KAKGROUND NA KOMPLAINTU

1. Podnositelj pritužbe predstavnik je društva X, trgovinskog udruženja koje je djelovalo u ime jednog od njegovih članova, društva Y. Oba društva imaju poslovni nastan u zemlji A. Prema informacijama koje je dostavio podnositelj pritužbe, društvo Y proizvodi, prodaje i izvozi jaja za prehranu ljudi i proizvodnju hrane. U rujnu 2005. obitelj iz zemlje B razboljela se od salmonele. Tvrdili su da je to posljedica njihove konzumacije majoneze, koju je proizveo lokalni proizvođač s pomoću jaja Y. Tijela za sigurnost hrane A i B otvorila su naknadne istrage. Kao rezultat tih istraga obustavljena je proizvodnja i izvoz proizvoda Y. Međutim, Agencija za sigurnost hrane A zaključila je 26. rujna 2005. da podrijetlo izbijanja bolesti nije bilo proizvod od Y. To je društvo također provelo niz kontrola, što ga je dovelo do istog zaključka. U listopadu 2005. dogodio se sličan incident u B-u, zbog čega je uvedena nova zdravstvena uzbuna od strane tijela A i B-a. Krajem listopada tijela A potvrdila su da su zdravstvena stanja Y-a primjerena i da se čini da ne postoje zdravstveni problemi povezani s njegovim proizvodima. Vlasti A naknadno su kontaktirale svoje kolege u B, proslijedivši im niz znanstvenih analiza koje su pokazale da Y-ovi proizvodi ne predstavljaju prijetnju ljudskom zdravlju. Bez obzira na te informacije, zdravstveno upozorenje protiv njegovih proizvoda nije ukinuto u dijelu B.

2.         Osoba X je 25. siječnja 2006. Europskoj komisiji podnijela dvije pritužbe u kojima je tvrdila da je način na koji su tijela osoba A i B postupala s navodnim zdravstvenim pritužbama protiv osobe Y bio pogrešan. Službe Komisije obavijestile su 4. prosinca 2006. podnositelja pritužbe da ne namjeravaju pokrenuti postupak zbog povrede u vezi s predmetima te su predložile njihovo zatvaranje.

PODODJELJAK-MATTER INQUIRY

3.         S obzirom na stajalište Komisije, podnositelj pritužbe podnio je pritužbu Ombudsmanu 25. svibnja 2007. tvrdeći da Komisija nije pravilno obradila njegove dvije pritužbe niti je istražila situaciju na zadovoljavajući način. Slično tomu, podnositelj pritužbe naveo je da je Komisija izvršila neopravdani pritisak na nadležna tijela društva A kako bi ih spriječila da interveniraju u predmet.

4.         U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe podnio je sljedeću tvrdnju i zahtjev:

Tvrdnja:

Komisija nije pravilno riješila njegove pritužbe.

U prilog toj tvrdnji podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija:

(a) zanemarila dokumente koje je dostavilo društvo X, posebno one koji se odnose na usklađenost osobe Y s relevantnim sanitarnim standardima iz odjeljka A;

(b) nije stupio u kontakt s tijelima B;

(c) nije pravodobno obavijestio podnositelja pritužbe o napretku predmeta;

(d) nije zatražio intervenciju službi odgovornih za primjenu Uredbe (EZ) br. 178/2002 o sigurnosti hrane; i

(e) spriječila je da Agencija za sigurnost hrane u zoni A intervenira u to pitanje.

Zahtjev:

Komisija bi trebala ponovno razmotriti svoje stajalište o njegovim pritužbama.

INQUIRY

5.         Dopisom od 30. srpnja 2007. Ombudsman je pokrenuo istragu o navodima i tvrdnjama podnositelja pritužbe, tražeći od Komisije da dostavi mišljenje do 30. studenoga 2007. Komisija je 11. prosinca 2007. dostavila mišljenje na engleskom jeziku. Podnositelju pritužbe je 21. prosinca 2007. poslan prijevod na jezik A, koji je 19. veljače 2008. dostavio svoja očitovanja na mišljenje Komisije.

OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI

A. Navodno nepravilno postupanje Komisije s pritužbama 2006/4171 i 2006/4172

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

6.         U svojem odgovoru od 11. prosinca 2007. Komisija je smatrala da su predmetni spisi pritužbe pravilno obrađeni i da je podnositelj pritužbe redovito obavješćivan o svojoj istrazi.

7.         Komisija je uputila na svoje službeno rješavanje pritužbi društva X i svoje kontakte s podnositeljem pritužbe. Početne pritužbe poslane su 16. siječnja 2006. njegovoj Glavnoj upravi za poduzetništvo (GU ENTR), koja ih je zatim 31. siječnja 2006. proslijedila njezinoj Glavnoj upravi za poljoprivredu (GU AGRI), a naposljetku i njezinoj Glavnoj upravi za zdravlje i zaštitu potrošača (GU SANCO) u ožujku 2006. Pritužbe su evidentirane 10. veljače 2006. GU AGRI je 17. veljače 2006. obavijestio podnositelja pritužbe o prijenosu njegovih pritužbi na GU ENTR. Nakon zahtjeva podnositelja pritužbe upućenog GU-u SANCO, 14. ožujka 2006. održan je sastanak. Komisija je svojem mišljenju priložila preslike svih svojih razmjena mišljenja s podnositeljem pritužbe.

8.         GU SANCO obavijestio je 4. prosinca 2006. podnositelja pritužbe da će, s obzirom na to da nije moguće dokazati povredu prava EU-a, njegove službe predložiti Komisiji da zaključi te dvije pritužbe. Njemu je dano standardno razdoblje od četiri tjedna da dostavi sve nove informacije koje pokazuju da je stvarno došlo do povrede prava Unije. Dopisom od 19. prosinca 2006., koji je potvrđen 8. siječnja 2007., podnositelj pritužbe dostavio je nove dokaze u navedenom roku. Slijedom toga, spis o povredi nije bio zatvoren, što je omogućilo vrijeme za ispitivanje novih elemenata. Međutim, u srpnju 2007., nakon procjene novih elemenata, podnositelj pritužbe obaviješten je da će službe Komisije predložiti zatvaranje spisa.

9.         Što se tiče merituma predmeta, Komisija je najprije opisala činjenice i pravno stajalište koje su zauzele njezine službe. Objasnila je da je B krajem 2005. odbio uvoz jaja iz A zbog nekoliko slučajeva trovanja salmonelom koje je, prema navodima tijela B, prouzročila određena serija jaja podrijetlom iz Y-a. U skladu s tim, tijela B-a pokrenula su sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF). Osoba Y zatim je stupila u kontakt s društvom X, koje je Komisiji uputilo pritužbu protiv tijela društava A i B. Društvo X tvrdilo je da je, s obzirom na to da taj sektor još nije usklađen na razini Zajednice, društvo B bilo obvezno prihvatiti jaja koja su u skladu s relevantnim zakonodavstvom u predmetu A. Društvo X prigovorilo je da tijela društva A nisu potkrijepila tvrdnje svojeg člana protiv tijela društva B.

10.      Komisija je napomenula da je, u skladu s dokumentima priloženima dopisu podnositelja pritužbe od 17. svibnja 2006., B zatražio da proizvođači jaja iz A primjenjuju iste postupke protiv salmonele koji su bili na snazi u B za nacionalnu proizvodnju. B je tvrdio da ne postoje znanstveni dokazi da su mjere koje proizvođač iz A trenutačno primjenjuje djelotvorne za zaštitu javnog zdravlja. Jedina sveobuhvatna znanstvena studija EU-a o tom pitanju pokazala je da je bolest pogodila vrlo mali postotak poljoprivrednih gospodarstava u skupini B, dok je u skupini A taj postotak bio više od deset puta veći. Komisija je naglasila da je, s obzirom na to da to područje još nije usklađeno na razini Zajednice, B odlučio primijeniti načelo predostrožnosti iz članka 7. Uredbe (EZ) 178/2002 [1] i članka 30. Ugovora o EZ-u, kojim se utvrđuju iznimke od načela slobodnog kretanja robe. Komisija nije osporila stajalište tijela u predmetu B jer se ono temeljilo na onome što je Komisija smatrala primjerenom procjenom rizika. Komisija je to stajalište prenijela podnositelju pritužbe u svojem dopisu od 18. srpnja 2007.

11.      Komisija je nadalje objasnila da je u ovom slučaju primjenjivo zakonodavstvo Zajednice Uredba (EZ) br. 2160/2003 o kontroli salmonele i sličnih uzročnika [2]. Uredbom se uvode programi kontrole salmonele korak po korak, u kojima se utvrđuje niz mjera za praćenje jaja. Međutim, te će mjere stupiti na snagu tek u prosincu 2009. Do tog datuma državama članicama dopušteno je primjenjivati nacionalne mjere. Komisija je smatrala da, s obzirom na pravnu situaciju i činjenice u predmetu, ne bi trebala osporavati stajalište vlade B. Nadalje je napomenula da Agencija za sigurnost hrane u predmetu A nije dovela u pitanje ni odluku ni djelovanje tijela B.

12.      Kad je riječ o svakom argumentu koji je iznio podnositelj pritužbe, Komisija je odgovorila kako slijedi.

(a) Sve dokumente koje je dostavilo društvo X njegove su službe priznale i pažljivo procijenile.

(b) Stalno je bio u kontaktu s tijelima predmetnih država članica. U ovom konkretnom slučaju službe Komisije znale su za stajalište tijela u predmetu B, što je rezultat dopisa koji su navedena tijela poslala podnositelju pritužbe 12. travnja 2006. Osim toga, GU SANCO održavao je česte kontakte s nacionalnim tijelima dviju predmetnih država članica u okviru Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje te drugih radnih skupina.

(c) Djelovala je u skladu s primjenjivim pravilima, posebno s Kodeksom dobrog administrativnog postupanja [3] i Komunikacijom Komisije o odnosima s podnositeljem pritužbe u pogledu povreda prava Zajednice [4]. Nije imala obvezu detaljno obavijestiti podnositelja pritužbe o svakoj pojedinačnoj mjeri poduzetoj u okviru istrage koja je u tijeku. U skladu s prethodno navedenim pravilima ima samo obvezu obavijestiti podnositelja pritužbe o donesenim odlukama.

(d) Tijela u zoni A nisu poduprla tvrdnje podnositelja pritužbe protiv društva B; surađivali su i s tijelima B i sa službama Komisije u okviru aktualnog upozorenja RASSF-a, kako je propisano relevantnim zakonodavstvom. Komisija je također opovrgnula da je spriječila tijela osobe A da interveniraju. Podnositelj pritužbe doista je obavijestio Komisiju o prirodi bilateralnih sastanaka između nacionalnih tijela dviju predmetnih država članica. Komisija ni u jednoj fazi nije intervenirala tijekom tih rasprava.

13.      Komisija je objasnila i da Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) nije mogla intervenirati u predmet jer je, kako je opisano u Uredbi (EZ) br. 178/2002, uloga EFSA-e pružanje znanstvenih savjeta i potpore institucijama Zajednice i državama članicama u područjima koja utječu na sigurnost hrane i hrane za životinje te doprinos visokoj razini zaštite života i zdravlja ljudi u kontekstu funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Komisija smatra da, uzimajući u obzir dostupne informacije dviju uključenih država članica, nije bilo razloga da se od EFSA-e zatraže dodatni znanstveni podaci. Stoga se smatralo da osnovna studija o prevalenciji salmonele koju je EFSA provela između 2004. i 2006., koja je bila dostupna GU-u SANCO u trenutku ispitivanja pritužbi, pruža dovoljno informacija.

14.      Komisija je naglasila da su njezine službe pri rješavanju dviju pritužbi koje je podnijelo društvo X poštovale Kodeks dobrog administrativnog postupanja. Prema mišljenju Komisije, podnositelj pritužbe osporavao je meritum svoje odluke o nepokretanju postupka zbog povrede protiv dviju država članica. Kako su priznali sudovi Zajednice, takva odluka potpada pod njezine diskrecijske ovlasti. Komisija je tvrdila da je u dvama prigovorima jasno objasnila razloge zbog kojih je odlučila da neće pokrenuti postupak zbog povrede obveze.

15.      U svojim očitovanjima na mišljenje Komisije podnositelj pritužbe ponovio je svoje navode. Smatrao je da službe Komisije nisu postupile s dužnom pažnjom jer od tijela B nisu zatražila da potvrde kako su donijela svoje zaključke u vezi s društvom Y.

Procjena Europskog ombudsmana

16.      Ombudsmanica napominje da u skladu s člankom 211. Ugovora o EZ-u Komisija, u svojoj ulozi "čuvarice Ugovora", mora osigurati primjenu prava Zajednice.

17.      U obavljanju svoje dužnosti Komisija istražuje moguće povrede prava Zajednice za koje je saznala uglavnom zbog pritužbi građana. Ako Komisija na temelju svoje istrage smatra da država članica nije ispunila svoje obveze iz Ugovora, člankom 226. Ugovora o EZ-u daje joj se ovlast za pokretanje postupka zbog povrede protiv odgovorne države članice i, u konačnici, za pokretanje postupka pred Sudom Europske unije.

18.      Postupci koje Komisija treba slijediti pri rješavanju pritužbi, kao i informacije koje treba dati podnositeljima pritužbi, utvrđeni su u Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice [5] („Komunikacija”). U Prilogu Komunikaciji utvrđene su glavne obveze koje bi Komisija, s formalnog i postupovnog stajališta, trebala poštovati pri rješavanju pritužbi, posebno u pogledu evidentiranja pritužbi (stavak 3.)[6], potvrde o primitku (stavak 4.)[7], komunikacije s podnositeljima pritužbi (stavak 7.)[8], roka za istragu pritužbi (stavak 8.)[9] i zaključenja predmeta (stavak 10.)[10].

19.      Kako bi procijenio je li Komisija pravilno obradila pritužbe koje je podnio podnositelj pritužbe, Europski ombudsman prvo će razmotriti je li postupak koji je institucija slijedila u svojim istragama proveden u skladu s prethodno navedenim odredbama i, kao drugo, je li obrazloženje u prilog svojoj odluci o zaključenju predmeta bilo primjereno.

20.      Iz dostupnih informacija Ombudsman ističe da je Komisija 10. veljače 2006. potvrdila primitak dopisa koji je podnositelj pritužbe poslao 16. siječnja 2006., u kojem se pozvao na određene prakse tijela A i B te je tvrdio da su one protivne pravu Unije. Službe Komisije registrirale su dopis kao dvije zasebne pritužbe pod referentnim brojevima 2006/4171 i 2006/4172. Ombudsmanica stoga smatra da je Komisija zabilježila korespondenciju podnositelja pritužbe kao dvije pritužbe i ubrzo nakon toga potvrdila primitak, u skladu s kriterijima utvrđenima u stavcima 3. i 4. Priloga Komunikaciji.

21.      Kad je riječ o informacijama dostavljenima podnositelju pritužbe, Ombudsmanica napominje da se Komisija sastala s podnositeljem pritužbe i da je s njim bila u čestom kontaktu telefonom, e-poštom i dopisom. Osim toga, čini se da su službe Komisije pravodobno odgovorile na njegovu korespondenciju.

22.      Osim toga, službe Komisije obavijestile su podnositelja pritužbe o svakom koraku poduzetom kao odgovor na njegove pritužbe nakon svake odluke Komisije. U tom je pogledu Komisija djelovala u skladu s kriterijima utvrđenima u stavku 7. Priloga Komunikaciji.

23.      Kad je riječ o vremenu koje je Komisiji trebalo da donese zaključak o meritumu predmeta, Ombudsmanica napominje da su, nakon što je provela istragu o tom pitanju, koja je uključivala niz razmjena mišljenja s tijelima A i B, službe Komisije zaključile da nije došlo do povrede prava EU-a. Komisija je 4. prosinca 2006. obavijestila podnositelja pritužbe o svojoj namjeri da zaključi predmet. To je stajalište potvrđeno 18. srpnja 2007., nakon što je Komisija preispitala nove primjedbe koje je dostavio podnositelj pritužbe. Oba dopisa sadržavala su objašnjenje razloga na temelju kojih je Komisija smatrala da predmet treba zaključiti. Ukratko, Komisija je smatrala da ni A ni B nisu povrijedili pravo Unije.

24.      Ombudsmanica smatra da je Komisija, nakon što je dovršila ispitivanje pritužbe, obavijestila podnositelja pritužbe o razlozima svojeg stajališta te mu je dala priliku da se očituje u roku od godine dana od datuma registracije podnositelja pritužbe. Komisija je u tom pogledu postupila u skladu s kriterijima utvrđenima u stavcima 8. i 10. Priloga Komunikaciji.

25.      Kad je riječ o stajalištu koje je Komisija zauzela u pogledu merituma pritužbi, Ombudsmanica napominje da je institucija u svojim dopisima podnositelju pritužbe od 4. prosinca 2006. i 18. srpnja 2007. opisala svoje obrazloženje za zaključenje tih pritužbi. Komisija je u tim dopisima objasnila da je, u nedostatku usklađenog zakonodavstva EU-a o tom pitanju, društvo B na odgovarajući način iskoristilo iznimku od slobodnog kretanja robe na temelju zaštite zdravlja ljudi iz članka 30. Ugovora o EZ-u.

26.      Ombudsmanica je pažljivo preispitala Komisijino tumačenje pravnih odredbi relevantnih za predmet, odnosno Uredbe (EZ) br. 2160/2003 [11], kao i članaka 28. i 30. Ugovora o EZ-u, kako ih tumače sudovi Zajednice.

27.      Uredbom (EZ) br. 2160/2003 nastoji se na razini EU-a uskladiti vrstu kontrola koje države članice mogu primjenjivati kako bi ograničile zdravstvene rizike koje predstavlja salmonela. Kako je navedeno u članku 4., cilj je Uredbe utvrditi niz ciljeva Zajednice kako bi se osiguralo poduzimanje odgovarajućih i učinkovitih mjera za otkrivanje i kontrolu salmonele i drugih uzročnika zoonoza. Kako bi se postigao taj cilj, člankom 5. od država članica zahtijeva se da razviju nacionalne programe kontrole za svaku zoonozu i uzročnik zoonoze. Međutim, u skladu s odjeljkom D Priloga II. ,, ciljevi Zajednice za kontrolu jata kokoši nesilica primjenjivat će se tek u prosincu 2009., odnosno 72 mjeseca nakon stupanja na snagu Uredbe (prosinac 2003.)[12].

28.      Stoga se čini da je Komisija pravilno zaključila da relevantne odredbe Uredbe nisu primjenjive na situaciju u kojoj se nalazi društvo Y.

29.      U nedostatku posebnog zakonodavstva EU-a kojim bi se to područje moglo uskladiti, na ovaj bi se slučaj trebali primjenjivati opći kriteriji kojima se uređuje slobodno kretanje robe utvrđeni u člancima 28. i 30. Ugovora o EZ-u, kako ih tumače sudovi Zajednice. U skladu s tim, iako načelo slobodnog kretanja robe zabranjuje nacionalnim tijelima da uvedu količinska ograničenja uvoza ili mjere s istovrsnim učinkom (članak 28.), države članice to iznimno mogu učiniti na temelju, među ostalim, zaštite zdravlja i života ljudi. Međutim, takve mjere ne smiju biti sredstvo proizvoljne diskriminacije ili prikrivenog ograničavanja trgovine (članak 30.). U skladu sa sudskom praksom sudova Zajednice, primjena ove iznimke mora poštovati načelo proporcionalnosti, prema kojem predmetna mjera ne smije prelaziti ono što je potrebno, biti proporcionalna željenom cilju i najmanje ograničavati trgovinu [13].

30.      Kako je navedeno u dopisima Komisije podnositelju pritužbe od 4. prosinca 2006. i 18. srpnja 2007., tijela B obavijestila su Komisiju da se njihovi postupci protiv Y-a temelje na iznimci utvrđenoj u članku 30. Ugovora o EZ-u koja se odnosi na zaštitu zdravlja i života ljudi. Kako su sudovi Zajednice priznali, u nedostatku usklađenosti na razini EU-a, na državama članicama je da odluče o razini zaštite javnog zdravlja koju smatraju primjerenom, uzimajući u obzir moguće štetne učinke i dostupne znanstvene podatke [14]. Komisija je odlučila da neće osporiti stajalište tijela B jer se činilo da se temelji na odgovarajućoj procjeni rizika i da je stoga u skladu s načelom opreznosti [15]. U tom kontekstu, kada je odlučila ne nastaviti postupak, Komisija je uzela u obzir činjenicu da su tijela B iznijela svoje stajalište na temelju nalaza relevantne znanstvene studije o širenju salmonele u EU-u, koja je pokazala da je minimalni postotak poljoprivrednih gospodarstava u B bio pogođen bolešću, dok je u A postotak bio znatno veći.

31.      Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisiji poslao informacije iz kojih je vidljivo da je Y ispunio sanitarne zahtjeve koji su na snazi u predmetu A. Međutim, Ombudsman nije primio nikakve informacije kojima bi se dokazalo da su standardi koje je zahtijevalo društvo B doista ispunjeni, što znači da su ograničenja izvoza koja su uvela tijela društva B trebala biti ukinuta. S obzirom na situaciju ombudsmanica zaključuje da je pravno stajalište Komisije u ovom predmetu razumno.

32.      Podnositelj pritužbe iznio je niz dodatnih argumenata kako bi doveo u pitanje način na koji je Komisija postupala s njegovim pritužbama. Konkretno, tvrdio je da Komisija nije zatražila intervenciju EFSA-e te je spriječila tijela osobe A nadležna za sigurnost hrane da interveniraju u predmet.

33.      Nakon što je pregledao te argumente, Ombudsman smatra da podnositelj pritužbe nije dostavio nikakve dokaze kojima bi potkrijepio svoje argumente. Uloga EFSA-e nije u upravljanju rizikom, već u procjeni rizika. U praksi, EFSA, kako je utvrđeno u članku 22. Uredbe (EZ) br. 178/2002, pruža znanstvene savjete te znanstvenu i tehničku potporu zakonodavstvu i politikama Zajednice u svim područjima koja imaju izravan ili neizravan utjecaj na sigurnost hrane i hrane za životinje. Stoga se čini da EFSA nema ovlasti intervenirati u rješavanje pojedinačnih problema povezanih s hranom, kao što je slučaj osobe Y.

34.      Člankom 30. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 178/2002 omogućuje se EFSA-i da iznese svoja stajališta ako postoje razlike u znanstvenim mišljenjima o određenom znanstvenom pitanju in abstracto. Ombudsman ističe da nije primio nikakve informacije koje bi pokazale da su se u pogledu tog pitanja pojavila takva različita stajališta. U skladu s člankom 60. Uredbe (EZ) br. 178/2002 EFSA je mogla biti pozvana da dostavi znanstveno mišljenje da su tijela A Komisiji podnijela pritužbu na mjere koje je poduzelo društvo B .. Nije podnesena takva pritužba.

35.      Tijekom svoje istrage Ombudsman nije primio nikakve informacije koje bi dokazale da je Komisija izvršila pritisak na nadležna tijela osobe A kako bi ih spriječila da interveniraju u predmetu koji se odnosi na osobu Y ili da podnesu pritužbu njezinim službama.

36.      S obzirom na prethodno navedena utvrđenja, čini se da je obrazloženje koje je Komisija iznijela u prilog svojoj odluci o nepokretanju postupka zbog povrede obveze protiv A ili B razumno. Ombudsmanica stoga smatra da je Komisija pri donošenju odluke o zatvaranju predmeta djelovala u okviru svojih pravnih ovlasti.

37.      Ombudsmanica stoga zaključuje da nije bilo nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta predmeta.

B. Zahtjev da Komisija ponovno razmotri svoju odluku u predmetima 2006/4171 i 2006/4172

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

38.      Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala ponovno razmotriti njegovo stajalište o njegovim pritužbama.

Procjena Europskog ombudsmana

39.      S obzirom na prethodno navedene nalaze, posebno zaključke iz točke 36., prema kojima je Komisija djelovala u okviru svojih pravnih ovlasti kada je odlučila zaključiti pritužbe, Ombudsman ne smatra da se tvrdnja podnositelja pritužbe može prihvatiti.

C. Zaključci

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2008.

---

[1] Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane; SL L 31, 1.2.2002., str. 1.–24.

[2] Uredba (EZ) br. 2160/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenoga 2003. o kontroli salmonele i drugih određenih uzročnika zoonoza koji se prenose hranom; SL L 325, 12.12.2003., str. 1.–15.

[3] http://ec.europa.eu/civil_society/code/_docs/code_en.pdf

[4] Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u pogledu kršenja prava Zajednice; COM/2002/0141 final; SL 244 , 10/10/2002, str. 5.

[5] SL 2002., C 244, str. 5.

[6] "Svaka korespondencija koja će se vjerojatno istražiti kao pritužba evidentira se u središnjem registru pritužbi koji vodi Glavno tajništvo Komisije."

[7] "Korespondenciju koja je registrirana kao pritužba Glavno tajništvo ‑-a ponovno potvrđuje u roku od mjesec dana od datuma slanja početne potvrde."

[8] „Odjeli Komisije kontaktirat će podnositelje pritužbe u pisanom obliku nakon svake odluke Komisije (službena obavijest, obrazloženo mišljenje, upućivanje Sudu ili zaključenje predmeta) o koracima poduzetima kao odgovor na njihovu pritužbu.”

[9] „U pravilu će službe Komisije istraživati pritužbe s ciljem donošenja odluke o izdavanju službene opomene ili zatvaranju predmeta u roku od najviše jedne godine od datuma na koji je Glavno tajništvo registriralo pritužbu.”

[10] „Osim ako postoje iznimne okolnosti koje zahtijevaju hitne mjere, ako služba Komisije namjerava predložiti da se ne poduzimaju daljnje mjere u vezi s pritužbom, o tome će prethodno obavijestiti podnositelja pritužbe u dopisu u kojem navodi razloge zbog kojih predlaže zatvaranje predmeta i poziva podnositelja pritužbe da dostavi primjedbe u roku od četiri tjedna.”

[11] Vidjeti prethodnu bilješku 2.

[12] Članak 18. Uredbe (EZ) br. 2160/2003.

[13] Predmet 174/82 Officier van Justitie protiv Sandoz BV [1983.] ECR 2445, str. 18.–19.

[14] Vidjeti predmet 174/82; Predmet 42/90 Bellon ECR I-04863 i predmet C-192/01 Komisija protiv Danske [2003.] ECR I-9693.

[15] Vidjeti članak 7. Uredbe (EZ) br. 178/2002 [vidjeti bilješku 1.]:

     Načelo predostrožnosti

1. U posebnim okolnostima u kojima je, nakon procjene dostupnih informacija, utvrđena mogućnost štetnih učinaka na zdravlje, ali i dalje postoji znanstvena nesigurnost, mogu se donijeti privremene mjere upravljanja rizikom koje su potrebne kako bi se osigurala visoka razina zaštite zdravlja odabrana u Zajednici, u očekivanju daljnjih znanstvenih informacija za sveobuhvatniju procjenu rizika.

2. Mjere donesene na temelju stavka 1. razmjerne su i ne ograničavaju trgovinu više nego što je potrebno za postizanje visoke razine zaštite zdravlja odabrane u Zajednici, uzimajući u obzir tehničku i gospodarsku izvedivost i druge čimbenike koji se smatraju legitimnima u razmatranom pitanju. Mjere se preispituju u razumnom roku, ovisno o prirodi utvrđenog rizika za život ili zdravlje i vrsti znanstvenih informacija potrebnih za pojašnjenje znanstvene nesigurnosti i provedbu sveobuhvatnije procjene rizika.