SMJEŠTAJ KOMPLAINATA

1. U skladu s člankom 25. Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge [1], Komisija bi trebala periodično preispitivati funkcioniranje telekomunikacijskog tržišta i izvješćivati Europski parlament i Vijeće.

2. Dana 11. travnja 2008. francuski mobilni operater pisao je Komisiji u vezi s 13. izvješćem o napretku jedinstvenog europskog tržišta elektroničkih komunikacija 2007. Zatražila je od Komisije da ispravi informacije navedene u prethodnom izvješću navodeći da nalazi Komisije ne odražavaju njezine mobilne tarife.

3. Komisija je 25. ožujka 2009. objavila 14. izvješće o napretku jedinstvenog europskog tržišta elektroničkih komunikacija 2008. („14. ^{izvješće”).} Komisija je svojoj objavi 14. izvješća priložila sljedeće dokumente: i. radni dokument službi koji se sastoji od dvaju priloga [2]; ii. priopćenje za medije o 14. ^izvješću za sve države članice EU-a, iii. informativni članak za svaku državu članicu EU-a.

4. Isti se francuski mobilni operater 2. travnja 2009. ponovno obratio Komisiji u pogledu 14. ^izvješća. Ponovno je izrazila zabrinutost u pogledu metode koju je Komisija upotrijebila za usporednu procjenu cijena mobilnih usluga diljem EU-a.

5. Dana 20. svibnja 2009. nizozemski mobilni operater uputio je dopis Komisiji u vezi s 14. izvješćem. Izrazila je sličnu zabrinutost u pogledu informacija koje je Komisija dostavila u vezi s usporednom procjenom cijena mobilnih usluga diljem EU-a.

6. Komisija je 7. svibnja 2009. odnosno 22. lipnja 2009. odgovorila na prethodno navedene dopise.

7. Odvjetničko društvo koje djeluje u ime francuskog mobilnog operatera obratilo se 25. kolovoza 2009. Ombudsmanu u pogledu 14. ^izvješća (referentna oznaka 2131/2009/RT).

8. Isto odvjetničko društvo, koje je ovaj put djelovalo u ime nizozemskog mobilnog operatera, podnijelo je 17. rujna 2009. novu pritužbu Ombudsmanu u vezi s 14. izvješćem (referentna oznaka 2373/2009/RT).

PODODJELJAK MATTER INQUIRY

9. Podnositelji pritužbe tvrdili su da je Komisija dostavila netočne informacije u 14. ^izvješću i u priloženim informativnim člancima koji se odnose na države članice („prva tvrdnja”).

10. Podnositelji pritužbe nadalje su tvrdili da su prethodno navedene informacije obmanjujuće. (u daljnjem tekstu: druga tvrdnja).

11. U prilog svojim prvim i drugim navodima podnositelji pritužbe istaknuli su da je Komisija (a) pogrešno odlučila upotrijebiti metodu OECD-a i (b) da je tu metodu primijenila na neprikladan način.

12. Osim toga, podnositelji pritužbe tvrdili su da Komisija nije uspjela i. pravilno obraditi njihove dopise od 11. travnja 2008. i 2. travnja 2009. te ii. iscrpno odgovoriti na njihov dopis od 20. svibnja 2009. („treća tvrdnja”).

13. Tvrdili su da bi Komisija trebala i. učinkovito prilagoditi metodu koju je primijenila za usporednu procjenu cijena mobilnih usluga; i ii. ukloniti ili pojasniti netočne ili obmanjujuće informacije iz 14. ^izvješća i informativnih članaka koji se odnose na države članice EU-a. U tom bi pogledu Komisija trebala i. uzeti u obzir tarife koje su odredili svi operatori pokretnih mreža na tržištu u svakoj državi članici; ii. uzima u obzir faktor pariteta kupovne moći („PPP”); i iii. odražavati raznolikost mobilnih ponuda na europskim tržištima. U svakom slučaju, dok Komisija ne uzme u obzir tarife podnositelja pritužbe, u Izvješću i njegovim prilozima te u svojim priopćenjima za medije trebala bi navesti da se usporedna procjena cijena mobilnih usluga temelji na tarifama koje su utvrdila dva glavna operatora pokretne mreže.

INQUIRY

14. Budući da se čini da su navodi i tvrdnje koje su podnositelji pritužbe podnijeli u oba slučaja usko povezani, Ombudsman je odlučio provesti zajedničku istragu o objema pritužbama.

15. Ombudsmanica je 9. listopada 2010. pozvala Komisiju da podnese mišljenje o objema pritužbama. Komisija je 7. prosinca 2009. poslala isto mišljenje za obje pritužbe, koje je proslijeđeno podnositeljima pritužbe [3] s pozivom na očitovanje.

16. Podnositelji pritužbe poslali su 1. veljače 2010. zajednička očitovanja u vezi s objema pritužbama.

OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI

A. Navodne netočne informacije

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

17. U prilog svojoj tvrdnji podnositelji pritužbe prvotno su istaknuli da je Komisija pogrešno (a) odlučila upotrijebiti metodu OECD-a i (b) da je tu metodu primijenila na neprikladan način.

18. Podnositelji pritužbe i Komisija podnijeli su složene argumente u prilog svojim stajalištima. Mogu se sažeti kako slijedi.

19. Prvo, podnositelji pritužbe tvrdili su da Komisija nije trebala odabrati metodu OECD-a [4] jer se u njoj analizira cijelo telekomunikacijsko tržište u svakoj zemlji na temelju tarifa samo dvaju glavnih operatora pokretnih mreža u svakoj zemlji. Tvrdili su da bi umjesto toga trebalo uzeti u obzir sve operatore pokretnih mreža na predmetnom tržištu (odnosno treće operatore i OPVM-ove [5]). Nadalje, Komisija u svojoj analizi ne uzima u obzir faktor pariteta kupovne moći („PPP”) za usporednu procjenu cijena pokretnih mreža. Podnositelji pritužbe smatraju da bi Komisija trebala usvojiti metodu kojom se uzimaju u obzir cijene koje su odredili svi mobilni operateri na tržištu ili ograničiti primjenu svoje analize i zaključaka na dva glavna konkurenta na tržištu te da ne bi trebala analizirati cjelokupno tržište na temelju podataka koji se odnose samo na dva konkurenta.

20. Podnositelji pritužbe nadalje su tvrdili da se metoda OECD-a ne temelji na prosječnim podacima koji proizlaze iz usporedbe svih ponuda dvaju glavnih operatora, nego samo na prosječnom trošku njihovih najjeftinijih tarifnih planova. Ako se primjenjuje ta metoda, nije moguće provjeriti jesu li tarifni planovi upotrijebljeni za usporedbu stvarno upotrijebljeni i jesu li reprezentativni za sektor. Čak i ako bi Komisija tvrdila da racionalni potrošači biraju najjeftinije tarife i da su stoga najjeftinije tarife one koje se najčešće koriste, to bi bila čista pretpostavka i ne bi osiguralo da primijenjena metoda javnosti omogući stvarnu usporedbu tarifa koje naplaćuju operatori pokretnih mreža.

21. Osim toga, podnositelji pritužbe istaknuli su da se metodom OECD-a ne uzimaju u obzir raznolikost i opseg upotrebe mobilnih uređaja, tarife koje se primjenjuju na europskim tržištima ni cijene mobilnih telefona. Na primjer, metodom OECD-a ne uzimaju se u obzir neograničeni planovi (pozivi ili SMS-ovi). U tom pogledu, ako se primjenjuje metoda OECD-a, razmatra se samo najjeftinija ponuda u košarici za srednje korištenje, koja se sastoji od 65 tekućih poziva mjesečno + 50 SMS poruka + 2-3 MMS [6].

22. Komisija se u svojem mišljenju najprije osvrnula na kontekst izvješća i njihov sastav. Komisija svake godine objavljuje godišnje izvješće o napretku jedinstvenog europskog tržišta elektroničkih komunikacija („izvješće o napretku”). U svakom izvješću o napretku predstavljena su glavna gospodarska i regulatorna kretanja do kojih je došlo tijekom izvještajnog razdoblja od jedne godine, što omogućuje usporedbu podataka iz različitih država članica za određenu godinu i prikaz njihova razvoja iz prethodnih godina. Izvješće o napretku sastoji se od Komunikacije Komisije i radnog dokumenta službi Komisije, koji se sastoji od dva priloga. U Komunikaciji Komisije predstavljeni su opći trendovi i nalazi Komisije za godinu o kojoj se izvješćuje u pogledu država članica. Radni dokument službi Komisije sadržava dva priloga u kojima se navode informacije o gospodarskim i regulatornim trendovima u cjelokupnom sektoru elektroničkih komunikacija te detaljna analiza različitih segmenata sektora. Prilog 2. radnom dokumentu službi sadržava niz gospodarskih pokazatelja koji se odnose na sektor elektroničkih komunikacija. Pokazatelji podataka i predstavljanje izvješća o napretku poboljšavaju se svake godine uključivanjem novih pokazatelja kojima se uzimaju u obzir kretanja u sektoru.

23. Komisija je dodatno objasnila kako se pripremaju izvješća o napretku. Istaknula je svoju blisku suradnju u tom pogledu s relevantnim nacionalnim ministarstvima i regulatornim tijelima u državama članicama. Pri pripremi izvješća o napretku Komisija svakodnevno prati kretanja u svakoj državi članici i ocjenjuje, među ostalim, provedbu telekomunikacijskih pravila EU-a. Dužnosnici Komisije svake se godine šalju državama članicama radi utvrđivanja činjenica. Sastanci se održavaju s nacionalnim regulatornim tijelima, ministarstvima, operatorima, organizacijama potrošača i svim drugim relevantnim nacionalnim dionicima kako bi se raspravilo o trenutačnom razvoju događaja u predmetnoj državi članici. Nakon toga održava se „validacijski” sastanak s predstavnicima nacionalnih regulatornih tijela za svako izvješće o napretku prije dovršetka izvješća. Nacrti grafikona iz drugog priloga radnom dokumentu službi Komisije (osim podataka o tarifama) dostavljaju se nacionalnim regulatornim tijelima na očitovanje prije finalizacije izvješća o napretku. Stoga nacionalna regulatorna tijela dostavljaju i potvrđuju većinu podataka. Međutim, neki podaci, kao što su informacije o cijenama koje se odnose na tarife za mobilne telefonije, tarife za fiksnu telefoniju (PSTN) i maloprodajne cijene zakupljenih linija, proizlaze iz posebnih studija koje su na zahtjev Komisije provela neovisna društva. Iako se podaci za te studije prikupljaju izravno od subjekata, nacionalna regulatorna tijela i dalje ih provjeravaju. Obrada podataka za potrebe studije temelji se na „košaricama OECD-a za mobilnu upotrebu”.

24. Komisija je detaljno uputila na 14. ^izvješće. Komisija je 2008. objavila 14. ^izdanje Izvješća u kojem se daje pregled telekomunikacijskog tržišta EU-a i glavnih regulatornih promjena do kojih je došlo 2008. Komisija je u svojem mišljenju objasnila sadržaj priloga 1. i 2. radnom dokumentu službi Komisije. Prilog 1. sadržava odjeljak o tržištu mobilnih usluga koji se odnosi na maloprodajne i veleprodajne cijene mobilnih usluga, uporabu mobilnih telefona u cijelom EU-u („stopa prodora mobilnih telefona”), sudionike na tržištu, razvoj podatkovnih usluga i međunarodnog roaminga te, naposljetku, razvoj prenosivosti broja mobilnih telefona. Prilog 2. sadržava niz tržišnih pokazatelja i metodologiju koja se u njemu upotrebljava.

25. Komisija je naglasila da cilj predstavljanja podataka o prosječnim cijenama mobilnih usluga u 14. ^izvješću nije pružiti krajnjim korisnicima sveobuhvatan pregled dostupnih stvarnih maloprodajnih cijena diljem EU-a, već im pružiti usporedne podatke o kretanjima cijena.

26. Od 1999. u izvješćima o napretku navode se informacije o uobičajenim cijenama mobilnih usluga koje plaćaju korisnici u različitim državama članicama. Od 2002. te su informacije dorađene kako bi odražavale intenzitet korištenja mobilnih usluga (niske, srednje ili visoke). Metoda je detaljno opisana u Prilogu 2. Radnom dokumentu službi (u kojem se navode gospodarski subjekti koji su uzeti u obzir za izračun uobičajene cijene u svakoj državi članici)[7]. Tom se metodom omogućuje zadovoljavajuća usporedba cijena u različitim državama članicama EU-a, ali i cijena u zemljama OECD-a koje nisu države članice EU-a. Komisija je objasnila da je metoda osmišljena tako da pokriva najmanje 50 % tržišta na temelju broja pretplatnika. Taj se postotak općenito postiže odabirom dvaju operatora pokretnih mreža. Konkretno, u Francuskoj dva operatora pokretne mreže s najvećim tržišnim udjelima zajedno čine otprilike 77 % tržišta, ovisno o broju pretplatnika. Komisija smatra da se to može smatrati pouzdanim prikazom tržišta mobilnih usluga. Isto tako, u Belgiji dva operatora pokretnih mreža s najvećim tržišnim udjelima također čine oko 77 % tržišta; u Njemačkoj čine 69 % tržišta, a u Španjolskoj 76,5 %. U skladu s tim postocima Komisija smatra da je 14. ^izvješćem obuhvaćen znatan i reprezentativan udio mobilnog tržišta za svaku državu članicu te se stoga može smatrati prikladnim alatom za usporedbu kretanja cijena mobilnih usluga diljem EU-a. Drugim riječima, postignuti rezultati reprezentativni su za kretanja cijena u različitim državama članicama. Prema navodima Komisije, uključivanjem više od dva najistaknutija subjekta za jednu državu članicu u studiju znatno bi se povećao trošak bez dodavanja vrijednosti rezultata. S obzirom na raznolikost i sve veću složenost maloprodajnih mobilnih tarifa u Europi, uspostava metode za usporedbu uobičajenih cijena mobilnih usluga u različitim državama članicama složen je proces. Zbog svih navedenih razloga Komisija je smatrala da je upotreba metode OECD-a najučinkovitije sredstvo dostupno za izvješćivanje o prosječnim cijenama mobilnih usluga u 14. ^izvješću.

27. Komisija je nadalje objasnila da se metoda OECD-a dosljedno primjenjuje u odnosu na svaku državu članicu.

28. Naposljetku, iako Komisija smatra da je metoda OECD-a i dalje najprikladniji način izvješćivanja o tipičnim cijenama mobilnih uređaja, priznaje da ta metoda ima svoja ograničenja. Stoga je, kao odgovor na rasprave s nekoliko mobilnih operatera, od kojih su dva podnositelji pritužbe, razvila dodatne pokazatelje kojima bi se pružile i informacije o maloprodajnim mobilnim uslugama u različitim državama članicama. Stoga je 14. izvješće sadržavalo dva nova pokazatelja, odnosno pokazatelj prosječne cijene po minuti za mobilne komunikacije i pokazatelj prosječnog prihoda po mobilnom korisniku u svakoj državi članici. Prema pokazatelju prosječne cijene po minuti za mobilne komunikacije, cijene mobilne glasovne komunikacije 2007. u Belgiji i Francuskoj iznosile su 19 eurocenta, odnosno 15 eurocenta, od kojih su obje bile iznad prosjeka EU-a od 14 eurocenta. Komisija je od poduzeća koje je angažirala zatražila i da provede studiju o mobilnim tržištima u EU-u kako bi, prema potrebi, u svojoj analizi uzela u obzir unaprijed plaćene ponude, paušalne stope i izdvojene ponude, uz standardne „pakete nakon plaćanja” OECD-a, kako bi se osiguralo da navedena studija točnije odražava trenutačne obrasce potrošnje tipičnih europskih potrošača. Naposljetku, Komisija je objasnila da trenutačno surađuje s OECD-om na poboljšanju tih košara za upotrebu kako bi se najnovija kretanja u obrascima potrošnje potrošača mogla detaljnije odraziti.

29. Komisija je priznala razlike u razinama cijena koje bi mogle dovesti do usporedbe u nominalno izraženim vrijednostima (tj. cijenama u eurima) ili prilagođenim vrijednostima JPP-a. Komisija je objasnila da je upotrijebila prilagođene cijene JPP-a u izvješćima o napretku za 1999., 2000. i 2001. (peto, šesto i sedmo izvješće o ^napretku) jer je OECD upotrijebio JPP u svojim godišnjim komunikacijskim izgledima. Međutim, istaknula je da je cilj 14. ^izvješća ocijeniti učinkovitost regulacije tržišta, uključujući, u tu svrhu, informacije o kretanjima stvarnih cijena koje plaćaju potrošači. Stoga je Komisija smatrala da je upotreba nominalnih vrijednosti prikladnija za usporedbu kretanja cijena tijekom određenog razdoblja, za razliku od prilagođenih vrijednosti JPP-a koje se općenito upotrebljavaju za procjenu cijene robe/usluga u odnosu na raspoloživi dohodak potrošača u određenom trenutku.

30. Podnositelji pritužbe u svojim su očitovanjima istaknuli da se prethodno navedenim izmjenama metode procjene nije riješilo pitanje broja gospodarskih subjekata koji su uzeti u obzir. Iako Komisija priznaje da je važno prilagoditi svoju metodu novim vrstama ponuda, u potpunosti odbacuje potrebu da se uzme u obzir povećanje broja neovisnih sudionika na tržištu.

31. Kad je riječ o argumentu Komisije da zaključci 14. ^izvješća uključuju nove pokazatelje, kao što je prosječna cijena po minuti za mobilne komunikacije, kojima se dopunjuju rezultati dobiveni metodom OECD-a, podnositelji pritužbe istaknuli su da se u slučaju usporedbe cijena poziva rezultati razlikuju, a u nekim slučajevima čak i proturječe onima dobivenima metodom OECD-a. Zapravo, upotrebom novih pokazatelja dobiva se potpuno drukčiji rezultat od rezultata postignutog primjenom tradicionalne metode OECD-a koju primjenjuje Komisija. Na primjer, podnositelji pritužbe naglasili su da novi pokazatelji pokazuju da je Francuska na 12. mjestu ^kao zemlja s najskupljim cijenama poziva, za razliku od toga da je prikazana kao druga najskuplja zemlja u EU-u ako se primjenjuje metoda OECD-a. Slični se zaključci primjenjuju i na Španjolsku, koja je deveta najskuplja zemlja u pogledu cijene mobilnih glasovnih komunikacija, za razliku od prikazivanja kao najskuplje zemlje u EU-u. Isto tako, Njemačka se nalazi na 20. ^mjestu najskuplje zemlje, dok je, ako se primjenjuje metoda OECD-a, na 13. mjestu. Belgija je jedina zemlja u kojoj je rangiranje OECD-a u određenoj mjeri povezano s klasifikacijom cijena po minuti. Stoga usporedba rangiranja dobivenog metodom OECD-a i rangiranja dobivenog na temelju cijena poziva pokazuje da Komisija teško može potkrijepiti svoje zaključke OECD-a usporedbom cijena poziva. U prosjeku postoji razlika između ranga OECD-a i cijene po minuti.

32. Podnositelji pritužbe istaknuli su i da se Komisijina analiza cijena ne može opisati kao pouzdana jer se upotrebljava samo tri košarice za 27 zemalja. Trima košarama ne može se uzeti u obzir velika raznolikost uporabe koja postoji među državama članicama. U tom su pogledu istaknuli da se, primjerice, u Francuskoj i Francuski zavod za statistiku (INSEE) koristi metodom košarice. Međutim, INSEE određuje 18 košara po operateru ili ukupno 54 košarice koje čine raznolikost profila potrošnje mobilnih uređaja. Upotreba mobilnih uređaja može se znatno razlikovati među državama članicama, a određivanje samo triju košarica za 27 država članica ne čini se statistički dostatnim za uzimanje u obzir raznolikosti u upotrebi mobilnih uređaja [8]. Nadalje, OECD je tri košarice izradio i definirao na temelju podataka iz zemalja OECD-a. OECD se sastoji od 30 zemalja, od kojih je samo 19 država članica EU-a. Podnositelji pritužbe smatraju da tri košarice OECD-a nisu mogle biti reprezentativne za države članice EU-a. Nadalje, na primjer, „visoka” košarica Komisije uključuje oko 250 odlaznih minuta mjesečno, odnosno otprilike četiri sata korištenja mjesečno. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, s obzirom na to kako se razvijaju neograničeni planovi, četiri sata potrošnje mobilnih uređaja mjesečno nisu reprezentativna za visoku potrošnju.

33. Kad je riječ o upotrebi sredstava za zaštitu bilja, podnositelji pritužbe naveli su da OECD upotrebljava faktor sredstava za zaštitu bilja kako bi utvrdio točnu usporednu procjenu cijena za mobilne uređaje. Metoda koju je primijenila Komisija ne pruža točne informacije o stvarnoj cijeni koju su, primjerice, platili francuski potrošači za mobilne usluge jer ne uzima u obzir faktor JPP-a. Da je Komisija uzela u obzir faktor JPP-a, Francuska bi bila 11. ^umjesto 2. ^u općem poretku EU-a u pogledu razine cijena koje potrošači plaćaju za korištenje svojih mobilnih telefona.

34. Podnositelji pritužbe istaknuli su i da Komisija nije objasnila zašto smatra da bi bilo manje prikladno uključiti iznose prilagođene sredstvima za zaštitu bilja u odnosu na stvarne cijene. Podnositelji pritužbe to su još više doveli u pitanje s obzirom na činjenicu da je Komisija u prošlosti za svoje 5., 6. i 7. izvješće o napretku upotrijebila podatke prilagođene sredstvima za zaštitu bilja. Kad je riječ o navodnoj potrebi za procjenom učinka propisa na tarife, pouzdana godišnja usporedba, kako su istaknuli podnositelji pritužbe, može se dobiti s prilagođenim podacima o sredstvima za zaštitu bilja. To se može postići jednostavnim množenjem nominalnih cijena s faktorom JPP-a. Čak i da je navedeni cilj Komisije bio procijeniti samo kretanje cijena, a ne i razinu cijena u svakoj državi članici (iako je Komisija u obrascu za Francusku procijenila i razinu i kretanje cijena [9]), upotreba prilagođenih podataka o JPP-u ne bi značila da se kretanje cijena tijekom određenog razdoblja ne bi moglo usporediti.

35. Podnositelji pritužbe naglasili su da nacionalna regulatorna tijela u svakoj državi članici pri donošenju regulacije tržišta uzimaju u obzir gospodarske uvjete koji prevladavaju u njihovoj zemlji. Stoga, ako je svrha metode OECD-a procijeniti učinkovitost regulacije tržišta, usporedbe cijena trebalo bi provesti uzimajući posebno u obzir razine bogatstva pojedinih zemalja.

36. Podnositelji pritužbe tvrdili su i da su Komisijine izjave u 14. ^izvješću proturječne njezinim argumentima. U tom pogledu, na primjer, kada Komisija ispituje razloge za velike razlike u tarifama u EU-u, navodi da „lokalni troškovi i kupovna moć” mogu biti jedan od razloga za takve razlike.

Procjena Europskog ombudsmana

37. Ombudsmanica ponovno ističe da su mnogi argumenti podnositelja pritužbi i Komisije složeni i vrlo tehničke prirode. Ukratko, podnositelji pritužbe smatrali su da je Komisija u 14. ^izvješću dostavila netočne informacije. Prvo, smatrali su da Komisija nije trebala upotrijebiti metodu OECD-a za procjenu mobilnih tarifa na tržištu EU-a. Drugo, nakon što je donesena ta (nesretna) odluka, navedena je metoda trebala biti pravilno primijenjena, što nije bio slučaj.

38. Ombudsman stoga podsjeća na ustaljenu sudsku praksu prema kojoj je sudski nadzor ograničen u pitanjima koja se odnose na ocjenu složenih gospodarskih i tehničkih situacija. U takvim okolnostima analiza argumenata i protuargumenata koje su podnijele obje stranke ograničena je na utvrđivanje da su činjenice točno navedene i da nije počinjena očita pogreška u ocjeni [10]. Ombudsman smatra primjerenim usvojiti isti pristup u svojoj sadašnjoj istrazi kada se bavi pitanjem odabira metode na kojoj će Komisija temeljiti 14. ^izvješće i pitanjem je li pravilno primijenila tu metodu. Njegovo će preispitivanje stoga biti ograničeno na ispitivanje opravdanosti Komisijinih argumenata u korist primjene metode OECD-a i na preispitivanje postupka koji je Komisija usvojila pri sastavljanju 14. ^izvješća na temelju te metode. Ombudsman u tom pogledu podsjeća da se pretpostavka o očitoj pogrešci u ocjeni ne može temeljiti samo na činjenici da su podnositelji pritužbe imali drukčije ekonomsko mišljenje od mišljenja Komisije. Ako činjenice razumno dopuštaju različite ekonomske procjene, Komisijino davanje prednosti jednoj od njih, ako je propisno opravdano, ne predstavlja očitu pogrešku u ocjeni.

39. Prvo, Ombudsmanica smatra da su u 14. izvješću Komisije pružene dostatne i usklađene informacije o glavnim značajkama metode OECD-a. U odjeljku 1.5. Priloga 2. radnom dokumentu službi, u kojem se navodi da se analiza nacionalnih mobilnih usluga u 14. ^izvješću temelji na metodi OECD-a iz 2006. („Košarice za digitalne mobilne usluge”), metoda se detaljno opisuje na sljedeći način: „Košare OECD-a podvrgnute su reviziji koja je početkom 2006. rezultirala novim skupom košara, za razliku od starih košara OECD-a iz 2002. ...Košare sadrže SMS element, uključuju pozive na nekoliko mobilnih mreža i ne pokrivaju međunarodne pozive. Osim toga, MMS element je uključen u košaricu, dok su MMS i SMS odvojeni za vršna i izvanvršna vremena, te on-net i off-net odredišta. Također, govorna pošta uključena je u košare, dok se off-net pozivi mogu usmjeriti na nekoliko mreža. Postoje tri različite košare koje se temelje na niskim, srednjim i visokim razinama uporabe [11]. ... Obuhvaćena su dva najistaknutija operatera u svakoj zemlji, na temelju dostupnih pretplatničkih brojeva. Razmatraju se svi relevantni paketi svakog gospodarskog subjekta, ali konačni rezultati prikazani ovdje pokazuju samo najjeftiniji paket za svaku košaricu.„ Te informacije odgovaraju informacijama koje je OECD dostavio na svojim internetskim stranicama [12].

40. Kad je riječ o odabiru metode OECD-a, ombudsmanica shvaća da je glavni cilj Komisije u izradi 14. ^izvješća bio (a) pružiti javnosti informacije o kretanjima stvarnih cijena koje potrošači plaćaju za elektroničke komunikacijske usluge i time (b) omogućiti javnosti da provede usporednu procjenu kretanja cijena mobilnih usluga na tržištu EU-a. Komisija smatra da se taj cilj može bolje ostvariti primjenom metode OECD-a iz sljedećih razloga: i. metoda OECD-a široko je priznat alat za analizu vrlo složenih gospodarskih okruženja; ii. dva glavna operatora pokretnih mreža u svakoj zemlji obično pokrivaju više od 50 % tržišta, a taj je postotak dovoljan za prikaz kretanja cijena; iii. metoda OECD-a uspješno se primjenjuje, uz izmjene, od 1999., a troškovi povezani s razvojem nove metode ne bi bili razmjerni; iv. metoda OECD-a omogućuje usporedbu država članica EU-a međusobno, kao i sa zemljama OECD-a koje nisu države članice EU-a; v. od 2002. košarice OECD-a revidirane su kako bi odražavale intenzitet korištenja mobilnih usluga. U osporavanom 14. ^izvješću Komisija je prvi put upotrijebila pokazatelj prosječne cijene po minuti za mobilne komunikacije i pokazatelj prosječnog prihoda po mobilnom korisniku u svakoj državi članici. Nadalje, Komisija je zatražila od poduzeća koje je angažirala da provede studije o mobilnim tržištima u EU-u kako bi u svojoj budućoj analizi, prema potrebi, uzela u obzir unaprijed plaćene ponude, paušalne stope i izdvojene ponude, uz standardne „pakete nakon plaćanja” OECD-a, kako bi se osiguralo da navedene studije pružaju točniju sliku o trenutačnim obrascima potrošnje tipičnih europskih potrošača.

41. Kad je riječ o argumentu Komisije iz točke (i) u točki 40. ove presude, koji se odnosi na međunarodni ugled metode OECD-a, ombudsmanica napominje da je ta metoda utvrđena na temelju neovisnih ekonomskih studija i nakon savjetovanja s dionicima i nacionalnim regulatornim tijelima. Također napominje da podnositelji pritužbe nisu predložili alternativnu, međunarodno priznatu metodu, već su predložili prilagodbu metode OECD-a. Ombudsmanica razumije da Komisija već razmatra neke od tih prijedloga i da ih namjerava provesti u svojim budućim izvješćima. To je slučaj s najavljenim promjenama osmišljenima kako bi se riješio problem raznolikosti mobilnih ponuda diljem EU-a. Ombudsman stoga smatra da je argument Komisije razuman.

42. U pogledu svojih argumenata iz točaka ii. i iii. u točki 40. ove presude, koji se odnose na bolje korištenje resursa, na koje je Komisija uputila u svojem mišljenju, kao i u svojem dopisu podnositeljima pritužbe od 20. svibnja 2009.[13], Ombudsman se slaže s Komisijom. Podnositelji pritužbe predložili su da se informacije o tarifama koje određuju svi mobilni operateri na telekomunikacijskom tržištu uključe u izvješća Komisije o napretku. Ombudsmanica smatra da bi to neizbježno dovelo do veće potražnje za resursima i dodatnih troškova. Uspostava takve nove metode procjene ne bi znatno povećala vrijednost izvješća Komisije o napretku te stoga ne bi bila proporcionalna.

43. Kad je riječ o argumentu podnositelja pritužbe da bi bilo bolje usporediti kretanja cijena mobilnih uređaja primjenom faktora JPP-a, Ombudsman ističe da je, kako je Komisija navela u svojem mišljenju, glavni cilj izvješća o napretku prikazati kretanja cijena mobilnih uređaja tijekom određenih razdoblja. Ombudsmanica smatra da je za postizanje tog cilja dovoljno usporediti nominalne cijene u eurima.

44. Nadalje, Ombudsmanica prima na znanje objašnjenje Komisije, koje podnositelji pritužbe nisu osporili, da metoda OECD-a omogućuje usporedbu mobilnih cijena, ne samo među državama članicama EU-a, već i među državama članicama EU-a i zemljama OECD-a koje nisu dio EU-a (vidjeti točku iv. u točki 40. ove presude).

45. Ombudsmanica smatra da je Komisija iznijela dostatne argumente kako bi opravdala svoju odluku o odabiru metode OECD-a. Valja istaknuti i izjavu Komisije da surađuje s OECD-om na daljnjem razvoju te metode i na drugim novim pokazateljima.

46. Kad je riječ o primjeni metode, Ombudsmanica napominje da se 14. ^izvješće Komisije temelji na podacima koje su uglavnom dostavili mobilni operateri i nacionalna regulatorna tijela [14]. Osim rada neovisnog poduzeća koje je Komisija angažirala za prikupljanje navedenih podataka, dužnosnici Komisije održavaju redovite sastanke s nacionalnim regulatornim tijelima, ministarstvima, operatorima, organizacijama potrošača i drugim relevantnim dionicima. Nadalje, i studija Komisije i završno 14. ^izvješće pregledala su i potvrdila nacionalna regulatorna tijela prije objave. Ombudsman stoga smatra da je Komisija prilikom sastavljanja 14. ^izvješća donijela zadovoljavajući postupak kako bi postigla visok stupanj točnosti podataka navedenih u tom izvješću.

47. S obzirom na navedeno ombudsmanica ne smatra da su podnositelji pritužbe uspjeli dokazati da Komisijin odabir metode OECD-a nije bio prikladan te da Komisija nije donijela i primijenila ispravan postupak pri sastavljanju 14. ^izvješća. Ombudsman stoga ne nalazi nikakvu očitu pogrešku u Komisijinim osporenim tužbama. Zaključuje da ne postoji slučaj nepravilnosti u postupanju u pogledu prve tvrdnje.

B. Navodne obmanjujuće informacije

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

48. Podnositelji pritužbe smatraju da je Komisija dostavila obmanjujuće informacije, uglavnom u informativnim člancima o pojedinačnim zemljama („informativni članci o zemljama”) koji su priloženi objavi 14. izvješća. U tom pogledu podnositelji pritužbe uputili su, primjerice, na informativni članak o Francuskoj naslovljen „Prema jedinstvenom europskom telekomunikacijskom tržištu: Usredotočite se na Francusku. U ovom informativnom članku navodi se sljedeće: „Unatoč smanjenju cijena mobilnih uređaja 2008., francuski potrošač koji se srednje koristi svojim mobilnim telefonom platio bi drugu najvišu mjesečnu cijenu u EU-u, nešto manju od 30 EUR.”

49. Podnositelji pritužbe napomenuli su i da je 22. lipnja 2009., u razmjeni prepiske s jednim od njih, Komisija navela da će se „posebne cijene subjekata koji dovode u pitanje navesti u posebnim poglavljima o zemljama [14. ^izvješća] prema potrebi”. Međutim, u Prilogu 1. radnom dokumentu službi, koji se odnosi na svaku državu članicu, ne upućuje se na tarife bilo kojeg subjekta koji provodi osporavanje.

50. Štoviše, grafikon na "[t] on prosječna cijena po minuti mobilne komunikacije" prikazan je samo u 14. ^izvješću i nije uključen u informativne članke o zemlji. Podnositelji pritužbe naglasili su da se informativni članci o zemljama češće upotrebljavaju od Izvješća te da ih nacionalni mediji država članica često citiraju jer odražavaju stajalište Komisije o tom sektoru. Ako je pokazatelj cijene mobilnih usluga po minuti glasovne komunikacije bio relevantan za usporednu procjenu razvoja cijena mobilnih usluga, Komisija je trebala uključiti i grafikon u informativne članke za pojedine zemlje.

51. Nadalje, Komisija je u informativne listove za pojedine zemlje uključila dva grafikona. Prvi je bio naslovljen „Tipična potrošačka cijena za prosječnu uporabu mobilnih uređaja 2007. i 2008.”, a drugi „Ključne brojke u telekomunikacijskom sektoru”. Podnositelji pritužbe istaknuli su da se u prvom grafikonu, koji se nalazi na prvoj stranici, ne upućuje na činjenicu da se usporedbom cijena mobilnih uređaja diljem EU-a uzimaju u obzir samo najjeftinije cijene koje su utvrdila dva glavna operatora mobilnih usluga u svakoj državi članici. U drugom grafikonu, koji se nalazi na drugoj stranici informativnog članka o zemlji, navedene su te informacije, ali samo u bilješci [15]. Međutim, u ovoj se bilješci ne navode nikakve informacije o tarifama iz 2007. upotrijebljenima za usporednu procjenu i čitatelju se ne omogućuje da zaključi da su tarife koje su odredili podnositelji pritužbe niže od cijena njihovih glavnih konkurenata.

52. Komisija je u svojem mišljenju istaknula da se općim priopćenjem za medije i informativnim člancima o pojedinačnim zemljama nastoji pružiti razumljiva sinteza ukupnih nalaza 14. ^izvješća isticanjem pitanja u kojima je zabilježen najveći napredak u svakoj državi članici i područja u kojima su potrebna određena poboljšanja. U tom je pogledu jedan od glavnih zaključaka 14. ^izvješća bio visok i rastući trend upotrebe mobilnih uređaja unutar EU-a. Druga je činjenica da su se cijene mobilnih usluga znatno smanjile tijekom posljednjih pet godina.

53. Kad je riječ o uključivanju grafikona pod nazivom „Tipična potrošačka cijena za prosječnu upotrebu mobilnih usluga u 2007. i 2008.” u informativne listove za zemlju umjesto grafikona pod naslovom „Prosječna cijena po minuti mobilne komunikacije”, Komisija je navela da je, prema njezinu mišljenju, prvi grafikon „dao dovoljno pouzdanu usporedbu stanja cijena mobilnih usluga u svakoj državi članici, kao i njegova razvoja u odnosu na prethodnu godinu”. Nadalje, usporedba načina na koji se prosječna cijena po minuti mobilnih komunikacija s vremenom mijenjala ne bi bila moguća jer je taj pokazatelj prvi put uključen u 14. ^izvješće. Komisija je istaknula i da je na drugoj stranici informativnog članka za svaku zemlju navela da grafikon koji prikazuje usporedbu cijena pokretnih mreža odražava samo cijene dvaju glavnih operatora pokretnih mreža.

54. Oba podnositelja pritužbe složila su se sa stajalištem iznesenim u njihovim očitovanjima da dvije bilješke na dnu stranice 2. informativnih članaka o pojedinim zemljama, koje se odnose na metodu korištenu za usporedbu cijena, nisu bile dovoljno jasne. Nadalje, iste bilješke ne nalaze se na grafikonu naslovljenom „Tipična potrošačka cijena za prosječnu uporabu mobilnih uređaja u 2007. i 2008.” na prvoj stranici, koji je usmjeren na usporedbu cijena i rangiranje među državama članicama EU-a. Ne postoji naznaka o broju gospodarskih subjekata koji su uzeti u obzir za potrebe usporedbe tarifa. Upućivanje na činjenicu da su navedene samo tarife dvaju najistaknutijih operatora nalazi se samo na drugoj stranici grafikona naslovljenog „Ključne brojke telekomunikacijskog sektora”. To znači da se od šire javnosti i novinara nije moglo razumno očekivati da shvate da su trebali dopuniti objašnjenje o primijenjenoj metodi, koje je pratilo tablicu usporedbi na prvoj stranici informativnog članka o zemlji, primjedbom u dvjema bilješkama koje se odnose na tablicu koja se nalazi na drugoj stranici informativnog članka o zemlji.

55. Podnositelji pritužbe ponovili su da su informacije koje je Komisija dostavila u grafikonu na prvoj stranici informativnih članaka o pojedinim zemljama u velikoj mjeri citirali nacionalni mediji jer odražavaju prosječne cijene mobilnih uređaja koje plaćaju potrošači u različitim zemljama.

Procjena Europskog ombudsmana

56. Ombudsmanica je analizirala informativne članke za pojedine zemlje koji su bili priloženi objavi 14. ^izvješća Komisije. Shvaća da je svrha informativnih članaka o zemlji bila pružiti sažetak informacija sadržanih u 14. ^izvješću kako bi informacije bile lako dostupne javnosti. Ombudsmanica nadalje napominje da je razumno očekivati da će javnost koristiti informativne članke o zemlji bez čitanja cijelog izvješća. Zbog toga bi trebali biti što je moguće samorazumljiviji i ne bi smjeli dovoditi čitatelje u zabludu.

57. S obzirom na prethodna razmatranja, Ombudsmanica napominje da je prva stranica svakog informativnog članka sadržavala grafikon pod naslovom „Tipična potrošačka cijena za prosječnu uporabu mobilnih uređaja u 2007. i 2008.” („tipični cjenovni grafikon”). Objašnjenje priloženo ovom grafikonu glasi kako slijedi: „Prethodna tablica odnosi se na najjeftiniju ponudu u košarici za srednju upotrebu prema metodologiji OECD-a od 2006. Sastoji se od 65 odlaznih poziva mjesečno + 50 SMS poruka + 2-3 MMS. 21% poziva odnosi se na fiksne telefone, 72% na mobilne telefone, 7% na govornu poštu. Prema potrebi, uključuje mjesečnu najamninu i sve troškove registracije (posebno naknadno plaćene ponude).”

58. Tipični cjenovni grafikon ne upućuje na to da su pri usporedbi tarifa uzete u obzir samo tarife koje su utvrdila dva glavna operatora u svakoj državi članici. Međutim, te su informacije potrebne jer bi u suprotnom informativni članak o zemlji mogao dovesti javnost u zabludu sugerirajući da je najjeftinija cijena prikazana u informativnom članku o zemlji najjeftinija cijena koja postoji na predmetnom tržištu, dok u stvarnosti odražava samo najnižu cijenu dvaju glavnih operatora. To bi doista moglo dovesti u pitanje imidž operatora pokretnih mreža, čije su tarife niže od tarifa dvaju glavnih operatora, ali ipak nisu uzete u obzir prilikom usporedbe cijena pokretnih mreža na telekomunikacijskom tržištu Unije.

59. Ombudsmanica u tom pogledu napominje da druga stranica informativnog članka za svaku zemlju sadržava još jedan grafikon naslovljen „Ključne brojke u telekomunikacijskom sektoru”, koji pruža detaljnu usporedbu prosječnih ključnih podataka EU-a i nacionalnih podataka o telekomunikacijskom tržištu. Ispod grafikona naslovljenog „Ključne brojke telekomunikacijskog sektora” može se pročitati sljedeće objašnjenje: "Brojka... odnosi se na najjeftiniju dostupnu ponudu dva najveća operatera na tržištu" (Naglasak ombudsmana). Ombudsman stoga ne vidi zašto iste informacije nisu bile uključene u tipičnu tablicu cijena koja je stavljena na prvu stranicu informativnog članka za zemlju. U tom se pogledu Ombudsman slaže s podnositeljima pritužbi da se od šire javnosti i novinara, kojima su informacije sadržane u informativnim člancima o zemlji uglavnom bile namijenjene, nije moglo razumno očekivati da shvate da su trebali dopuniti objašnjenje priloženo grafikonu na prvoj stranici informativnog članka o zemlji komentarom priloženim grafikonu na drugoj stranici informativnog članka o zemlji. Osim toga, ta se važna primjedba pojavila samo u bilješci.

60. S obzirom na navedeno Ombudsmanica smatra da je Komisija, time što nije obavijestila čitatelje, na prvoj stranici informativnog članka o zemlji koji sadržava grafikon pod nazivom „Uobičajena potrošačka cijena za prosječnu uporabu mobilnih uređaja u 2007. i 2008.”, da se grafikon temeljio samo na podacima dvaju glavnih mobilnih operatera, dovela ih u zabludu te je stoga počinila nepravilnosti u postupanju. Ombudsmanica će u nastavku iznijeti kritičku primjedbu. Također vjeruje da će Komisija u pogledu svojih budućih izvješća u informativnim člancima za pojedine zemlje jasno navesti da se usporedba cijena plaćenih za mobilne usluge temelji na tarifama koje su dva glavna mobilna operatera utvrdila na svakom nacionalnom tržištu.

C. Navod o neodgovarajućem postupanju i iscrpnom odgovoru na korespondenciju podnositelja pritužbe

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

61. Podnositelji pritužbe tvrdili su da i. Komisija uopće nije odgovorila na njihov dopis od 11. travnja 2008. i da ii. njezini odgovori od 7. svibnja 2009. i 22. lipnja 2009. nisu iscrpno odgovorili na njihove dopise od 2. travnja 2009. i 20. svibnja 2009.

62. Komisija je prvo objasnila da dopisi na koje su podnositelji pritužbe uputili nisu bili njihov jedini kontakt ili korespondencija s Komisijom. U tom je pogledu Komisija navela da se redovito održavaju rasprave s podnositeljima pritužbi o predmetu njihovih pritužbi. Zbog toga su podnositelji pritužbe u potpunosti obaviješteni o metodi koju je Komisija primijenila za izračun kretanja cijena mobilnih uređaja u cijelom EU-u te su dobili razloge zašto je ta metoda donesena. To je učinjeno dopisom, na sastancima sa službenicima Komisije i u kontaktu s udruženjima kojima pripadaju podnositelji pritužbe. Komisija je dostavila preslike svoje razmjene prepiske s podnositeljima pritužbi o predmetu njihovih pritužbi, kao i popis različitih sastanaka održanih radi rasprave o tom pitanju.

63. Komisija smatra da su prethodno navedene preslike dovoljan dokaz o redovitoj komunikaciji i razmjeni ideja između službi Komisije i podnositelja pritužbe. Nadalje, Komisija je istaknula da je 8. svibnja 2008. odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 11. travnja 2008. Kad je riječ o dopisu podnositelja pritužbe od 2. travnja 2009., Komisija je navela da im je, s obzirom na to da su podnositelji pritužbe izrazili zabrinutost sličnu onoj iznesenoj u njihovoj prethodnoj korespondenciji, 7. svibnja 2009. poslala sažetiji odgovor. Naposljetku, Komisija je istaknula da je u svojem dopisu od 22. lipnja 2009. odgovorila na argumente koje su podnositelji pritužbe iznijeli u svojem dopisu od 20. svibnja 2009. i da je navela odgovarajuće razloge u pogledu metode koju je upotrijebila kao odgovor na zabrinutost koju su izrazili podnositelji pritužbe.

64. Podnositelji pritužbe u svojim su očitovanjima naveli da nikada nisu primili dopis Komisije od 8. svibnja 2008. Čak i da su ga primili, smatrali su da taj dopis ne bi bio primjeren odgovor u smislu članka 18. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja. U tom su pogledu podnositelji pritužbe istaknuli da su u svojem dopisu od 11. travnja 2008. tvrdili da je 13. izvješće o ^napretku (2007.) sadržavalo netočne i obmanjujuće izjave o francuskim cijenama mobilnih usluga jer je Komisijina analiza odražavala samo cijene dvaju glavnih mobilnih operatera aktivnih na francuskom tržištu, ne uzimajući u obzir tarife podnositelja pritužbe. Podnositelji pritužbe zatražili su da Komisija jasno prilagodi svoju metodu kako bi uključila tarife svih operatora pokretne mreže koji posluju na francuskom tržištu ili, alternativno, da jasno navede da opća izjava o kretanjima cijena sadržana u njezinu izvješću ne uključuje tarife podnositelja pritužbe. Komisija je u svojem odgovoru samo navela da je u njezinu 13. izvješću o ^napretku jasno navedeno da je usporedba cijena utvrđena na temelju podataka koje su dostavila dva operatora pokretne mreže, u skladu s metodom koja se općenito smatra zadovoljavajućom i koja se primjenjuje od 2000.

65. Što se tiče odgovora Komisije na dopis podnositelja pritužbe od 2. travnja 2009., Komisija je priznala da je njezin odgovor bio čak i "sažetiji" zbog činjenice da je Komisija već dostavila odgovor 8. svibnja 2008. Međutim, Komisija nije obavijestila podnositelje pritužbe da 14. ^izvješće sadržava novi skup usporedbi mobilnih tarifa „po minuti”, koje nisu uključene u 13. ^izvješće.

66. Naposljetku, kad je riječ o odgovoru Komisije od 22. lipnja 2009., koji je poslan kao odgovor na dopis podnositelja pritužbe od 20. svibnja 2009., podnositelji pritužbe istaknuli su da je, u vezi s prvim dvama pitanjima istaknutima u njihovu dopisu, odnosno isključenjem osoba koje osporavaju pravila iz godišnjih izvješća o provedbi i neuzimanjem u obzir najnovijih obrazaca potrošnje/upotrebe potrošača, Komisija samo navela da bi i. bilo nerazmjerno s troškovnog stajališta uključiti sve sudionike na tržištu u svoju analizu i ii. da se njezina trenutačna metoda procjene temelji na modelu koji je razvio OECD i koji se upotrebljava od 2000. i koji je dosad na zadovoljavajući način ilustrirao glavna kretanja u tom sektoru. Kad je riječ o argumentu podnositelja pritužbe koji se odnosi na to da Komisija nije uzela u obzir tarife operatora osporavatelja, Komisija nije osporila da metoda izvješćivanja koja se trenutačno upotrebljava nije prilagođena rješavanju određenih pitanja koja utječu na tržišno natjecanje, kao što su razlike u cijenama između mrežnih i izvanmrežnih poziva i poteškoće u prenosivosti. Samo je navela da je svjesna tih pitanja i da surađuje s OECD-om na uvođenju promjena usmjerenih na rješavanje tih posebnih pitanja.

67. Naposljetku, podnositelji pritužbe smatrali su da Komisija u svojem mišljenju nije uputila ni na jedno posebno trgovinsko udruženje kojem pripada nizozemski mobilni operater i preko kojeg bi imao neizravan kontakt sa službama Komisije u pogledu pitanja istaknutih u pritužbi.

Procjena Europskog ombudsmana

68. U pogledu argumenta nizozemskog podnositelja pritužbe da Komisija nije navela organizacije kojima pripada i putem kojih bi ga se moglo obavijestiti o stajalištima Komisije, Ombudsmanica napominje da podnositelj pritužbe u konačnici nije opovrgnuo da su predmetne informacije dane organizacijama čiji je član.

69. Ombudsmanica napominje da je došlo do intenzivne razmjene korespondencije između podnositelja pritužbi i Komisije. Također napominje da je Komisija odgovorila na sve dopise podnositelja pritužbe.

70. Nadalje, Komisija je u svojem mišljenju o ovoj pritužbi detaljno odgovorila na zabrinutost podnositelja pritužbe. Ombudsman stoga smatra da daljnje istrage nisu opravdane u pogledu navoda podnositelja pritužbe.

D. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećom kritičkom napomenom:

Na prvoj stranici informativnog članka koji sadržava grafikon pod naslovom „Uobičajena potrošačka cijena za prosječnu uporabu mobilnih uređaja u 2007. i 2008.” Komisija nije obavijestila čitatelje da se grafikon temeljio na podacima koje su dostavila samo dva glavna operatora mobilnih usluga. To može biti obmanjujuće. Neuspjeh Komisije da čitatelju skrene pozornost na tu činjenicu predstavlja nepravilnost u postupanju.

Podnositelji pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 30. srpnja 2010.

---

[1] SL EU L 108, str. 33.

[2] SEC(2009) 376 od 24. ožujka 2009. Komisija je 30. srpnja 2009. objavila ispravak verzije ovog dokumenta na engleskom jeziku (SEC(2009) 376/2).

[3] „Podnositelji pritužbe” u množini odnosi se na podnositelja pritužbe u predmetu 2131/2009/RT i podnositelja pritužbe u predmetu 2373/2009/RT, oba obuhvaćena zajedničkom istragom.

[4] Analiza nacionalnih mobilnih usluga u 14. ^izvješću temelji se na OECD-ovim košarama za digitalne mobilne usluge. Postoje 3 različite košare, temeljene na niskim, srednjim i visokim razinama uporabe.

[5] Operatori virtualnih pokretnih mreža.

[6] Multimedijska usluga za razmjenu poruka.

[7] "Obuhvaćena su dva najistaknutija operatera u svakoj zemlji, na temelju dostupnih pretplatničkih brojeva. Razmatraju se svi relevantni paketi svakog operatera, ali konačni rezultati prikazani ovdje pokazuju samo najjeftiniji paket za svaku košaru".

[8] Na primjer, prosječna potrošnja mobilnih uređaja iznosi oko 100 minuta mjesečno po korisniku u Poljskoj i Luksemburgu, dok je prosječna potrošnja mobilnih uređaja dvostruko veća u Irskoj i Austriji.

[9] Podnositelji pritužbe uputili su na sljedeću izjavu sadržanu u informativnom članku za Francusku: „cijene su se smanjile, ali su i dalje bile visoke za potrošače”.

[10] Vidjeti spojene predmete C-403/04 P i C-405/04 P Sumitomo Metal Industries i Nippon Steel protiv Komisije [2007.] ECR I-729, stavak 40.; Predmet C-413/06 P Bertelsmann i Sony Corporation of America protiv Impala („Impala”)[2008.] ECR I-4951, stavak 117.; i predmet C-47/07 P Masdar (UK) protiv Komisije [2008.] ECR I-0000, stavak 77.

[11] Košarica za malu potrošnju s:

30 odlaznih poziva (44 minute) mjesečno + 33 SMS poruke + 2/3 MMS

22 % poziva odnosi se na fiksne telefone, 70 % na mobilne telefone, 8 % na govornu poštu;

Košarica za srednju potrošnju s:

65 odlaznih poziva (114 minuta) mjesečno + 50 SMS poruka + 2/3 MMS

21 % poziva odnosi se na fiksne telefone, 72 % na mobilne telefone, 7 % na govornu poštu;

Košara za visoku upotrebu s:

140 odlaznih poziva (246 minuta) mjesečno + 55 SMS poruka + 1 MMS

20 % poziva odnosi se na fiksne telefone, 73 % na mobilne telefone, 7 % na govornu poštu.

[12] Izvješće OECD-a o komunikacijskim izgledima za 2009. dostupno je na sljedećoj adresi: http://www.oecd.org/document/44/0,3343,en_2649_34225_43435308_1_1_1_1,00.html#TOC

[13] U svojem dopisu podnositeljima pritužbe od 20. svibnja 2009., čiji je primjerak Komisija dostavila uz svoje mišljenje, Komisija je navela, primjerice, da bi bilo nerazmjerno s troškovnog stajališta uključiti sve sudionike na tržištu u svoju analizu.

[14] Studija je dostupna na internetskim stranicama Komisije na sljedećoj adresi: http://ec.europa.eu/information_society/policy/ecomm/doc/library/ext_studies/price_developments_1998_2008/tariff_trends_report_1998_2008.pdf

[15] U tom pogledu treba napomenuti da, kako je Komisija objasnila u svojem radnom dokumentu službi (SEC(2009) 376, priloženom Izvješću (str. 149.), košarica OECD-a uzima u obzir "dva operatera s najvećim brojem pretplatnika u svakoj zemlji, koji imaju ukupni tržišni udio od 50 % na temelju broja pretplatnika".