# Odluka Europskog ombudsmana o zatvaranju istrage o pritužbi 1264/2008/MF protiv Europskog parlamenta
- Autor: Europski ombudsman
- Datum: 2009-05-12T00:01+02:00[Europe/Paris]
- [URL](https://www.ombudsman.europa.eu/hr/decision/hr/3958)
---
> Godine 1998. tvrtka je potpisala ugovor s Parlamentom o građevinskim radovima u zgradi Parlamenta u Bruxellesu. Nakon što su radovi dovršeni, poduzeće je Parlamentu dostavilo detaljan prikaz obavljenog rada. Parlament je odbio plaćanje, osim određene stavke čiji je iznos bio neosporan. Međutim, kako bi to učinio, zatražio je od društva da izda novi račun.
>
> Tvrtka je izdala novi račun tek 2007. godine. Parlament je tom poduzeću platio neosporeni iznos za predmetnu stavku, ali je odbio platiti kamate za zakašnjelo plaćanje. Odvjetnik koji zastupa poduzeće obratio se u tom pogledu pučkom pravobranitelju.
>
> U svojem prijateljskom prijedlogu rješenja ombudsmanica je od Parlamenta zatražila plaćanje kamata na zakašnjelo plaćanje. Ombudsmanica se složila da do zakašnjelog plaćanja nije došlo zbog zle vjere Parlamenta, ali je ipak utvrdila nepravilnosti u postupanju zbog toga što Parlament nije platio relevantne kamate za zakašnjelo plaćanje, u skladu s preporukom povjerenstva miritelja, koje su poduzeće i Parlament zajednički sazvali 2001.
>
> Parlament je prihvatio prijedlog prijateljskog rješenja i platio traženi iznos poduzeću.
>
> Ombudsmanica je zaključila predmet kako ga je riješio Parlament.
>
KAKGROUND NA KOMPLAINTU
-----------------------
1. Podnositelj pritužbe odvjetnik je koji zastupa društvo GU ENTREPRISE („poduzeće").
2. Tvrtka je 11. prosinca 1998. potpisala ugovor s Parlamentom o građevinskim radovima u zgradi Parlamenta u Bruxellesu („Ugovor"). U skladu s Ugovorom, poduzeće je moralo izgraditi područje, nazvano „Informacijski*centar",* koje se sastojalo od različitih stavki. Ugovor je dopunjen s četiri priloga, uključujući Prilog II. pod naslovom „*Cahier des clause et conditions particulières".*
3. Društvo je 13. prosinca 2000., nakon dovršetka radova, Parlamentu dostavilo detaljan prikaz obavljenih radova u ukupnom iznosu od 78 960,76 eura. Na tom je računu opisan svaki obavljeni zadatak i navedena je cijena tvrtke za svaku stavku. Među tim stavkama nije bilo 50168 povezanih s ugradnjom *protupožarnog sustava* [\[1\]](#_ftn1){#_ftnref1} te su iznosile 3 122,76 EUR.
4. Društvo je 16. siječnja 2001. Parlamentu proslijedilo račun broj 2001.005 za iznos od 78 960,76 eura (u daljnjem tekstu: prvotni račun), koji je vrijedio istog dana.
5. Parlament je odbio plaćanje tvrdeći da je kvaliteta dijela obavljenog posla loša. Istaknula je i da u ugovoru nisu predviđene neke druge stavke sadržane u prvotnom računu. Parlament nije prihvatio razloge poduzeća za izvođenje radova povezanih s takvim predmetima, osim jednog, odnosno *protupožarnog sustava.*
6. Dopisom od 23. travnja 2001. društvo je zatražilo plaćanje i zatražilo kamate za kašnjenje[\[2\].](#_ftn2){#_ftnref2}
7. Parlament je i dalje odbijao platiti, osim *za protupožarni sustav*. U tom je pogledu od podnositelja pritužbe zatražila da dostavi račun koji se odnosi samo na tu stavku.
8. Društvo je odgovorilo da „*\[Parlament\]* *traži račun koji se odnosi na iznos koji je već bio predmet računa. Stoga* nije upitno*izdati takav račun.* "[\[3\]](#_ftn3){#_ftnref3}
9. Budući da nije bilo moguće postići dogovor između dviju stranaka, spor je upućen povjerenstvu za mirenje koje se sastojalo od dvaju stručnjaka koje su odabrale stranke.
10. Tijekom postupka mirenja Parlament je nekoliko puta ponovio da je spreman platiti vatrogasni sustav u iznosu od 3 122,76 EUR[\[4\],](#_ftn4){#_ftnref4} ali to nije mogao učiniti na temelju početnog računa jer se to odnosilo na sve obavljene radove. Zbog toga je djelomično plaćanje bilo nemoguće u skladu s unutarnjim pravilima Parlamenta. Parlament je stoga od poduzeća zatražio: i. izdavanje knjižnog odobrenja za ostale stavke navedene na početnom računu, čime bi ih se poništilo i napustilo samo protupožarni sustav, ili ii. izdavanje zasebnog računa samo u iznosu od 3222,76 EUR. Međutim, društvo nije izdalo ni knjižno odobrenje ni račun u vezi s tim pitanjem.
11. Stručnjaci Povjerenstva za mirenje donijeli su 12. travnja 2004. svoje zaključke. Preporučili su, s jedne strane, da, osim protupožarnog sustava, društvo odustane od svojih zahtjeva za povrat dodatnih izvršenih predmeta na koje se odnosi prvotni račun. S druge strane, preporučili su da Parlament podmiri nepodmireni iznos od 3222,76 EUR koji se odnosi na protupožarni sustav. Povjerenstvo je također preporučilo da Parlament plati zatezne kamate s godišnjom stopom od 7 % od 23. travnja 2001., odnosno od datuma te isplate o kojem je Parlament obaviješten do datuma stvarne isplate.
12. U rujnu 2006. podnositelj pritužbe obratio se službama Parlamenta nadležnima za to pitanje. Naveo je da je društvo odlučilo odustati od svojih zahtjeva u pogledu povrata izvršenih dodatnih radova, ali je i dalje tražilo plaćanje nespornog iznosa od 3222,76 eura za protupožarni sustav.
13. U daljnjem dopisu od 7. rujna 2006. društvo je zatražilo plaćanje kamata zbog kašnjenja od 23. travnja 2001.
14. Parlament je zadržao svoje stajalište: iako nije osporio da duguje predmetni iznos, tvrdio je da, u nedostatku knjižnog odobrenja ili računa koji se odnosi isključivo na taj iznos, nije mogao izvršiti plaćanje. Također je odbio platiti kamate poduzeću jer su njegove usluge "*posljednji put zatražile račun 17. prosinca 2001. te su ga otad čekale. S obzirom na stroga pravila o odgovornosti koja moraju poštovati, zauzeli su stajalište da se, ako plaćanje nije izvršeno na relevantne datume, to ne može pripisati Parlamentu.* "[\[5\]](#_ftn5){#_ftnref5}
15. Parlament je 5. prosinca 2006. od društva primio knjižno odobrenje u kojem su sporne stavke uklonjene iz ukupnog iznosa od 78 960,76 eura, a nesporni iznos od 3 122,76 eura naveden je zasebno kao razlika koju treba platiti.
16. Parlament je 26. siječnja 2007. poduzeću isplatio 3122,76 eura. Nije platio kamate za kašnjenje.
17. Podnositelj pritužbe obratio se 29. travnja 2008. Ombudsmanu.
PODODJELJAK MATTER INQUIRY
--------------------------
18. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi tvrdio da je Parlament nepravedno odbio platiti društvu DG ENTREPRISE zatezne kamate u iznosu od 1 235,50 EUR.
19. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Parlament trebao platiti kamatu poduzeću za zakašnjelo plaćanje.
INQUIRY
-------
20. Ombudsmanica je 23. svibnja 2008. pokrenula istragu o prethodno navedenoj tvrdnji i zahtjevu podnositelja pritužbe.
21. Parlament je 18. srpnja 2008. dostavio svoje mišljenje. Ombudsman ga je proslijedio podnositelju pritužbe s pozivom na očitovanje, koji je poslao 30. rujna 2008.
22. Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Parlamenta i primjedbi podnositelja pritužbe, Ombudsman je 25. veljače 2009. privremeno utvrdio nepravilnosti u postupanju te je, u skladu s člankom 3. stavkom 5. svojeg Statuta, Parlamentu predložio prijateljsko rješenje.
23. Dopisom od 6. travnja 2009. Parlament je prihvatio prijedlog prijateljskog rješenja. Službe pučkog pravobranitelja 17. travnja 2009. telefonski su kontaktirale podnositelja pritužbe u vezi s tim pitanjem.
OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI
---------------------------------
### A. Navodno odbijanje plaćanja kamata na zakašnjelo plaćanje i povezani zahtjev
*Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu*
24. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Parlament nepravedno odbio platiti društvu DG ENTREPRISE zatezne kamate u iznosu od 1 235,50 EUR. Tvrdio je da bi Parlament trebao platiti takve kamate poduzeću.
25. U prilog svojoj tvrdnji i zahtjevu podnositelj pritužbe uputio je na preporuku Povjerenstva za mirenje da Parlament od 23. travnja 2001. društvu isplati iznos od 3222,76 EUR, uvećan za kamate.
26. Tvrdnja se temeljila na sljedećim razmatranjima:
27. Društvo je 16. siječnja 2001. poslalo početni račun u vezi s tim pitanjem. Dana 23. travnja 2001. obavijestio je Parlament o svojem zahtjevu za plaćanje vatrogasnog sustava u iznosu od 3222,76 eura. U skladu s odredbama Ugovora Parlament je imao 60 dana za plaćanje poduzeću[\[6\]](#_ftn6){#_ftnref6}. U suprotnom je poduzetniku trebalo odobriti kamate za zakašnjelo plaćanje na iznose koje treba platiti. Parlament je platio tek 26. siječnja 2007. Stoga je razdoblje koje treba uzeti u obzir za izračun kamata produljeno od 23. travnja 2001. do 26. siječnja 2007. Kamate na zakašnjelo plaćanje koje treba platiti podnositelju pritužbe stoga su iznosile 1 235,50 EUR, na temelju godišnje stope od 7 % izračunane od 23. travnja 2001.
28. Parlament je izjavio da se njegov prigovor na podmirenje prvotnog računa temelji na dobroj vjeri i da je opravdan „jer*su stručnjaci koje su imenovale stranke zaključili da bi trebalo odbiti sve zahtjeve poduzeća, uz posebnu iznimku zahtjeva za plaćanje iznosa od 3 122,76 EUR, koji Parlament nije osporio."*
29. Nadalje, Parlament je podnositelju pritužbe u nekoliko navrata[\[7\]](#_ftn7){#_ftnref7} objasnio da mu njegova računovodstvena pravila ne dopuštaju da podmiri samo dio računa ako ne postoji računovodstveni dokument, kao što je knjižno odobrenje ili račun, koji se na njega odnosi i kojim se opravdava djelomično plaćanje.
30. Parlament je podnio nekoliko zahtjeva poduzeću za izdavanje takvog knjižnog odobrenja ili računa, ali ni poduzeće ni podnositelj pritužbe nisu odgovorili do rujna 2006., kada se podnositelj pritužbe obratio službama Parlamenta. Samo mjesec dana kasnije tvrtka je izdala knjižno odobrenje, kako je zahtijevao Parlament. Parlament nije vidio zašto to knjižno odobrenje nije moglo biti izdano prije, primjerice u siječnju 2001.
31. Stoga, s obzirom na to da se Parlament nije mogao smatrati odgovornim za kašnjenje koje je iz toga proizašlo, zahtjev za zatezne kamate koji je podnijelo poduzeće mogao se samo odbiti.
32. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima naveo da se interna pravila Parlamenta, na temelju kojih se djelomično plaćanje ne može izdati na temelju globalnog računa, ne primjenjuju na poduzeće jer nisu navedena u ugovoru. Parlament je trebao zatražiti izmjenu Ugovora kako bi mogao zatražiti djelomičan račun. Nije bilo na poduzeću da osigura da se unutarnja pravila Parlamenta odražavaju u ugovoru.
33. Osim toga, povjerenstvo za mirenje nije smatralo da je za plaćanje nespornog iznosa uvećanog za zatezne kamate potrebno zasebno knjižno odobrenje ili novi račun različit od prvotnog.
34. Osim toga, mjerodavna odredba belgijskog prava kojom se uređuje Ugovor (članak 15. *Cahier General des Charges de l'Etat annexé à l'Arrêté Royal* od 26. rujna 1996.) predviđa da Izvođač (poduzeće) mora dostaviti potpisani račun i priložiti detaljan prikaz radova za koje je zahtijevao plaćanje. Tvrtka je ispunila te zahtjeve.
*Preliminarna procjena Europskog ombudsmana koja je dovela do prijedloga prijateljskog rješenja*
35. Prema shvaćanju Europskog ombudsmana, institucija može, u skladu s ugovornim uvjetima, izvršiti plaćanja svojim Izvođačima na temelju dostavljenih računa koji se odnose na pruženu i prihvaćenu robu i usluge.
36. Podnositelj pritužbe zatražio je od Parlamenta plaćanje iznosa od 3 122,76 EUR na temelju računa od 16. siječnja 2001. za iznos od 78 960,76 EUR „*za radove i dodatke kako je navedeno u detaljnom računu od 13. prosinca 2000."* [\[8\]](#_ftn8){#_ftnref8} Međutim, Parlament nije prihvatio te radove i dodatke jer, uz iznimku jedne stavke tog posla, *protupožarni sustav*, koji je iznosio 3 122,76 EUR, nije ispunio ugovorne obveze podnositelja pritužbe.
37. Stoga je bilo razumno smatrati da Parlament na temelju prvotnog računa nije mogao izvršiti nikakvu isplatu. Međutim, ne može se isključiti da u nedostatku preciznih ugovornih odredbi u tom pogledu postoje pravila belgijskog prava kojima se uređuje ugovor koja mogu dovesti do drukčijeg tumačenja. U skladu s Ugovorom samo nadležni sud, kojem podnositelj pritužbe i Parlament mogu podnijeti bilo koji spor koji proizlazi iz Ugovora, može mjerodavno odlučiti o tom pitanju[\[9\]](#_ftn9){#_ftnref9}.
38. Neovisno o tome je li iznos od 3 122,76 eura dugovan na temelju predmetnog računa u skladu s belgijskim pravom, valja istaknuti da je 2001., čim je društvo podnijelo taj račun, Parlament izrazio spremnost na plaćanje iznosa od 3 122,76 eura i zatražio od društva da podnese račun ili knjižno odobrenje u kojem se upućuje na taj iznos. Parlament je također objasnio da njegova interna računovodstvena pravila zahtijevaju fakturu ili knjižno odobrenje kako bi plaćanje bilo moguće.
39. Iako je podnositelj pritužbe pravilno naveo da se u ugovoru ne spominju interna pravila Parlamenta, nisu postojale ni ugovorne odredbe koje bi spriječile Parlament da od poduzeća zatraži da dostavi knjižno odobrenje ili račun u skladu s tim pravilima. Od poduzeća se može razumno očekivati da to učini u duhu poštenog ugovornog poslovanja ili da barem objasni razloge zbog kojih to nije moglo učiniti.
40. Ombudsmanica je u tom pogledu napomenula da je poduzeće u svojem dopisu Parlamentu od 14. prosinca 2001. navelo da ne može izdati račun za radove za koje je račun već izdan[\[10\]](#_ftn10){#_ftnref10}.
41. Međutim, čak i da je argument da je nemoguće izdati „novi" račun valjan, treba napomenuti da je Parlament već 2001. predložio da podnositelj pritužbe može izdati knjižno odobrenje kao alternativno rješenje za izdavanje novog računa, što je poduzeće konačno i učinilo.
42. Podnositelj pritužbe podnio je takvo knjižno odobrenje tek u studenome 2006., pozivajući se na preostali iznos od 3222,76 eura, te je istodobno zatražio da se kamate na taj iznos obračunavaju od 2001.[\[11\]](#_ftn11){#_ftnref11} do trenutka u kojem je Parlament izvršio plaćanje 2007. Kamate su iznosile 1 235,50 EUR, izračunane na temelju godišnje stope od 7 % od 23. travnja 2001.
43. S obzirom na navedeno, Ombudsman nije bio uvjeren da je činjenica da je iznos od 3122,76 EUR isplaćen podnositelju pritužbe tek 2007., nakon što je potonji dostavio knjižno odobrenje u skladu s računovodstvenim pravilima Parlamenta, posljedica loše namjere Parlamenta.
44. S druge strane, Ombudsman je istaknuo da je 12. ožujka 2004., nakon analize spora između podnositelja pritužbe i Parlamenta (uključujući predmet ove pritužbe Ombudsmanu), Povjerenstvo za mirenje preporučilo da Parlament bez daljnje odgode plati iznos od 3 122,76 EUR uvećan za kamate, u skladu s godišnjom stopom od 7 % od 23. travnja 2001.
45. U tom je kontekstu Ombudsman uputio na svoju istragu na vlastitu inicijativu OI/1/2006/TN o Europskoj komisiji, koju je pokrenuo kako bi promicao upotrebu alternativnih metoda rješavanja sporova u vezi s ugovorima koje financira Komisija. Ombudsmanica je kontinuirano smatrala da alternativno rješavanje sporova može biti korisno sredstvo za pokušaj rješavanja spora prije obraćanja sudu ili, prema potrebi, ombudsmanu.
46. Nadalje, ombudsmanica je istaknula da je ugovorom između Parlamenta i poduzeća izričito predviđeno alternativno rješavanje sporova za sve sporove koji se odnose na njegovo izvršenje[\[12\]](#_ftn12){#_ftnref12}.
47. Ombudsmanica se stoga pitala zašto, ako je ovaj spor podnesen Povjerenstvu za mirenje koje su Parlament i podnositelj pritužbe sazvali u skladu s Ugovorom, Parlament nije poštovao preporuku povjerenstva.
48. Nadalje, u svojem mišljenju o ovoj pritužbi Parlament ne samo da nije objasnio zašto nije poštovao tu preporuku, već je zanemario i glavni argument podnositelja pritužbe u prilog njegovoj tvrdnji. U tom pogledu Parlament je, citirajući preporuku povjerenstva, uputio samo na njezin prvi dio, koji je upućen poduzeću. Parlament uopće nije spomenuo druge dijelove iste preporuke koji su mu posebno upućeni i koji su se odnosili na kamate koje treba platiti zbog kašnjenja[\[13\]](#_ftn13){#_ftnref13}.
49. S obzirom na navedeno ombudsmanica je iznijela preliminarni nalaz da je Parlament počinio nepravilnost u postupanju time što nije poštovao preporuku Povjerenstva za mirenje ili, alternativno, nije objasnio zašto to nije mogao učiniti.
50. Ombudsmanica je stoga iznijela sljedeći prijedlog prijateljskog rješenja:
„Uzimajući*u obzir gore navedene nalaze Ombudsmana, Parlament bi, u skladu s preporukom Povjerenstva za mirenje, mogao platiti čvrstu kamatu za zakašnjelo plaćanje u iznosu od 1 235,50 EUR, izračunatu od 23. travnja 2001."*
*Argumenti izneseni Ombudsmanu nakon njegova prijateljskog prijedloga rješenja*
51. U svojem odgovoru Parlament je naveo da je u duhu mirenja odlučio slijediti prijedlog Europskog ombudsmana i platiti podnositelju pritužbe kamate u iznosu od 135,50 EUR.
52. Podnositelj pritužbe telefonski je obavijestio službe Ombudsmana da je zadovoljan ishodom predmeta i zahvalio Ombudsmanu na uspješnoj intervenciji.
### Zaključci
Ombudsmanica zaključuje da je postignuto prijateljsko rješenje i da je stoga Parlament riješio tvrdnje i zahtjeve podnositelja pritužbe.
S obzirom na navedeno, Europski ombudsman zaključuje predmet.
Podnositelj pritužbe i Parlament bit će obaviješteni o toj odluci.
P. Nikiforos DIAMANDOUROS
Sastavljeno u Strasbourgu 23. travnja 2009.
*** ** * ** ***
[\[1\]](#_ftnref1){#_ftn1} Vatrogasni sustav se, između ostalog, odnosio na električnu energiju zgrade i slanje vatrogasaca u slučaju požara.
[\[2\]](#_ftnref2){#_ftn2} Ombudsmanica napominje da tom dopisu nije priložena pritužba.
[\[3\]](#_ftnref3){#_ftn3} Pogledajte francuski original
„En*effet, vous demandez de refacturer une somme qui a déjà été facturée. Il ne peut donc en être pitanje.*"
[\[4\]](#_ftnref4){#_ftn4} Parlament je u svojem pismu od 29. travnja 2001. naveo:
„Zaključno*vas obavještavamo da argumenti koje je iznijela GU ENTREPRISE ne opravdavaju plaćanje, osim za protupožarni sustav."* Prijevod s francuskog izvornika.
[\[5\]](#_ftnref5){#_ftn5} Prijevod s francuskog izvornika.
[\[6\]](#_ftnref6){#_ftn6} Vidjeti članak 3. stavak 1. Ugovora: „Europski*parlament zadržava rok za plaćanje od 60 dana."*
[\[7\]](#_ftnref7){#_ftn7} Parlament je, primjerice, uputio na svoje pismo od 10. srpnja 2003. podnositelju pritužbe:
„U*stvari, Europski parlament mora poštovati stroga pravila o odgovornosti i ni u kojem slučaju ne može podmiriti iznos bez prethodnog primitka odgovarajućeg računa."* Prijevod s francuskog izvornika.
[\[8\]](#_ftnref8){#_ftn8} Prijevod s izvorne francuske verzije: "*Facturation contre travaux et suppléments suivant décompte du 13 décembre 2000*".
[\[9\]](#_ftnref9){#_ftn9} Člankom 1. Priloga II. Ugovoru („*Cahier des clause et conditions particulières")* predviđa se sljedeće:
„Ugovorni*odnosi između Europskog parlamenta i ugovaratelja obuhvaćeni su belgijskim pravom na koje se stranke pozivaju u vezi s pitanjima koja nisu obuhvaćena ovim odredbama (...)*
*3. U slučaju neslaganja između dvaju stručnjaka, spor se upućuje Sudu Europskih zajednica u Luxembourgu, u skladu s člankom 181. Ugovora o EZ-u (...)"*
[\[10\]](#_ftnref10){#_ftn10} Vidjeti bilješku 4.
[\[11\]](#_ftnref11){#_ftn11} Obavijest o plaćanju koju je poduzeće poslalo Parlamentu dana je 23. travnja 2001.
[\[12\]](#_ftnref12){#_ftn12} Člankom 1. Priloga II. Ugovoru predviđeno je sljedeće:
„Svaki*spor između dviju strana koji se odnosi na provedbu ovog ugovora rješava se na sljedeći način:*
*1. Pobijana stranka prvo podnosi sporno pismo preporučenom poštom drugoj stranci i daje joj rok od 15 dana za odgovor, osim ako se o produljenju tog roka ne postigne zajednički dogovor;*
*2. Ako se dvije stranke ne dogovore prije isteka tog razdoblja, spor se podnosi dvama stručnjacima, pri čemu svaka stranka odabire svojeg stručnjaka." (naknadno istaknuto)*
[\[13\]](#_ftnref13){#_ftn13} U svojem mišljenju Parlament je naveo sljedeće:
„Pokazalo*se da je prigovor Parlamenta na podmirenje računa koji je izdala Glavna uprava ENTREPRISE iznesen u dobroj vjeri i da je, osim toga, opravdan jer su stručnjaci koje su imenovale stranke zaključili da bi trebalo odbiti sve zahtjeve poduzeća, uz posebnu iznimku zahtjeva za plaćanje iznosa od 3 122,76 EUR koji Parlament nije osporio."*