# Odluka Europskog ombudsmana o zatvaranju istrage na vlastitu inicijativu OI/7/2006/JF protiv Europske komisije
- Autor: Europski ombudsman
- Datum: 2009-06-17T00:01+02:00[Europe/Paris]
- [URL](https://www.ombudsman.europa.eu/hr/decision/hr/4093)
---
KAKGROUND NA KOMPLAINTU
-----------------------

1. Podnositelj pritužbe bio je lokalni agent koji je otprilike deset godina radio u Uredu Europske komisije u Hong Kongu („Ured") kao službenik za odnose s javnošću i informiranje.

2. Voditelj Ureda je 20. prosinca 2005. s trenutačnim učinkom raskinuo ugovor o radu podnositelja pritužbe. Nakon toga podnijela je žalbu protiv te odluke glavnom direktoru Glavne uprave Komisije za vanjske odnose (GU RELEX). Međutim, glavni direktor potvrdio je odluku o raskidu njezina ugovora.

3. Podnositelj pritužbe podnio je 11. srpnja 2006. pritužbu Europskom ombudsmanu.

PODODJELJAK MATTER INQUIRY
--------------------------

4. Podnositelj pritužbe tvrdio je da ju je Komisija odbacila na nečovječan i ponižavajući način.

Tvrdila je da bi Komisija trebala:

1. ispričati se za gore navedeno liječenje;
2. prepoznaju njezin doprinos Uredu tijekom deset godina predanog rada; i
3. spriječiti svoje dužnosnike da se u budućnosti ponašaju slično.

INQUIRY
-------

5. Ombudsmanica je pokrenula istragu na vlastitu inicijativu i zatražila od Komisije da podnese mišljenje o navedenim tvrdnjama i tvrdnjama podnositelja pritužbe.

6. Ombudsmanica je 22. ožujka 2007. primila mišljenje Komisije nakon što je instituciji odobrila produljenje roka. Nakon toga je proslijedio mišljenje podnositelju pritužbe, uz poziv na podnošenje očitovanja. Tužiteljica je 7. travnja 2007. podnijela svoja očitovanja.

7. Nakon pomne analize mišljenja i zapažanja Ombudsman se nije uvjerio da je Komisija na odgovarajući način odgovorila na njegovu istragu na vlastitu inicijativu. Stoga je privremeno utvrdio nepravilnosti u postupanju i Komisiji predložio prijateljsko rješenje u skladu s člankom 3. stavkom 5. svojeg Statuta.

8. Ombudsmanica je 16. siječnja 2008. primila odgovor Komisije. Odgovor je proslijeđen podnositelju pritužbe na očitovanje koje je ona podnijela 22. veljače 2008.

9. Ombudsmanica ponovno nije bila uvjerena da je Komisija na odgovarajući način odgovorila na njezinu istragu na vlastitu inicijativu. Stoga je zaključio da bi njegovo privremeno utvrđenje nepravilnosti u postupanju trebalo ostati nepromijenjeno te je 1. prosinca 2008., u skladu s člankom 3. stavkom 6. svojeg Statuta, Komisiji podnio nacrt preporuke.

10. Ombudsmanica je 10. ožujka 2009. primila odgovor Komisije. Odgovor je proslijeđen podnositelju pritužbe na očitovanje koje je ona podnijela 15. travnja 2009.

OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI
---------------------------------

### A. Tvrdnja o nehumanom i ponižavajućem otkazu i povezanim zahtjevima

*Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu*

11. Podnositelj pritužbe tvrdio je da ju je Komisija odbacila na nečovječan i ponižavajući način. U prilog svojoj tvrdnji tvrdila je da Komisija:

(a) nikada nije objasnila razloge za njezino razrješenje;

(b) protjerala je iz Ureda i zabranila joj korištenje uredskog računala i telefona; i

12. Tvrdila je da bi se Komisija trebala ispričati za prethodno navedeno liječenje; prepoznaju njezin doprinos Uredu tijekom deset godina predanog rada; i spriječiti njezine dužnosnike da se u budućnosti slično ponašaju.

13. Komisija je u svojem mišljenju navela da je postupila u skladu s primjenjivim obvezujućim odredbama. Konkretno, poštovala je ugovor potpisan s podnositeljem pritužbe, u kojem je navedeno da se u slučaju njegova raskida ne moraju navesti nikakvi razlozi. Komisija je nadalje tvrdila da je poštovala sve formalnosti, uključujući zahtjev za dvomjesečni otkazni rok i pravila o naknadi, kao što je plaćanje potrebnih odšteta.

*Preliminarna procjena Europskog ombudsmana koja je dovela do prijedloga prijateljskog rješenja*

14. Komisija smatra da se člankom 30. stavkom 2.b Posebnih uvjeta zaposlenja za lokalno osoblje koje radi u Hong Kongu tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovora omogućuje da u bilo kojem trenutku raskine ugovor na neodređeno vrijeme, pod uvjetom da o tome pisanim putem obavijesti lokalno osoblje. Osim toga, Komisija je tvrdila da je podnositelj pritužbe pogrešno protumačio „odluku*uprave"* o raskidu svojeg ugovora kao da se temelji na osobnim motivima.

15. Kao odgovor na izjavu Komisije da je postupala u skladu s primjenjivim pravilima, ombudsmanica je podsjetila na presudu Službeničkog suda u kojoj je Sud potvrdio opće shvaćanje da bi radni odnosi na neodređeno vrijeme trebali uživati posebnu zaštitu od nedovoljno obrazloženog otkaza[\[1\].](#_ftn1){#_ftnref1}

16. Tužiteljica nije osporavala da je do prestanka njezina radnog odnosa došlo u skladu s primjenjivim ugovornim i pravnim odredbama, nego se žalila na način na koji se prema njoj postupalo tijekom postupka otkaza. Komisija je od nje zatražila da napusti prostorije Ureda jer je odlučila da neće biti pozvana na rad tijekom razdoblja od 60 dana nakon obavijesti o prestanku radnog odnosa[\[2\].](#_ftn2){#_ftnref2} Objasnila je da nerad tijekom otkaznog roka podrazumijeva „klasične*posljedice",* kao što je ukidanje pristupa uredskoj opremi. Nadalje je navedeno da je podnositelj pritužbe "*pozvan da prikupi svoje stvari nekoliko dana kasnije, nakon financijske nagodbe ".*

17. Ombudsmanica nije prihvatila da prestanak radnog odnosa podnositelja pritužbe, koji, prema mišljenju Komisije, nije povezan ni s jednim posebnim razlogom, nužno mora uključivati trenutačno ukidanje njezina pristupa uredskoj opremi. Također ju nije trebalo spriječiti (a) da ukloni svoje stvari dok nije pozvana da to učini ili (b) da raspravlja o vlastitom otkazu[\[3\].](#_ftn3){#_ftnref3} Podnositeljica pritužbe nije počinila nikakvo ozbiljno protupravno postupanje kako bi opravdala uvjete koji su joj nametnuti nakon njezina otpuštanja. Zbog toga su ti uvjeti i posljedice postali nerazmjerni te su, osim toga, ozbiljno doveli u pitanje objektivnost Komisijine „odluke o upravljanju" o njezinu razrješenju.

18. Iako je točno da nezakonito ponašanje nužno predstavlja nepravilnost u postupanju, također je točno da načela dobre uprave zahtijevaju mnogo više europskih institucija i tijela nego samo izbjegavanje nezakonitog ponašanja. Komisija je samo tvrdila da nisu prekršeni pravni tekstovi, ali nije razmotrila je li način otpuštanja podnositelja pritužbe u skladu s načelom da bi institucije Zajednice trebale voditi računa o dobrobiti svojeg osoblja[\[4\],](#_ftn4){#_ftnref4} neovisno o tome je li radni odnos dotičnog člana osoblja u nadležnosti lokalnog prava ili prava Zajednice.

19. U prethodno navedenim okolnostima Ombudsman je privremeno utvrdio da je otkaz podnositelja pritužbe na prethodno opisan način predstavljao nepravilnost u postupanju. Stoga je predložio prijateljsko rješenje kojim bi se:

„Komisija*bi mogla razmotriti i. ispriku podnositelju pritužbe zbog načina na koji je otpuštena; ii. priznavanje doprinosa podnositelja pritužbe njezinu uredu u Hong Kongu tijekom deset godina njezina zaposlenja; i iii. treba li poduzeti mjere kako bi spriječila svoje dužnosnike da se u budućnosti ponašaju slično."*

*Argumenti izneseni Ombudsmanu nakon njegova prijateljskog prijedloga rješenja*

20. Komisija je naglasila da je obavijest o raskidu od 27. listopada 2005. koju je izdao glavni direktor GU-a RELEX u potpunosti u skladu s postupcima i praksama raskida. Zahtjev da podnositelj pritužbe vrati sve dokumente povezane s Komisijom, osobnu iskaznicu i imovinu u potpunosti je u skladu s uvjetima utvrđenima u toj obavijesti o raskidu. Uobičajena je praksa i sastaviti otpremninu i zatražiti potpis primitka za odgovarajući iznos.

21. Ured je 2. veljače 2006., prema uputama Glavne uprave RELEX, podnositelju pritužbe izdao pismo o dostavi[\[5\]](#_ftn5){#_ftnref5}. Nakon što je podnositeljica pritužbe podnijela pritužbu Ombudsmanu, Ured joj je 22. kolovoza 2006. poslao detaljnu izjavu u kojoj su opisane njezine dužnosti[\[6\]](#_ftn6){#_ftnref6}.

22. Komisija je tvrdila da je osoblje Ureda u svakom trenutku postupalo s podnositeljem pritužbe s najvećim poštovanjem i da je s njom u potpunosti surađivalo u pogledu uklanjanja njezinih osobnih stvari. Kad joj je dostavljena obavijest o raskidu, Ured je uvjerio podnositelja pritužbe da će joj njegovo osoblje pomoći spakirati njezine osobne predmete, ako to želi. Odbila je tu ponudu i napustila Ured na vlastitu inicijativu, bez daljnjih komentara o tom pitanju. Odbila je potvrditi kada će se vratiti kako bi pokupila svoje osobne stvari.

23. Dana 9. siječnja 2006., kada se tužiteljica vratila kako bi pokupila svoje stvari, pomoć joj je pružilo osoblje Ureda. Iako je istina da su kolica korištena za prijevoz tih predmeta iz njezina ureda na 19. katu (gdje se nalazi Ured) do izlaza iz zgrade, to je učinjeno kako bi je se u potpunosti smjestilo i ni na koji način nije bilo upadljivo.

24. Komisija je stoga smatrala da je Ured djelovao na način koji ne bi zahtijevao ispriku podnositelju pritužbe.

25. Podnositeljica pritužbe u svojim se očitovanjima nije složila s navedenom tvrdnjom te je ponovila svoje navode i tvrdnje. Također je naglasila da nije znala za pismo od 22. kolovoza 2006. jer ga nije primila ni od Ureda ni od "*Generalnog konzulata Kanade*".

*Preliminarna procjena Europskog ombudsmana koja je dovela do nacrta preporuke*

26. Prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju bio je trostruki.

27. Kad je riječ o priznavanju doprinosa podnositelja pritužbe Uredu, Ombudsman se nije složio s Komisijom da se u dopisu koji je 22. kolovoza 2006. izdao tadašnji vršitelj dužnosti voditelja Ureda i koji*je poslan „Glavnom konzulatu Kanade"* na bilo koji način priznaju takvi doprinosi. U tom su dopisu opisane samo dužnosti podnositelja pritužbe. Nije bilo nikakvih primjedbi o uspješnosti podnositelja pritužbe. Takvo se pismo nije moglo razumno smatrati zadovoljavajućim za odgovarajuću komponentu prijedloga Ombudsmana o prijateljskom rješenju. Nadalje, Ombudsmanica nije uvidjela korisnost takvog dopisa za podnositelja pritužbe s obzirom na to da ga je Ured poslao trećoj strani, a ne njoj. Da nije bilo istrage Ombudsmana, podnositelj pritužbe nikada ne bi znao za postojanje pisma. Priznanje ima razuman smisao samo ako je priznata osoba o tome propisno obaviještena.

28. Kad je riječ o mogućoj isprici i mjerama za sprečavanje sličnih nepravilnosti u postupanju njezinih dužnosnika, Komisija je smatrala da nije potrebno ispričati se podnositelju pritužbe. Stoga su i preventivne mjere bile nepotrebne.

29. U svojem izvornom mišljenju o pritužbi Komisija je navela da*je „voditelj Ureda \[...\] zatražio od podnositelja pritužbe da napusti prostorije Delegacije ..."* i „*... pozvao da nekoliko dana kasnije, nakon financijske nagodbe, preuzme svoje stvari." Žalosno* je i neprihvatljivo da je Komisija zatim tvrdila da je „podnositelj pritužbe*napustio Ured EZ-a po vlastitom nahođenju ... i odbio potvrditi kada će se vratiti kako bi preuzeo svoje osobne stvari."*

30. Ombudsmanica je smatrala iznenađujućim kako bi Komisija mogla osjećati da je u potpunosti surađivala s podnositeljem pritužbe nudeći joj da spakira svoje osobne stvari. Ova ponuda za "*pomoć* " mogla bi se objektivno percipirati kao pokušaj provjere stvari podnositelja pritužbe. U relevantnim okolnostima u trenutku otpuštanja podnositelja pritužbe Ombudsman stoga uopće nije bio iznenađen time što je podnositelj pritužbe odbio tu „pomoć". Nadalje, iako je upotreba kolica doista mogla olakšati prijevoz predmeta podnositelja pritužbe iz Ureda, Ombudsmanica je napomenula da se taj prijevoz nije odvijao na diskretan način. Također je u potpunosti potvrdila tvrdnju podnositelja pritužbe da joj nije bilo dopušteno skupljati svoje osobne stvari i da su joj one predane na ulazu u zgradu.

31. Nije ni iznenađujuće da je podnositelj pritužbe gorko reagirao na odgovor Komisije na prijedlog prijateljskog rješenja. Prema njezinu mišljenju, Ured, čija je zadaća i procjena standarda ljudskih prava u Kini, ne bi se trebao skrivati iza pravnih pravila i postupaka kako bi se omogućila otpuštanja poput njezina. U tom pogledu ombudsmanica je podsjetila Komisiju da njezine delegacije općenito ili, kao u ovom slučaju, njezin Ured u Hong Kongu, moraju biti iznimno svjesne potrebe da se zaštiti njihov imidž predstavnika Europske zajednice u inozemstvu.

32. Slijedom toga, odgovor Komisije na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju ostavio je njegove nalaze u gornjim točkama 17. i 18. nepromijenjenima. Ombudsmanica je smatrala da je odgovor Komisije najrazočaravajući i da ne surađuje.

33. S obzirom na navedeno ombudsmanica je smatrala da se Komisija trebala i. ispričati podnositelju pritužbe; ii. priznala je svoje doprinose Uredu tijekom deset godina svojeg zaposlenja; i iii. poduzela mjere kako bi spriječila da se njezini dužnosnici u budućnosti slično ponašaju. Budući da to nije učinila, Komisija je počinila nepravilnosti u postupanju. U skladu s tim Ombudsman je izradio odgovarajući nacrt preporuke u kojem se navodi sljedeće:

„\[t*\]Komisija bi se trebala i. ispričati podnositelju pritužbe zbog načina na koji je otpuštena; ii. jasno priznaje svoje doprinose svojem uredu u Hong Kongu tijekom deset godina svojeg zaposlenja; i iii. poduzeti mjere kako bi se spriječilo da se njezini dužnosnici u budućnosti slično ponašaju."*

*Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu nakon njegova nacrta preporuke*

34. U svojem odgovoru Komisija je navela da je (i) 6. veljače 2009. direktorica vanjske službe DG RELEX-a napisala pismo podnositelju pritužbe u kojem je izrazila žaljenje zbog toga što je njezin postupak razrješenja, iako je proveden u skladu s pravnim zahtjevima, proveden na način da se ona osjeća i još uvijek se osjeća duboko uvrijeđenom; ii. istog je dana direktorica vanjske službe podnositelju pritužbe izdala i novu potvrdu o radu u kojoj se jasno navodi njezin doprinos Uredu tijekom deset godina njezina zaposlenja; i iii. odredbe koje su bile na snazi u trenutku otpuštanja podnositelja pritužbe bile su u postupku revizije. Direktor je dodao da je pojačano i osposobljavanje dužnosnika delegacija prije upućivanja o tome kako se ponašati prema lokalnim službenicima. S obzirom na navedene mjere Komisija smatra da je u potpunosti postupila u skladu s nacrtom preporuke Europskog ombudsmana.

35. Podnositeljica pritužbe u svojim je očitovanjima smatrala da dopis od 6. veljače 2009. koji je primila od direktora vanjske službe GU-a RELEX ne sadržava ispriku. Komisija se samo igrala riječima, pokazala aroganciju i odbila učiti iz primjedbi koje je Ombudsman iznio u svojem prethodnom prijedlogu prijateljskog rješenja. Podnositeljica pritužbe stoga je smatrala da joj se još uvijek duguje isprika.

*Procjena Europskog ombudsmana nakon njegova nacrta preporuke*

36. Kao i njegov prijateljski prijedlog rješenja, nacrt preporuke Ombudsmana također je bio trostruki.

37. Kad je riječ o i. isprici podnositelju pritužbe, Europski ombudsman prvo naglašava da je dobra upravna praksa priznati i ispričati se za pogreške do kojih može doći[\[7\]](#_ftn7){#_ftnref7}. Europski građani pridaju veliku vrijednost isprikama kao načinu ispravljanja nepravdi. Isprike institucija stoga moraju biti iskrene, potpune i smislene. Međutim, kada je institucija "žao", postavlja se pitanje podrazumijeva li to nužno priznanje krivnje u vezi s pitanjem na koje se odnosi riječ "žao". Ombudsmanica smatra da pri isprici institucija može odabrati hoće li priznati krivnju, uzimajući u obzir okolnosti slučaja. Bez obzira na opciju koju institucija odabere, isprika ne predstavlja priznanje pravne odgovornosti[\[8\].](#_ftn8){#_ftnref8}

38. U ovom je slučaju ombudsmanica utvrdila nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu odbacivanja podnositelja pritužbe. Samim tim nalazom podrazumijevalo bi se da je Komisija povezala svoj izraz suosjećanja ili žaljenja s protupravnim postupanjem podnositelja pritužbe. Ombudsmanica, međutim, napominje da je Komisija upotrijebila vrlo pažljiv tekst kako u dopisu direktora vanjske službe Glavne uprave RELEX od 6. veljače 2009. tako i u svojem odgovoru na nacrt preporuke. S jedne strane, ravnatelj je upotrijebio sljedeće izjave:

„Vrlo *žalim**ako ste bilo koju riječ ili djelovanje u vrijeme vašeg otpuštanja smatrali ponižavajućim. Postupci i formalnosti provedeni su u skladu sa zakonskim zahtjevima, ali priznajem da nisu trebali biti provedeni na takav način da ste se osjećali i još uvijek se osjećate duboko uvrijeđeni.*" (naknadno istaknuto)

Međutim, s druge strane, Komisija je u svojem odgovoru na nacrt preporuke Ombudsmana navela da se „\[i\]ako*\[je\]* *postupila na ispravan način, \[podnositelj* pritužbe\]*osjećao oštećenim kako je prethodno navedeno."*

39. S obzirom na navedene izjave Komisije, Ombudsmanica u potpunosti razumije razočaranje podnositelja pritužbe predmetnim pismom Komisije. Unatoč činjenici da Komisija u konačnici priznaje da su „postupci*i formalnosti"* *„provedeni na način da se \[podnositelj pritužbe\]*osjećao i još uvijek osjeća duboko* uvrijeđenim",* ona i dalje smatra da je takav način ispravan, što je u suprotnosti s nalazom Ombudsmana o nepravilnostima u postupanju iz točaka 19. i 33. ove presude.

40. Odgovor Komisije stoga se ne može smatrati primjerenim kad je riječ o poštovanju dijela i. nacrta preporuke Europskog ombudsmana. Komisija podnositelju pritužbe nije uputila iskrene, potpune i smislene isprike zbog načina na koji je otpuštena. Nije priznala njegove prijestupe na koje se odnosi Ombudsmanovo utvrđenje nepravilnosti u postupanju sadržano u njegovu prijedlogu prijateljskog rješenja i nacrtu preporuke. Ombudsmanica izražava duboko žaljenje zbog tog pristupa, posebno s obzirom na činjenicu da podnositelj pritužbe nije tražio nikakvu financijsku naknadu od Komisije, već samo ispriku. Ombudsmanica će stoga u nastavku iznijeti kritičku primjedbu u tom pogledu.

41. U pogledu točke ii., odnosno priznavanja doprinosa podnositelja pritužbe Uredu, ombudsmanica napominje da je u svojem dopisu od 6. veljače 2009. direktorica vanjske službe u Glavnoj upravi RELEX također navela da „Europska*komisija priznaje*doprinose \[podnositelja* pritužbe\] Uredu Hong Konga tijekom deset godina \[njezinog\]* *zaposlenja u toj instituciji."*

42. Direktor je nadalje priložio novu potvrdu o radu u kojoj je preuzet sadržaj potvrde izdane 22. kolovoza 2006.[\[9\]](#_ftn9){#_ftnref9}. Međutim, ta je potvrda sadržavala nešto drukčiju izjavu od one upotrijebljene u potvrdi od 22. kolovoza 2006., posebno da*je podnositelj pritužbe bio zaposlen u Uredu ... od 2. siječnja 1996. do 20. veljače 2006.* [\[10\]](#_ftn10){#_ftnref10}. Uključene su i dvije nove izjave u kojima se navodi da je "*\[* f*\]odmah zaposlena kao pomoćnica službenika za informiranje \[i* kasnije*\] promaknuta u službenika za medije i informacije* ", a ona "*ne samo da ima izvrsnu razinu znanja engleskog, već i francuskog."*

43. Stoga je sada ispunjen dio nacrta preporuke Ombudsmana koji se odnosi na priznavanje doprinosa podnositelja pritužbe Uredu.

44. Kad je riječ o točki iii., odnosno mjerama za sprečavanje budućeg sličnog ponašanja dužnosnika Komisije, Ombudsman prima na znanje izvješće Komisije o aktivnostima osposobljavanja osoblja u delegacijama[\[11\]](#_ftn11){#_ftnref11} i pozdravlja takve mjere koje bi trebale biti dostatne za ispunjavanje prethodno navedenog odgovarajućeg dijela njegova nacrta preporuke. Europski ombudsman vjeruje da će se aktivnosti osposobljavanja također usredotočiti na načelo da bi institucije Zajednice trebale voditi računa o dobrobiti svojeg osoblja, neovisno o tome jesu li radni odnosi osoblja obuhvaćeni nacionalnim pravom ili pravom Zajednice.

### B. Zaključak

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećom kritičkom napomenom:

{#CR21/2009}

Komisija podnositelju pritužbe nije uputila iskrene, potpune i smislene isprike zbog načina na koji je otpuštena. Nije priznala njegove prijestupe na koje se odnosi Ombudsmanovo utvrđenje nepravilnosti u postupanju sadržano u njegovu prijedlogu prijateljskog rješenja i nacrtu preporuke.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 10. lipnja 2009.

*** ** * ** ***

[\[1\]](#_ftnref1){#_ftn1} Vidjeti predmet F-1/05 *Landgren protiv European Training Foundation* , presuda od 26. listopada 2006., još nije objavljena, točke 68.--71. i 74., prema kojima (na izvornom francuskom jeziku): „\[...\]*permettre à l'employeur de mettre fin, sans énoncer les motivs de la résiliation, à une relation de travail à durée indéterminée, avec pour seule restriction le respect d'une période de préavis, reviendrait à méconnaître la nature même des contrats de travail à durée indéterminée, en ce qu'ils garantissent une certaine sécurité d'emploi, et à diluer la distinction entre cette catégorie de contrats et celle des contrats à durée déterminée. \[...\] il convient de prendre en considération l'existence de standards internationaux visant à indiquer les conditions minimales nécessaires dans un État de droit pour éviter des licenciements abusifs de travailleurs. Ainsi, aux termes de l'article 4 de la Convention n° 158 de l'Organisation internationale du travail (ci-après l''OIT') concernant la cessation de la relation de travail à l'initiative de l'employeur, adoptée le 22 juin 1982, \<\<\[* u*\]n travailleur ne devra pas être licencié sans qu'il existe un motif valable de licenciement lié à l'aptitude ou à la conduite du travailleur ou fondé sur les nécessités du fonctionnement de l'entreprise, de l'tablissement ou du service\>\>. 1. De même, l'article 24, sous a), de la Charte sociale européenne révisée du Conseil de l'Europe (br. 163), adoptée le 3 mai 1996, lequel, selon le rapport explicatif de celle-ci, \<\<s'inspire de la Convention n° 158 de l'OIT\>\>, garantit \<\<le droit des travailleurs à ne pas être licenciés sans motifable lié à leur aptitude ou conduite, ou fondé sur les nécessités de fonctionnement de l'entreprise, de l'établissement ou du service\>\>. Ledit article 24, sous a), a lui-même servi de source d'inspiration pour la rédaction de l'article 30 de la charte des droits fondamentaux de l'Union européenne, proclamée à Nice le 7 septembre 2000 (SL C 364, str. 1.). \>\>\[t\]out travailleur a droit à une protection contre tout licenciement injustifié, conformément au droit de l'Union et aux législations et pratiques nationales\<\<. Članak 41. stavak 1. točka c), de cette charte prévoit également, de façon générale, au titre du droit à une bonne administration, „l'obligation pour l'administration de motiver ses décisions". Ili, ainsi qu'il ressort de son préambule, l'objectif principal de ladite charte est de réaffirmer \<\<les droits qui résultent notamment des traditions constitutionnelles et des obligations internationales communes aux États membres, du traité sur l'Union européenne et des traités communautaires, de la \[...\] \[CEDH\], des Chartes sociales adoptées par la Communauté et par le Conseil de l'Europe, ainsi que de la jurisprudence de la Cour \[...\] et de la Cour européenne des droits de l'homme\>\> (voir, en cens, arrêt de la Cour du 27 juin 2006, Parlement/Conse, C-540/03, en noncore puublie, Recuil, točka 38.). \[...\] pour garantir une protection suffisante en ce sens, il importe de permettre, d'une part, aux intéressés de s'assurer si leurs intérêts légitimes ont été respectés ou lésés ainsi que d'apprécier l'opportunité de saisir le juge et, d'autre part, à ce dernier d'exercer son contrôle, ce qui revient à reconnaître l'existence d'une obligation de motivation à la charge de l'autorité compétente.*

[\[2\]](#_ftnref2){#_ftn2} U skladu s dopisom podnositelja pritužbe o prestanku radnog odnosa, koji je Odbor osoblja dostavio Europskom ombudsmanu na vlastitu inicijativu i proslijedio Komisiji: „Vaše*zaposlenje u Komisiji završit će 20. prosinca 2005. Platit će se otkazni rok od "dva mjeseca".*

[\[3\]](#_ftnref3){#_ftn3} U skladu s dopisom podnositelja pritužbe o prestanku radnog odnosa, koji je Odbor osoblja dostavio Ombudsmanu na vlastitu inicijativu i proslijedio Komisiji: "*Povjerljivost... Uvjeti ovog dopisa i sve rasprave o toj temi smatrat će se povjerljivima i neće se otkriti nijednoj drugoj osobi (osim ako je to propisano zakonom ili bilo kojem profesionalnom savjetniku) ... Ljubazno potvrdite primitak priloženog čeka kao potpuno i konačno namirenje svojih prava nakon raskida ugovora o radu."*

[\[4\]](#_ftnref4){#_ftn4} Vidjeti predmet T-7/01 *Pyres protiv Komisije* \[2003.\] ECR-SC I-A-37 i II-239, stavak 51., prema kojem: „ \[a\]*za ocjenu interesa službe, također je ustaljena sudska praksa da je prilikom donošenja odluke o položaju člana osoblja nadležno tijelo dužno uzeti u obzir sve čimbenike koji mogu utjecati na njegovu odluku, a osobito na interese dotičnog člana osoblja. To proizlazi iz dužnosti brižnog postupanja uprave, koja odražava ravnotežu uzajamnih prava i obveza utvrđenih Pravilnikom o osoblju i, po analogiji, Uvjetima zaposlenja, u odnosu između službenog tijela i njegova osoblja (vidjeti u tom smislu presudu Suda od 12. srpnja 1994., Klinke/Sud, C-298/93 P, Zb., str. I-3009., t. 38.; Predmet T-13/95 Kyrpitsis protiv ESC-a \[1996.\] ECR-SC I-A-167 i II-503, stavak 52., i \[predmet* T-223/99*\] Dejaiffe protiv OHIM-a \[2000.\]* ECR-SC I-A-277 i II-1267*\], stavak 53."*

[\[5\]](#_ftnref5){#_ftn5} Komisija je priložila presliku dopisa sa svojim odgovorom, koji je proslijeđen podnositelju pritužbe radi očitovanja. Ovaj dokument, koji je potpisao voditelj administracije Ureda, uključuje sljedeće:

„*Potvrda o radu*

*Kome to može biti važno:*

*Ovime se potvrđuje da je \[podnositelj* pritužbe\]*bio zaposlen u Europskoj uniji -- Uredu Europske komisije u Hong Kongu za razdoblje od 2. siječnja 1996. do 20. prosinca 2005. \[Podnositelj* pritužbe\]*imenovan je službenikom za odnose s javnošću tijekom tog razdoblja."*

Primjerak dostavljen s odgovorom Komisije na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju uključivao*je rukom pisanu rečenicu " Izvornik je predan \[podnositelju* pritužbe\]*rukom 2/2/2006 ".*

[\[6\]](#_ftnref6){#_ftn6} Komisija je priložila primjerak svojeg odgovora na izjavu koju je očito poslala „Općem*konzulatu u Kanadi".* Taj dokument, koji je potpisao tadašnji vršitelj dužnosti voditelja ureda, uključuje sljedeće:

„*Ovime se potvrđuje da je \[podnositelj* pritužbe\]*bio zaposlen u tom uredu kao službenik za informiranje od 2. siječnja 1996. do 20. prosinca 2005. (datum raskida ugovora).*

*Detaljan opis dužnosti:*

*Odgovoran za odnose s medijima u uredu. Upravlja odnosima i organizira kontakte s tiskom i medijima. Upravlja posebnim događanjima i promidžbom organiziranima oko njih (konferencije za medije Ureda, za posjetitelje iz Bruxellesa i intervjui).*

*Prati lokalne medije općenito i odgovoran je za dnevne sažetke.*

*Predstavlja ured Skupine za kulturna pitanja EU-a. Kontakti sa sveučilištima te obrazovnim i strukovnim institucijama u Hong Kongu.*

*Vodi program kulturnih i drugih događanja od interesa za ured i nevladine organizacije kako bi se povećala prepoznatljivost EU-a u Hong Kongu.*

*Ima opću odgovornost za izradu i uređivanje biltena Ureda usmjerenog na utjecajne krugove Hong Konga/Macaoa i odabrane dijelove javnosti.*

*Nadzire rad dokumentacije.*"

[\[7\]](#_ftnref7){#_ftn7} Članak 12. stavak 3. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja, dostupnog na internetskoj stranici Europskog ombudsmana: [http://www.ombudsman.europa.eu.](/)

[\[8\]](#_ftnref8){#_ftn8} Vidjeti u tom pogledu točku 1.9. odluke Europskog ombudsmana u predmetu 2312/2004/MHZ, koja je dostupna na njegovoj internetskoj stranici.

[\[9\]](#_ftnref9){#_ftn9} Vidjeti bilješku 6.

[\[10\]](#_ftnref10){#_ftn10} U potvrdi od 22. kolovoza 2006. navedeno je "*od 2. siječnja 1996. do 20. prosinca 2005. (datum prestanka njezina ugovora).*"

[\[11\]](#_ftnref11){#_ftn11} U svojem odgovoru na nacrt preporuke Ombudsmana Komisija je izvijestila da "*1) DG ADMIN održava razgovor o seksualnom i moralnom uznemiravanju u odnosu na osoblje u Delegaciji. 2) U sklopu Programa osposobljavanja u području upravljanja mnogo je naglaska na upravljanju osobljem. 3) Bivši iskusni voditelji delegacija također obavještavaju buduće dužnosnike o tome kako se ponašati prema svom osoblju. 4) Direktor protokola u svom govoru objašnjava kako se ponašati prema kolegama unutar Delegacije i izvan Delegacije (diplomatsko ponašanje i protokolni postupci). 5) Također se održava sjednica RELEX K5 (upravljanje lokalnim agentima) o tome kako se ponašati prema lokalnim agentima. 6) Naposljetku, direktor RELEX-a K obraća se cjelokupnom osoblju koje odlazi u Delegaciju kako bi se trebalo ponašati i kako bi se trebalo ponašati. 7) Nadalje, ovo osposobljavanje je kontinuirano jer postoje obuke za dužnosnike koji se vraćaju na misiju u sjedište.*"