KAKGROUND NA KOMPLAINTU

1. Tužitelj je sveučilišni profesor. Godine 2004. prvi je put sklopio ugovor o pružanju usluga s Europskim centrom za razvoj strukovnog osposobljavanja (Cedefop). Cedefop je europska agencija koja pomaže u promicanju i razvoju strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u Europskoj uniji. Na temelju tog ugovora sastavio je znanstveni rad („izvješće iz 2004.”), koji je kasnije objavio Cedefop. Podnositelj pritužbe naveden je kao autor na naslovnoj stranici.[1]

2. Podnositelj pritužbe potpisao je 15. lipnja 2006. dodatni ugovor o uslugama [2] („ugovor”) s Cedefopom radi izrade novog znanstvenog rada („izvješće iz 2006.”).

3. Izvješće podnositelja pritužbe iz 2006. prihvaćeno je za objavu u ožujku 2007. i objavljeno 2008. pod naslovom „Od politike do prakse: sustavna promjena cjeloživotnog usmjeravanja u Europi”. [3] Međutim, njegovo ime nije navedeno na naslovnoj stranici. Umjesto toga, spomenut je samo kao jedan od suradnika u odjeljku "Priznanja" Izvješća.

4. U siječnju 2008., u odgovoru na upit podnositelja pritužbe, Cedefop je objasnio da je promijenio svoju politiku citiranja u listopadu 2007. Stoga autorstvo vanjskih izvješća više nije priznato u publikacijama Cedefopa.

5. Podnositelj pritužbe obratio se 10. veljače 2008. Ombudsmanu.

PODODJELJAK MATTER INQUIRY

6. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Cedefopovo odbijanje da ga prizna kao autora izvješća iz 2006. nije u skladu s prethodnom praksom Centra i da je nepošteno.

7. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Cedefop trebao priznati njegovo autorstvo u odjeljku Izvješća o priznanjima u skladu s uvjetima koji su dogovoreni s njim.

INQUIRY

8. Ombudsmanica je 16. travnja 2008. zatražila od Cedefopa da dostavi mišljenje, što je učinila 24. srpnja 2008. Mišljenje je proslijeđeno podnositelju pritužbe na očitovanje, koje je on poslao 16. listopada 2008.

9. Službe Europskog ombudsmana obratile su se 10. veljače 2009. podnositelju pritužbe kako bi raspravile o prijedlogu prijateljskog rješenja.

10. Ombudsman je 19. ožujka 2009. Cedefopu predložio prijateljsko rješenje.

11. Cedefop je 7. svibnja 2009. naveo da ne može prihvatiti prijedlog Europskog ombudsmana.

12. Podnositelj pritužbe poslao je 9. lipnja 2009. svoje primjedbe na odgovor Cedefopa na prijedlog Ombudsmana.

13. Ombudsman je 5. siječnja 2010. Cedefopu dao nacrt preporuke.

14. Cedefop je 15. siječnja 2010. prihvatio nacrt preporuke Europskog ombudsmana.

15. Podnositelj pritužbe naveo je 18. ožujka 2010. da je zadovoljan ishodom i iskreno zahvalio Ombudsmanu i njegovu timu.

OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI

A. ALEGACIJA KOJE JE SMJERNICA NAMJERNO I NEPOVEZNO

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

16. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Cedefopovo odbijanje da ga prizna kao autora izvješća iz 2006. nije u skladu s njegovom prethodnom praksom i da je nepošteno.

17. U prilog svojoj tvrdnji podnositelj pritužbe iznio je sljedeće argumente:

(a) Cedefop ga je jasno priznao kao autora izvješća iz 2004. navodeći njegovo ime na naslovnoj stranici izvješća iz 2004. Međutim, to nije učinila u pogledu izvješća iz 2006.

(b) Ugovor na temelju kojeg mu je naručeno izvješće iz 2004. bio je potpuno istovjetan ugovoru koji se odnosio na izvješće iz 2006. Zbog toga je prilikom dogovora o ugovoru za sastavljanje izvješća iz 2006. smatrao i očekivao da će Cedefopova politika citiranja izvješća iz 2006. biti istovjetna onoj upotrijebljenoj u izvješću iz 2004.

(c) Nova politika citiranja Cedefopa nije se trebala primjenjivati retroaktivno.

18. Podnositelj pritužbe tvrdio je i sljedeće:

(a) u pretobjavljenoj verziji izvješća iz 2006. koje je podijeljeno sudionicima na konferenciji pod nazivom „Smjernice za razvoj radne snage”(Solun, 25. – 26. lipnja 2007.), Cedefop ga je naveo kao autora; i

(b) Cedefop je čak i nakon uvođenja nove politike u studenome 2007. dodijelio autorstvo W.-u za objavu W.-a u istom nizu publikacija u kojima se nalazi izvješće podnositelja pritužbe.

19. U svojem mišljenju podnesenom Ombudsmanu Cedefop je priznao da su ugovori sklopljeni s podnositeljem pritužbe u pogledu izvješća iz 2004. i izvješća iz 2006. istovjetni. Nisu sadržavali nikakva pravila o politici citiranja. Međutim, člankom II.8. ugovora bilo je predviđeno sljedeće: „Svi rezultati ili prava u vezi s njima, uključujući autorska prava i druga prava intelektualnog ili industrijskog vlasništva stečena pri izvršenju Ugovora, u vlasništvu su isključivo Cedefopa, koji ih može upotrebljavati, objavljivati, dodjeljivati ili prenositi prema vlastitom nahođenju, bez geografskih ili drugih ograničenja, osim ako prava industrijskog ili intelektualnog vlasništva postoje prije sklapanja Ugovora.” Ta je odredba u skladu s Općim uvjetima Financijske uredbe, u kojima se navodi da institucija ima vlasništvo nad rezultatima svojih ugovora o uslugama i u članku II.10. predviđa da institucija može „odlučiti o upotrebi, distribuciji i objavi rezultata ugovora o uslugama, uključujući pravo na uporabu samo dijelova rezultata, ili ne objaviti rezultate, prema potrebi.”

20. Do 2007. Cedefop nije imao jasnu politiku citiranja dokumenata sastavljenih na temelju ugovora o uslugama. Odluke u tom pogledu donesene su na pojedinačnoj osnovi. U listopadu 2007. Cedefop je uspostavio svoju politiku citiranja i strogo ju se pridržavao u pogledu svih publikacija objavljenih od tog datuma nadalje.

21. Kao rezultat te politike, autori plaćenih izvješća, koje je Cedefop naručio na temelju ugovora o uslugama i koja obično podliježu promjenama koje su uveli stručnjaci Cedefopa, više se ne navode kao autori u konačnim publikacijama. Međutim, oni su „priznati u Odjelu za priznanja u skladu s njihovim posebnim doprinosom postignutom rezultatu, uključujući jasno upućivanje na odgovarajući ugovor o uslugama.” Za razliku od toga, autori koji podnose neplaćene članke za publikaciju Cedefopa pod nazivom Europski časopis za strukovno osposobljavanje priznati su kao autori.

22. U predmetu podnositelja pritužbe Cedefop je naveo da svoju politiku citiranja ne primjenjuje retroaktivno. U tom je pogledu napomenula da je izvješće podnositelja pritužbe objavljeno ubrzo nakon datuma donošenja nove politike.

23. Cedefop je istaknuo i da obavješćivanje potencijalnih vanjskih izvođača, koje često predstavljaju konzorciji, o toj politici citiranja nije moguće s obzirom na broj ugovora o uslugama koje je sklopio. U svakom slučaju, takvi ugovaratelji ne stječu pravo da budu navedeni kao autori u publikacijama Cedefopa.

24. Što se tiče objave W.-a, Cedefop je naveo da se ona odnosi na neplaćeni doprinos koji nije povezan s ugovorom o uslugama. Stoga se politika citiranja na njega nije primjenjivala.

25. Naposljetku, Cedefop je tvrdio da nacrt izvješća podnositelja pritužbe koji je upotrijebljen na Konferenciji u Solunu u lipnju 2007. još nije bio „objava Cedefopa”. Na naslovnoj stranici jasno je označeno „Pozadinski dokument/završno izvješće, EN nije revidiran”. To je značilo da je dokument bio neuredan i nerevidiran jer Cedefopovi interni stručnjaci još nisu unijeli nikakve dodatke ili izmjene.

26. Podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima nije vidio vezu između naknade za studiju i autorstva te je tvrdio da stručnjaci Cedefopa nisu pridonijeli izvješću iz 2006. On je u biti zadržao svoju izvornu tvrdnju, argumente i tvrdnje.

OMBUDSMAN-ovi uspjesi da dođu do prijateljskog rješenja

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja i primjedbi podnositelja pritužbe, Ombudsmanica nije bila uvjerena da je Cedefop na odgovarajući način odgovorio na navode i tvrdnje podnositelja pritužbe.

Preliminarna procjena Europskog ombudsmana koja je dovela do prijedloga prijateljskog rješenja

27. Kao prvo, nesporno je da bi znanstvenik, ako izradi izvješće koje će objaviti Cedefop, ostvario dodatnu korist ako bi njegovo ime bilo navedeno na naslovnoj stranici publikacije.

28. Kao drugo, Cedefop može, u okviru svoje diskrecijske ovlasti, uspostaviti novu politiku citiranja kojom se mijenja njegova praksa u pogledu citiranja. Međutim, Cedefop pritom ne bi trebao dovoditi u pitanje one autore koji su se oslonili na staru praksu pri izradi i podnošenju svojih studija. U tom je pogledu Ombudsman istaknuo ustaljenu sudsku praksu da je retroaktivno povlačenje pravne mjere, kojom su pojedincu dodijeljena pojedinačna prava ili slične koristi, u suprotnosti s općim pravnim načelima [4].

29. Ombudsmanica je smatrala da je razumno da se podnositelj pritužbe pozove na postojeću praksu Cedefopa kada je u ožujku 2007. podnio izvješće iz 2006.

30. S obzirom na navedeno, Ombudsmanica je smatrala da, primjenjujući svoju novu politiku citiranja na izvješće podnositelja pritužbe iz 2006., koje je dogovoreno, dovršeno i prihvaćeno za objavu prije nego što je ta nova politika stupila na snagu u listopadu 2007., Cedefop (a) nije djelovao pošteno i (b) nije poštovao legitimna očekivanja podnositelja pritužbe na temelju stare prakse citiranja Cedefopa. Budući da bi to mogao biti slučaj nepravilnosti u postupanju, Ombudsman je u skladu s člankom 3. stavkom 5. Statuta Europskog ombudsmana iznio sljedeći prijedlog prijateljskog rješenja:

Cedefop bi mogao:

prvo, ispričati se podnositelju pritužbe zbog primjene nove politike citiranja na izvješće dogovoreno i zaključeno prije 1. listopada 2007.; i

Drugo, priznati da je podnositelj pritužbe autor izvješća iz 2006. pod istim uvjetima kao što je prepoznato u izvješću iz 2004. naslovljenom „Politike usmjeravanja u društvu znanja: trendovi, izazovi i odgovori diljem Europe” i unijeti ispravak u sve verzije studije koje će se distribuirati u budućnosti.

Argumenti izneseni Ombudsmanu nakon njegova prijateljskog prijedloga rješenja

31. Cedefop se nije složio s prijedlogom Europskog ombudsmana. Tvrdio je da je u potpunosti poštovao ugovor o uslugama, koji je bio jedina pravna osnova za rješavanje tog pitanja. U tom je pogledu istaknuo da ugovori sklopljeni 2004. i 2006. očito podnositelju pritužbe nisu dali pravo na navođenje njegova imena.

32. Cedefop je također tvrdio da pravno načelo legitimnih očekivanja nije relevantno u ovom slučaju jer prije listopada 2007. nije postojala ustaljena dugotrajna praksa citiranja. Umjesto toga, odluke u pogledu pozivanja donesene su na pojedinačnoj osnovi. U tom kontekstu, jedan događaj ne predstavlja "dosljednu praksu".[5] Osim toga, Cedefop nije pružio nikakva jamstva da će podnositelj pritužbe biti naveden kao autor izvješća iz 2006.

33. Prema Cedefopovu mišljenju, u ugovorima su prava intelektualnog vlasništva izričito i sveobuhvatno dodijeljena Cedefopu. Podnositelj pritužbe bio je jasno svjestan toga. On, dakle, nije djelovao u dobroj vjeri. Nadalje, Cedefop smatra da je podnositelj pritužbe u svojim pritužbama Cedefopu priznao da, s formalnog i pravnog stajališta, pravo na autorstvo ne postoji.[6] Stoga podnositelj pritužbe nije mogao imati legitimna očekivanja da će ostvariti korist koja bi zapravo bila protivna jasno navedenim ugovornim odredbama. Poštovano je načelo pravne sigurnosti jer su pravna pravila bila jasna i precizna.[7] Cedefop je naglasio da ne postoji ni sudska praksa kojom bi se potkrijepilo stajalište da bi nepravilna primjena odredbe u jednom prethodnom ugovoru o uslugama omogućila stvaranje legitimnih očekivanja. Naime, nepravilnom primjenom ugovora nikad se ne mogu dodijeliti pojedinačna prava.

34. Cedefop je nadalje tvrdio da vanjski izvođač koji s Centrom potpiše ugovor o pružanju usluga to čini u svojstvu pružatelja usluga, a ne u svojstvu znanstvenika. Ukratko, pruža usluge u skladu s vrlo specifičnim ugovornim odredbama i ne pruža znanstveni rad. Usluge koje će se pružati Cedefopu detaljno su navedene u ugovoru o uslugama, uključujući točan predmet, fokus istraživanja i trajanje izvješća koje će se dostaviti Cedefopu. U odgovarajućim natječajnim specifikacijama, koje su dio ugovora o uslugama, navedene su točne upute o opsegu i sadržaju predmetnog izvješća. Kako bi se osiguralo da vanjski izvođač u potpunosti poštuje natječajne specifikacije, osoblje Cedefopa postupno nadzire i prati zadaće ugovaratelja te pružateljima usluga/vanjskim ugovarateljima daje smjernice i upute. Štoviše, rezultat ugovora o uslugama, odnosno izvješće, može se objaviti u potpuno izmijenjenoj verziji ili u izvornoj verziji. Cedefop može odlučiti ponovno napisati izvješće kako želi jer je ono intelektualno vlasništvo Cedefopa. Cedefop odlučuje kada i hoće li objaviti izvješće te može odlučiti da ga nikada neće objaviti.

35. Cedefop je naveo da je krajnji rok za politiku citiranja bio listopad 2007. Cedefop je to primjenjivao strogo i bez iznimke. U svakom slučaju, politika citiranja nije postojala prije listopada 2007., unatoč suprotnoj pretpostavci podnositelja pritužbe.

36. Cedefop je naveo da je u okviru njegove diskrecijske ovlasti utvrditi politiku citiranja.

37. Cedefop je nadalje naveo da je pitanje citiranja interno pitanje Cedefopa. Zbog svoje unutarnje prirode, Cedefopova politika citiranja nije priopćena podnositelju pritužbe. Jedini relevantan i pravno obvezujući dokument za vanjske ugovaratelje sastoji se od ugovora o uslugama.

38. Kad je riječ o upućivanju podnositelja pritužbe na doprinos W.-a, koji je naveden kao autor, Cedefop je naveo da taj doprinos nije povezan ni s jednim ugovorom o uslugama sklopljenim s Cedefopom. Naprotiv, radilo se o samostalnom radu g. W.-a. Cedefop je dodao da g. W. može, naravno, zatražiti autorstvo za to djelo. Nasuprot tome, vanjski izvođači, uključujući podnositelja pritužbe, podliježu odredbama svojih ugovora o uslugama sklopljenih s Cedefopom. Drugim riječima, njihovi doprinosi proizlaze iz preciznih uputa i naznaka navedenih u ugovoru o uslugama, uključujući smjernice, pregled i ispravke osoblja Cedefopa. Stoga je doprinos osoblja Cedefopa takvom radu nesporan.

39. Cedefop je skrenuo pozornost Ombudsmana na činjenicu da je podnositelj pritužbe Cedefopu poslao sedam dopisa s pritužbama. Cedefop je na svaki od njih opsežno odgovorio, unatoč činjenici da su se ti dopisi ponavljali i da su sadržavali brojne neutemeljene navode i tvrdnje.

40. Cedefop je bio iznenađen time što se čini da podnositelj pritužbe nije cijenio to što se njegov doprinos na odgovarajući način odražavao u odjeljku o priznanjima objavljenog izvješća. Istaknuo je da je primjena takvih priznanja uobičajena praksa u Europskoj uniji.

41. Budući da su ugovorne odredbe, koje su bile jasne i konkretne te koje je Cedefop slijedio nakon dopisa, činile jedinu relevantnu pravnu osnovu, Cedefop se nije složio s prijedlogom prijateljskog rješenja.

42. Cedefop je izrazio žaljenje zbog neutemeljenih i nerazumnih očekivanja podnositelja pritužbe. Navelo je i da su ton i sadržaj njegove korespondencije izazvali ozbiljne sumnje u interes podnositelja pritužbe za pronalaženje prijateljskog rješenja za to pitanje.

43. Zaključno, Cedefop je od Ombudsmana zatražio da ponovno razmotri svoju ocjenu i zaključi svoju istragu utvrđenjem da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

44. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju pritužbu i zaključio da Ombudsman raspolaže svim raspoloživim informacijama za donošenje odluke.

Procjena Europskog ombudsmana nakon njegova prijateljskog prijedloga rješenja

45. Ombudsmanica je napomenula da je Cedefop svoje argumente za odbijanje prihvaćanja svojeg prijedloga prijateljskog rješenja temeljio isključivo na ugovornim pravima i obvezama podnositelja pritužbe.

46. Ombudsmanica je napomenula da su ugovori sklopljeni s podnositeljem pritužbe 2004. i 2006. istovjetni. Niti jedan ugovor nije podnositelju pritužbe dao ugovorno pravo da njegovo ime bude navedeno kao autor publikacije. Međutim, ni ugovori nisu obvezivali Cedefop da podnositelja pritužbe ne navede kao autora publikacije. Naime, Cedefop je iskoristio tu ugovornu fleksibilnost tako što je prvo odlučio navesti podnositelja pritužbe kao autora izvješća iz 2004., a zatim je 2007. odlučio izdati nova pravila o citiranju u kojima je navedeno da se u izvješćima koja je Cedefop platio ne navode autori. Nijedna od opcija koje je odabrao Cedefop nije dovela do toga da je Cedefop (ili podnositelj pritužbe) prekršio ugovor.

47. Budući da Cedefopova odluka da navede podnositelja pritužbe kao autora izvješća iz 2004. nije bila protivna ugovoru o uslugama iz 2004., podnositelj pritužbe nije pogrešno smatrao da je izvješće iz 2006., koje je podnio u skladu s istovjetnim ugovorom o uslugama, također omogućilo Cedefopu da podnositelja pritužbe navede kao autora izvješća iz 2006.

48. Ombudsmanica je smatrala da je razumno da podnositelj pritužbe u dobroj vjeri vjeruje da bi ga Cedefop, kao što je to učinio s izvješćem iz 2004., mogao navesti kao autora izvješća iz 2006. U tom pogledu podsjeća da je podnositelj pritužbe podnio izvješće iz 2006. u ožujku 2007., odnosno sedam mjeseci prije nego što je Cedefop objavio svoju novu politiku citiranja. Ombudsmanica je smatrala da Cedefop ne bi trebao dovoditi u pitanje one autore koji su se oslonili na staru praksu pri izradi i podnošenju svojih studija.

49. Iako je Ombudsman smatrao da je razumno da se podnositelj pritužbe poziva na postojeću praksu Cedefopa kada je u ožujku 2007. podnio izvješće iz 2006., Ombudsman je morao naglasiti da se politikom koja je bila na snazi prije listopada 2007. od Cedefopa nije zahtijevalo da u svakom slučaju navede ime autora na naslovnoj stranici svojih publikacija. Kao što je Cedefop naveo, prije listopada 2007. odluke o citiranju autora donosile su se od slučaja do slučaja. Stoga je tijekom tog razdoblja Cedefop imao diskrecijsku ovlast navesti imena autora na naslovnoj stranici svojih publikacija ili se suzdržati od toga. Međutim, ombudsmanica je dosljedno tvrdila da diskrecijska ovlast nije istovjetna proizvoljnoj ovlasti. Uprava koja ima diskrecijsko pravo uvijek bi trebala biti u mogućnosti opravdati, na temelju objektivnih kriterija, zašto odabire određenu opciju. Kao takav, da je Cedefop prije listopada 2007. u svakom pojedinačnom slučaju donosio odluke o citiranju ili nenavođenju autora, trebao je osigurati da na temelju objektivnih kriterija može opravdati te odluke. Važnost mogućnosti da se takve odluke opravdaju na temelju objektivnih kriterija jest da uprava time može osigurati da njezine odluke u pogledu citiranja autora ne budu ni diskriminirajuće ni neproporcionalne. Međutim, Cedefop u ovom slučaju nije iznio nikakve objektivne razloge zbog kojih nije naveo podnositelja pritužbe kao autora izvješća iz 2006.[8] Umjesto toga, on se (pogrešno) oslanja samo na novu politiku citiranja i pogrešno tumačenje svojih ugovornih obveza kako bi opravdao svoje stajalište u pogledu podnositelja pritužbe. Kako je prethodno navedeno, i. nova politika citiranja ne bi se trebala primjenjivati retroaktivno na izvješća koja su podnesena tijekom razdoblja u kojem je stara politika citiranja još bila na snazi i ii. ugovori o uslugama ne obvezuju Cedefop da ne navodi autore na naslovnoj stranici svojih publikacija.

50. Ombudsman je odbio Cedefopovu tvrdnju prema kojoj je podnositelj pritužbe postupao u zloj vjeri kada je osporavao primjenu pravila o pozivanju iz 2007. na izvješće iz 2006. (vidjeti točku 30. ove presude). Cedefop je svoju tvrdnju da je podnositelj pritužbe postupao u zloj vjeri temeljio na činjenici da se ugovorima o uslugama Cedefopu izričito i sveobuhvatno dodjeljuju prava intelektualnog vlasništva. Tvrdio je da, s obzirom na to da je podnositelj pritužbe jasno znao za uvjete ugovora, ne smije djelovati u dobroj vjeri. Ombudsmanica je napomenula da je podnositelj pritužbe bio upoznat s ugovornim odredbama ugovora o uslugama iz 2004. kada je podnio izvješće iz 2004. Taj ugovor, kojim su Cedefopu dodijeljena prava intelektualnog vlasništva u vezi s izvješćem iz 2004., nije spriječio Cedefop da odabere navesti podnositelja pritužbe kao autora tog izvješća. Cedefop je iskoristio tu ugovornu fleksibilnost kako bi naveo podnositelja pritužbe kao autora izvješća iz 2004. Ugovor o pružanju usluga iz 2006. bio je istovjetan ugovoru o pružanju usluga iz 2004. Kao takav, nije postojao nijedan razlog zbog kojeg podnositelj pritužbe u dobroj vjeri ne bi shvatio da ga je Cedefop mogao, a zapravo i naveo, kao autora izvješća iz 2006.

51. Kad je riječ o „ozbiljnim sumnjama” Cedefopa u pogledu interesa podnositelja pritužbe za prijateljsko rješenje (vidjeti točku 42. ove presude), Ombudsman je smatrao da, daleko od toga da sumnja u interes podnositelja pritužbe za donošenje pomirljive rezolucije, Ombudsman je napomenuo da je podnositelj pritužbe zapravo, nakon što je obaviješten o prijedlogu Ombudsmana za prijateljsko rješenje, izrazio svoju suglasnost s prijedlogom.

52. U tim je okolnostima Ombudsman smatrao potrebnim potvrditi svoje preliminarne nalaze o nepravilnostima u postupanju (vidjeti točku 30. ove presude) i Cedefopu podnijeti nacrt preporuke kako bi se uklonio slučaj nepravilnosti u postupanju koji je utvrđen u ovom slučaju.

NACRT PREPORUKE EUROPSKOG OMBUDSMANA

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je izradio sljedeći nacrt preporuke:

Cedefop bi trebao priznati podnositeljevo autorstvo izvješća iz 2006. pod istim uvjetima kao što je priznato u izvješću iz 2004. te bi stoga trebao unijeti ispravak u sve verzije studije koje će se distribuirati u budućnosti.

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu nakon njegova nacrta preporuke

53. Cedefop je prihvatio nacrt preporuke Ombudsmana i pristao ga provesti od 20. siječnja 2010. unošenjem ispravka u sve primjerke studije podijeljene nakon tog datuma.

54. Podnositelj pritužbe bio je zadovoljan ishodom i iskreno se zahvalio Ombudsmanu i njegovu timu.

Procjena Europskog ombudsmana nakon njegova nacrta preporuke

Ombudsman pozdravlja činjenicu da je Cedefop prihvatio njegov nacrt preporuke.

B. Zaključak

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Cedefop je prihvatio nacrt preporuke i poduzeo odgovarajuće korake za njegovu provedbu.

Podnositelj pritužbe i Cedefop bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 8. travnja 2010.

---

[1] Politike usmjeravanja u društvu znanja: Trendovi, izazovi i odgovori diljem Europe, objedinjeno izvješće Cedefopa, [podnositelj pritužbe, g. S.], serija Cedefop Panorama; 85, 2004. Luksemburg.

[2] Ugovor o uslugama br. 2006-0078/AO/B/JWA/-RLAR/CouncilRes/011/06.

[3] Od politike do prakse, Sustavna promjena u cjeloživotnom usmjeravanju u Europi, serija Cedefop Panorama; 149., 2008., Luksemburg.

[4] Vidjeti u tom pogledu predmet 159/82, Verli-Wallace protiv Komisije [1983.] ECR 2711, stavak 8.; Predmet T-123/89, Chomel protiv Komisije [1990.] ECR II-131, stavak 34., predmet T-197/99, Gooch protiv Komisije [2000.] ECR-SC I-A-271 i II-1247, stavak 53. i predmet T-251/00, Lagardère SCA i Canal+ SA protiv Komisije Europskih zajednica [2002.] ECR II-4825, stavak 139.

[5] Predmet T-20/91 Holtbecker protiv Komisije [1992.] ECR II-2599, stavak 53.

[6] Predmet C-188/88 NMB (Deutschland) GmbH protiv Komisije [1992.] ECR I-1689, stavak 53.

[7] Predmet C-107/97 Rombi & Arkopharama [2000.] ECR I-3367, stavak 66.

[8] Budući da Cedefop nije iznio objektivne razloge, Ombudsman smatra da takvi objektivni razlozi ne postoje. Ombudsmanica napominje da je, s druge strane, Cedefop iznio objektivne razloge u sličnom predmetu koji je pokrenut pred Ombudsmanom, odnosno u predmetu 1874/2008/BB.