KAKGROUND NA KOMPLAINTU

1. Podnositelji pritužbe sudjelovali su 19. lipnja 2008. na nizu testova održanih u Bruxellesu koje je organizirala nizozemska agencija za zapošljavanje (u daljnjem tekstu: agencija) zadužena za odabir prikladnih vanjskih djelatnika za Europsku komisiju kako bi ih se uzelo u obzir za privremeni rad s tom institucijom.

2. Ubrzo nakon toga agencija ih je obavijestila da su bili uspješni u testiranju i da su, kako bi ih se uzelo u obzir za sva privremena radna mjesta u Komisiji, morali periodično dostavljati svoje životopise. Prema uputama, od lipnja 2008. podnositelji pritužbe redovito su agenciji dostavljali ažurirane verzije svojih životopisa.

3. Agencija je 5. siječnja 2009. obavijestila podnositelje pritužbe da, iako su oba položila neke od testova, zapravo nisu položili odgovarajuće logičke testove. Stoga ih se nije moglo uzeti u obzir za privremeno stajalište unutar Komisije. Agencija je dodala da će, kako bi ponovno položili taj test, morati pričekati godinu dana.

4. Podnositelji pritužbe osporavali su novo stajalište agencije. Agencija ih je u odgovoru obavijestila da su rezultati na računalu nepogrešivi i da je jedina mogućnost koja im je na raspolaganju ponovno polagati test u budućnosti.

5. Podnositelji pritužbe podnijeli su 7. siječnja 2009. pritužbu Ombudsmanu koja je bila usmjerena i protiv Agencije i protiv Europske komisije. Registriran je pod referentnim brojem 60/2009/JD. Kad je riječ o Komisiji, podnositelji pritužbe smatrali su da je ta institucija u konačnici odgovorna za situaciju jer je agencija djelovala kao njezin zastupnik. Stoga bi institucija trebala objasniti neprofesionalno ponašanje agencije i ponuditi joj odgovarajuću naknadu za pretrpljeni gubitak. Podnositelji pritužbe poslali su primjerak svoje pritužbe Ombudsmanu i Komisiji i agenciji.

6. Istog je dana agencija odgovorila Ombudsmanu i podnositeljima pritužbi navodeći da je, bez obzira na navode, iz računalnih rezultata jasno da oba podnositelja pritužbe nisu zadovoljila logički test.

7. U dodatnoj e-poruci od 7. siječnja 2009. upućenoj Ombudsmanu podnositelji pritužbe izrazili su neslaganje s argumentima agencije i zatražili financijsku naknadu za pretrpljene gubitke.

8. Nakon što je preispitao situaciju, Ombudsman je utvrdio da navodi koje su podnositelji pritužbe iznijeli protiv agencije ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene u njegovu Statutu. Tvrdnja protiv agencije nije uključivala radnje institucije ili tijela Unije, kako se zahtijeva člankom 2. stavkom 1. Statuta. Osim toga, kad je riječ o prigovoru protiv Komisije, Ombudsman je smatrao da tom aspektu pritužbe nisu prethodili odgovarajući administrativni pristupi, kako se zahtijeva člankom 2. stavkom 4. njegova Statuta.

9. Stoga je Ombudsman 2. veljače 2009. proglasio predmet nedopuštenim. U svojem dopisu podnositeljima pritužbe koji su zaključili predmet ombudsmanica ih je obavijestila da bi, kad je riječ o njihovim tvrdnjama protiv Komisije, mogli razmotriti mogućnost da se pismenim putem obrate njezinim nadležnim službama (GU ADMIN). Ako smatraju da je odgovor Komisije nezadovoljavajući, mogu podnijeti novu pritužbu Ombudsmanu.

10. Nakon prijedloga Ombudsmana podnositelji pritužbe pisali su Komisiji. U svojem odgovoru od 13. ožujka 2009. Komisija je objasnila da je stupila u kontakt s agencijom koja je, s obzirom na očito nerazumijevanje koje proizlazi iz njezina priopćavanja rezultata ispitivanja podnositeljima pritužbe, pristala pozvati ih da ponovno polože test. Komisija je u svojem odgovoru naglasila da je obavijestila agenciju o svojoj zabrinutosti u pogledu pravednog i primjerenog postupanja koje bi trebalo zajamčiti svim potencijalnim kandidatima. Komisija se nadala da će mjere koje je poduzela agencija biti zadovoljavajuće i zaželjela im je uspjeh u budućnosti.

11. Podnositelji pritužbe smatrali su da je odgovor Komisije od 13. ožujka 2009. nezadovoljavajući. Dana 22. ožujka 2009. podnijeli su novu pritužbu Ombudsmanu. Pritužba je registrirana pod referentnim brojem 760/2009/JMA i predmet je ove istrage.

COMPLAINT

12. Ombudsmanica je u pritužbi navela sljedeće navode i tvrdnje:

Podnositelji pritužbe tvrde da Komisija nije pravilno nadzirala privatnu agenciju za zapošljavanje koja organizira testiranja u ime Komisije. U prilog toj tvrdnji tvrdili su da im je agencija dostavila obmanjujuće informacije o rezultatima ispitivanja provedenih 19. lipnja 2008. za privremeni rad s Komisijom. Zbog toga su pretrpjeli štetu.

Podnositelji pritužbe tvrde da bi im Komisija trebala pružiti naknadu za troškove i gubitke pretrpljene zbog mjera koje je poduzeo zastupnik Komisije.

INQUIRY

13. Ombudsman je 27. travnja 2009. pokrenuo istragu i poslao pritužbu Komisiji sa zahtjevom za mišljenje. Komisija je 29. srpnja 2009. poslala svoje mišljenje, koje je zatim proslijeđeno podnositeljima pritužbe s pozivom na podnošenje očitovanja. Podnositelji pritužbe poslali su 27. rujna 2009. svoja očitovanja na mišljenje Komisije.

OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI

A. Navodni propust Komisije da pravilno nadzire agenciju za zapošljavanje i povezani zahtjev

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

14. Podnositelji pritužbe smatrali su da Komisija nije na odgovarajući način odgovorila na njihove argumente. Smatrali su da ponuda agencije za ponovno polaganje ispita nije bila zadovoljavajuća jer su, prema njihovu mišljenju, nakon što su položili sve testove, zaslužili raditi za Komisiju. Izjavili su da agencija, koja radi za Komisiju i ispituje kandidate „u ime” institucije, nije uspjela dokazati da su rezultati njihovih logičkih testova nedostatni.

15. Komisija je u svojem mišljenju objasnila da je u tom pogledu objavila poziv na podnošenje ponuda kako bi mogla zaposliti radnike zaposlene na određeno vrijeme na kraća razdoblja. Na temelju navedenog natječaja sklopio je ugovor o pružanju usluga s predmetnom agencijom i dvama drugim društvima.

16. Na temelju prethodno navedenog ugovora agencije za privremeno zapošljavanje Komisiji dostavljaju odgovarajuće kandidate za privremena radna mjesta u instituciji. Te kandidate ne zapošljava Komisija, nego predmetna agencija za privremeno zapošljavanje, koja s njima sklapa ugovor na temelju lokalnog prava. Komisija je naglasila da, kako su priznali sudovi Zajednice, ne postoji nikakva ugovorna ili zakonska veza između privremenih radnika i Komisije.

17. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, Komisija je smatrala da se podnositelji pritužbe ne mogu pozvati ni na kakve nepravilnosti u postupanju. Ako je došlo do nesporazuma između podnositelja pritužbe i njihova mogućeg budućeg poslodavca, odnosno agencije, te bi dvije strane trebale riješiti taj nesporazum. Komisija je istaknula da, u skladu s člankom II. 1.5. i II. 1.6 ugovora Komisije s agencijom, potonja je obvezna obavijestiti osoblje poslano na rad u Komisiju da ne pripada Europskoj javnoj službi i da Komisija nije njihov poslodavac.

18. Komisija je 6. veljače 2009. obaviještena o problemima i nesporazumima između podnositelja pritužbe i agencije. Zbog svoje zabrinutosti u pogledu pravednog i jednakog postupanja prema svim potencijalnim kandidatima Komisija se obratila agenciji i zatražila od nje da preispita situaciju podnositelja pritužbe. Agencija je na temelju svoje inicijative pristala dopustiti podnositeljima pritužbi da ponovno polože testove. Dopisom od 13. ožujka 2009. Komisija je obavijestila podnositelje pritužbe o rezultatima svojih mjera prema agenciji.

19. Komisija je zaključila isticanjem da bi Europski ombudsman trebao proglasiti pritužbu nedopuštenom u skladu s člankom 2. stavkom 1. svojeg Statuta.

20. Podnositelji pritužbe u svojim su očitovanjima ponovili svoje navode. Naglasili su kako su početne informacije agencije potvrdile da su položili testove. Prema njihovu mišljenju, Komisija je snosila odgovornost za situaciju jer je agencija djelovala kao agent Komisije. Istaknuli su da se nije moguće pridružiti Komisiji kao privremeni radnik a da ga nije zaposlila specijalizirana agencija za zapošljavanje. Takve agencije moraju u svakom trenutku slijediti postupke koje je utvrdila Komisija. Osim toga, uvjete rada ne određuje agencija za zapošljavanje, nego Komisija. U skladu s tim, Komisija bi trebala odgovoriti kada agencija počini prijestup.

Procjena Europskog ombudsmana

21. Ombudsmanica na početku napominje da prava i obveze različitih strana uključenih u rad na određeno vrijeme, odnosno Komisije, podnositelja pritužbi i uključene agencije, proizlaze iz dvaju zasebnih pravnih odnosa. Jedan je između Komisije i agencije, definiran na temelju okvirnog ugovora, a drugi je između agencije i podnositelja pritužbe. S obzirom na navode podnositelja pritužbe, u ovom je predmetu riječ o tome mogu li podnositelji pritužbe, s obzirom na svoj pravni položaj, uživati bilo kakva prava u odnosu na Komisiju.

22. Narav te vrste odnosa preispitao je tadašnji prvostupanjski sud koji je u relevantnoj presudi [1] potvrdio da se čini da je odnos koji uključuje privremene zaposlenike koji rade za institucije EU-a trostruki. U njemu sudjeluju tri strane, odnosno radnik zaposlen na određeno vrijeme, poduzeće za privremeno zapošljavanje i korisnik. Njihovi odnosi obično se temelje na sklapanju dvaju ugovora: jedno između poduzeća za privremeno zapošljavanje i korisnika, a drugo između radnika zaposlenog na određeno vrijeme i poduzeća za privremeno zapošljavanje.

23. Nakon procjene relevantnih pravila Zajednice koja se odnose na privremene radne odnose [2] i primjenjivog zakonodavstva države članice u kojoj su se ti odnosi odvijali, to jest belgijskog zakonodavstva [3], tadašnji Prvostupanjski sud smatrao je da veza između radnika zaposlenog na određeno vrijeme i korisnika predstavlja samo činjenični odnos. To je zato što samo poduzeće za privremeno zapošljavanje ima pravo izvršavati ovlasti koje imaju poslodavci nad zaposlenicima [4].

24. Sud je stoga zaključio da privremeni radnik koji obavlja svoje zadaće za instituciju Unije nema izravan pravni odnos s tom institucijom, iz kojeg bi se moglo izvesti pravno pravo. To je zato što je radnik zaposlen na određeno vrijeme u ugovornom odnosu samo s poduzećem za privremeno zapošljavanje [5].

25. Imajući na umu navedenu presudu, ombudsmanica je pažljivo preispitala ugovor između agencije i Komisije. Kako je navedeno u članku II.1.5. i suprotno mišljenju podnositelja pritužbe, stranke su se složile da agencija ne može zastupati Komisiju niti se ponašati na način da ostavi takav dojam.

26. S obzirom na navedeno, nadzorne ovlasti Komisije nad agencijom odnose se na kontrolu prve agencije nad usklađenošću agencije s ugovornim odredbama. Ugovorom je doista predviđen niz uvjeta pod kojima bi Komisija mogla raskinuti ugovor. To uključuje, na primjer, ozbiljan propust agencije u profesionalnim pitanjima, koji je bio predviđen u članku II.15.1. točki (c).

27. Stranke su se složile da bi agencija trebala osigurati da vanjski djelatnici poslani Komisiji na njezin pojedinačni zahtjev u tom pogledu („osobe prenant part à l'execution du Contract”) imaju kvalifikacije i stručno iskustvo potrebne za odgovarajuće radno mjesto (članak II.1.6.).

28. Ombudsmanica razumije da bi se taj zahtjev trebao primjenjivati i na prvi odabir kandidata agencije za sastavljanje „popisa uspješnih kandidata” s kojeg bi se mogli odabrati vanjski djelatnici.

29. Čak i ako ugovor ne sadržava ništa o načinu odabira, priroda i svrha ugovora upućuju na to da bi Komisija trebala zahtijevati da predmetna agencija pri odabiru poštuje temeljna načela dobre uprave, kao što su načela pravednosti i transparentnosti.

30. Stoga Ombudsman priznaje i pozdravlja kontakte koje je Komisija uspostavila s Agencijom kako bi se osiguralo pravedno postupanje prema kandidatima te napominje da je zbog tih kontakata zatražio preispitivanje situacije podnositelja pritužbi.

31. Međutim, ostaje neriješeno pitanje imaju li sami kandidati, kao treće strane ugovora, ovlast izravno zatražiti od Komisije da osigura da agencija njihov odabir provede na pravedan i transparentan način. Budući da u ugovoru između Komisije i agencije vanjski djelatnici koje je agencija zaposlila ne bi imali nikakva prava u odnosu na Komisiju [6], odgovor na to pitanje mora biti negativan. Međutim, Ombudsman podsjeća da, u skladu s Prilogom I. ugovoru koji se odnosi na uvjete poziva na nadmetanje, ugovor mora biti u skladu s primjenjivim belgijskim zakonodavstvom. Stoga bi belgijski sudovi trebali tumačiti ugovor u slučaju spora između stranaka.

32. S obzirom na prethodna razmatranja, Ombudsmanica smatra da se tvrdnja podnositelja pritužbe koja se posebno odnosi na propust Komisije da nadzire agenciju, kao i relevantna tvrdnja, ne mogu potkrijepiti.

33. Međutim, Ombudsman je svjestan činjenice da podnositelji pritužbi, kao i svi građani, imaju pravo zatražiti i dobiti što potpunije i preciznije informacije kao odgovor na upite koje podnose Komisiji. U ovom se slučaju čini razumnim da podnositelji pritužbe očekuju da bi ih Komisija, nakon kontakata s prethodno navedenom agencijom, obavijestila o razlozima zbog kojih im je prvotno rečeno da su uvršteni na popis uspješnih kandidata, ali da su kasnije obaviješteni da zapravo nisu proveli ispitivanja. Ta je neusklađenost izazvala stvarnu zabrinutost za podnositelje pritužbi, zbog čega su doveli u pitanje pravednost i transparentnost cijelog postupka odabira.

34. Ombudsmanica smatra da je Komisija u svojim kontaktima s agencijom trebala inzistirati na dobivanju odgovarajućih objašnjenja kako bi ih mogla proslijediti podnositeljima pritužbi. S obzirom na činjenicu da u svojem odgovoru podnositeljima pritužbe od 13. ožujka 2009. nije pružio takva objašnjenja, Ombudsman će uputiti dodatnu primjedbu Komisiji.

C. Zaključak

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Daljnja primjedba

Komisija bi mogla ponovno stupiti u kontakt s agencijom kako bi dobila odgovarajuća objašnjenja koja će joj omogućiti da jasnije obavijesti podnositelje pritužbe o razlozima zbog kojih ih je agencija prvotno obavijestila da su bili uspješni, a zatim ih je šest mjeseci kasnije obavijestila da nisu ispunili testove.

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 13. siječnja 2010.

[1] Predmet T-127/00 Michael Nevin protiv Komisije Europskih zajednica [2002.] ECR-SC I-A-149 i II-781, stavci 52.–57.

[2] Direktiva Vijeća 91/383/EEZ od 25. lipnja 1991. o dopuni mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu radnika u radnom odnosu na određeno vrijeme ili privremenom radnom odnosu; SL 1991., L 206, str. 19.–21.

[3] Belgijski zakon od 24. srpnja 1987.

[4] Vidjeti prethodno navedeno, predmet T-127/00 Nevin, točka 57.

[5] Vidjeti prethodno navedeno, predmet T-127/00 Nevin, točka 58.

[6] Vidjeti članak II.1.6.: „... ce dernier s'engage a n' invoquer a l'egard de la Commission aucun droit resultant de la relation contractuelle contre la Commission et le Contractant”