Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe, Opservatorij za korporativnu Europu (CEO)[1], obratio se Europskoj središnjoj banci (ESB) 2011. i 2012. u vezi s članstvom predsjednika ESB-a u „Skupini tridesetorice”[2]. S obzirom na te kontakte podnositelj pritužbe zauzeo je stajalište da je članstvo predsjednika ESB-a u Skupini tridesetorice ugrozilo neovisnost ESB-a. Pozvao je ESB da zatraži od svojeg predsjednika da se povuče iz Skupine tridesetorice. Budući da nije bio zadovoljan odgovorima koje je dobio od ESB-a, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu. Nakon što je ispitao argumente koje je iznio podnositelj pritužbe i odgovore koje je ESB dostavio podnositelju pritužbe, Ombudsman je pokrenuo istragu i zatražio od ESB-a da dostavi svoje mišljenje Ombudsmanu.

Predmet istrage

2. Podnositelj pritužbe tvrdi da članstvo predsjednika ESB-a u Skupini tridesetorice nije u skladu s neovisnošću, ugledom i integritetom ESB-a. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi ESB trebao zatražiti od svojeg predsjednika da se povuče iz Skupine tridesetorice.

Istraga

3. Podnositelj pritužbe podnesen je Ombudsmanu 27. lipnja 2012. Ombudsmanica je pokrenula istragu 24. srpnja 2012. ESB je dostavio svoje mišljenje 30. kolovoza 2012. Podnositelj pritužbe dostavio je svoja očitovanja 29. rujna 2012.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

A. Tvrdnja da članstvo predsjednika ESB-a u Skupini tridesetorice nije u skladu s neovisnošću, ugledom i integritetom ESB-a

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

4. Podnositelj pritužbe tvrdi da je Skupina tridesetorice „sredstvo lobiranja” čiji je cilj promicanje privatnih financijskih interesa. Tvrdi da je cilj Skupine tridesetorice utjecati na raspravu o regulaciji financijskog sektora u cijelom svijetu davanjem provedivih preporuka zajednicama koje donose politike u privatnom i javnom sektoru. Stoga zaključuje da članstvo u Skupini tridesetorice nije u skladu s položajem predsjednika ESB-a.

5. Prema podnositelju pritužbe, Skupina tridesetorice važno je sučelje između privatnih banaka i središnjih banaka te se takvim aranžmanom nekima od najvećih privatnih banaka na svijetu omogućuje da utječu na najviše rukovoditelje najvažnijih središnjih banaka na svijetu, uključujući ESB.  Podnositelj pritužbe ističe da članovi skupine od trideset članova uključuju rukovoditelje i savjetnike iz velikih privatnih financijskih tijela, kao što su Morgan Stanley, JP Morgan Chase i BNP Paribas.

6. Dodaje da je Skupina tridesetorice podržala ciljeve „bankarskog lobija” u pogledu različitih pitanja.

7. Nastavlja se tvrditi da su aktivnosti i članstvo Grupe tridesetorice netransparentni. Tužitelj tvrdi da javnost ni na koji način ne može saznati pojedinosti o uključenosti predsjednika ESB-a u skupinu tridesetorice jer su sastanci skupine tridesetorice povjerljivi.

8. Podnositelj pritužbe tvrdi da svaki predsjednik ESB-a mora osigurati da nije pod utjecajem financijskog lobija i da nije povezan ni s jednim forumom ili postupkom koji bi mogao ugroziti njegovu neovisnost ili dovesti do sukoba interesa. Dodaje da je odgovornost ESB-a osigurati da njegov predsjednik bude neovisan i da ne bude opterećen sukobom interesa.

9. Podnositelj pritužbe napominje da su zahtjevi neovisnosti i nepostojanja sukoba interesa utvrđeni u:

• Kodeks ponašanja članova Upravnog vijeća („Kodeks ponašanja”);

• Dopunski etički kodeks za članove Izvršnog odbora; i

• Pravilnik o osoblju ESB-a, koji sadržava etički okvir.

10. Dodaje da je zahtjev neovisnosti ESB-a utvrđen u članku 130. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), koji glasi kako slijedi:

„Pri izvršavanju ovlasti i izvršavanju zadaća i dužnosti koje su im dodijeljene Ugovorima i Statutom ESSB-a [3] i ESB-a, ni Europska središnja banka ni nacionalna središnja banka ni bilo koji član njihovih tijela nadležnih za odlučivanje ne traže niti primaju upute od institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, bilo koje vlade države članice ili bilo kojeg drugog tijela. Institucije, tijela, uredi ili agencije Unije i vlade država članica obvezuju se poštovati to načelo i ne nastojati utjecati na članove tijela Europske središnje banke ili nacionalnih središnjih banaka nadležnih za donošenje odluka u obavljanju njihovih zadaća.” (naknadno istaknuto)

11. Podnositelj pritužbe tvrdi da se, kako bi taj članak imao bilo kakvo značenje, moraju primijeniti zaštitne mjere, uključujući zaštitne mjere koje se odnose na odnose s predstavnicima privatnih banaka.

12. Podnositelj pritužbe dodaje da se u članku 3.5. Kodeksa ponašanja navodi da se odnosi članova Upravnog vijeća s interesnim skupinama temelje na pristupu koji je u skladu s njihovom neovisnošću kao članova Upravnog vijeća i načelom integriteta. Podnositelj pritužbe nadalje napominje da je ESB imenovao službenika za etiku koji će poštovati Kodeks ponašanja. Međutim, ESB je obavijestio podnositelja pritužbe da sudjelovanje predsjednika ESB-a u Skupini tridesetorice ne uključuje savjete službenika za etiku ni savjetovanje s Upravnim vijećem. ESB je dodao da je sudjelovanje predsjednika ESB-a u Skupini tridesetorice u skladu s Kodeksom ponašanja s obzirom na to da su „dijalog i razmjena mišljenja s trećim stranama u skladu s dužnostima člana Upravnog vijeća i načelom neovisnosti iz članka 130. UFEU-a”. Podnositelj pritužbe zaključuje da ESB nije dostavio analizu skupine od trideset članova ni uloge predsjednika ESB-a u toj skupini.

13. Podnositelj pritužbe nadalje ističe da se u Dopunskom zakoniku, koji se bavi pitanjem poziva na sastanke, u članku 3. navodi da bi članovi Odbora trebali poštovati posebnu razboritost u pogledu „pojedinačnih poziva”. U Dopunskom zakonu navodi se da bi se članovi Odbora trebali savjetovati sa službenikom za etiku u slučaju sumnje. Podnositelj pritužbe navodi da predsjednik ESB-a očito nije proveo takvo savjetovanje.

14. Podnositelj pritužbe također smatra da je važno dodati da je predsjednik ESB-a jednom radio za Goldman Sachs (investicijsku banku).

15. Naposljetku, podnositelj pritužbe ističe da ESB, iako je svjestan članstva svojeg predsjednika u Skupini tridesetorice, te informacije ne objavljuje javnosti u životopisu predsjednika na svojim internetskim stranicama.

Mišljenje ESB-a

16. U svojem mišljenju podnesenom ombudsmanu ESB tvrdi da je članstvo predsjednika ESB-a u Skupini tridesetorice u potpunosti u skladu s neovisnošću, ugledom i integritetom ESB-a te, što je najvažnije, ne podrazumijeva nikakav sukob interesa. ESB je sažeo svoje stajalište kako slijedi.  Kao prvo, grupa tridesetorice nije "lobi" ili "interesna skupina". Umjesto toga, prema ESB-u, Skupina tridesetorice forum je za razmjenu mišljenja o globalnim gospodarskim i financijskim pitanjima.  Drugo, ESB je tvrdio da je ključno da predsjednik ESB-a održava redovite sastanke i razmjenjuje mišljenja s visokim predstavnicima javnog i privatnog sektora. Takvi su kontakti neophodni za pravilno izvršavanje mandata ESB-a jer pružaju vrlo vrijedan izvor informacija iz prve ruke o kretanjima u globalnom gospodarskom i financijskom okruženju u kojem ESB djeluje. One stoga omogućuju ESB-u da razvije informirano stajalište o tom okruženju. Takvi kontakti također omogućuju ESB-u da komunicira o svojim mjerama politike. Treće, tvrdila je da je članstvo predsjednika ESB-a u Skupini tridesetorice u potpunosti u skladu sa strogim etičkim standardima koji se primjenjuju na članove tijela ESB-a nadležnih za odlučivanje. S obzirom na prethodna tri razloga ESB je zaključio da su navodi podnositelja pritužbe neutemeljeni.

17. ESB zatim detaljno objašnjava svoje stajalište. U njemu je opisana priroda skupine tridesetorice. Daje detaljno objašnjenje uloge i funkcije Grupe tridesetorice, njezine svrhe i članstva.

18. Kao prvo, što se tiče svrhe, strukture i upravljanja, ESB navodi da je Skupina tridesetorice privatno, neprofitno, javno poznato međunarodno tijelo osnovano 1978., čiji je cilj produbiti razumijevanje međunarodnih gospodarskih i financijskih pitanja, istražiti međunarodne posljedice odluka donesenih u javnom i privatnom sektoru te ispitati mogućnosti koje su na raspolaganju stručnjacima na tržištu i tvorcima politika. Sastoji se od visokih predstavnika privatnog i javnog sektora, uključujući nekoliko sadašnjih ili bivših guvernera središnjih banaka, kao i akademika. Skupinom trenutačno predsjeda Jean-Claude Trichet (bivši predsjednik ESB-a). Cjeloviti popis članova Skupine tridesetorice objavljuje se na internetskoj stranici Skupine tridesetorice.

19. Formalno, Skupina tridesetorice je odbor pravne osobe pod nazivom "Savjetodavna skupina za međunarodnu ekonomsku i monetarnu politiku, osnovana", koja je registrirana u SAD-u kao neprofitna organizacija oslobođena od poreza. Svakodnevne odluke o radu Skupine tridesetorice donosi izvršni direktor uz savjetovanje, prema potrebi, sa službenicima Skupine tridesetorice. Odluke o vodstvu, članstvu i politici donosi Upravni odbor. Upravitelji se trenutačno sastoje od predsjednika upravitelja i službenika skupine tridesetorice. Sva važna pitanja koja utječu na članstvo i politike Skupine tridesetorice preispituju se na plenarnim sjednicama Skupine svake dvije godine. Skupinu podupiru razni izvori: banke, nebankovna društva, središnje banke, pojedinci i, za određene projekte, zaklade. Trenutačni popis sudionika prikazan je u prilogu godišnjem izvješću Skupine tridesetorice [4].

20. ESB nadalje napominje da Skupina tridesetorice objavljuje javno dostupna izvješća i organizira redovite sastanke i seminare koji dopiru do šire publike. Njezini su ključni događaji dva godišnja plenarna sastanka i međunarodni seminari o bankarstvu. Većina članova sudjeluje na plenarnim sjednicama. Mali broj uglednih gostiju također sudjeluje u raspravama na plenarnim sjednicama. Određene teme redovito su u središtu pozornosti Grupe tridesetorice. Obično se raspravlja o međunarodnim gospodarskim izgledima u sljedećih 12 do 24 mjeseca. Razvoj financijskih tržišta, posebno u vrijeme neizvjesnosti, također je postao središnja točka. Tijekom 2010. i 2011. rasprave na plenarnoj sjednici bile su usmjerene na oporavak gospodarstava nakon financijske krize. Na plenarnim sjednicama raspravljalo se o uzrocima i posljedicama krize, poukama koje treba izvući, preostalim izazovima i učinku financijskih i regulatornih reformi na bankarski sektor. Na plenarnim sastancima raspravljalo se i o kretanjima u zemljama s tržištima u nastajanju, pitanjima s kojima se suočava međunarodni monetarni sustav, geopolitičkim rizicima te drugim relevantnim i pravodobnim temama. Međunarodni seminari o bankarstvu održavaju se istodobno s godišnjim sastancima MMF-a i Svjetske banke. Na tim seminarima sudjeluju članovi i nečlanovi, uključujući, među ostalim, mnoge guvernere središnjih banaka, ministre financija i predsjednike financijskog sektora. Svaki seminar sadrži prezentacije visokih predstavnika privatnog i javnog sektora diljem svijeta. Relevantne informacije o aktivnostima Skupine tridesetorice, uključujući teme o kojima se raspravljalo, kao i govornici na seminarima i sudionici na plenarnim sastancima, mogu se pronaći u godišnjem izvješću Skupine tridesetorice [5].

21. Iz prethodno navedenog proizlazi da Skupina tridesetorice nije lobistička ili interesna skupina čiji je cilj utjecati na svaki postupak odlučivanja na način da se brane privatni interesi. Riječ je o forumu za prosvijetljeno i izravno promišljanje i raspravu o pitanjima koja su važna za gospodarski i financijski svijet, s ciljem produbljivanja razumijevanja međunarodnih gospodarskih i financijskih pitanja.

22. ESB nadalje naglašava da predsjednik ESB-a nije ni povjerenik ni službenik skupine od trideset (kao što je prethodno opisano, točka 19.).

23. ESB također navodi da, kao član Skupine od trideset članova, predsjednik ESB-a može odlučiti, na poziv i bez naknade, prisustvovati događanjima koja organizira Skupina. Ti događaji omogućuju razmjenu mišljenja o globalnim gospodarskim i financijskim pitanjima. Informacije o tim događajima, kao što su sudionici i prezentacije na plenarnim sastancima, seminarima i studijskim skupinama, javno su dostupne na internetskim stranicama Skupine tridesetorice. Takvi dijalozi pružaju korisnu priliku ne samo za bolje razumijevanje stavova i percepcija međunarodnih oblikovatelja politika, sudionika na tržištu i akademika, već i za objašnjavanje mjera politike ESB-a široj publici. Kako bi se osiguralo pravilno izvršavanje mandata ESB-a, tvorce politika ESB-a treba informirati i razumjeti kretanja u globalnom gospodarskom i financijskom okruženju. Stoga nije u suprotnosti s njegovom institucionalnom ulogom predsjednika ESB-a da se sastane s predstavnicima tog „okolišnog okruženja” iz javnog ili privatnog sektora radi dijaloga i razmjene mišljenja. Isto tako, ESB (su)organizira godišnje nekoliko konferencija na kojima se okupljaju ljudi iz javnog i privatnog sektora te akademske zajednice. To pokazuje da članstvo predsjednika ESB-a u Skupini tridesetorice nije nespojivo s neovisnošću ESB-a, nego je, naprotiv, jasno u skladu s njegovim stajalištem. ESB također navodi da je njegov predsjednik vezan načelom neovisnosti i obvezom čuvanja poslovne tajne kada sudjeluje u takvim razmjenama mišljenja ili raspravama.

24. ESB tvrdi da članstvo njegova predsjednika u Grupi tridesetorice ne dovodi do sukoba interesa. Njime se ne stvara dojam takvog sukoba interesa niti se krše odredbe etičkog okvira ESB-a. Članovi tijela ESB-a nadležnih za odlučivanje obvezani su sveobuhvatnim etičkim okvirom kojim se utvrđuju standardi integriteta i ponašanja. Tim se standardima uzima u obzir posebna odgovornost članova tijela ESB-a nadležnih za odlučivanje za održavanje integriteta i ugleda ESB-a i ESSB-a u cjelini. One posebno sadržavaju pravila o sudjelovanju na konferencijama, prijemima i kulturnim događanjima te o sukobu interesa i pravila o njihovu objavljivanju, koja su u skladu sa standardima utvrđenima u Preporuci Vijeća Europe o kodeksima ponašanja za javne službenike i Preporuci OECD-a o smjernicama za upravljanje sukobom interesa u javnoj službi. Prvo, kao što je već objašnjeno, za pravilno izvršavanje mandata ESB-a potrebno je da predsjednik ESB-a redovito razmjenjuje mišljenja s predstavnicima globalnog gospodarskog i financijskog okruženja u kojem ESB djeluje. Drugo, kako je prethodno navedeno, Skupina tridesetorice nije interesna skupina u smislu članka 3. stavka 7. Kodeksa ponašanja za članove Upravnog vijeća, već forum za nestranačke rasprave. Treće, članstvo predsjednika ESB-a u Grupi tridesetorice ne pruža mu "nikakvu potencijalnu prednost za sebe, svoju obitelj, svoju drugu rodbinu ili krug prijatelja i poznanika". Takvo članstvo stoga po definiciji ne može dovesti do bilo kakvog privatnog ili osobnog interesa, a još manje do bilo kakvog sukoba ili pojave sukoba interesa.

25. S obzirom na navedeno, ESB tvrdi da vjeruje da su prethodne informacije o Skupini tridesetorice dovoljan dokaz da članstvo predsjednika ESB-a u Skupini tridesetorice ne predstavlja ni očit ni stvaran sukob interesa te da ne ugrožava neovisnost predsjednika ESB-a.

Primjedbe podnositelja pritužbe

26. Podnositelj pritužbe iznio je sljedeća opažanja u vezi s mišljenjem ESB-a.

27. Kad je riječ o sastavu Skupine tridesetorice, podnositelj pritužbe primjećuje da, iako ESB tvrdi da Skupina tridesetorice „nije lobi ili interesna skupina, nego forum za razmjenu mišljenja o globalnim gospodarskim i financijskim pitanjima”, priznaje da se Skupina tridesetorice sastoji od predstavnika na visokoj razini iz privatnog i javnog sektora te akademske zajednice. Od 32 sadašnja redovna člana, 12 radi za privatne financijske institucije. Ostali članovi, navodi se, prošli su kroz "rotirajuća vrata", radeći za privatni sektor, a zatim i za javni sektor, ili obrnuto.

28. Podnositelj pritužbe također naglašava da glavne odluke o vodstvu, članstvu i politici Grupe tridesetorice donose Upravni odbor i „službenici” Grupe tridesetorice. Unutar ove odabrane skupine pet od osam članova radi za privatni financijski sektor.

29. Kad je riječ o financiranju Skupine tridesetorice, podnositelj pritužbe napominje da, iako se u mišljenju ESB-a spominje to pitanje, u njemu se ne navodi razlog zbog kojeg bi to moglo predstavljati problem. Iako iznosi dani Grupi tridesetorice nisu objavljeni, 45 od 79 financijskih doprinositelja Grupi tridesetorice su financijska poduzeća ili bankarske lobističke skupine. Podnositelj pritužbe smatra da činjenica da Skupina tridesetorice ovisi o financiranju iz tih izvora pokazuje da je Skupina tridesetorice inicijativa koju promiče privatni financijski sektor.

30. Kad je riječ o aktivnostima Skupine tridesetorice, podnositelj pritužbe napominje da Skupina tridesetorice izrađuje velike studije u okviru radnih skupina kojima predsjeda upravljački odbor. Podnositelj pritužbe tvrdi da te studije daju političke savjete.

31. U posljednje četiri godine Skupina tridesetorice objavila je četiri glavne studije o ključnim pitanjima u vezi s međunarodnom financijskom regulativom, a to su:

„Struktura financijskog nadzora” (2008.), Paul Volcker (Skupina tridesetorice), Roger Ferguson (TIAA-CREF), Jacob Frenkel (AIG), Richard Debs (Morgan Stanley), Geoffrey Bell (Geoffrey Bell & co.), Arminio Fraga-Neto (Gavea Investimentos), E. Gerald Corrigan (Goldman Sachs), Gerd Häusler (Lazard International), Andrew Crockett (JPMorgan Chase), John Heimann (Institut za financijsku stabilnost), Jacques de Larosière (BNP Paribas), Stuart Mackintosh (Skupina tridesetorice).

„Reforma Međunarodnog monetarnog fonda” (2009.). Predsjednik: Jacob Frenkel (AIG). Redoviti članovi: Stanley Fischer (Banka Izraela), Arminio Fraga Neto (Gavesa Investimentos), Peter B. Kenen (profesor), Guillermo Ortíz (Banco de México), Stuart Mackintosh (Skupina tridesetorice).

„Financijska reforma: okvir za financijsku stabilnost” (2009.), Paul Volcker (Skupina tridesetorice), Arminio Fraga Neto (Gavesa Investimentos), Tommaso Padoa-Schippoa (Promontory Financial Group), Stephen Thieke (RiskMetrics)

„Jačanje financijske stabilnosti i otpornosti” (2010.). Predsjednik: Roger Ferguson (TIAA-CREF), članovi: Cijelo članstvo u Grupi tridesetorice

Podnositelj pritužbe naglašava činjenicu da su određeni članovi podržali većinu tih studija u svojstvu „predstavnika” privatnog sektora.

32. Podnositelj pritužbe zatim postavlja pitanje o ulozi središnjih bankara u Skupini tridesetorice. Mogu li oni, pita podnositelj pritužbe, doista biti povezani s onim što je "politički savjet" koji su potpisale neke od najvećih financijskih korporacija na svijetu?

33. U prethodno navedenom kontekstu, napominje podnositelj pritužbe, većina središnjih bankara stavila je svoje ime na ključne studije koje je izradila Skupina tridesetorice „u svojim pojedinačnim funkcijama”. Primjerice, kada je Skupina tridesetorice 2009. objavila svoje izvješće o MMF-u, tadašnji predsjednik ESB-a Jean-Claude Trichet potpisao je studiju u svoje ime. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, biti predsjednik ESB-a ne može se kombinirati s odobravanjem „dokumenta o politikama” koje uglavnom sastavljaju predstavnici velikih financijskih društava, čak i ako studija sadržava službenu izjavu o ograničenju odgovornosti. U praksi, veliki dijelovi tiska ne primjećuju zadrške središnjih bankara. Kada je objavljeno izvješće o MMF-u, mediji su ga jasno primili kao publikaciju "Skupina tridesetorice", i kao takav kao dokument koji su podržali svi članovi Skupine tridesetorice.

34. Podnositelj pritužbe tvrdi da je u ključnim političkim raspravama o financijskoj regulaciji tijekom posljednja dva desetljeća, uključujući rasprave o poravnanju i namiri vrijednosnih papira, o OTC izvedenicama i o primjeni procjene rizika u međunarodnoj bankarskoj regulaciji, Skupina tridesetorice imala politiku podupiranja samoregulacije i samonadzora.

35. Na primjer, podnositelj pritužbe navodi da je Skupina tridesetorice objavila veliko izvješće koje su sastavili predstavnici društava JPMorgan, BNP Paribas, Morgan Stanley i udruženja trgovaca izvedenicama ISDA, u kojem se odbacuje javni nadzor ili regulacija te podupire sustav samoregulacije u području izvedenica. Podnositelj pritužbe navodi da je izvješće Skupine tridesetorice, u kojem su izneseni argumenti o tome zašto vlade ne bi trebale regulirati taj sektor, promicano kao konačno izvješće o izvedenicama. Podnositelj pritužbe dodaje da je, iako je neki skepticizam izražen u internoj raspravi u Skupini tridesetorice (Paul Volcker (Savezna rezerva) i Brian Quinn (Bank of England) bili oprezni zbog neuzimanja u obzir sistemskog rizika), unutar skupine pronađen kompromis. Skupina od trideset članova zatim je uložila zajednički napor kako bi prijedlozi postali stvarnost. JPMorgan je u iznenadnom potezu slobodno stavio na raspolaganje vlastiti model procjene rizika kako bi pokazao snažnu predanost privatnog sektora unutarnjem upravljanju rizicima, a lobisti iz privatnog sektora, kao što je Američko udruženje bankara, prihvatili su prijedloge skupine tridesetorice. Izvješće Skupine tridesetorice dobilo je na važnosti kada ga je nekoliko regulatornih agencija SAD-a počelo koristiti kao mjerodavan izvor. Nakon nekoliko godina, navodi podnositelj pritužbe, pristup samoregulacije i samonadzora Skupine tridesetorice osvojio je njezine kritičare.

36. Podnositelj pritužbe navodi da je utjecaj Grupe tridesetorice na regulaciju banaka u mnogočemu sličan njezinu utjecaju na regulaciju izvedenica. Prema podnositelju pritužbe, Skupina tridesetorice utvrdila je uvjete rasprave o tome kako se nositi sa sistemskim rizikom u okviru međunarodne bankarske regulative. Prema podnositelju pritužbe, Skupina tridesetorice predložila je da se za procjenu rizika upotrebljavaju samoregulacija i samonadzor. Prema podnositelju pritužbe, Skupina tridesetorice pomogla je privatnom sektoru da pronađe zajedničko stajalište u raspravi o takozvanim sporazumima Basel II. Za razliku od procesa o OTC izvedenicama, bitka oko unutarnje procjene rizika nije bila otvorena politička bitka, već se odvijala u okviru međunarodnih pregovora, s malo javne rasprave. Međutim, u mjeri u kojoj je održana javna rasprava, u njoj je sudjelovala Skupina tridesetorice.

37. Prema podnositelju pritužbe, ta dva primjera dokazuju da je Skupina tridesetorice mnogo više od skupine za strateško promišljanje. Podnositelj pritužbe tvrdi da je pokazao političku sklonost prema samoregulaciji i samonadzoru te da je radio na tome da ih se uspostavi kao normu u globalnom financijskom upravljanju. Podnositelj pritužbe zapravo smatra da se u mišljenju ESB-a iznosi slika koja se temelji na djelomičnim/nepotpunim informacijama o samoj prirodi Skupine tridesetorice. Prema podnositelju pritužbe, ESB obično prikazuje Grupu kao neutralno tijelo u kojem mudraci razmjenjuju apstraktne teorije. Prema navodima podnositelja pritužbe, to nije točno. Umjesto toga, prema podnositelju pritužbe, Skupina tridesetorice klub je s ambicijama da se rasprava o financijskoj regulaciji oblikuje na globalnoj razini kako bi se utjecalo na ishode.

38. Ukratko, podnositelj pritužbe smatra da Skupina tridesetorice pokazuje sve značajke „lobističke skupine”: ga financiraju privatna financijska društva, njime dominiraju predstavnici uglavnom istih društava (njegove javne osobe uglavnom predstavljaju financijska društva), njegov je cilj oblikovati politiku i utjecati na financijsku regulaciju, a povijesno je poznato da je zauzeo pozicije blizu pozicija financijskih društava. U njemu se navodi da bi ga se moglo smatrati i „interesnom skupinom” ili „elitnim klubom”. Prema podnositelju pritužbe, to zasigurno nije „neutralna skupina za strateško promišljanje”.

39. Podnositelj pritužbe tvrdi da je ESB, da je dostavio opis aktivnosti predsjednika u Skupini tridesetorice, to možda razjasnilo to pitanje na način koji se ne može učiniti pretraživanjem javno dostupnih informacija (pod pretpostavkom da ESB ima pristup tim detaljnim informacijama ili da im može pristupiti). Međutim, podnositelj pritužbe navodi da su informacije koje ESB u svojem mišljenju pruža Ombudsmanu ograničene vrijednosti. Podnositelj pritužbe ističe da je Skupina od trideset sastanaka zatvorena za javnost. Kao posljedica toga, malo informacija o internom radu skupine može se pronaći u javnoj domeni. Međutim, u mišljenju ESB-a ne navode se dodatne pojedinosti o tome što se događa u Skupini od trideset seminara i sastanaka.

40. Podnositelj pritužbe ističe da ESB navodi da je njegov predsjednik vezan načelom neovisnosti i obvezom čuvanja poslovne tajne kada sudjeluje u Skupini od trideset sastanaka i seminara. Tu je tvrdnju nemoguće potvrditi jer nisu dostupne informacije o unutarnjim postupcima Skupine tridesetorice.

41. Podnositelj pritužbe potvrđuje potrebu da predsjednik ESB-a bude informiran i u kontaktu s drugim središnjim bankarima te da raspravlja o pitanjima koja su važna za banke i financijske institucije. Međutim, odabir okruženja i okolnosti za takvu razmjenu mišljenja vrlo je relevantan. Činjenica da ESB također organizira konferencije i seminare ne mijenja važnost članstva u Skupini tridesetorice.

42. Podnositelj pritužbe napominje da je ESB u prethodnom dopisu naveo da se „sudjelovanje g. Draghija u Skupini tridesetorice odvija u njegovu osobnom svojstvu, na poziv.” Napominje da se to ne spominje u mišljenju ESB-a, što upućuje na to da je članstvo u Skupini tridesetorice „neophodno za pravilno izvršavanje mandata ESB-a”.

43. Kad je riječ o etičkim pravilima, podnositelj pritužbe napominje da je Ombudsman zatražio od ESB-a da uzme u obzir dvije zasebne međunarodne etičke smjernice. Imajući to na umu, podnositelj pritužbe napominje da je mišljenje ESB-a iznimno kratko i iznosi samo tri primjedbe: Prva primjedba glasi: „Za pravilno izvršavanje mandata ESB-a potrebna je redovita razmjena gledišta predsjednika ESB-a s predstavnicima globalnog gospodarskog i financijskog okruženja u kojem ESB djeluje.” U tom se kontekstu ESB poziva na članak 3.4. Kodeksa ponašanja članova Upravnog vijeća koji glasi: „Međutim, mogu prihvatiti pozive na konferencije, domjenke ili kulturna događanja i povezanu zabavu, uključujući odgovarajuće gostoprimstvo, ako je njihovo sudjelovanje u događanju u skladu s ispunjavanjem njihovih dužnosti kao članova Upravnog vijeća. U tom pogledu organizatori mogu prihvatiti povrat putnih troškova i troškova smještaja koji je razmjeran trajanju njihove obveze, osim ako su organizatori institucije pod njihovim nadzorom. Članovi Upravnog vijeća posebno bi trebali paziti na posebnu razboritost u pogledu pojedinačnih poziva. Ta bi se pravila trebala jednako primjenjivati na njihove bračne drugove ili partnere ako su pozivi upućeni i njima te ako je njihovo sudjelovanje u skladu s međunarodno prihvaćenim običajima.” ESB upućuje i na članak 3. Dopunskog kodeksa etičkih kriterija za članove Izvršnog odbora ESB-a. Ovaj članak o prihvaćanju poziva glasi: „Članovi Izvršnog odbora, imajući na umu svoju obvezu poštovanja načela neovisnosti i izbjegavanja sukoba interesa, mogu prihvatiti pozive na konferencije, prijeme ili kulturna događanja i povezanu zabavu, uključujući odgovarajuće gostoprimstvo, ako je njihovo sudjelovanje u događanju u skladu s ispunjavanjem njihovih dužnosti ili je u interesu ESB-a. U tom pogledu mogu prihvatiti da organizatori plaćaju putne troškove i troškove smještaja koji su razmjerni trajanju njihove obveze. Konkretno, članovi Izvršnog odbora mogu prihvatiti pozive na široko posjećena događanja, pri čemu bi trebali paziti na posebnu razboritost u pogledu pojedinačnih poziva. Sve naknade koje članovi Izvršnog odbora mogu prihvatiti za predavanja i govore u službenom svojstvu ESB koristi u dobrotvorne svrhe.” Podnositelj pritužbe navodi da, iako se u dvama člancima naglašava da članovi Izvršnog odbora ESB-a mogu prihvatiti pozive, to ne znači da je sudjelovanje u Skupini tridesetorice u skladu s dužnostima predsjednika ili interesom ESB-a, niti podrazumijeva da se postupa s dužnom pažnjom u pogledu načela neovisnosti i potrebe za izbjegavanjem sukoba interesa. U tom pogledu podnositelj pritužbe tvrdi da ESB nikada nije temeljito procijenio Grupu tridesetorice.

44. Podnositelj pritužbe navodi da se sukob interesa vrlo dobro može temeljiti na „pretpostavljenoj odanosti” organizaciji.

45. Podnositelj pritužbe također napominje da, unatoč ovoj pritužbi Ombudsmanu i prilično širokoj pokrivenosti u medijima, članstvo predsjednika ESB-a u skupini od trideset članova i dalje nije prikazano na njegovu životopisu na mrežnim stranicama ESB-a.

46. Zaključnim napomenama podnositelj pritužbe navodi da je apsolutno ključno da se za vodstvo ESB-a općenito, a osobito za predsjednika, uopće ne može sumnjati da je pod neprimjerenim utjecajem financijskih lobija. Podnositelj pritužbe smatra da je članstvo predsjednika ESB-a u Skupini tridesetorice razlog za uzbunu. Smatra da ESB nije ozbiljno shvatio temeljna načela Ugovora EU-a, kao ni etička pravila. Neovisnost ESB-a može se dovesti u pitanje ako se, na primjer, pitanja politike riješe u okviru kao što je Skupina tridesetorice. Ugled ESB-a može se narušiti ako, na primjer, glasnogovornici Skupine tridesetorice izravno ili neizravno predlože da predsjednik ESB-a podupire prijedloge privatnog sektora. Podnositelj pritužbe dodaje da sukob interesa (očit ili potencijalni) – koncept koji je dio općeg načela osiguravanja neovisnosti – također može biti prijetnja ako, na primjer, predsjednik zauzme stajalište koje se tumači kao odanost organizaciji kao što je Skupina tridesetorice ili ako predsjednik zagovara politike koje bi bile posebno povoljne za korporacije zastupljene u organizaciji. Podnositelj pritužbe smatra da se mišljenjem ESB-a ni na koji način ne otklanjaju zabrinutosti iznesene u njegovoj pritužbi. Osim toga, podnositelj pritužbe smatra da mišljenje ESB-a potvrđuje njegove bojazni da ESB ni u jednom trenutku nije ozbiljno shvatio to pitanje, ni prije ni nakon što je podnositelj pritužbe podnio pritužbu. Nema traga, naglašava, da je to pitanje rješavao službenik za etiku. Zbog toga podnositelj pritužbe naglašava da, osim zahtjeva da predsjednik napusti Skupinu tridesetorice, postoji potreba za drastičnim poboljšanjem unutarnjih postupaka ESB-a.

Procjena Europskog ombudsmana

47. Člankom 130. UFEU-a [6] i Statutom ESB-a [7] zahtijeva se da članovi tijela ESB-a nadležnih za odlučivanje djeluju neovisno. Ombudsmanica napominje da ta obveza ima dvije svrhe. Prvo, pomaže osigurati da članovi nastoje pravilno i u potpunosti obavljati zadaće i ostvariti ciljeve ESB-a, čime pridonosi učinkovitosti ESB-a. Drugo, obveza članova tijela ESB-a nadležnih za odlučivanje da djeluju neovisno također pomaže osigurati legitimnost ESB-a u očima građana Unije.

48. Osim svoje obveze neovisnog djelovanja, članovi tijela ESB-a nadležnih za odlučivanje također moraju izbjegavati sukob interesa. Ombudsmanica naglašava da legitimnost ESB-a i EU-a u očima građana ne ovisi samo o izbjegavanju stvarnih sukoba interesa, već i o očiglednim sukobima interesa [8].

49. Ombudsmanica razumije podnositelja pritužbe da tvrdi da je Skupina tridesetorice "interesna skupina" koja zastupa privatne financijske interese i "lobi" za promicanje tih privatnih financijskih interesa. Podnositelj pritužbe također predlaže da, ako Skupina tridesetorice nije samo lobi, ona daje privatnim interesima platformu za lobiranje vodećih donositelja odluka najvažnijih središnjih banaka na svijetu, uključujući ESB.  Podnositelj pritužbe stoga zaključuje da članstvo u Skupini tridesetorice nije u skladu s ulogom predsjednika ESB-a i njegovom obvezom da ostane neovisan.

50. Nakon pažljive analize svih argumenata koje je iznio podnositelj pritužbe, Ombudsman razumije da podnositelj pritužbe temelji svoje stajalište da je Skupina tridesetorice interesna skupina i lobistička organizacija na sljedeća tri glavna razloga: (i) sastav Skupine tridesetorice, posebno činjenicu da određeni članovi Skupine tridesetorice trenutačno rade ili su radili za privatne banke i investicijska društva; ii. financiranje Grupe tridesetorice, za koje podnositelj pritužbe navodi da uglavnom dolazi od privatnih bankarskih i investicijskih društava, i iii. ciljevi Grupe tridesetorice, za koje podnositelj pritužbe navodi da pogoduju privatnim interesima i koji se odražavaju u pitanjima o kojima se raspravlja i u izvješćima koja je sastavila Skupina tridesetorice u području financijske i gospodarske politike.

51. ESB tvrdi da je Skupina tridesetorice forum za razmjenu mišljenja o globalnim gospodarskim i financijskim pitanjima s ciljem produbljivanja razumijevanja međunarodnih gospodarskih i financijskih pitanja. Skupina tridesetorice nije „lobijska” ili „interesna skupina” čiji bi cilj bio utjecati na svaki postupak donošenja odluka na način da se brane privatni interesi.

52. „Skupina interesa” je, prema shvaćanju Europskog ombudsmana, skupina fizičkih i/ili pravnih osoba koje dijele zajednički interes u pogledu materijalnog pitanja i koje nastoje promicati taj zajednički interes na različite načine. „Lobi” se može shvatiti kao interesna skupina koja nastoji promicati svoj zajednički interes izravnim utjecanjem na treće strane, uključujući javne službenike.

53. Ombudsman će dalje u tekstu ispitati argumente podnositelja pritužbe u vezi sa sastavom, financiranjem i ciljevima Skupine tridesetorice. Pritom će Ombudsman uzeti u obzir ne samo podneske podnositelja pritužbe i ESB-a, nego i objavljene informacije o Skupini tridesetorice koje su dostupne na njezinim mrežnim stranicama.

Sastav Skupine tridesetorice

54. Ombudsmanica napominje da se Skupina tridesetorice sastoji od istaknutih akademika specijaliziranih za područja ekonomije i financija; visokorangirani političari s iskustvom u području ekonomije i financija; vršitelj dužnosti i bivši visokorangirani članovi središnjih banaka i međunarodnih financijskih organizacija; te visoke brojke privatnih banaka i investicijskih društava. Sadašnje članstvo u Skupini tridesetorice je kako slijedi [9]:

Paul A. Volcker (bivši predsjednik, Sustav federalnih rezervi SAD-a)

Jacob A. Frenkel (predsjednik, JPMorgan Chase International)

Jean-Claude Trichet (bivši predsjednik ESB-a; Počasni guverner, Banque de France)

Geoffrey L. Bell (izvršni tajnik Skupine tridesetorice; predsjednik Geoffrey Bell i suradnici; bivši savjetnik Venezuelske središnje banke)

Leszek Balcerowicz (profesor, Ekonomska škola u Varšavi; bivši predsjednik poljske središnje banke)

Mark J. Carney (guverner i predsjednik kanadske središnje banke; predsjednik Odbora za financijsku stabilnost; Upravni odbor, BIS)

Jaime Caruana (glavni direktor, Banka za međunarodne namire; Bivši guverner, Banco de España)

Domingo Cavallo (predsjednik i glavni izvršni direktor, DFC Associates, LLC; bivši ministar gospodarstva Argentine)

E. Gerald Corrigan (upravitelj, Goldman Sachs Group, Inc.; Bivši predsjednik središnje banke Federal Reserve Bank of New York)

Guillermo de la Dehesa Romero (direktor, Grupo Santander; Bivši zamjenik direktora, Banco de España)

Mario Draghi, predsjednik ESB-a

William C. Dudley (predsjednik Federal Reserve Bank of New York; Bivši partner i glavni direktor, Goldman Sachs)

Martin Feldstein (profesor ekonomije, Sveučilište Harvard)

Roger W. Ferguson, mlađi. (predsjednik i glavni izvršni direktor, TIAA-CREF; Bivši predsjednik korporacije Swiss Re America Holding Corporation)

Stanley Fischer (guverner, Bank of Israel; bivši prvi glavni direktor Međunarodnog monetarnog fonda)

Arminio Fraga Neto (osnivački partner, Gavea Investimentos; Bivši guverner, Banco Central do Brasil)

Gerd Häusler (CEO, Bayerische Landesbank; Bivši glavni direktor i član Savjetodavnog odbora, Lazard and Company)

Philipp Hildebrand (viši gostujući suradnik, Blavatnik School of Government, Sveučilište u Oxfordu; bivši predsjednik Upravnog odbora, Švicarska narodna banka)

Mervyn King (guverner, Bank of England)

Paul Krugman (profesor ekonomije na Sveučilištu Princeton)

Guillermo Ortiz (predsjednik i predsjednik, Grupo Financiero Banorte; bivši guverner središnje banke Banco de Mexico; predsjednik Odbora, Banka za međunarodne namire)

Raghuram G. Rajan (profesor ekonomije, Chicago Booth School of Business; Gospodarski savjetnik indijskog premijera)

Kenneth Rogoff (profesor javne politike i ekonomije, Harvard; bivši glavni ekonomist Međunarodnog monetarnog fonda)

Tharman Shanmugaratnam (zamjenik premijera i ministar financija i radne snage, Singapur; predsjednik Monetarnog tijela Singapura)

Masaaki Shirakawa (guverner, Bank of Japan; bivši profesor na Vladinoj školi Sveučilišta u Kyotu)

Lawrence Summers (profesor na Sveučilištu Harvard; bivši direktor Nacionalnog gospodarskog vijeća; bivši predsjednik Sveučilišta Harvard; bivši ministar financija SAD-a)

Lord Adair Turner (predsjednik, tijelo za financijske usluge; član Doma lordova, Ujedinjena Kraljevina)

David Walker (viši savjetnik, Morgan Stanley International, Inc.; bivši predsjednik Odbora za vrijednosne papire i ulaganja)

Axel A. Weber (predsjednik, UBS)

Yutaka Yamaguchi (bivši zamjenik guvernera japanske središnje banke)

Ernesto Zedillo (direktor, Yale Centar za proučavanje globalizacije, Sveučilište Yale; Bivši predsjednik Meksika)

Zhou Xiaochuan (guverner Narodne banke Kine; Bivši predsjednik Kineske građevinske banke; bivši pomoćnik ministra trgovine)

Abdlatif Al-Hamad (viši član) (predsjednik Arapskog fonda za gospodarski razvoj; Bivši ministar financija i planiranja, Kuvajt).

55. Ispitivanje je pokazalo da je više od polovice od 38 članova sadašnji ili bivši visoki dužnosnici javnih institucija, odnosno središnjih banaka, financijskih nadzornih tijela i međunarodnih javnih financijskih tijela, dok manje od trećine trenutačno radi za privatna poduzeća.

56. S obzirom na veliku raznolikost članstva u Skupini tridesetorice, ombudsmanica smatra da nije moguće samo iz njezina sastava zaključiti da je Skupina tridesetorice lobi ili interesna skupina koja dijeli „zajednički interes” koji bi mogao ugroziti neovisnost ESB-a.

Financiranje Skupine tridesetorice

57. Podnositelj pritužbe tvrdi da način na koji se financira Skupina tridesetorice pokazuje da je Grupa inicijativa koju promiče privatni financijski sektor. Podnositelj pritužbe naglašava činjenicu da su 45 od 79 financijskih doprinositelja Grupi financijska poduzeća ili bankarske lobističke skupine.

58. Ombudsmanica je ispitala godišnje izvješće Skupine tridesetorice (dostupno na njezinim internetskim stranicama) i prima na znanje sljedeće: Grupu podupiru banke, nebankovna društva, središnje banke, pojedinci i, za određene projekte, zaklade. Njegovi ukupni prihodi iznosili su 646 965 USD u financijskoj godini 2010. i 618 509 USD u financijskoj godini 2011. Od tih prihoda 619 547 USD odnosilo se na doprinose u 2010., a 597 501 USD na doprinose u 2011. Također dobiva skromne iznose od prodaje tiskanih primjeraka studijskih radova koje izrađuje (elektroničke kopije dostupne su besplatno na web-mjestu Skupine tridesetorice [10]).

59. Doprinosi skupini od trideset osoba tijekom fiskalnih godina 2010. i 2011. bili su sljedeći:

Absa Group d.o.o.	Gavea Investimentos
AIG, Inc.	Goldman Sachs i Co.
Arapski fond za gospodarski i socijalni razvoj	Međunarodnoj banci Gulf
Asociación Española de Banca	Toyoo Gyohten
Austrijska narodna banka	Monetarno tijelo Hong Konga
Banca d’Italia	HSBC Holdings d.d.
Banco Central de Chile	Udruženje indijskih banaka
Banco de Galacia	Itau Unibanco
Portugalska središnja banka	Japanska agencija za kreditni rejting
Banco Mercantil	JPMorgan Chase International
Banco Sabadell	Zaklada Kaufman
Banco Santander	LCH Clearnet Group Limited
Banka Hapoalim	Mizuho Financial Group Inc
Bank Leumi le-Izrael BM	Monetarno tijelo Singapura
Bank of East Asia, Ltd.	Moore upravljanje kapitalom
Banka Nove Škotske	Morgan Stanley & Co., International
Bank of Tokyo Mitsubishi UFJ	Mađarska narodna banka
BANKIA	Olayan Grupa
Banque Centrale du Luxembourg	Zaklada za otvoreno društvo
Banque de France	Narodna banka Kine
Barclays	Središnja banka Australije
BMCE banka	Središnja banka Indije
BM&F Bovespa	Peter Roth
BNP Paribas	Škotska kraljevska banka
Brevan Howard	Thomas Russo
Braća Harriman & Co.	Sella Holding Banca
Caxton suradnici	Singapurska državna investicijska korporacija
Središnja banka i irsko tijelo za financijske usluge	Soros upravljanje fondom
Središnja banka Barbadosa	Standard & siromašni
Središnja banka Malte	Sullivan i Cromwell
Središnja banka Jordana	Sveriges Riksbank
CIB Bank d.o.o.	Švicarska narodna banka
Citicorp	Swiss Re
Commonwealth Bank of Australia	TEMASEK
Credit Suisse	Zaklada Challenger
Danmarks narodna banka	Tudor ulaganja
Fondacija za dugove	UBS
Deutsche Bank AG	UniCredito Italiano
Dubai Financial Services Authority	Zaklada Whitehead
Roger Ferguson

60. Skupina tridesetorice također je primala naknade u naravi (na primjer, smještaj, objekte za sastanke …) tijekom 2010. i 2011. od:

Arapski fond za gospodarski i socijalni razvoj

Banka Al Maghrib

Davis Polk &Wardwell, LLP

Federal Reserve Bank of New York

Međuamerička razvojna banka

JPMorgan Chase

Morgan Stanley

Udruženje marokanskih bankara

Predsjedništvo Švicarske Konfederacije

Udruženje švicarskih bankara

Švicarska narodna banka

Tapestry mreže

TIAA-CREF

61. Ombudsmanica najprije primjećuje veliku raznolikost sudionika u skupini od trideset. Doprinositelji fondova i doprinositelji u naravi su privatne banke i osiguravajuća društva, investicijska društva, neprofitne zaklade, pojedinci i javna tijela, kao što su nacionalne središnje banke i međunarodna javna financijska tijela.

62. Od 88 uplatitelja doprinosa (koji su kombinacija uplatitelja sredstava i uplatitelja doprinosa u naravi), nešto više od polovine čine privatne banke ili bankarska udruženja, osiguravajuća društva ili investicijska društva. Međutim, znatno je da su gotovo trećina javna tijela [11], uključujući mnoge nacionalne središnje banke država članica EU-a. Ombudsmanica smatra da nije uvjerljivo sugerirati da bi toliko raznolikih tijela javnog sektora, uključujući neke nacionalne središnje banke EU-a, smatralo opravdanim doprinijeti Skupini tridesetorice ako bi to zapravo bila „inicijativa koju promiču stranke iz privatnog financijskog sektora s ciljem promicanja njihovih interesa”.

63. S obzirom na navedeno Ombudsman ne smatra da način na koji se financira Skupina tridesetorice podupire argument podnositelja pritužbe da je Skupina tridesetorice inicijativa koju promiču stranke iz privatnog financijskog sektora u cilju promicanja njihovih interesa.

Ciljevi Skupine tridesetorice

64. Podnositelj pritužbe tvrdi da se ciljevi Skupine tridesetorice odražavaju u pitanjima o kojima raspravlja i izvješćima koja izrađuje u području financijske i gospodarske politike. U njemu se izvješća Skupine opisuju i kao „stranačka”. Podnositelj pritužbe smatra da ciljevi Grupe pogoduju privatnim interesima.

65. Prema mišljenju ESB-a Ombudsmanu, plenarne sjednice Skupine tridesetorice uključuju raspravu o međunarodnim gospodarskim izgledima tijekom sljedećih 12 do 24 mjeseca, dok je razvoj financijskih tržišta također postao središnja točka. Tijekom 2010. i 2011. plenarne rasprave bile su usmjerene na oporavak gospodarstava nakon financijske krize, uzroke i posljedice krize, pouke koje treba izvući, preostale izazove te učinak financijskih i regulatornih reformi na bankarski sektor. Na plenarnim sastancima raspravljalo se i o kretanjima u zemljama s tržištima u nastajanju, pitanjima s kojima se suočava međunarodni monetarni sustav i geopolitičkim rizicima.

66. Ombudsmanica je pažljivo pregledala javno dostupne informacije na internetskim stranicama Skupine tridesetorice [12]. Te informacije potvrđuju da su takva pitanja doista bila predmet gore navedenih plenarnih sjednica. Ombudsmanica smatra da su takva pitanja očito relevantna za rad ESB-a i da je razumno da ESB smatra primjerenim uključiti se u raspravu o tim pitanjima.

67. Nadalje, pregled govornika na plenarnim sjednicama održanima 2010. i 2011. upućuje na to da su stajališta izražena o navedenim pitanjima bila vrlo raznolika. Od 17 govornika u Skupini od trideset plenarnih sjednica čiji su domaćini bili Bank Al Maghrib i Arapski fond za gospodarski i socijalni razvoj od 27. do 29. svibnja 2010., 11 je radilo za javna tijela [13], četiri su radila za privatna financijska tijela [14], a dva su bila akademici [15]. Od 19 govornika u Skupini od trideset plenarnih sjednica čiji je domaćin bila Središnja banka saveznih rezervi New Yorka od 2. do 4. prosinca 2010., 11 je radilo za javna tijela [16], šest je radilo za privatna financijska tijela [17], a dva su bila akademici [18]: Od 19 govornika u Skupini od trideset plenarnih sjednica čiji je domaćin bila Švicarska narodna banka 26. i 28. svibnja 2011., 12 je radilo za javna tijela [19], četiri su radila za privatna financijska tijela [20], a tri su bili akademici [21].

68. ESB je naveo da Skupina tridesetorice također održava "Međunarodne seminare o bankarstvu". Ombudsmanica je pažljivo preispitala dnevne redove međunarodnih seminara o bankarstvu za 2009. i 2010., koji su javno dostupni u godišnjem izvješću Skupine tridesetorice.

69. Međunarodni seminar o bankarstvu, čiji je domaćin bila Turska središnja banka 5. listopada 2009., imao je sljedeći dnevni red i govornike:

Tema 1.: Zeleni izbojci: Koliko su snažni i održivi?

Govornici

Globalna perspektiva, John Lipsky, prvi zamjenik glavnog direktora, Međunarodni monetarni fond

Europa, Jean-Claude Trichet, (tadašnji) predsjednik Europske središnje banke

Japan, guverner banke Masaaki Shirakawa, japanska središnja banka

Turska, Durmu Yilmaz, guverner Središnje banke Turske

Tema 2.: Međunarodna koordinacija financijskih i regulatornih politika

Perspektiva, Mervyn King, guverner, Bank of England

Perspektiva, Sheila C. Bair, predsjednica Savezne korporacije za osiguranje depozita

Perspektiva, Mario Draghi, (tadašnji) guverner, Banca D’Italia, (tadašnji) predsjednik Odbora za financijsku stabilnost

Perspektiva, Jaime Caruana, glavni direktor, Banka za međunarodne namire

Tema 3.: Zabrinutost na tržištu u nastajanju

Perspektiva, Duvvuri Subbarao, guverner, Središnja banka Indije

Perspektiva, Henrique de Campos Meirelles, guverner Brazilske banke.

70. Međunarodni seminar o bankarstvu bio je domaćin Međuameričkoj razvojnoj banci 10. listopada 2010. i imao je sljedeći dnevni red i govornike:

Tema 1. Globalni gospodarski izgledi: Još uvijek oluje?

Govornici

Ben S. Bernanke, predsjednik Sustava federalnih rezervi

Jean-Claude Trichet, (tadašnji) predsjednik Europske središnje banke

Mervyn King, guverner, Bank of England

Tema 2.: Alternativni pokretači gospodarskog rasta

Govornici

Zhou Xiaochuan, guverner Narodne banke Kine

Montek Ahluwalia, zamjenik povjerenika za planiranje, Indija

Luis Alberto Moreno, predsjednik Međuameričke razvojne banke

Robert Zoellick, predsjednik Svjetske banke

Tema 3.: Financijska reforma: Jesmo li još uvijek tamo?

Govornici

Paul A. Volcker, predsjednik Savjetodavnog odbora za gospodarski oporavak

Mario Draghi, (tadašnji) guverner, Banca D’Italia, (tadašnji) predsjednik Odbora za financijsku stabilnost

Philipp Hildebrand, predsjednik Švicarske narodne banke.

71. Ombudsmanica smatra da su pitanja o kojima se raspravljalo na spomenutim međunarodnim seminarima o bankarstvu očito relevantna za rad ESB-a te da bi ESB mogao razumno smatrati primjerenim da se njegov predsjednik uključi u raspravu o tim pitanjima. Nadalje, pregled govornika na tim međunarodnim seminarima o bankarstvu upućuje na to da su stajališta o navedenim pitanjima bila vrlo različita. Kad je riječ o seminaru iz 2009., Ombudsmanica prima na znanje činjenicu da je od devet govornika njih osam radilo za javna tijela, a samo je jedan radio za privatno financijsko tijelo. Kad je riječ o seminaru iz 2010., ombudsmanica primjećuje da je svih 10 govornika radilo za javna tijela.

72. Ombudsmanica smatra da dnevni redovi i raznolikost govornika na plenarnim sastancima i seminarima Skupine tridesetorice dovode do zaključka da bi Skupinu kao takvu trebalo okarakterizirati kao forum za raspravu, a ne kao interesnu skupinu ili lobi koji nastoji promicati privatne interese.

73. S obzirom na utvrđenja iz točaka 56., 63. i 72. ove presude, Ombudsman ne smatra da se argumenti podnositelja pritužbe koji se odnose na prirodu skupine od 30 mogu prihvatiti.

74. Podnositelj pritužbe također iznosi argumente o tome što smatra rizikom da se predsjednik, a time i ESB, identificiraju s izvješćima koja objavljuje Skupina tridesetorice i da bi se time ugrozila neovisnost ESB-a.

75. Ombudsmanica napominje da izvješća sastavljaju pojedinačni članovi skupine od trideset osoba, da se objavljuju u vlastito ime ili da ih izrađuju radne skupine. Svako izvješće koje sastavlja pojedinac sadržava sljedeću izjavu: "Stavovi izraženi u ovom radu su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stavove Skupine tridesetorice". Svako izvješće radne skupine sadržava sljedeću izjavu: „Stajališta izražena u ovom dokumentu stajališta su Radne skupine za [predmetni naslov izvješća] i ne predstavljaju nužno stajališta svih pojedinačnih članova Skupine tridesetorice.” Stoga ne postoji zahtjev da se drugi članovi Skupine tridesetorice slažu sa stajalištima određenog pojedinca ili radne skupine. Kao takva, izvješća drugih pojedinaca ili radnih skupina u kojima predsjednik ESB-a nije sudjelovao ni na koji način ne ograničavaju neovisnost predsjednika ESB-a.

76. Iako se čini da sadašnji predsjednik ESB-a nije sudjelovao u izradi izvješća Skupine tridesetorice od svojeg imenovanja članom ESB-a, to je učinio njegov prethodnik. Kao što to ističe podnositelj pritužbe (vidjeti točku 34. ove presude), izvješće objavljeno u listopadu 2009. u vezi s reformom Međunarodnog monetarnog fonda sastavila je radna skupina u kojoj je bio član M. Trichet, tadašnji predsjednik ESB-a [22]. Nadalje, u mišljenju ESB-a izričito se navodi (vidjeti točku 23. ove presude) da bi predsjednik ESB-a u budućnosti mogao sudjelovati u studijskim skupinama.

77. Ombudsmanica napominje da je praksa skupine od trideset članova da u izvješćima navedu da članovi sudjeluju „u svoje ime” i da izražena stajališta ne odražavaju nužno stajališta institucija s kojima su članovi povezani. Ombudsmanica smatra da ESB nije mogao razumno očekivati od građana i drugih dionika da takvu izjavu smatraju vjerodostojnom ako se predmet izvješća odnosi na područja nadležnosti ESB-a [23]. Ombudsmanica smatra da će sve izjave članova tijela ESB-a nadležnih za odlučivanje koje se odnose na područja nadležnosti ESB-a i sve radnje članova tijela ESB-a nadležnih za odlučivanje koje se odnose na područja odgovornosti ESB-a utjecati, u očima građana EU-a i drugih dionika, na način na koji se ESB percipira, čak i ako autor izjave ili radnje izjavi da djeluje u privatnom svojstvu.

78. Ombudsman nema razloga sumnjati da će ESB, pri razmatranju mogućeg sudjelovanja članova svojih tijela nadležnih za odlučivanje u studijskim skupinama i mogućeg prihvaćanja izvješća koja objavljuje Skupina tridesetorice ili bilo koji drugi subjekt, uzeti u obzir potrebu da se osigura ne samo zaštita njegovih institucionalnih interesa, nego i ključni interes EU-a kao cjeline da se ESB, u očima građana, smatra legitimnim.

79. Podnositelj pritužbe nadalje izražava zabrinutost da bi ga samo sudjelovanje predsjednika ESB-a u skupini od trideset rasprava i seminara izložilo neprimjerenom utjecaju pojedinačnih interesa privatnog sektora. Čini se da podnositelj pritužbe ukratko predlaže da, čak i ako Skupina tridesetorice nije samo lobi, ona privatnim interesima pruža platformu za lobiranje u glavnim donositeljima odluka najvažnijih središnjih banaka na svijetu, uključujući ESB.

80. ESB tvrdi da je općenito nužno da predsjednik ESB-a održava redovite sastanke i razmjenjuje mišljenja s visokim predstavnicima javnog i privatnog sektora, s obzirom na to da takvi sastanci i razmjene pružaju vrlo vrijedan izvor informacija iz prve ruke o kretanjima u globalnom gospodarskom i financijskom okruženju u kojem ESB djeluje i omogućuju mu da razvije informirano stajalište o tom okruženju. Takvi sastanci također omogućuju ESB-u da komunicira o svojim mjerama politike.

81. Ombudsmanica smatra da je legitimno da članovi tijela ESB-a nadležnih za odlučivanje sudjeluju u odgovarajućoj javnoj i privatnoj raspravi o pitanjima koja su važna za rad ESB-a. Sudjelovanje u raspravi omogućuje ESB-u da objasni i opravda svoje djelovanje dionicima, uključujući građane. Takva rasprava također pomaže ESB-u u prikupljanju i razumijevanju informacija i perspektiva o gospodarskim i financijskim pitanjima koja su važna za njegov rad, čime mu se omogućuje da bolje izvršava svoju ulogu i ostvari svoje ciljeve. Stoga je u načelu točno i doista nužno da članovi tijela ESB-a nadležnih za odlučivanje sudjeluju u odgovarajućim forumima za raspravu.

82. Ombudsmanica napominje da se u članku 11. Ugovora o Europskoj uniji navodi sljedeće:

„1. Institucije građanima i predstavničkim udrugama na odgovarajući način omogućuju da objave i javno razmijene svoja stajališta u svim područjima djelovanja Unije.

2. Institucije održavaju otvoren, transparentan i redovit dijalog s predstavničkim udrugama i civilnim društvom.” (naknadno istaknuto)

Prema mišljenju Ombudsmana, obveza održavanja „otvorenog” dijaloga s civilnim društvom također podrazumijeva da bi dijalog trebao biti uravnotežen, pružajući različitim sugovornicima odgovarajuću priliku za raspravu o pitanjima koja su važna za rad ESB-a. To opažanje ne znači da bi članovi tijela ESB-a nadležnih za odlučivanje trebali nastojati surađivati samo sa skupinama civilnog društva koje interno obuhvaćaju cjelokupnu raznolikost stajališta o pitanjima koja su važna za rad ESB-a. Doista, malo je vjerojatno da takve sveobuhvatne skupine postoje. Umjesto toga, to znači da je potrebno uložiti napore u raspravu o radu ESB-a na različitim forumima, uz raspravu o radu ESB-a u kontekstu subjekata kao što je Skupina tridesetorice. Ombudsmanica napominje da ESB priznaje to načelo i da ga primjenjuje organiziranjem više seminara o pitanjima koja se odnose na njegov rad.

83. Ombudsmanica se slaže s podnositeljem pritužbe da je vjerojatno da neki članovi Skupine tridesetorice prilikom sudjelovanja u njezinim raspravama i seminarima nastoje promicati interese organizacija za koje rade [24]. Međutim, Ombudsman napominje da je implicitno obilježje svake rasprave koju vodi predsjednik ESB-a da će ga sugovornici nastojati uvjeriti u valjanost njihovih stajališta. I obratno. Naime, predsjednik ESB-a ne bi imao ništa neprimjereno kada sudjeluje u Skupini trideset aktivnosti, promičući interese ESB-a i EU-a (uzimajući u obzir potrebu čuvanja poslovne tajne [25]) prenoseći ESB-ova stajališta o pitanjima koja se odnose na njegovu ulogu, nastojeći uvjeriti druge donositelje odluka i dionike u pogledu osnovanosti stajališta ESB-a i pribavljajući ESB-u korisne informacije. Ništa ne upućuje na to da bi takva rasprava ugrozila neovisnost i integritet ESB-a ili njegova predsjednika. Uzimajući to u obzir, ombudsmanica uzima u obzir raznolikost članstva u Skupini tridesetorice i predmet nedavnih plenarnih sjednica i seminara (vidjeti točke 65. do 73. ove presude).

84. Podnositelj pritužbe nadalje tvrdi da te rasprave nisu transparentne u smislu da se vode iza „zatvorenih vrata” i da njihov sadržaj nije javan. Također tvrdi da ESB nije javno objavio članstvo svojeg predsjednika u Skupini tridesetorice.

85. Ombudsmanica naglašava da transparentnost ima ključnu ulogu u promicanju povjerenja među građanima u pravilno funkcioniranje EU-a i njegovih institucija. Konkretno, transparentnost ima važnu ulogu u promicanju povjerenja građana u to da donositelji odluka djeluju neovisno i bez sukoba interesa koji bi mogao narušiti njihovu prosudbu.

86. Ombudsmanica smatra da bi se, kada predsjednik ESB-a sudjeluje na sastanku, svrha sastanka, identitet drugih sudionika i teme o kojima se raspravlja obično trebali smatrati javnim informacijama, osim ako postoji legitiman razlog za povjerljivost, kao što je potreba za zaštitom javnog interesa u pogledu financijske, monetarne ili ekonomske politike EU-a ili države članice [26]. Ombudsmanica u tom pogledu napominje da se čini da internetske stranice Skupine tridesetorice sadržavaju barem prethodno navedene osnovne informacije.

87. Ombudsmanica također napominje da članak 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima uključuje pravo na obraćanje bilo kojoj instituciji i pravo na odgovor. Stoga građani imaju mogućnost od ESB-a zatražiti dodatne informacije u vezi sa svakom posebnom skupinom od trideset sastanaka na kojima sudjeluje predsjednik ESB-a.

88. Ombudsmanica također napominje da članstvo predsjednika u Skupini tridesetorice nikada nije bilo tajna s obzirom na to da je objavljeno na internetskim stranicama Skupine. Međutim, Ombudsman smatra da bi također bilo u skladu s načelom transparentnosti da ESB na svojoj internetskoj stranici objavi činjenicu da je njegov predsjednik član Skupine tridesetorice. Nadalje, čini se da ne postoji dobar razlog, prima facie, zašto se to nije moglo učiniti uključivanjem informacija u predsjednikov životopis (trenutačna verzija njegova životopisa informira građane ne samo o predsjednikovu obrazovanju i prethodnoj karijeri (uključujući njegov rad u Goldman Sachsu), već i o činjenici da je član upravnog odbora Instituta Princeton za napredne studije [27]). Ombudsman će u skladu s time iznijeti dodatnu primjedbu.

89. Podnositelj pritužbe nadalje skreće pozornost na činjenicu da se u Dopunskom kodeksu etičkih kriterija za članove Izvršnog odbora ESB-a navodi da bi se članovi Odbora trebali savjetovati sa službenikom za etička pitanja u slučaju sumnje u pogledu poziva na sudjelovanje na događanjima trećih strana. Podnositelj pritužbe kritizira činjenicu da predsjednik ESB-a očito nije proveo takvo savjetovanje u pogledu svojeg članstva u Grupi tridesetorice. Ombudsmanica naglašava važnost potpunog poštovanja etičkih pravila ESB-a). Naglašava da bi se član tijela ESB-a nadležnih za odlučivanje, ako sumnja u to može li sudjelovanje u određenom događaju ili organizaciji dovesti u pitanje njegovu neovisnost i integritet te neovisnost i integritet ESB-a, trebao savjetovati sa službenikom za etička pitanja. Međutim, u ovom slučaju, s obzirom na prethodno navedene elemente, Ombudsman smatra da predsjednik ESB-a nije imao razloga smatrati da bi njegovo članstvo u Skupini tridesetorice moglo ugroziti njegovu neovisnost i integritet ili neovisnost i integritet ESB-a.

90. Prije nego što zaključi, Ombudsmanica ističe da je financijska kriza uvelike povećala vidljivost ESB-a u javnosti i očekivanja javnosti u pogledu njegove uloge. Nadalje, Ombudsmanica napominje da će se u budućnosti vjerojatno povjeriti dodatne odgovornosti ESB-u, posebno u pogledu nadzora banaka. Ta kretanja znače da ne samo ESB, već i EU u cjelini, ima ključan interes osigurati da ESB dodatno podigne kvalitetu svoje komunikacije s javnošću. Ombudsmanica će u tom pogledu iznijeti i dodatnu primjedbu.

91. U svojem mišljenju Ombudsmanu o ovoj pritužbi ESB je pružio detaljno objašnjenje u pogledu prirode skupine od trideset članova i razloga zbog kojih smatra primjerenim da njezin predsjednik bude njezin član. S druge strane, kada se podnositelj pritužbe prvi put obratio ESB-u, njegov je odgovor bio nejasan i defenzivan. Ombudsman stoga smatra da je podnositelj pritužbe bio u potpunosti opravdan time što nije prihvatio ESB-ov početni odgovor i što je doista obavio javnu uslugu obraćajući se Ombudsmanu i time ESB-u pružio drugu priliku da razjasni to pitanje.

92. Što se tiče tvrdnje podnositelja pritužbe da članstvo predsjednika ESB-a u Skupini tridesetorice nije u skladu s neovisnošću, ugledom i integritetom ESB-a, ombudsmanica smatra, iz prethodno objašnjenih razloga, da ta tvrdnja nije opravdana. Stoga nema osnove da Europski ombudsman zauzme stajalište o zahtjevu podnositelja pritužbe. Ombudsmanica stoga zaključuje istragu utvrđenjem da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

B. Zaključak

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Tvrdnja da je članstvo predsjednika ESB-a u Skupini tridesetorice nespojivo s neovisnošću, ugledom i integritetom ESB-a nije opravdana. Ombudsman stoga ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju ESB-a u tom pogledu.

Podnositelj pritužbe i ESB bit će obaviješteni o toj odluci.

Dodatne napomene

1. Ombudsmanica predlaže da ESB na svojim internetskim stranicama navede informacije da je njezin predsjednik član Skupine tridesetorice. To bi se moglo postići dodavanjem informacija u životopis predsjednika.

2. U svjetlu svojih povećanih odgovornosti i vidljivosti u javnosti, ombudsmanica potiče ESB da poduzme korake kako bi dodatno podigao kvalitetu svoje komunikacije s javnošću.

 

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 1. veljače 2013.

---

[1] Na internetskim stranicama glavnog izvršnog direktora glavni izvršni direktor opisuje se kao „skupina za istraživanje i kampanju koja radi na otkrivanju i osporavanju privilegiranog pristupa i utjecaja koji korporacije i njihove lobističke skupine imaju u donošenju politika EU-a”.

[2] Web stranica "Skupine tridesetorice" je www.group30.org

[3] Europski sustav središnjih banaka.

[4] www.group30.org/images/PDF/ReportPDFs/G30AnnualReport20102011.pdf

[5] www.group30.org/images/PDF/ReportPDFs/G30AnnualReport20102011.pdf

[6] Članak 130. UFEU-a glasi kako slijedi:

„Pri izvršavanju ovlasti i izvršavanju zadaća i dužnosti koje su im dodijeljene Ugovorima i Statutom ESSB-a i ESB-a, ni Europska središnja banka ni nacionalna središnja banka ni bilo koji član njihovih tijela nadležnih za odlučivanje ne traže niti primaju upute od institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, bilo koje vlade države članice ili bilo kojeg drugog tijela...”

[7] Članak 7. Statuta ESB-a naslovljen je „Neovisnost”. U njemu se navodi sljedeće:

„U skladu s člankom 130. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, pri izvršavanju ovlasti i izvršavanju zadaća i dužnosti koje su im dodijeljene Ugovorima i ovim Statutom, ni ESB ni nacionalna središnja banka ni bilo koji član njihovih tijela nadležnih za odlučivanje ne traže niti primaju upute od institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, od vlada država članica ili od bilo kojeg drugog tijela ….”

[8] Može se reći da očigledan sukob interesa postoji ako se čini da bi privatni interesi javnog dužnosnika mogli neprimjereno utjecati na izvršavanje njegovih dužnosti, čak i ako to zapravo nije slučaj.

[9] Provjereno na internetskim stranicama Skupine od 30. prosinca 2012. Čini se da postoji 37 "sadašnjih članova" i jedan "viši član" "Skupine 30".

[10] Godine 2011. Skupina tridesetorice odlučila je da će sve elektroničke kopije njezinih publikacija biti besplatno distribuirane. Skupina tridesetorice navodi da će "misija" skupine tridesetorice biti potpomognuta tim pristupom. Tvrdi da će se čitateljstvo skupine od trideset materijala povećati kao posljedica te promjene politike.

[11] Od 88 sudionika, 28 su javna tijela.

[12] Vidjeti www.group30.org/images/PDF/ReportPDFs/G30AnnualReport20102011.pdf

[13] Lorenzo Bini Smaghi, Europska središnja banka; Philipp Hildebrand, Švicarska narodna banka; Guillermo Ortiz, Banka za međunarodne namire; Zhu Min, Međunarodni monetarni fond; Abdlatif Al-Hamad, Arapski fond za gospodarski i socijalni razvoj; Stanley Fischer, Središnja banka Izraela; Ibrahim S. Dabdoub, Narodna banka Kuvajta; Montek Ahluwalia, vlada Indije; Jaime Caruana, Banka za međunarodne namire; William C. Dudley, Federal Reserve Bank iz New Yorka.

[14] Sir David Walker, Morgan Stanley International; Jacques de Larosière, BNP Paribas; Arminio Fraga Neto, Gavea Investimentos; i William R. Rhodes, Citigroup.

[15] Paul Krugman, Sveučilište Princeton i Toyoo Gyohten, Institut za međunarodnu monetarnu politiku.

[16] Lawrence W. Summers, Nacionalno gospodarsko vijeće Bijele kuće; Janet Yellen, Vijeće guvernera Federalnih rezervi; Masaaki Shirakawa, Bank of Japan; Christian Noyer, Francuska središnja banka;

Zhou Xiaochuan, Narodna banka Kine; Jose de Gregorio, Središnja banka Čilea; Mark Carney, Središnja banka Kanade; Philipp Hildebrand, Švicarska narodna banka; Paul Tucker, Bank of England; William C. Dudley, Federal Reserve Bank of New York; i Lord Adair Turner, tijelo za financijske usluge.

[17] Tommaso Padoa-Schioppa, Promontory Europe E. Gerald Corrigan, Goldman Sachs Group, Inc.

Arminio Fraga Neto, Gavea Investimentos Jacques de Larosière, BNP Paribas, Roger W. Ferguson, Jr., TIAA-CREF i Jacob Frenkel, Skupina tridesetorice.

[18] Kenneth Rogoff, Sveučilište Harvard i Ernesto Zedillo, Yale Centar za proučavanje globalizacije.

[19] Micheline Calmy-Rey, Švicarska Konfederacija; Mervyn King, Bank of England; Christian Noyer, Banque de France; Tharman Shanmugaratnam, Ministarstvo financija, Singapur; Zhou Xiaochuan, Narodna banka Kine; Jean-Claude Trichet, (tadašnji) predsjednik Europske središnje banke; Klaus Regling, Europski fond za financijsku stabilnost; Abdlatif Al-Hamad, Arapski fond za gospodarski i socijalni razvoj; Stanley Fischer, Središnja banka Izraela; William C. Dudley, Federal Reserve Bank of New York; Jaime Caruana, Banka za međunarodne namire; i Gerd Häusler, Federal Reserve Bank of New York.

[20] Guillermo Ortiz, Grupo Financiero Banorte; Jacques de Larosière, BNP Paribas; William R. Rhodes, William R. Rhodes globalni savjetnici i Arminio Fraga, Gavea Investimentos

[21] Martin Feldstein, Sveučilište Harvard; Eugene Rogan, Sveučilište Oxford i Toyoo Gyohten, Institut za međunarodnu monetarnu politiku.

[22] Vidjeti http://www.group30.org/images/PDF/GRP30_IMF09_RPT_FNL-NEW.pdf G. Trichet bio je promatrač u radnoj skupini za izvješće.

[23] Ombudsmanica u tom pogledu napominje da odgovornosti ESB-a ne uključuju, primjerice, reformu Međunarodnog monetarnog fonda.

[24] Iako podnositelj pritužbe stavlja poseban naglasak na ulogu stranaka iz privatnog sektora u Skupini tridesetorice, Ombudsman napominje da se člankom 130. UFEU-a od članova tijela ESB-a nadležnih za odlučivanje zahtijeva da osiguraju svoju neovisnost od bilo koje treće strane, uključujući od drugih javnih tijela. Stoga je jednako važno da se predsjednik ESB-a ne nađe u situaciji u kojoj bi na njega neopravdano utjecali predstavnici drugih javnih financijskih institucija.

[25] Vidi članak 37. Statuta ESB-a, naslovljen "Profesionalna tajna", u kojem se navodi da su "članovi upravljačkih tijela i osoblje ESB-a i nacionalnih središnjih banaka obvezni, čak i nakon prestanka svojih dužnosti, ne otkrivati informacije koje su obuhvaćene obvezom čuvanja poslovne tajne."

[26] Vidjeti po analogiji članak 4. stavak 1. točku (a) Uredbe 1049/2001 u kojem se navodi da institucije odbijaju pristup dokumentu ako bi njegovo otkrivanje ugrozilo zaštitu javnog interesa u pogledu financijske, monetarne ili ekonomske politike Zajednice ili države članice.

[27] Vidjeti http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/decisions/html/cvdraghi.en.html (provjereno 11. prosinca 2012.).