Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe poslao je 12. listopada 2010. Europskoj komisiji dopis u kojem je izrazio kritička stajališta i zatražio informacije o nekoliko tema, tj. uglavnom o pristupanju Turske, Ukrajine i Gruzije EU-u, pomoći državama članicama u stečaju, putovanju bez vize između EU-a i Ruske Federacije te televizijskom kanalu na razini EU-a na svim jezicima EU-a.

2. Nakon što nije primio odgovor, podnositelj pritužbe poslao je podsjetnik 8. travnja 2011.

3. Podnositelj pritužbe poslao je 31. svibnja 2011. podsjetnik Predstavništvu Komisije u Njemačkoj i zatražio da ga se obavijesti o tijelima kojima se može žaliti na postupanje Komisije.

4. Podnositelj pritužbe poslao je 1. srpnja 2011. još jedan podsjetnik Predstavništvu Komisije u Njemačkoj. Pitao je za točnu adresu Komisije i za e-adresu Predstavništva Komisije u Berlinu. Posebno je želio znati hoće li se korespondencija poslana na opću adresu Komisije, ali upućena njezinu predsjedniku, prenijeti na njezinu adresu.

5. Predstavništvo Komisije u Njemačkoj odgovorilo je 7. srpnja 2011. na dopis podnositelja pritužbe od 1. srpnja 2011. Uvjerio ga je da će se prepiska u načelu prenijeti na predmetnog adresata. Osim toga, pozvala ga je da svoja pitanja još jednom pošalje e-poštom predstavništvu Komisije u Njemačkoj, koje će mu brzo odgovoriti.

6. Komisija je 15. rujna 2011. odgovorila podnositelju pritužbe. Potvrdila je primitak dopisa podnositelja pritužbe od 12. listopada 2010. i 8. travnja 2011. te se ispričala zbog kašnjenja u odgovoru. Ne rješavajući pitanja koja je postavio podnositelj pritužbe, Komisija ga je uputila na ažurirane informacije o Komisiji na internetsku stranicu „Europe Direct”, na kojoj je mogao pronaći podatke za kontakt za dobivanje informacija o politikama EU-a. Komisija mu je također dostavila telefonski broj "Europe Direct".

Predmet istrage

7. Ova istraga odnosi se na sljedeće navode i tvrdnje:

Tvrdnje:

Komisija i. nije pravilno postupila s dopisom podnositelja pritužbe od 12. listopada 2010. i ii. prema njemu je postupala na diskriminirajući i neprimjeren način.

Zahtjevi:

Komisija bi trebala obrazložiti zašto i. nije pravilno postupila s dopisom podnositelja pritužbe i ii. postupala s njim na diskriminirajući i neprimjeren način.

8. U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe dodao je zahtjev da Komisija odgovori na pitanja iz njegova dopisa od 12. listopada 2010. Ombudsman je odlučio tu tvrdnju dodati svojoj istrazi.

Istraga

9. Podnositelj pritužbe podnio je 13. listopada 2011. pritužbu Ombudsmanu.

10. Ombudsman je 20. listopada 2011. zatražio od podnositelja pritužbe da pojasni svoju pritužbu. Podnositelj pritužbe odgovorio je 24. listopada 2011.

11. Ombudsman je 15. prosinca 2011. pokrenuo istragu i pozvao Komisiju da do 31. ožujka 2012. dostavi mišljenje o navedenim navodima i tvrdnjama. Ombudsman je u svojem dopisu obavijestio Komisiju da je „podnositelj pritužbe jasno dao do znanja da njegova pritužba Ombudsmanu nije usmjerena na dobivanje odgovora na pitanja postavljena u njegovu dopisu od 12. listopada 2010., nego na otkrivanje razloga zbog kojih je Komisija postupila s tim dopisom na način na koji je postupila”.

12. Podnositelj pritužbe poslao je 7. svibnja 2012. dodatnu korespondenciju u kojoj se žalio da Komisija još nije dostavila svoje mišljenje.

13. Komisija je 10. svibnja 2012. dostavila englesku verziju svojeg mišljenja i ispričala se zbog kašnjenja. Ombudsman je 11. svibnja 2012. proslijedio mišljenje podnositelju pritužbe. Komisija je 23. svibnja 2012. poslala prijevod svojeg mišljenja na njemački jezik. Ombudsman je 29. svibnja 2012. proslijedio prijevod podnositelju pritužbe.

14. Podnositelj pritužbe dostavio je 31. svibnja 2012. dodatnu korespondenciju. Dana 20. lipnja 2012. podnio je očitovanja na mišljenje Komisije. Službe pučkog pravobranitelja dopisom su 7. svibnja 2013. od podnositelja pritužbe zatražile da pristane na prijedlog prijateljskog rješenja njegove pritužbe [1]. Podnositelj pritužbe obaviješten je da će se, ako Ombudsman ne primi odgovor u roku od dva tjedna od primitka dopisa podnositelja pritužbe, smatrati da podnositelj pritužbe nije pristao na prijedlog. Dopis je 3. lipnja 2013. vraćen Uredu ombudsmana s naznakom da se ne može dostaviti podnositelju pritužbe.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

A. Navod o neprimjerenom postupanju Komisije s dopisom podnositelja pritužbe

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

15. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija odgovorila na njegov dopis od 12. listopada 2010. tek 15. rujna 2011., nakon što je poslao jedan podsjetnik Komisiji i dva dodatna podsjetnika Predstavništvu Komisije u Berlinu.

16. Podnositelj pritužbe u svojoj je daljnjoj korespondenciji dodao da mu Predstavništvo Komisije u Njemačkoj nikad nije odgovorilo.

17. Komisija se u svojem mišljenju složila da nije pravilno obradila dopis podnositelja pritužbe od 12. listopada 2010. jer je odgovorila tek 15. rujna 2011.

18. Komisija je objasnila da Odjel SG-R2 „upravljanje poštom” Glavnog tajništva obrađuje više od 10 000 pošiljaka godišnje, od kojih je velika većina dodijeljena nadležnoj službi za odgovor ili druge odgovarajuće mjere. Međutim, uspjeh postupka dodjele ovisi o sposobnosti utvrđivanja ispravne usluge. Dok su neke dodjele rutinske i jednostavne, druge su, poput one u ovom predmetu, složenije ili teže. Naime, dopis podnositelja pritužbe odnosio se na nekoliko predmeta koji se pak odnose na različite službe u Komisiji. Nije bilo moguće utvrditi glavnu uslugu kojoj bi se mogla dodijeliti poruka e-pošte podnositelja pritužbe. Ta je situacija dovela do kašnjenja u prikupljanju informacija potrebnih za odgovor.

19. Nadalje, Komisija je istaknula činjenicu da se ispričala podnositelju pritužbe zbog kašnjenja u odgovoru u dopisu od 15. rujna 2011. Ponovio je tu ispriku u svojem mišljenju.

20. U pogledu tvrdnje podnositelja pritužbe da ni jedan od njegovih dvaju dopisa Predstavništvu Komisije u Berlinu nije dobio odgovor, Komisija je navela da njezino Predstavništvo nije zabilježilo primitak navedenog dopisa od 31. svibnja 2011. U pogledu dopisa podnositelja pritužbe od 1. srpnja 2011., zaprimljenog 4. srpnja 2011., Komisija je smatrala da je njezino predstavništvo na odgovarajući i pravodoban način odgovorilo e-poštom od 7. srpnja 2011. Podnositelj pritužbe obaviješten je o poštanskoj adresi Komisije, potaknut je da pošalje svoja pitanja Predstavništvu te mu je rečeno da će dobiti brz odgovor.

21. U svojim primjedbama na mišljenje Komisije podnositelj pritužbe prihvatio je ispriku Komisije zbog kašnjenja u odgovoru. Međutim, tvrdio je da unutarnja organizacija i strukture Komisije nisu relevantne za europske građane i da, suprotno tvrdnjama Komisije, nije kontaktirao s Komisijom e-poštom. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da je 31. svibnja 2011. poslao dopis Predstavništvu Komisije u Berlinu. Ako Predstavništvo nije primilo to pismo, to nije bila njegova krivnja. Osim toga, podnositelj pritužbe tvrdio je da nije primio odgovor Predstavništva.

Procjena Europskog ombudsmana

22. Ombudsmanica prije svega ističe da je Kodeksom dobrog administrativnog postupanja Komisije predviđeno da se „odgovor na dopis upućen Komisiji šalje u roku od petnaest radnih dana od datuma na koji nadležna služba Komisije primi dopis. [...] Ako se odgovor ne može poslati u prethodno navedenom roku i u svim slučajevima u kojima je za odgovor potreban drugi rad na njemu, kao što su savjetovanje među odjelima ili prijevod, nadležni član osoblja trebao bi poslati trajni odgovor u kojem navodi datum do kojeg adresat može očekivati da će mu se poslati odgovor s obzirom na taj dodatni posao, uzimajući u obzir relativnu hitnost i složenost predmeta.” U skladu s člankom 14. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja („ECGAB”), „[s]vaki dopis ili pritužba instituciji prima potvrdu o primitku u roku od dva tjedna, osim ako se u tom roku može poslati znatan odgovor.” Nadalje, člankom 17. ECGAB-a u biti se predviđa da bi javni dopisi trebali primiti odgovor u razumnom roku, bez odgode, a u svakom slučaju najkasnije dva mjeseca od datuma primitka. Međutim, u ovom slučaju, unatoč prethodno navedenim odredbama, Komisija je potpuno zanemarila dopis podnositelja pritužbe od 12. listopada 2010. i njegove uzastopne podsjetnike te mu je odgodila odgovor za više mjeseci.

23. Kad je riječ o Komisijinu objašnjenju razloga za prethodno navedeno kašnjenje, Ombudsmanica se mogla složiti da se dopisom podnositelja pritužbe rješava nekoliko pitanja koja nisu povezana te su stoga bile potrebne povratne informacije od različitih službi Komisije.

24. Međutim, Ombudsmanica smatra da se time ne može valjano opravdati ukupno trajanje, odnosno oko 11 mjeseci, na koje je Komisija trebala dati odgovor. Institucije bi trebale organizirati svoj rad tako da se zaštiti pravo građana na brz odgovor.

25. S obzirom na navedeno, Ombudsmanica zaključuje da je ukupno vrijeme koje je Komisiji bilo potrebno za odgovor bilo očito prekomjerno i da se objašnjenje Komisije o vremenu koje joj je bilo potrebno za odgovor ne može smatrati zadovoljavajućim. To je prvi slučaj nepravilnosti u postupanju. Međutim, budući da se Komisija ispričala zbog kašnjenja i u svojem odgovoru podnositelju pritužbe od 15. rujna 2011. i u svojem mišljenju o ovoj pritužbi te budući da je podnositelj pritužbe prihvatio tu ispriku u svojim očitovanjima, Ombudsman će se suzdržati od iznošenja kritike u tom pogledu.

26. Naposljetku, što se tiče postupanja predstavništva Komisije u Berlinu, ombudsmanica nema razloga sumnjati u izjavu Komisije da njezino predstavništvo nema evidenciju o primitku dopisa od 31. svibnja 2011. Podnositelj pritužbe nije dostavio nikakav dokaz da je navedeni dopis dostavljen Predstavništvu. Stoga Ombudsmanica smatra da daljnje istrage u vezi s tim pitanjem ne bi bile korisne. S druge strane, Ombudsmanica napominje da je Predstavništvo podnositelju pritužbe odgovorilo već 7. srpnja 2011. U odgovoru se razmatraju pitanja koja je postavio podnositelj pritužbe i to u tonu koji je savršeno zadovoljavajući. Stoga se u vezi s tim pitanjem ne može utvrditi nijedan slučaj nepravilnosti u postupanju.

B. Tvrdnja Komisije o diskriminatornom i neprimjerenom postupanju prema podnositelju pritužbe

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

27. U svojoj pritužbi i daljnjoj korespondenciji podnositelj pritužbe tvrdio je da je sadržaj odgovora Komisije od 15. rujna 2011. smiješan, nepromišljen i potpuno neprihvatljiv. Izjavio je da ne zna ni za jednog gospodarskog subjekta u Europi koji bi se mogao izvući s takvom nepromišljenom korespondencijom. Osim toga, tvrdio je da ga je Komisija obeshrabrila, diskriminirala i ponizila.

28. Komisija se u svojem mišljenju nije složila s time da se prema podnositelju pritužbe postupalo na diskriminirajući i neprimjeren način. Smatrala je da podnositelj pritužbe nije dostavio nikakve pojedinosti o navodnoj diskriminaciji. Komisija smatra da je njezin dopis od 15. rujna 2011., iako zakašnjeo, bio primjerena i razumna reakcija na dopis podnositelja pritužbe od 12. listopada 2010.

29. Zapravo, odgovor Komisije pripremljen je na temelju toga što je podnositelj pritužbe tražio informacije o stajalištu Komisije u vezi s pet predmetnih tema. Međutim, postavljena pitanja bila su vrlo filozofska i vrlo široka. Stoga odgovor na njih ne bi bio moguć u okviru uobičajenog dopisa.

30. Prema mišljenju Komisije, pet pitanja kojima se podnositelj pritužbe bavio i pitanja koja je postavio sadržavaju ukupno 18 potpitanja. Prema mišljenju Komisije, od tih se pitanja nije moglo legitimno očekivati da iznesu tražene informacije u obliku pojedinačnih, detaljnih odgovora na svako pitanje. Stoga su upućivanja u odgovoru Komisije na njezinu internetsku stranicu, na kontaktne točke za relevantne politike i na telefonski broj za besplatne informacije predstavljala stvarnu i razumnu reakciju na pitanja.

31. Osim toga, Komisija je tvrdila da su pitanja podnositelja pritužbe djelomično retorička i da se na njih nije moglo odgovoriti. Komisija je ukazala na činjenicu da su pitanjima sustavno prethodile, slijedile ili ispreplelele duge akcesorne tvrdnje o stajalištu podnositelja pritužbe o različitim predmetnim pitanjima. Njegova naknadna korespondencija potvrđuje stajalište da je njegovo pismo Komisiji bilo motivirano frustracijom i da je uglavnom sadržavalo njegove vlastite optužbe ili kritike, a ne pitanja upućena Komisiji.

32. Pozivajući se na podnesak podnositelja pritužbe, tj. da pritužba Ombudsmanu nije bila usmjerena na dobivanje odgovora na pitanja postavljena u dopisu od 12. listopada 2010., Komisija je nadalje smatrala da dopis podnositelja pritužbe Komisiji nije bio ozbiljno usmjeren na dobivanje odgovora na retorička pitanja koja je postavila.

33. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima osporio stajalište Komisije da su njegova pitanja na bilo koji način filozofska ili retorička. Što se tiče Komisijina odgovora, istaknuo je da je Komisija čekala gotovo godinu dana kako bi provjerila hoće li ga ponovno kontaktirati, a zatim mu je poslala odgovor koji je sadržavao samo tri rečenice. Osim toga, naveo je da nije moguće pronaći točne odgovore na njegova pitanja na internetu. Umjesto da podnositelja pritužbe uputi na drugo mjesto, Komisija ga je mogla zamoliti da mu pitanja budu kratka ili mu dati upute. Podnositelj pritužbe potvrdio je da bi želio aktivno sudjelovati u razvoju EU-a ako mu Komisija ne uskrati tu mogućnost.

34. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da je sadržaj odgovora Komisije na njega neprimjeren i diskriminirajući. Tvrdio je da želi dobiti odgovor na svojih pet pitanja [2] koja još nije primio.

Procjena Europskog ombudsmana

35. Kad je riječ o navodu o diskriminaciji, ombudsmanica se slaže s Komisijom da je on potpuno neutemeljen i stoga neosnovan.

36. Nadalje, Ombudsman se slaže s Komisijom da formulacija dopisa od 12. listopada 2010. upućuje na to da je podnositelj pritužbe želio izraziti svoja kritička stajališta o pet tema koje se odnose na EU. Ombudsmanica se također slaže sa stajalištem Komisije da su pitanja podnositelja pritužbe u određenoj mjeri bila „retorička” ili da su se njima prenosila njegova kritička stajališta ili optužbe. S druge strane, iako se možda nisu pozajmili jednostavnom i jednostavnom odgovoru, Ombudsman dijeli mišljenje podnositelja pritužbe da nisu bili "filozofski". Ombudsmanica također razumije da je podnositelj pritužbe izražavanjem kritika namjeravao aktivno sudjelovati u razvoju europskog projekta te je želio dobiti relevantne informacije o predmetnim pitanjima.

37. Uzimajući u obzir prirodu postavljenih pitanja, to jest činjenicu da: i. obuhvaćala su nekoliko različitih područja; ii. postavila složena i potencijalno osjetljiva pitanja političke, gospodarske, diplomatske ili povijesne prirode; i iii. formulirane su na način kojim je izraženo stajalište podnositelja pritužbe o predmetnim pitanjima, Ombudsman razumije nelagodu Komisije u pogledu formulacije odgovora. Ipak, u skladu s pravom na dobru upravu, čak i takve vrste pisama trebaju dobiti odgovarajući tretman.

38. Ombudsmanica smatra da se sadržaj odgovora Komisije od 15. rujna 2011. ni na koji način ne može smatrati uvredljivim, nepromišljenim ili neprikladnim. Naime, s obzirom na prirodu primjedbi i pitanja podnositelja pritužbe, Ombudsmanica smatra da je Komisija u načelu bila slobodna uputiti podnositelja pritužbe na Europe Direct, čija je funkcija upravo pružanje informacija europskim građanima o EU-u i njegovim politikama. Međutim, Komisija nije mogla poslati standardni odgovor nakon 11 mjeseci potpune administrativne šutnje.

39. Ombudsmanica smatra da je, nakon što je Komisija znatno odgodila svoj odgovor podnositelju pritužbe, trebala barem u tom odgovoru razmotriti pitanja koja je postavio podnositelj pritužbe, umjesto da ga uputi na Europe Direct.

40. Ombudsmanica smatra primjerenim objasniti da to ne znači da je Komisija trebala dati iscrpan sadržajni odgovor na sva pitanja koja je postavio podnositelj pritužbe. Ombudsmanica se slaže da to ne bi bilo ni praktično moguće ni primjereno s obzirom na prirodu pitanja i primjedbi koje je podnositelj pritužbe podnio u svojem izvornom dopisu. Međutim, Komisija je mogla i trebala dodatno razraditi svoj odgovor u mjeri u kojoj je to bilo razumno moguće kako bi podnositelju pritužbe na uljudan način pružila objektivne informacije o trenutačnom stanju pet predmetnih pitanja i svojem stajalištu o njima. Ako su ta pitanja i dalje bila u stanju toka ili ako Komisija nije imala fiksno stajalište o bilo kojem od predmetnih pitanja, mogla je o tome obavijestiti podnositelja pritužbe.

41. U tom pogledu Ombudsman napominje da je, iako je podnositelj pritužbe izrazio kritike u pogledu pet predmetnih pitanja, također izrazio interes za poslove EU-a. Stoga mu je bilo važno dati odgovarajući odgovor. U situacijama sličnima onoj u ovoj pritužbi povjerenje građana može se osvojiti ili izgubiti.

42. S obzirom na navedeno Ombudsman je nastojao stupiti u kontakt s podnositeljem pritužbe kako bi se raspravilo o mogućnosti prijateljskog rješenja njegove pritužbe [3]. Međutim, Ombudsmanovo pismo vraćeno je kao neizvršivo i nije bilo drugog načina da se s njim stupi u kontakt. Ombudsmanica stoga zaključuje da daljnje istrage nisu opravdane u vezi s pritužbom.

C. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim nalazom:

Daljnje istrage nisu opravdane.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 23. srpnja 2013.

---

[1] Dopis je poslan običnom poštom jer službe pučkog pravobranitelja nisu imale drugog načina za stupanje u kontakt s podnositeljem pritužbe.

[2] Podnositelj pritužbe dostavio je kraću verziju svojih pitanja, koja se može prevesti na sljedeći način:

1. Koji su stvarni razlozi zbog kojih Turska do danas nije primljena u EU kao država članica?

2. Koji su stvarni razlozi za obustavu, do danas, početnih pregovora o integraciji Ukrajine i Gruzije u EU i NATO?

3. Zašto ja, kao umirovljenik s nedovoljnim financijskim sredstvima, moram trpjeti odbitke od svoje mirovine kako bih platio pogreške europskih političara, bankara i špekulanata kako bih osigurao njihove dugove?

4. Koji su razlozi za nepostojanje zone slobodnog kretanja između EU-a i Rusije, zbog čega putovanje bez vize nije moguće?

5. Koji su razlozi za nepostojanje televizijskog programa EU-a koji bi se emitirao na svim europskim jezicima, u svim državama članicama EU-a, 24 sata dnevno, i za mlade i za stare?

[3] Članak 3.5. Statuta glasi kako slijedi: „U mjeri u kojoj je to moguće, Europski ombudsman traži rješenje s dotičnom institucijom ili tijelom kako bi se uklonio slučaj nepravilnosti u postupanju i riješila pritužba.”