva "smatralo kraćim". Čini se da to upućuje na to da Komisija nije provela nikakve konkretne provjere u pogledu trajanja kašnjenja. Kao drugo, iz informacija koje je dostavila Komisija proizlazi da je broj kandidata koji su državljani partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa bio minimalan u usporedbi s kandidatima koji su bili državljani Unije. Također je pošteno pretpostaviti da na kraju ne bi bilo zadržano svih 21 kandidata iz partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa, čije su prijave bile prihvatljive. Stoga se ne može isključiti da su sigurnosna provjera i savjetovanja s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka o obradi osobnih podataka mogli biti dovršeni prilično brzo. Kao treće, profesor B. istaknuo je, a da mu Komisija nije proturječila, da je već radio kao znanstveni stručnjak za Komisiju. Ombudsmanica se stoga pita zašto bi podnositelj pritužbe morao proći sigurnosnu provjeru.

34. Komisija je tvrdila i da bi prihvaćanje podnositelja zahtjeva iz zemalja Sedmog okvirnog programa moglo stvoriti presedan u području politike EU-a u kojem se nastavljaju rasprave o pridruživanju drugih zemalja programima EU-a. Ombudsmanica ima određene dvojbe u pogledu toga je li riječ o valjanom argumentu s obzirom na to da sama Komisija prihvaća da su općenito postojali opravdani razlozi za otvaranje poziva državama koje doprinose proračunu programa kojima se upravlja.

35. Međutim, Ombudsman smatra da ne treba provjeravati mogu li razlozi koje je iznijela Komisija doista opravdati isključenje kandidata iz partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa. Ombudsmanica zapravo smatra da su svi ti razlozi trebali biti razmotreni prije nego što je Komisija 5. lipnja 2008. odlučila otvoriti relevantne pozive za nacionalne pozive iz partnerskih zemalja programa FP7. Očito nije dobra upravna praksa prvo donijeti odluku, a tek onda ispitati moguće negativne posljedice do kojih bi to moglo dovesti. Da je Komisija, nakon što je pravilno ispitala sva relevantna razmatranja, zaključila da bi proširenje relevantnih poziva na državljane partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa imalo negativne posljedice koje je navela u svojem mišljenju, vjerojatno ne bi otvorila pozive tim osobama. Stoga je mogla lako izbjeći probleme koji proizlaze iz njezine Odluke od 5. lipnja 2008. Europski ombudsman smatra da građani ne smiju postati žrtve pretjerano neugodnih odluka koje donose uprave.

36. S obzirom na prethodno navedeno, odluka Komisije da povuče mogućnost podnošenja zahtjeva za državljane partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa, koja je uspostavljena njezinom odlukom od 5. lipnja 2008., mogla bi biti opravdana samo ako postoje imperativni razlozi koji zahtijevaju poduzimanje tog koraka. Da je Komisija nedvojbeno dokazala da bi bilo nemoguće omogućiti kandidatima iz partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa da sudjeluju u pozivima i brzo pokrenu agencije, ombudsmanica bi mogla zaključiti da je predmetna odluka opravdana. Međutim, kako je prethodno objašnjeno, Komisija nije dostavila jasne i uvjerljive dokaze ili argumente kojima bi dokazala da je to doista bio slučaj.

37. U tim okolnostima i u nedostatku uvjerljivog opravdanja ombudsmanica zaključuje da je odluka Komisije da povuče mogućnost da državljani partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa podnesu zahtjev, odnosno njezina odluka da opozove svoju prethodnu odluku o otvaranju relevantnih poziva državljanima partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa, predstavljala nepravilnost u postupanju. U nastavku će biti iznesena kritična primjedba.

Kad je riječ o prethodnoj točki ii.:

38. Kad je riječ o navodnoj diskriminatornoj prirodi odluke Komisije o ukidanju mogućnosti da državljani partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa podnesu zahtjev za radna mjesta privremenog osoblja u ERCEA-i i REA-i, Ombudsman podsjeća da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, do diskriminacije dolazi ako se u istovjetnim ili usporedivim situacijama postupa na nejednak način i ako to nejednako postupanje nije objektivno opravdano.

39. Međutim, člankom 12. stavkom 2. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika jasno se omogućuje da se prema državljanima trećih zemalja postupa drukčije nego prema državljanima EU-a kad je riječ o pristupu radnim mjestima privremenog osoblja. U tim se okolnostima u ovom slučaju ne može utvrditi nikakva diskriminacija.

B. Što se tiče drugog pitanja

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

40. Profesor B. tvrdio je da tužiteljima na koje se odnosi Komisijina odluka nisu dostavljena objašnjenja i da im nije ponuđena isprika.

41. Komisija je istaknula da je 24. lipnja 2008., kada su poništeni prvotni pozivi za ERCEA-u i REA-u, na EPSO-ovu web-mjestu objavljena obavijest. Komisija se u ovoj obavijesti ispričala zbog prouzročenih neugodnosti. Kandidatima koji su se prijavili za radno mjesto u REA-i poslana je i e-poruka u kojoj je ponovljena isprika, dok je ERCEA radije čekala prije slanja e-poruka kako bi odlučila o praktičnim aspektima ponovnog otvaranja poziva.

42. Komisija je nadalje napomenula da je u trenutku objave nove objave 15. srpnja 2008. svaki kandidat (uključujući one iz partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa) koji se prijavio na temelju izmijenjenih poziva primio e-poruku. U e-porukama koje su poslane kandidatima koji su registrirani kao državljani trećih zemalja navedeno je da bi trebali provjeriti uvjete poziva. Naposljetku, Komisija je objasnila da je svakom objavljenom profilu dodano dodatno pojašnjenje.

43. Komisija se u svojem mišljenju ispričala zbog neugodnosti prouzročenih kandidatima na koje se odnosi odluka o ukidanju mogućnosti da se državljani partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa prijave za radna mjesta privremenog osoblja u ERCEA-i i REA-i. Nadalje, izrazio je žaljenje zbog toga što kandidatima na koje se odnosi ova odluka nije ponuđena ranija isprika.

44. U okviru svojih daljnjih istraga Ombudsman je također zatražio od Komisije da odgovori na sljedeće pitanje:

Ombudsmanica smatra da Komisija nije morala navesti razloge za svoju prvotnu odluku o ograničavanju predmetnih poziva na državljane EU-a. Međutim, ovaj se predmet odnosi na situaciju u kojoj su državljani trećih zemalja naknadno prihvaćeni, u kojoj se primjenjivao barem jedan takav državljanin treće zemlje i u kojoj je Komisija zatim odlučila ponovno promijeniti svoje stajalište i ograničiti dotična radna mjesta na državljane Unije. U tom kontekstu, može li Komisija objasniti zašto nije obavijestila kandidate o razlozima svoje odluke i zašto, osim što se općenito ispričala za prouzročene neugodnosti, kandidatima iz trećih zemalja koji su se prijavili, ali koji više nisu ispunjavali uvjete zbog odluke Komisije, nije ponuđena posebna isprika?

45. Komisija je u svojem odgovoru istaknula da bi svakome tko ju je zatražio odmah ponudila dodatne informacije o razlozima svoje odluke. Međutim, u ovom slučaju nitko nije zatražio takve informacije od Komisije ili EPSO-a prije nego što se obratio Ombudsmanu.

46. Kad je riječ o pitanju Ombudsmana zašto Komisija nije pružila posebnu ispriku kandidatima iz zemalja koje nisu članice EU-a, institucija je izrazila žaljenje zbog toga što kandidatima čije su prijave vjerojatno postale neprihvatljive odlukom o ponovnom objavljivanju poziva nije ponuđena takva posebna isprika. Komisija je napomenula da je u to vrijeme bilo potrebno brzo riješiti to pitanje. Nažalost, u nastojanju da se poziv brzo ponovno objavi, nije riješeno pitanje slanja određene isprike s razlozima otkazivanja poziva.

47. Komisija se ispričala profesoru B. jer u tom trenutku nije obrazložila svoju odluku. Istaknuo je da će nastojati izbjeći slične situacije u budućnosti.

Procjena Europskog ombudsmana

48. Tijekom istrage Komisija je dostavila preslike informacija poslanih tužiteljima kada je otkazala prvotne pozive i kada je nakon toga ponovno pokrenula nove pozive. Kada su objavljeni novi pozivi na podnošenje prijedloga za ERCEA-u i REA-u, Komisija je jasno obavijestila kandidate da „kako bi ispunjavali uvjete za ovaj poziv, [podnositelj zahtjeva] mora biti državljanin države članice Europske unije”. Međutim, Komisija nije pružila objašnjenja o tome zašto su prethodni pozivi otkazani i zašto su izmijenjeni uvjeti prihvatljivosti koji se odnose na državljanstvo podnositelja zahtjeva.

49. Načela dobre uprave zahtijevaju od uprave da građanima pruži precizne razloge za sve odluke koje donese, a koje bi mogle utjecati na njih [3]. Kako je prethodno navedeno, u ovom slučaju Komisija nije obrazložila svoju odluku o izmjeni uvjeta prihvatljivosti. Institucija je samo obavijestila dotične osobe o relevantnoj promjeni. Ombudsman posebno ne razumije zašto Komisija nije uključila takvo objašnjenje u e-poruke poslane podnositeljima zahtjeva izvan EU-a, s obzirom na to da su to bile osobe na koje je promjena izravno utjecala. Također bi bilo uljudno da Komisija u tom kontekstu pruži jasnu ispriku.

50. Međutim, tijekom istrage Ombudsmana Komisija je priznala da nije poslala posebnu ispriku podnositeljima zahtjeva izvan EU-a s razlozima za otkazivanje poziva. Ispričava se zbog tog propusta i u tom se kontekstu posebno ispričava profesoru B. Osim toga, institucija je objasnila razloge svojeg pristupa i obvezala se izbjeći slične situacije u budućnosti. S obzirom na navedeno i uzimajući u obzir da su od relevantnih događaja protekle dvije godine, Ombudsmanica smatra da nisu potrebne daljnje istrage u vezi s tim aspektom predmeta.

C. Što se tiče trećeg pitanja

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

51. Profesor B. osporavao je zahtjev da kandidati moraju moći govoriti drugi službeni jezik EU-a i tvrdio da je taj zahtjev diskriminirajući jer se njime daje prednost državljanima država članica EU-a.

52. Komisija je istaknula da je zahtjev da se govore dva službena jezika EU-a zahtjev utvrđen u Pravilniku o osoblju i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika te da ne postoji mogućnost odstupanja od tog zahtjeva.

Procjena Europskog ombudsmana

53. Člankom 12. stavkom 2. točkom (e) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika predviđa se da se član privremenog osoblja može zaposliti samo pod uvjetom da „dokaže temeljito znanje jednog od jezika Zajednica i zadovoljavajuće znanje drugog jezika Zajednica u mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje njegovih dužnosti.”

54. Kao što je to istaknula Komisija, zahtjev za temeljito ili zadovoljavajuće znanje najmanje dvaju službenih jezika Unije zakonski je zahtjev koji ne podliježe odstupanjima. Ombudsmanica stoga smatra da nije moguće utvrditi nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta predmeta.

D. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećom kritičkom napomenom:

Dobra upravna praksa zahtijeva da institucija prije donošenja odluke na odgovarajući način ispita negativne posljedice do kojih bi mogla dovesti. U ovom slučaju, nakon što je prvotno ograničila pozive za privremeno osoblje u ERCEA-i i REA-i na državljane Unije, Komisija je prihvatila podnositelje zahtjeva iz partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa a da nije pravilno ispitala posljedice. Stoga njegova naknadna odluka o isključenju kandidata iz partnerskih zemalja Sedmog okvirnog programa iz navedenih poziva predstavlja nepravilnost u postupanju s obzirom na nepostojanje jasnih i uvjerljivih dokaza ili argumenata kojima bi se dokazalo da se ta odluka morala donijeti iz nužnih razloga.

Profesor B. i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 10. kolovoza 2010.

---

[1] Više informacija o Sedmom okvirnom programu EU-a (FP7) za istraživanje i tehnološki razvoj dostupno je na: http://cordis.europa.eu/fp7

[2] Odluka Komisije br. 2008/46/EZ od 14. prosinca 2007. o osnivanju "Izvršne agencije Europskog istraživačkog vijeća" za upravljanje posebnim programom "Ideje" u području pionirskih istraživanja u primjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 58/2003

[3] Članak 18. (Obveza navođenja razloga za odluke), Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja, dostupan na: www.ombudsman.europa.eu