KAKGROUND NA KOMPLAINTU

Pritužba 1140/2008/WP

1. Ombudsmanica je 21. travnja 2008. zaprimila pritužbu protiv Europske komisije (pritužba 1140/2008/WP). Taj se prigovor odnosio na način na koji je Komisija postupala s pritužbom koja se temeljila na tome da je Austrija povrijedila pravo Zajednice (pritužba zbog povrede 2006/4959). Pritužbu je Ombudsmanu podnijela austrijska odvjetnica koja je istaknula da djeluje u ime 27 građanskih inicijativa za borbu protiv negativnih posljedica širenja bečke zračne luke („podnositelji pritužbe”).

2. Od 1999. infrastruktura u zračnoj luci Beč poboljšava se i proširuje nizom građevinskih projekata koje su odobrila austrijska nadležna tijela. Kada joj je skrenuta pozornost na te radove, Komisija je došla do zaključka da je trebalo provesti procjenu utjecaja na okoliš u skladu s Direktivom Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš.[1] Komisija je smatrala da se svrha Direktive 85/337 ne može postići ako je odobrenje za provedbu projekta dano bez provedbe procjene utjecaja na okoliš i ako su, kao u ovom slučaju, projekti već bili realizirani ili ako je izgradnja bila blizu dovršetka. U tim okolnostima Komisija je u pregovorima s Austrijom pristala suzdržati se od daljnjeg provođenja postupka zbog povrede, dok bi Austrija zauzvrat razradila „ex post procjenu utjecaja na okoliš” kojom bi se na najbolji mogući način simulirala ex ante procjena utjecaja na okoliš i omogućila potpuna procjena utjecaja relevantnih projekata na okoliš.

3. Podnositelji pritužbe tvrdili su da je Komisija prekršila minimalne standarde vladavine prava odstupanjem od standardnih postupaka zbog povrede na način kojim se jednoj strani daje velika prednost, a drugoj strani stavlja u nepovoljan položaj. Kritizirali su da je Komisija u svoje pregovore uključila Flughafen Wien AG (društvo koje upravlja zračnom lukom u Beču) kao de facto stranku, dok im je uskratila sličan status. Podnositelji pritužbe napomenuli su da se ne protive kategorički pristupu koji je primijenila Komisija, ali su tvrdili da je njegova provedba pokazala da je njezin cilj bio služiti interesima društva Flughafen Wien AG i austrijske vlade te im pomoći da na najlakši mogući način izmijene svoju povredu. Prema navodima podnositelja pritužbe, ponašanje Komisije nije bilo u skladu s Direktivom 85/337 i presudom Suda Europskih zajednica („Sud”) u predmetu C-2/07.[2]

4. Podnositelji pritužbe tvrdili su da bi Komisija trebala provjeriti je li provedena odgovarajuća ex post procjena utjecaja na okoliš, kojom se u svakom slučaju moralo predvidjeti odgovarajuće praćenje u koje su podnositelji pritužbe morali biti uključeni, ili da bi predmet trebala uputiti Sudu.

5. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelji pritužbe naveli su da su 9. travnja 2008. pisali povjereniku za okoliš u vezi sa svojim predmetom.

6. Budući da je prošlo manje od dva tjedna od datuma slanja tog dopisa do trenutka kada su se podnositelji pritužbe obratili Ombudsmanu, potonji je smatrao da podnositelji pritužbe nisu poštovali članak 2. stavak 4. svojeg Statuta. U skladu s tom odredbom, pritužbi Europskom ombudsmanu moraju prethoditi odgovarajući prethodni pristupi predmetnoj instituciji ili tijelu Zajednice. To ne znači samo da se takvi pristupi moraju primijeniti, već i da se dotičnoj instituciji ili tijelu Zajednice mora dati razuman rok za reakciju.

7. Ombudsman je stoga obavijestio podnositelje pritužbi da trenutačno ne može obraditi njihovu pritužbu. Međutim, obavijestio ih je da mogu obnoviti svoju pritužbu ako Komisija ne dostavi zadovoljavajući odgovor na dopis od 9. travnja 2008. u razumnom roku.

Pritužba 1532/2008/(WP)GG

8. Podnositelji pritužbe obavijestili su 25. svibnja 2008. Ombudsmana da su se već u više navrata obratili Komisiji, ali da ona nije bila spremna odgovoriti na njihove pritužbe. Stoga je dopis podnositelja pritužbe od 25. svibnja 2008. evidentiran kao nova pritužba (pritužba 1532/2008/(WP)GG).

9. Podnositelji pritužbe priložili su preslike svoje korespondencije s Komisijom.

10. Iz te korespondencije činilo se da su podnositelji pritužbe osobito kritizirali i. da je Komisija dopustila Austriji da kao godinu na kojoj će temeljiti procjenu koristi 1999., čak i ove godine zabilježila povećanje letova za 100 % u odnosu na 1998. u pogledu jedne od uzletno-sletnih staza, ii. da nije objavljen službeni dokument koji sadržava rezultate pregovora o konceptu ex post procjene utjecaja na okoliš, ali da je jedini dostupan dokument nezadovoljavajući dokument koji je objavio Flughafen Wien AG na svojoj internetskoj stranici i iii. da procjena nije pravilno praćena.

11. Komisija je u replici u biti navela da je uvijek bilo jasno da je 1999. referentna godina, da je koncept procjene utjecaja na okoliš izradio vanjski konzultant i da je objavljen na internetu te da će Komisija slijediti postupak procjene utjecaja na okoliš, dok će Austrija redovito izvješćivati o napretku. O procjeni utjecaja na okoliš provest će se i javno savjetovanje. Komisija je navela da će predložiti zaključenje postupka zbog povrede tek nakon provedbe ex post procjene utjecaja na okoliš i provedbe mogućih kompenzacijskih mjera koje bi mogle proizaći iz procjene utjecaja na okoliš.

PODODJELJAK MATTER INQUIRY

12. Podnositelji pritužbe u svojoj su pritužbi iznijeli sljedeću tvrdnju:

(1) Komisija nije pravilno provela postupak zbog povrede protiv Austrije u vezi sa zračnom lukom Beč. Kako bi potkrijepili tu tvrdnju, tvrdili su da je Komisija, nakon što je utvrdila povredu prava Zajednice, (1) odstupila od uobičajenih postupaka pregovaranjem o „ex post procjeni utjecaja na okoliš” s Austrijom, (2) uključila Flughafen Wien AG kao de facto stranku u tim pregovorima, ali nije učinila isto za podnositelje pritužbi, koji su ih nepošteno stavili u nepovoljan položaj, i (3) nije osigurala pravilnu provedbu procjene utjecaja na okoliš. Kad je riječ o zadnjoj točki, podnositelji pritužbe osobito su kritizirali i. da je Komisija pogrešno dopustila Austriji da procjenu temelji na 1999. kao referentnoj godini, ii. da nije objavljen službeni dokument koji sadržava rezultate pregovora o konceptu ex post procjene utjecaja na okoliš i iii. da procjena nije pravilno praćena.

13. Prethodno navedena točka iii. u početku nije bila predmet istrage Europskog ombudsmana. Međutim, Ombudsman je naknadno došao do zaključka da je taj aspekt također potrebno ispitati. Tijekom istrage podnositelji pritužbe iznijeli su sljedeću dodatnu tvrdnju, koja je uključena i u istragu:

(2) Komisija je i. davala povlašteni tretman Austriji suzdržavajući se od podnošenja tužbe Sudu, iako je utvrdila očitu povredu prava Zajednice i ii. pokušala zaštititi Austriju i prikriti povredu.

14. Podnositelji pritužbe tvrdili su da bi Komisija trebala provjeriti je li provedena odgovarajuća ex post procjena utjecaja na okoliš, koja je u svakom slučaju morala obuhvaćati mehanizam praćenja u koji su podnositelji pritužbe morali biti uključeni ili, ako to nije moguće, pokrenuti postupak pred Sudom.

INQUIRY

15. Ombudsman je 30. lipnja 2008. pokrenuo istragu i zatražio od Komisije mišljenje o pritužbi.

16. Komisija je 6. (engleski izvornik) i 21. listopada 2008. (njemački prijevod) poslala svoje mišljenje. Ombudsman je 9. i 28. listopada 2008. proslijedio taj odgovor podnositeljima pritužbi s pozivom na očitovanje, koji su oni poslali 30. listopada 2008.

17. Ombudsmanica je 2. prosinca 2008. od Komisije zatražila dodatne informacije u vezi s tim predmetom.

18. Podnositelji pritužbe dostavili su Europskom ombudsmanu dodatne informacije 11. prosinca 2008.

19. Komisija je na zahtjev za dodatne informacije odgovorila 11. (engleski izvornik) i 23. veljače 2009. (njemački prijevod). Ombudsman je 17. i 27. veljače 2009. proslijedio taj odgovor podnositeljima pritužbi s pozivom na očitovanje, koji su oni poslali 27. veljače 2009.

20. Ombudsman je 16. ožujka 2009. Komisiji uputio drugi zahtjev za dodatne informacije.

21. Podnositelji pritužbe dostavili su 4. svibnja 2009. dodatne informacije Ombudsmanu.

22. Ombudsmanica je 12. svibnja 2009. od Komisije zatražila mišljenje o dodatnim tvrdnjama koje su iznijeli podnositelji pritužbe.

23. Podnositelji pritužbe dostavili su Europskom ombudsmanu dodatne informacije 13. i 28. srpnja 2009.

24. Komisija je na drugi zahtjev za dodatne informacije odgovorila 14. srpnja (engleski izvornik) i 18. kolovoza 2009. (njemački prijevod). Ombudsman je 16. srpnja i 8. rujna 2009. proslijedio taj odgovor podnositeljima pritužbi s pozivom na očitovanje, koji su oni poslali 12. kolovoza 2009.

OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI

A. Tvrdnja o neodgovarajućem postupanju u postupcima zbog povrede

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

25. Podnositelji pritužbe tvrdili su da Komisija nije pravilno provela svoj postupak zbog povrede protiv Austrije u vezi sa zračnom lukom Beč. Kako bi potkrijepili tu tvrdnju, tvrdili su da je Komisija, nakon što je utvrdila povredu prava Zajednice, (1) odstupila od uobičajenih postupaka pregovaranjem o „ex post procjeni utjecaja na okoliš” s Austrijom, (2) uključila Flughafen Wien AG kao de facto stranku u tim pregovorima, ali nije učinila isto za podnositelje pritužbi, koji su ih nepošteno stavili u nepovoljan položaj, i (3) nije osigurala pravilnu provedbu procjene utjecaja na okoliš. Kad je riječ o zadnjoj točki, podnositelji pritužbe osobito su kritizirali i. da je Komisija pogrešno dopustila Austriji da procjenu temelji na 1999. kao referentnoj godini, ii. da nije objavljen službeni dokument koji sadržava rezultate pregovora o konceptu ex post procjene utjecaja na okoliš i iii. da procjena nije pravilno praćena.

26. Komisija je u svojem mišljenju istaknula da je suočena sa situacijom u kojoj je odobrenje za provedbu projekta već izdano za sve dijelove predmetnog projekta i u kojoj su radovi dovršeni ili su bili u fazi koja je blizu dovršetka. U tim je okolnostima bilo očito da ex ante procjena utjecaja na okoliš, kako je predviđena Direktivom 85/337, više nije moguća. Komisija je tvrdila da bi očito bilo neproporcionalno zatražiti od dotične države članice da, kako bi se vratila u stanje prije davanja odobrenja za provedbu projekta, sruši ono što je izgrađeno ili da zaustavi građevinske radove koji još nisu bili dovršeni. U skladu sa sudskom praksom sudova Zajednice, države članice dužne su poništiti nezakonite posljedice povrede prava Zajednice. Ako je projekt trebao podlijegati procjeni utjecaja na okoliš, nadležna tijela dotične države članice bila su obvezna poduzeti sve opće ili posebne mjere za ispravljanje neprovođenja takve procjene [3].

27. Komisija smatra da se stoga činilo proporcionalnim i u skladu s duhom navedene sudske prakse zatražiti od Austrije da provede ex post procjenu utjecaja na okoliš kojom bi se objektivno procijenio utjecaj projekta na okoliš u skladu s kriterijima utvrđenima u Direktivi 85/337 i koja bi joj omogućila da na znanstvenoj osnovi utvrdi treba li poduzeti kompenzacijske mjere.

28. Komisija je navela da je nakon službene opomene upućene Austriji i nakon odgovora austrijskih tijela održan sastanak između njezinih službi i austrijskog državnog tajnika za promet, na kojem je dogovoreno da bi Austrija trebala provesti ex post procjenu utjecaja na okoliš uz sudjelovanje javnosti u pogledu građevinskih aktivnosti koje se provode od 1999., uključujući gotovo dovršen terminal „Skylink”. Nadalje, dogovoreno je da će, nakon podnošenja nacrta ex post procjene utjecaja na okoliš u kojem se u potpunosti razmatraju svi elementi procjene utjecaja na okoliš, Komisija signalizirati hoće li obustaviti postupak zbog povrede. Austrija je 14. ožujka 2008. poslala konačni koncept ex post procjene utjecaja na okoliš, koji je objavljen i u potpunosti dostupan javnosti [4].

29. Komisija je objasnila da će, kao što je to bila uobičajena praksa, procjenu utjecaja na okoliš provesti vanjski specijalizirani konzultant koji će izraditi sveobuhvatno izvješće o okolišu u kojem će se odražavati rezultati procjene utjecaja na okoliš. Projekt će se provesti u roku od jedne godine kako bi se konačni rezultati mogli očekivati do ožujka 2009. godine. Ex post PUO bi na najbolji mogući način simulirao ex ante PUO i provodio bi se u skladu s člancima 5. do 10. Direktive 85/337. Procjena utjecaja na okoliš bila bi predmet javnog savjetovanja, kako je objašnjeno u odjeljku 8.10. koncepta koji je dostavila Austrija. Provodio bi se rezultat procjene, što bi značilo da bi se nadoknadila svaka moguća šteta za okoliš. Komisija je smatrala da je taj sporazum bio savršeno razuman korak tijekom postupka zbog povrede obveze s ciljem pronalaženja učinkovitog rješenja prije nego što se predmet mora uputiti Sudu.

30. Komisija je nadalje navela da ni u jednom trenutku nije uključila Flughafen Wien AG kao de facto stranu u pregovorima s Austrijom. Ni zračna luka ni podnositelji pritužbe ne mogu biti stranke u postupku zbog povrede u skladu s člankom 258. UFEU-a [5] (bivši članak 226.). Predstavnik zračne luke bio je prisutan samo tijekom jednog bilateralnog sastanka Komisije i Austrije kako bi odgovorio na moguća tehnička pitanja. Osim toga, odvjetnik podnositelja pritužbe i njegov kolega sastali su se s Komisijom u kolovozu 2007. Službe Komisije također su se bavile brojnim dopisima i e-porukama koje su poslale te su s njima provele dosta vremena na telefonu, detaljno raspravljajući o meritumu njihova slučaja. Svi argumenti koje su iznijeli propisno su uzeti u obzir. Prema Komisijinu mišljenju, tvrdnja da je vodila postupak na način koji bi nepravedno doveo podnositelje pritužbe u nepovoljan položaj stoga je neutemeljena.

31. Komisija je nadalje tvrdila da je razumno upotrijebiti 1999. kao osnovnu liniju za procjenu utjecaja na okoliš jer je to bila godina u kojoj je započela prva građevinska mjera. Bilo je potpuno u skladu sa svrhom Direktive 85/337 da se kao referentno razdoblje odabere najbliži datum prije pokretanja projekta.

32. Komisija je napomenula i da su podnositelji pritužbe zatražili pristup dokumentu koji su nazvali „sporazumom između Komisije i Austrije o provedbi ex post procjene utjecaja na okoliš”. Međutim, podnositelji pritužbe obaviješteni su dopisom od 5. svibnja 2008. da, osim koncepta procjene utjecaja na okoliš kako je objavljen na internetu, takav zasebni sporazum nije postojao. Komisija smatra da je rezultat pregovora u potpunosti uzet u obzir u konceptu.

33. S obzirom na prethodno navedeno, Komisija je zaključila navodeći da smatra da je pritužba neutemeljena. Komisija je primijetila da je u okviru svoje diskrecijske ovlasti kada djeluje kao čuvarica Ugovora bila donositi odluke u postupcima zbog povrede koji su u tijeku, uzimajući u obzir spremnost države članice da preuzme svoje dužnosti na način koji daje najpraktičniji učinak navodno prekršenoj odredbi prava Zajednice.

34. Podnositelji pritužbe u svojim su očitovanjima istaknuli da je društvo Flughafen Wien AG provelo dalekosežne mjere bez prethodne procjene utjecaja na okoliš i da je to bilo moguće jer su savezna zemlja Beč i savezna zemlja Donja Austrija glavni dioničari društva Flughafen Wien AG. Prema navodima podnositelja pritužbe, tijela savezne zemlje Donje Austrije namjerno su zanemarila obvezu provedbe procjene utjecaja na okoliš. Istaknuli su da, iako je očito došlo do povrede prava Zajednice, Komisija se suzdržala od pokretanja postupka pred Sudom.

35. Kad je riječ o konceptu „ex post procjene utjecaja na okoliš” koji je podnesen Komisiji, podnositelji pritužbe smatrali su da su ga jasno sastavili predstavnici društva Flughafen Wien AG. Podnositelji pritužbe nadalje su tvrdili da austrijska tijela nikad nisu objavila taj koncept, nego je on stavljen samo na skrivenu stranicu web-mjesta zračne luke. Također su napomenuli da predstavnici građana nisu imali priliku komentirati taj koncept, koji su slučajno otkrili tek nakon što je već usvojen. Podnositelji pritužbe istaknuli su da austrijska tijela nisu dala izjavu da su se obvezala provesti procjenu utjecaja na okoliš. Nadalje, pojam se odnosio na „Umweltverträglichkeits bericht”(izvješće o utjecaju na okoliš ), a ne na „Umweltverträglichkeits prüfung”(procjena utjecaja na okoliš ) te je stoga obmanjivao. Sadržaj relevantnog dokumenta imao je za cilj poreći postojanje obveze provedbe procjene utjecaja na okoliš. Podnositelji pritužbe nadalje su napomenuli da se u konceptu samo navodi da će tijelo zaduženo za ex post procjenu utjecaja na okoliš biti određeno u kasnijoj fazi. Dodali su da ne postoji mehanizam za provjeru je li procjena utjecaja na okoliš pravilno provedena. Konkretno, činilo se da stranke nemaju pravo žalbe i nije bilo jasno tko ima status stranke u postupku.

36. Podnositelji pritužbe naveli su da je Komisija navela da će se ex post procjena utjecaja na okoliš provesti u skladu s člancima 5. do 10. Direktive 85/337. Međutim, prema mišljenju podnositelja pritužbe, morao se primjenjivati i članak 10.a (koji se odnosi na pristup postupku preispitivanja za pripadnike javnosti koji su zainteresirani za procjenu utjecaja na okoliš), koji je uveden 2003. i morao se provesti do 2005.

37. Podnositelji pritužbe tvrde da su i Flughafen Wien AG i nadležni austrijski državni tajnik i dalje javno izjavljivali da procjena utjecaja na okoliš nije potrebna. Nadalje su istaknuli da je tijelo koje je, u skladu s austrijskim pravom, bilo zaduženo za „uobičajene” procjene utjecaja na okoliš izjavilo da se u ovom slučaju sporni postupak nije sastojao od ex post procjene utjecaja na okoliš, nego od ex post izvješća o utjecaju na okoliš , koje nije imalo nikakav pravni učinak procjene utjecaja na okoliš.

38. Podnositelji pritužbe tvrdili su da su Komisiji skrenuli pozornost na ta pitanja, ali nisu primili zadovoljavajući odgovor.

39. Kad je riječ o pitanju referentne godine, podnositelji pritužbe ustrajali su na tome da su Komisiji dostavili brojne činjenične informacije kojima se dokazuje da je 1999. bila iznimna godina u kojoj se letačka aktivnost udvostručila kad je riječ o zapadnoj ulaznoj traci. Službeni razlog za to povećanje bila je obnova druge uzletno-sletne staze. Međutim, povećanje se nakon toga nikada nije u potpunosti smanjilo. Podnositelji pritužbe tvrdili su da je referentni broj letova naveden u konceptu bio najveći koji je Beč ikad vidio i da je stoga sva usporedba s mogućom budućom djelatnošću zračne luke apsurdna.

40. Podnositelji pritužbe zaključili su da nije uzeta u obzir obveza davanja korisnog učinka („effet utile”) Direktivi 85/337.

41. Nakon što je razmotrio te podneske, Ombudsman je smatrao da su mu potrebne dodatne informacije. Stoga je pitao Komisiju (1) kako je osigurala da se procjena učinka provede objektivno, s obzirom na to da je koncept ex post procjene utjecaja na okoliš na prvi pogled stvorio dojam da ga je sastavilo samo društvo Flughafen Wien AG u suradnji s konzultantskim društvom; 2. da se izjasni o izjavi Bezirkshauptmannschafta Wien-Umgebung (austrijsko javno tijelo) prema kojoj se postupak u ovom predmetu sastojao od ex post izvješća o utjecaju na okoliš, a ne od ex post procjene utjecaja na okoliš, što je, prema mišljenju tog tijela, značilo da postupak nije imao pravne učinke procjene; 3. objasniti koje je austrijsko tijelo bilo zaduženo za postupak; 4. da komentira stajalište podnositelja pritužbe da bi se članak 10.a Direktive 85/337 trebao primjenjivati na ex post procjenu utjecaja na okoliš; i 5. objasniti jesu li i, ako jesu, u kojem obliku pripadnici javnosti koji su zainteresirani za predmet imali pristup postupku preispitivanja.

42. Komisija je u svojem odgovoru istaknula da je uobičajena praksa da procjenu utjecaja na okoliš treba provesti sam nositelj projekta, a zatim je podnijeti relevantnom nacionalnom tijelu na daljnje ispitivanje. Nacionalna tijela nisu raspolagala sredstvima za provedbu cjelovite procjene utjecaja na okoliš za sve projekte koji su podneseni na odobrenje za provedbu projekta. To nije ugrozilo objektivnost postupka jer je nadležno tijelo i dalje odgovorno za donošenje odgovarajućih zaključaka na temelju podnesene procjene utjecaja na okoliš. Komisija je dodala da nema dokaza na temelju kojih bi mogla pretpostaviti da Austrija neće preuzeti svoje odgovornosti.

43. Komisija je nadalje tvrdila da zbog prirode ex post procjene utjecaja na okoliš nije mogla slijediti pravila za ex ante procjenu utjecaja na okoliš. Pojam „ex post procjena utjecaja na okoliš” nije bio pravni pojam. Upotrijebljena je netehnički za simulaciju „ex ante procjene utjecaja na okoliš”, kako je predviđeno Direktivom 85/337. Prema navodima Komisije Austrija je izbjegla pojam „ex post procjena učinka” te je umjesto toga odabrala pojam „ex post izvješće o utjecaju na okoliš” samo kako bi ukazala na to da će se već izdana odobrenja za provedbu projekta morati poštovati.

44. Komisija je istaknula da je austrijsko Savezno ministarstvo prometa, inovacija i tehnologije („BMVIT”) odgovorno za „ex post procjenu utjecaja na okoliš”.

46. Prema Komisijinu mišljenju, članak 10.a Direktive 85/337 nije bio predmet sporazuma između njezinih službi i Austrije. Međutim, Austrija se obvezala da će „ex post PUO” podvrgnuti javnom savjetovanju i da će morati preispitati rezultate „ex post PUO-a”. Komisija je smatrala da bi ti aspekti obuhvaćeni „ex post PUO-om” mogli podlijegati pravnom nadzoru kako je navedeno u članku 10.a Direktive 85/337.

47. Komisija je dodala da je odvjetnica koja je podnijela ovu pritužbu navela da predstavlja 27 građanskih inicijativa. Jedan od njih bio je AFLG ("Antifluglärmgemeinschaft Verein gegen entschädigungslose Grundentwertung durch Flugverkehr"). Komisija je napomenula da je u lipnju 2008. austrijski državljanin koji je bio član AFLG-a zatražio od austrijskog Ustavnog suda da utvrdi da Austrija nije pravilno primijenila Direktivu 85/337 i zatražio naknadu štete zbog dopuštanja proširenja bečke zračne luke. Komisija je tvrdila da su tog tužitelja u ovom predmetu zastupali i podnositelji pritužbe te da postoji veza između predmeta podnesenog pred austrijskim Ustavnim sudom i ove pritužbe. Komisija je stoga tvrdila da bi ovu pritužbu trebalo proglasiti nedopuštenom na temelju članka 1. stavka 3. Statuta Europskog ombudsmana.

48. Podnositelji pritužbe u svojim su očitovanjima napomenuli da nositelji projekata nisu nadležnom tijelu dostavili procjenu utjecaja na okoliš, nego izjavu o utjecaju na okoliš. Nadležno tijelo zatim je zainteresiranim stranama dalo mogućnost da se očituju o toj izjavi.

49. Podnositelji pritužbe istaknuli su da je BMVIT izdao dozvole za radove koji su naknadno izvršeni u zračnoj luci u Beču. Da je Ministarstvo djelovalo u skladu sa zakonom, moralo bi prethodno provesti procjenu utjecaja na okoliš. Stoga je došlo do očitog sukoba interesa. U skladu s austrijskim pravom tijelo zaduženo za procjenu utjecaja na okoliš za bečku zračnu luku bila bi regionalna vlada Donje Austrije.

50. Podnositelji pritužbe dodali su da, u skladu s austrijskim pravom, „izvješće” o utjecaju na okoliš nije akt koji bi mogao biti predmet postupka preispitivanja. Čak i ako bi se formalni akt donio na kraju ovog postupka (što se nije činilo namjerom), građani ne bi mogli osporiti taj akt. Stoga nije postojala mogućnost preispitivanja kako je predviđeno člankom 10.a Direktive 85/337.

51. Podnositelji pritužbe istaknuli su da ne razumiju Komisijin argument da bi se ovaj prigovor trebao smatrati nedopuštenim. Naglasili su da se predmet spora koji je u tijeku pred austrijskim Ustavnim sudom razlikuje od predmeta ove žalbe.

52. Nakon što je ispitao odgovor Komisije i primjedbe podnositelja pritužbe, Ombudsman je došao do zaključka da su mu potrebne dodatne informacije kako bi mogao riješiti ovaj predmet. Stoga je zatražio od Komisije (1) da se očituje o argumentu podnositelja pritužbe da sudjelovanje BMVIT-a predstavlja očit sukob interesa; 2. navesti, s obzirom na primjedbe podnositelja pritužbe, zašto smatra da bi se članak 10.a Direktive 85/337 mogao primijeniti u ovom slučaju i objasniti zašto od Austrije nije zatražila izričita jamstva u pogledu primjenjivosti tog članka kada je prihvatila provedbu ex post procjene utjecaja na okoliš; i 3. objasniti zašto je 1999. bilo odgovarajuće referentno razdoblje ako je trebalo odabrati „najbliži datum prije provedbe projekta”. Ombudsmanica je nadalje pozvala Komisiju da se očituje o točki iii. navoda podnositelja pritužbe o praćenju procjene utjecaja na okoliš koja je u tijeku, a koja prvotno nije bila predmet istrage.

53. Komisija je u svojoj replici istaknula da je člankom 1. stavkom 3. Direktive 85/337 državama članicama u potpunosti prepuštena diskrecijska ovlast da odrede tijela nadležna za provedbu procjene utjecaja na okoliš. Nadalje, uobičajena je praksa da je uprava odgovorna za odobravanje projekta također odgovorna za procjenu utjecaja tog projekta na okoliš. Prema Komisijinu mišljenju, činjenica da je BMVIT izdao neke dozvole koje se odnose na bečku zračnu luku ne može opravdati zaključak da je ona pristrana. U svakom slučaju, BMVIT je odobrio samo dio projekata. Naposljetku, valja istaknuti da je nadležnost za utvrđivanje treba li provesti procjenu utjecaja na okoliš u nadležnosti regionalne vlade Donje Austrije, a ne BMVIT-a.

54. Komisija je istaknula da se Austrija, kako bi provela zaključke ex post PUO-a u praksi, obvezala, u okviru mogućnosti svojeg pravnog sustava i poštujući svoju postupovnu autonomiju, uzeti u obzir te rezultate i, prema potrebi, zatražiti od zračne luke da zatraži odgovarajuću izmjenu odobrenja za provedbu projekta. Komisija smatra da je taj postupak bio u skladu s nalazima Suda u presudi u predmetu C-201/02. Kad je riječ o pitanju načina na koji se rezultati ex post procjene utjecaja na okoliš moraju uzeti u obzir i o tome je li potrebno izmijeniti postojeće odobrenje za provedbu projekta, Komisija je smatrala da bi Austrija trebala donijeti upravnu odluku nakon sudjelovanja javnosti te da su austrijska javna tijela pregledala rezultate i postupak. Prema Komisijinu mišljenju, takva upravna odluka obično bi trebala podlijegati postupku preispitivanja u skladu s austrijskim pravom, barem što se tiče susjeda. Komisija je dodala da će se članak 10.a Direktive 85/337 možda morati tumačiti na način da se njime omogućuje pristup pravosuđu u vezi s upravnom odlukom o mogućim daljnjim mjerama koje proizlaze iz utvrđenja ex post PUO-a.

55. Komisija je objasnila da, kada je prihvatila provedbu ex post procjene utjecaja na okoliš, od Austrije nije tražila izričita jamstva u pogledu primjenjivosti članka 10.a Direktive 85/337 jer je ta odredba materijalno pravo i ne može biti predmet sporazuma s državama članicama.

56. Kad je riječ o odabiru referentne godine, Komisija je tvrdila da je najranija građevinska mjera, koja je započela 1999., poboljšanje uzletno-sletne staze 16/34. Bilo je logično da preostala uzletno-sletna staza (uzletno-sletna staza 11/29) mora opsluživati znatno veći zračni promet dok privremeno zamjenjuje uzletno-sletnu stazu 16/34. Međutim, prema Komisijinu mišljenju, između 1998. i 1999. nije došlo do znatnog ukupnog povećanja zračnog prometa. Komisija je nadalje tvrdila da rasprava o tome hoće li se 1998. ili 1999. koristiti kao bazna godina zapravo nije bila relevantna. Osnovna godina trebala se koristiti samo za kalibraciju modela koji služi kao prognoza o pretpostavljenim učincima 15 projekata u razdoblju do 2020. Godina 1999. odabrana je jer su za tu godinu bili dostupni pouzdani podaci.

57. Komisija je istaknula da je od Austrije zatražila da dostavi dodatno izvješće o napretku iz kojeg je vidljivo da su rezultati ex post procjene utjecaja na okoliš objavljeni i da je postupak savjetovanja započeo kako je predviđeno. Dodala je da će, u skladu s načelima koja je Sud utvrdio u svojoj presudi u predmetu C-201/02, pratiti ishod ex post procjene utjecaja na okoliš i njezinu moguću provedbu. Komisija je potvrdila da će zaključiti predmet zbog povrede samo ako se uvjerila da su mogući relevantni učinci različitih proširenja zračne luke primjereno procijenjeni, a posebno da je Austrija poduzela potrebne korake kako bi zaključke procjene učinka iznijela u praksi.

58. Podnositelji pritužbe u svojim su očitovanjima istaknuli da je BMVIT odobrio najvažnije dijelove projekta. Nadalje su tvrdili da se člankom 6. stavkom 4. Direktive 85/337 predviđa neposredno sudjelovanje javnosti u postupku pred nadležnim tijelom. Međutim, prema navodima podnositelja pritužbe, nadležno tijelo bila je regionalna vlada Donje Austrije.

59. Kad je riječ o izjavi Komisije da će Austrija djelovati „u okviru mogućnosti svojeg pravnog sustava”, podnositelji pritužbe tvrdili su da austrijska nadležna tijela imaju ovlast pokrenuti (odgovarajuću) procjenu utjecaja na okoliš na vlastitu inicijativu, ali da svi to nerado čine.

60. Podnositelji pritužbe istaknuli su da ne razumiju primjedbe Komisije u pogledu članka 10.a Direktive 85/337.

61. Podnositelji pritužbe prihvatili su da odabir 1998. ili 1999. nije relevantan ako se uzme u obzir ukupan broj letova. Međutim, ocjene i stručna mišljenja o ovom predmetu temeljili su se na raspodjeli letova između uzletno-sletnih staza. Podnositelji pritužbe tvrdili su da je upotreba podataka za 1999., kada su se kretanja letova na uzletno-sletnoj stazi 11/29 gotovo udvostručila u usporedbi s 1998., bez odgovarajuće prilagodbe, učinila ex post procjenu utjecaja na okoliš potpuno beskorisnom.

62. Podnositelji pritužbe dodali su da je austrijski Ustavni sud odbio zahtjev na koji je Komisija uputila i da se stoga ne može sumnjati u dopuštenost ove pritužbe.

Procjena Europskog ombudsmana

Uvodne napomene

63. Ombudsman napominje da je Komisija tvrdila da bi se ovaj prigovor trebao smatrati nedopuštenim na temelju članka 1. stavka 3. njegova Statuta. Kako bi potkrijepila taj zaključak, Komisija je uputila na činjenicu da je austrijski državljanin, koji je bio član jedne od 27 građanskih inicijativa koje su podnijele ovu pritužbu, zatražio od austrijskog Ustavnog suda da utvrdi da Austrija nije pravilno primijenila Direktivu 85/337 i zatražio naknadu za dopuštanje proširenja bečke zračne luke.

64. Člankom 1. stavkom 3. Statuta Europskog ombudsmana predviđeno je da Europski ombudsman „ne smije intervenirati u predmetima pred sudovima niti dovoditi u pitanje utemeljenost sudske odluke”. Člankom 2. stavkom 7. Statuta Europskog ombudsmana nadalje se propisuje da Europski ombudsman mora proglasiti pritužbu nedopuštenom ili prekinuti svoju istragu o takvoj pritužbi ako je pokrenut sudski postupak „u vezi s činjenicama koje su iznesene” u pritužbi Europskom ombudsmanu.

65. Ovaj se predmet odnosi na način na koji je Komisija postupala s pritužbom zbog povrede koju su joj podnijeli podnositelji pritužbe. Ombudsmanica smatra očitim da se predmet ovog prigovora stoga razlikuje od predmeta koji je, čini se, podnesen austrijskom Ustavnom sudu. U tim okolnostima nije utemeljeno stajalište Komisije da bi se ovaj prigovor trebao smatrati nedopuštenim.

66. Tijekom istrage podnositelji pritužbe iznijeli su niz kritičkih primjedbi u pogledu ponašanja austrijskih tijela i društva Flughafen Wien AG u ovom predmetu. Kako bi se izbjegli nesporazumi, važno je podsjetiti da Ugovor o funkcioniranju EU-a ovlašćuje Ombudsmana da istražuje moguće slučajeve nepravilnosti u postupanju samo u aktivnostima institucija, tijela, ureda ili agencija Unije. Statutom Europskog ombudsmana izričito se predviđa da nijedno djelovanje bilo kojeg drugog tijela ili osobe ne može biti predmet pritužbe Europskom ombudsmanu. Stoga se ova odluka odnosi isključivo na pitanje je li došlo do nepravilnosti u djelovanju Komisije.

Kad je riječ o pristupu koji je Komisija općenito usvojila

67. Ombudsmanica napominje da se Komisija i podnositelji pritužbe slažu da je propust Austrije da provede ex ante procjenu utjecaja na okoliš u vezi s projektom koji se odnosi na bečku zračnu luku predstavljao kršenje Direktive 85/337. Nadalje napominje da podnositelji pritužbe ne osporavaju da su relevantni radovi već dovršeni ili da su u naprednoj fazi do trenutka kada je Komisija saznala za tu povredu.

68. Iz sudske prakse Suda proizlazi da su države članice dužne poništiti nezakonite posljedice povrede prava Zajednice i naknaditi svaku štetu uzrokovanu neprovođenjem procjene utjecaja na okoliš. Detaljna postupovna pravila koja treba slijediti u takvim slučajevima „pitanja su unutarnjeg pravnog poretka svake države članice, u skladu s načelom postupovne autonomije država članica, pod uvjetom da nisu nepovoljnija od onih koja uređuju slične domaće situacije (načelo ekvivalentnosti) i da u praksi ne onemogućuju ili pretjerano otežavaju ostvarivanje prava dodijeljenih pravnim poretkom Zajednice (načelo djelotvornosti)”.[6]

69. Komisija je tvrdila da je i proporcionalno i u skladu s duhom navedene sudske prakse zahtijevati od Austrije da provede ex post procjenu utjecaja na okoliš kojom bi se objektivno procijenio utjecaj projekta na okoliš u skladu s kriterijima utvrđenima u Direktivi 85/337 i omogućilo da se na znanstvenoj osnovi utvrdi treba li poduzeti kompenzacijske mjere.

70. Ombudsmanica smatra da je taj pristup u načelu primjeren i razuman. Napominje da su sami podnositelji pritužbe objasnili da se kategorički ne protive tom pristupu i da se slažu da je potrebno osigurati da se u ovom slučaju Direktivi 85/337 prida praktičan učinak („effet utile”).

71. Međutim, tek treba ispitati je li provedba tog pristupa bila u skladu s pravom Zajednice i načelima dobre uprave.

Što se tiče načina na koji je proveden pristup koji je usvojila Komisija

72. Ombudsmanica napominje da su podnositelji pritužbe, kad je riječ o provedbi pristupa koji je usvojila Komisija, iznijeli dva konkretna argumenta i još jednu opću tvrdnju.

73. U pogledu argumenta podnositelja pritužbe da je Komisija odstupila od uobičajenih postupaka pregovaranjem o „ex post procjeni utjecaja na okoliš” s Austrijom, Ombudsman smatra da je dovoljno uputiti na ono što je već rekao u vezi s pristupom Komisije općenito. Očito je da bi se procjena utjecaja na okoliš trebala provesti prije provedbe projekta. Međutim, Komisija se u ovom slučaju suočila s problemom da takva procjena utjecaja na okoliš nije provedena i da su relevantni radovi već bili dovršeni ili su dosegli poodmaklu fazu do trenutka kada je saznala za to pitanje. Kako je prethodno navedeno, Ombudsmanica smatra da je način na koji je Komisija predložila rješavanje te situacije u načelu bio primjeren i razuman.

74. Podnositelji pritužbe nadalje su prigovorili Komisiji da je društvo Flughafen Wien AG uključila kao de facto stranku u pregovore s austrijskim tijelima, ali nisu učinili isto za njih, što ih je, prema njihovu mišljenju, nepošteno stavilo u nepovoljan položaj. Komisija je u svojem mišljenju navela i. da ni u jednom trenutku nije uključila društvo Flughafen Wien AG kao de facto stranu u pregovorima s Austrijom, ii. da ni zračna luka ni podnositelji pritužbe ne mogu biti stranke u postupku zbog povrede u skladu s člankom 226. Ugovora o EZ-u i iii. da je predstavnik zračne luke bio prisutan samo tijekom jednog bilateralnog sastanka između Komisije i Austrije kako bi odgovorio na moguća tehnička pitanja. Ombudsmanica smatra da podnositelji pritužbe nisu iznijeli nikakve dokaze kojima bi opovrgnuli Komisijine argumente. U tim se okolnostima taj aspekt navoda podnositelja pritužbe ne može smatrati utvrđenim.

75. Podnositelji pritužbe tvrdili su i da Komisija nije pravilno provela postupak zbog povrede protiv Austrije u vezi sa zračnom lukom u Beču jer nije osigurala pravilnu provedbu „ex post procjene utjecaja na okoliš”. Kad je riječ o zadnjoj točki, podnositelji pritužbe osobito su kritizirali i. da je Komisija pogrešno dopustila Austriji da kao referentnu godinu za svoju ocjenu upotrijebi 1999., ii. da nije objavljen nijedan službeni dokument koji sadržava rezultate pregovora o konceptu ex post procjene utjecaja na okoliš i iii. da procjena nije pravilno praćena.

76. Kad je riječ o drugom od prethodno navedenih aspekata, tj. točki ii., Komisija je objasnila da su podnositelji pritužbe zatražili pristup dokumentu koji su nazvali „sporazumom između Komisije i Austrije o provedbi ex post procjene utjecaja na okoliš”. Međutim, Komisija je naglasila da je obavijestila podnositelje pritužbe da, osim koncepta procjene utjecaja na okoliš objavljenog na internetu, takav zasebni sporazum ne postoji. Komisija smatra da se rezultat pregovora u potpunosti odražava u navedenom konceptu. Ombudsmanica napominje da podnositelji pritužbe nisu osporili izjavu Komisije da u ovom slučaju nije postojao službeni dokument koji bi sadržavao rezultate njezinih pregovora s austrijskim tijelima. Stoga prethodno navedeni argument podnositelja pritužbe mora biti neuspješan. Međutim, Ombudsman napominje da je način na koji su austrijska tijela provela ex post procjenu utjecaja na okoliš koji su međusobno dogovorila s Komisijom izazvao niz sumnji i pitanja. Ombudsmanica smatra da je vrlo vjerojatno da su se te poteškoće mogle lako izbjeći da je točan sadržaj sporazuma pravodobno pojašnjen, primjerice dopisom Komisije austrijskim tijelima u kojem se točno navodi opseg ex post procjene utjecaja na okoliš i pravila koja je morala slijediti.

77. Tvrdnje podnositelja pritužbe da Komisija nije osigurala da se „ex post procjena utjecaja na okoliš” provodi na odgovarajući način nužno obuhvaćaju dva elementa: i. da austrijska tijela nisu pravilno provela ex post procjenu utjecaja na okoliš i ii. da Komisija nije ispunila obveze koje ima u tom području. Jasno je da Ombudsman ima pravo razmotriti samo drugi od tih aspekata, s obzirom na to da, kao što je već navedeno u točki 66. ovog mišljenja, može ispitati samo ponašanje institucija, tijela, ureda ili agencija Unije.

78. Međutim, jednako je jasno da, kako bi se provjerilo je li Komisija ispunila svoje obveze da osigura pravilnu provedbu ex post procjene utjecaja na okoliš, Ombudsman također treba razmotriti nedostatke ex post procjene utjecaja na okoliš koje navode podnositelji pritužbe, a da pritom ne ocjenjuje meritum tih navoda. Ombudsmanica u tom kontekstu može i mora samo procijeniti je li Komisija primjereno reagirala na te navode.

79. Ombudsmanica smatra da se mogu utvrditi četiri glavna problema u pogledu nedostataka za koje su podnositelji pritužbe tvrdili da postoje u pogledu načina na koji su austrijska tijela provodila ex post procjenu utjecaja na okoliš. Ta četiri pitanja odnose se na i. terminologiju koju upotrebljavaju austrijska tijela, ii. tijelo zaduženo za ex post procjenu utjecaja na okoliš, iii. referentnu godinu koja se upotrebljava za potrebe ex post procjene utjecaja na okoliš i iv. pitanje mogu li građani osporiti rezultate ex post procjene utjecaja na okoliš na sudu.

80. Kad je riječ o prvom od navedenih pitanja, ombudsmanica napominje da austrijska tijela dosljedno upućuju na „Umweltverträglichkeits bericht”(izvješće o utjecaju na okoliš), a ne na „Umweltverträglichkeits prüfung”(procjena utjecaja na okoliš). Na prvi pogled i kao što podnositelji pritužbe pravilno sugeriraju, čini se da postoji znatna razlika između tih izraza. Dok se pojam "izvješće" obično koristi za označavanje opisa ili sažetka postojećih činjenica, pojam "procjena" podrazumijeva da se skup danih činjenica ispituje na temelju određenih kriterija. Komisija svakako pravilno tvrdi da pojam „ex post procjena utjecaja na okoliš” nije pravni pojam i da se trebao koristiti netehnički kao postupak koji bi trebao služiti kao simulacija „ex ante procjene utjecaja na okoliš”, kako je predviđeno Direktivom 85/337. Prema navodima Komisije Austrija je izbjegla pojam „ex post procjena učinka” i odabrala je pojam „ex post izvješće o utjecaju na okoliš” samo kako bi ukazala na to da će se već izdana odobrenja za provedbu projekta morati poštovati.

81. Ombudsmanica nije u potpunosti uvjerena u to objašnjenje. Zapravo, teško je vidjeti što bi spriječilo austrijska tijela da upotrebljavaju pojam „ex post procjena utjecaja na okoliš”, a istodobno je jasno da se moraju poštovati postojeća odobrenja za provedbu projekta. Osim toga, iz sudske prakse Suda proizlazi da je na nacionalnim sudovima „da utvrde je li u skladu s nacionalnim pravom moguće opozvati ili suspendirati već izdano odobrenje kako bi se predmetni projekt podvrgnuo procjeni njegovih učinaka na okoliš, u skladu sa zahtjevima Direktive 85/337”.[7] Stoga iz prava Zajednice ne proizlazi da se već izdana odobrenja nužno moraju poštovati, iako procjena utjecaja na okoliš koja je trebala biti provedena nije provedena. Međutim, čini se primjerenim naglasiti da je terminologija koju koriste austrijska tijela u svakom slučaju od sekundarne važnosti u usporedbi sa sadržajem ex post PUO-a.

83. Kad je riječ o drugom od prethodno navedenih pitanja, ombudsmanica napominje da je tijelo kojem je povjerena ex post procjena utjecaja na okoliš BMVIT i da Komisija ne osporava da je to ministarstvo izdalo neke dozvole za predmetni projekt. Budući da se (a) Direktivom 85/337 predviđa da se takva odobrenja izdaju samo ako je provedena procjena utjecaja na okoliš, ako je takva procjena potrebna, i (b) Komisija se slaže da je procjena utjecaja na okoliš trebala biti provedena u ovom slučaju, iz toga slijedi da je ex post procjena utjecaja na okoliš povjerena tijelu za koje se isprva čini da nije provjerilo je li poštovana Direktiva 85/337. U tim bi se okolnostima argument podnositelja pritužbe da je sudjelovanje BMVIT-a dovelo do očitog sukoba interesa na prvi pogled činio utemeljenim.

84. Nijedan od argumenata koje je Komisija dosad iznijela u tom kontekstu nije uvjerljiv. Kao prvo, točno je da je u potpunosti na državama članicama da odrede tijela nadležna za provedbu procjene utjecaja na okoliš. Naravno, moglo bi se postaviti pitanje znači li to da država članica može slobodno imenovati tijelo, čak i ako bi to moglo dovesti do mogućeg sukoba interesa. Međutim, Ombudsman smatra da ovdje nije potrebno dalje razmatrati to pitanje jer je sama Komisija naglasila da je nadležnost za utvrđivanje treba li provesti procjenu utjecaja na okoliš u ovom slučaju u nadležnosti regionalne vlade Donje Austrije, a ne BMVIT-a. Ombudsmanica napominje da se čini da su austrijska tijela ex post PUO povjerila drugom tijelu koje bi bilo zaduženo za ex ante PUO koji je trebalo provesti. U tim okolnostima Ombudsman nije uvjeren da Komisija nije mogla riješiti pitanja kao što je mogući sukob interesa tijela imenovanog za provedbu ex post procjene utjecaja na okoliš. Drugo, Ombudsman nema razloga sumnjati u argument Komisije da je uobičajena praksa da je uprava odgovorna za odobravanje projekta odgovorna i za procjenu utjecaja tog projekta na okoliš. Međutim, ne može doći do sukoba interesa ako je projekt odobren nakon pravilne provedbe procjene utjecaja na okoliš. Problem koji je istaknut u ovom predmetu uzrokovan je činjenicom da je predmetno tijelo prvo odobrilo projekt, a zatim mu je povjerena ex post procjena utjecaja na okoliš. Treće, činjenica da je BMVIT izdao samo neke dozvole koje se odnose na zračnu luku Beč može znatno smanjiti mogući sukob interesa. Međutim, Ombudsman smatra da ta okolnost nije u potpunosti dovoljna za uklanjanje takvog potencijalnog sukoba interesa.

85. Kako bi se izbjegli mogući nesporazumi, Ombudsman smatra korisnim dodati da ne sumnja na pristranost BMVIT-a. Međutim, Ombudsman u potpunosti razumije da podnositelji pritužbe smatraju da postoji sukob interesa ako je tijelu povjerena ex post procjena utjecaja na okoliš nakon što je prethodno izdalo neke dozvole za predmetni projekt.

86. Kad je riječ o trećem od prethodno navedenih pitanja, ombudsmanica napominje da je Komisija prvotno tvrdila da je razumno upotrijebiti 1999. kao osnovnu liniju za procjenu utjecaja na okoliš jer je to bila godina u kojoj je započela prva građevinska mjera. Međutim, Ombudsman smatra da bi bilo logičnije odabrati 1998. kao referentnu godinu u ovom slučaju, tj. godinu koja neposredno prethodi početku projekta. U odgovoru na konkretno pitanje u tom smislu Komisija je, osim što je istaknula da su pouzdani podaci dostupni za 1999., samo navela da između 1998. i 1999. nije došlo do znatnog ukupnog povećanja zračnog prometa i da rasprava o tome koju godinu treba upotrijebiti kao baznu godinu stoga nije bila stvarno relevantna. U tom je kontekstu Komisija objasnila da je najranija građevinska mjera, koja je započela 1999., bila poboljšanje uzletno-sletne staze 16/34 i da je stoga logično da preostala uzletno-sletna staza (uzletno-sletna staza 11/29) mora služiti znatno povećanom zračnom prometu uz privremenu zamjenu uzletno-sletne staze 16/34. Podnositelji pritužbe nisu osporili da odabir 1998. ili 1999. nije relevantan ako se uzme u obzir ukupan broj letova. Međutim, naglasili su da su se ocjene i stručna mišljenja u ovom predmetu temeljili na raspodjeli letova između uzletno-sletnih staza i da su se kretanja letova na uzletno-sletnoj stazi 11/29 gotovo udvostručila 1999. u odnosu na 1998. Čini se da je to relevantan argument s obzirom na to da se čini mogućim da raspodjela letova među uzletno-sletnim stazama očito može imati posljedice na utjecaj tih letova na okoliš. S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da Komisija nije u dovoljnoj mjeri objasnila zašto je kao referentnu godinu bilo primjereno upotrijebiti 1999., a ne 1998.

87. Kad je riječ o četvrtom od prethodno navedenih pitanja, ombudsmanica napominje da su podnositelji pritužbe u svojim konačnim očitovanjima naveli da ne razumiju stajalište Komisije u tom pogledu. Nakon što je pažljivo proučio relevantne izjave, Ombudsman smatra da je dužan istaknuti da, čak i nakon što je od Komisije zatražio da iznese svoje stajalište o tom pitanju, dijeli mišljenje podnositelja pritužbe.

88. Člankom 10.a Direktive 85/337, koja je uvedena 2003. Direktivom 2003/35 [8], predviđa se da „pripadnici javnosti” pod određenim uvjetima „imaju pristup postupku preispitivanja pred sudom ili drugim zakonski utemeljenim neovisnim i nepristranim tijelom kako bi osporili materijalnu ili postupovnu zakonitost odluka, radnji ili propusta koji podliježu odredbama ove Direktive o sudjelovanju javnosti”.

89. Ombudsmanica smatra da je tako dodijeljeno pravo od velike važnosti kada je riječ o osiguravanju pravilne provedbe procjena utjecaja na okoliš koje se zahtijevaju Direktivom 85/337. Stoga smatra da je teško razumjeti da pitanje primjenjivosti članka 10.a Direktive 85/337 u ovom slučaju nije obuhvaćeno sporazumom koji su postigli Komisija i austrijska tijela. To je tim više tako, imajući na umu da je ovaj članak umetnut tek 2003. godine, dok je rad na projektu započeo već 1999. godine. Komisija je objasnila da od Austrije nije zatražila izričita jamstva u pogledu primjenjivosti članka 10.a Direktive 85/337 kada je prihvatila provedbu ex post procjene utjecaja na okoliš jer je ta odredba materijalno pravo i ne može biti predmet sporazuma s državama članicama. Ombudsmanica ne razumije taj argument. Neovisno o tome je li članak 10.a materijalno ili postupovno pravo, teško je utvrditi što je Komisiju moglo spriječiti da od austrijskih tijela zatraži izričito jamstvo da će se ta odredba poštovati, pod uvjetom da je bila primjenjiva u ovom slučaju.

90. Kad je riječ o tom posljednjem pitanju, koje je očito ključno, Ombudsmanica napominje da je u odgovoru na pitanje koje joj je postavljeno u tu svrhu Komisija navela da smatra da „pitanja obuhvaćena ex post procjenom utjecaja na okoliš mogu podlijegati pravnom nadzoru kako je navedeno u članku 10.a Direktive”. Kada je ombudsmanica od Komisije zatražila dodatne i bolje pojedinosti u vezi s tim pitanjem, izrazila je stajalište „da će Austrija morati donijeti administrativnu odluku nakon sudjelovanja javnosti te da su austrijska javna tijela preispitala rezultate i postupak. Takva upravna odluka obično bi trebala biti predmet postupka preispitivanja u skladu s austrijskim pravom, barem što se tiče susjeda. Članak 10.a Direktive o procjeni utjecaja na okoliš, kojim se provodi članak 9. stavak 2. Aarhuške konvencije, možda će se morati tumačiti, čak i u okviru ex post procjene utjecaja na okoliš, kao da omogućuje pristup pravosuđu u vezi s upravnom odlukom o mogućim daljnjim mjerama koje proizlaze iz zaključaka ex post procjene utjecaja na okoliš.”

91. Ombudsmanica napominje da je Komisija nadalje navela da se Austrija obvezala, u okviru mogućnosti svojeg pravnog sustava i imajući na umu svoju postupovnu autonomiju, uzeti u obzir rezultate ex post procjene utjecaja na okoliš „i da će, prema potrebi, od zračne luke zatražiti da zatraži odgovarajuće izmjene odobrenja za provedbu projekta”.

92. Prethodno navedene izjave temelje se na pretpostavci da će ex post procjena utjecaja na okoliš rezultirati „administrativnom odlukom” koju će donijeti austrijska nadležna tijela. Sudeći prema dokazima koje su dostavili podnositelji pritužbe, Ombudsman smatra da je daleko od izvjesnosti da će se takva odluka donijeti. Čak i pod pretpostavkom da će to doista biti slučaj, Ombudsman smatra da su stajališta koja je Komisija dosad iznijela nezadovoljavajuća. Ako bi se takva odluka donijela, ona bi (u skladu s logikom koju je opisala Komisija) bila ograničena na traženje od zračne luke da zatraži odgovarajuće izmjene odobrenja za razvoj događaja. Prema mišljenju Komisije, takva bi odluka „uobičajeno” trebala biti predmet postupka preispitivanja u skladu s austrijskim pravom, a članak 10.a Direktive 85/337 „može” se tumačiti na način da omogućuje pristup postupku preispitivanja u takvim slučajevima. Ombudsmanica stoga smatra da sama Komisija nije sigurna može li se ishod ex post procjene utjecaja na okoliš preispitati u skladu s člankom 10.a Direktive 85/337. Osim toga, relevantne izjave stvaraju dojam da Komisija namjerava prepustiti zainteresiranim stranama, tj. dotičnim građanima, da saznaju postoji li takva mogućnost. Ombudsmanica to ne smatra pristupom koji je posebno prilagođen građanima. U svakom slučaju, Komisija se dosad suzdržala od očitovanja o tome bi li postupak preispitivanja na temelju članka 10.a Direktive 85/335, ako je uopće dostupan u ovom slučaju, obuhvaćao i mogućnost da austrijska tijela zaključe da nije potrebno poduzeti daljnje mjere ili situaciju u kojoj građani mogu smatrati da su mjere koje su poduzela austrijska tijela nedostatne.

Zaključak

93. S obzirom na prethodno navedene okolnosti, Ombudsman smatra da u ovom trenutku ne može zaključiti da je Komisija osigurala pravilnu provedbu ex post procjene utjecaja na okoliš i da je stoga pravilno provela svoje postupke zbog povrede protiv Austrije u vezi sa zračnom lukom Beč.

94. Međutim, potrebno je uzeti u obzir činjenicu da do sada nisu dovršeni ni ex post procjena utjecaja na okoliš ni istraga Komisije.

95. Kad je riječ o ex post procjeni utjecaja na okoliš, iz informacija koje su podnositelji pritužbe dostavili Ombudsmanu 21. listopada 2009. proizlazi da je „izvješće o ex post procjeni utjecaja na okoliš” sada dostupno na internetskim stranicama BMVIT-a [9] i da se primjedbe u vezi s tim izvješćem mogu podnijeti do 3. prosinca 2009.

96. Kad je riječ o istrazi koju je provela Komisija, ombudsmanica napominje da je prije pokretanja ove istrage Komisija obavijestila podnositelje pritužbe da će predložiti zaključenje postupka zbog povrede tek nakon provedbe ex post procjene utjecaja na okoliš i provedbe mogućih kompenzacijskih mjera koje bi mogle proizaći iz procjene utjecaja na okoliš. U svojem odgovoru na drugi zahtjev Ombudsmana za dodatne informacije u ovom predmetu Komisija je istaknula da će, u skladu s načelima koja je Sud utvrdio u svojoj presudi u predmetu C-201/02, poduzeti daljnje mjere na temelju ishoda ex post procjene utjecaja na okoliš i njezine moguće provedbe. Komisija je potvrdila da će zaključiti predmet zbog povrede samo ako se uvjerila da su mogući relevantni učinci različitih proširenja zračne luke primjereno procijenjeni i, posebno, da je Austrija poduzela potrebne korake kako bi zaključke procjene učinka iznijela u praksi.

97. Iako način na koji je Komisija dosad postupala s pritužbom zbog povrede koju su podnijeli podnositelji pritužbe nije zadovoljavajući, ombudsmanica napominje da je Komisija zadržala svoju odluku o tome kako postupiti u ovom predmetu dok ne primi rezultate ex post procjene utjecaja na okoliš koju su provela austrijska tijela i ispitala te rezultate. Ombudsman nema razloga sumnjati u Komisijine izjave u tom smislu. Budući da Komisija stoga još nije zauzela konačno stajalište u ovom predmetu, Ombudsman smatra da trenutačno ne bi imalo smisla nastaviti s ovim predmetom u pogledu ovog navoda.

B. Navodno odobravanje povlaštenog tretmana i zaštite Austriji

98. Podnositelji pritužbe tvrdili su da je Komisija i. davala povlašteni tretman Austriji suzdržavajući se od podnošenja tužbe Sudu, iako je utvrdila očitu povredu prava Zajednice i ii. pokušavala zaštititi Austriju i prikriti povredu.

99. Komisija je u svojem mišljenju tvrdila da je ta tvrdnja neutemeljena. Objasnila je da je u slučajevima u kojima država članica nije provela procjenu utjecaja na okoliš na temelju Direktive 85/337 prije nego što je dala odobrenje za provedbu projekta, njezina praksa godinama bila tražiti rješenje putem "ex post procjene utjecaja na okoliš". Na primjer, taj je pristup primijenjen u pogledu predmeta zbog povrede 2004/2080 (koji se odnose na izgradnju autoceste u Španjolskoj) i 2004/5143 (koji se odnose na postrojenje za zbrinjavanje otpada u Italiji).

100. Podnositelji pritužbe u svojim su očitovanjima primijetili da je Komisija potpuno zanemarila očitu nespremnost Austrije da provede odgovarajuću procjenu utjecaja na okoliš koja ih je uznemirila i navela ih da vjeruju da je Austriji odobren povlašteni tretman.

101. Ombudsmanica smatra da su objašnjenja Komisije razumna. U tim okolnostima smatra da podnositelji pritužbe nisu dokazali svoju tvrdnju.

C. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Što se tiče navoda da Komisija nije pravilno riješila svoje postupke zbog povrede protiv Austrije u vezi sa zračnom lukom Beč, trenutačno nema razloga za daljnje istrage ovog predmeta.

Nije utvrđena nepravilnost u postupanju u pogledu tvrdnje da je Komisija Austriji odobrila povlašteni tretman i pokušala zaštititi tu državu članicu.

Ombudsmanica vjeruje da će Komisija pri donošenju konačne odluke o pritužbi podnositelja pritužbe zbog povrede uzeti u obzir ovu odluku. Naravno, podnositelji pritužbe i dalje se mogu obratiti Ombudsmanu ako ih konačna odluka Komisije ne zadovolji.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 2. prosinca 2009.

---

[1] SL L 175, str. 40. Ta je direktiva posljednji put izmijenjena Direktivom 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. (SL L 156, str. 17.) i Direktivom 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. (SL L 140, str. 114.).

[2] Predmet C-2/07 Paul Abraham i drugi [2008.] ECR I-1197.

[3] Predmet C-201/02 Delena Wells [2004.] ECR I-723, točke 64.–66. i 68.

[4] Primjerak tog dokumenta dostavljen je Ombudsmanu.

[5] Ugovor o funkcioniranju Europske unije.

[6] Predmet C-201/02 Delena Wells [2004.] ECR I-723, stavci 64. i 66.–67.

[7] Predmet C-201/02 Delena Wells [2004.] ECR I-723, stavci 64. i 66.–67.

[8] Vidjeti bilješku 1.

[9] Na http:///www.bmvit.gv.at/verkehr/luftfahrt/flughaefen/verfahren/index.html. Prema izvješću (vidjeti njegovu str. 16.) relevantni projekti smatraju se usklađenima s okolišem.