# Odluka Europskog ombudsmana o zatvaranju istrage o pritužbi 454/2006/(IP)MF protiv Europske komisije
- Autor: Europski ombudsman
- Datum: null
- [URL](https://www.ombudsman.europa.eu/hr/decision/hr/3579)
---
KAKGROUND NA KOMPLAINTU
-----------------------
1. Podnositelj pritužbe podnio je 20. srpnja 2002. Komisiji, u skladu s člankom 226. Ugovora o EZ-u[(1),](#(1)){#Footnote1} pritužbu protiv talijanskih tijela. Komisija je 22. kolovoza 2002. zaprimila pritužbu pod referentnim brojem 2002/4946.
2. U svojoj pritužbi Komisiji podnositelj pritužbe tvrdio je da su talijanska tijela odobrila građevinski projekt za postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda u Stintinu (Italija) („projekt"), čime su prekršila odredbe Direktive 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš[(2)](#(2)){#Footnote2} i Direktive 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore („Direktiva o staništima")[(3).](#(3)){#Footnote3} Podnositelj pritužbe tvrdio je da su talijanska tijela odobrila projekt bez uzimanja u obzir potencijalno štetnih učinaka na okoliš okolnog zemljišta. To je zemljište Italija predložila kao područje od značaja za Zajednicu (SCI)[(4)](#(4)){#Footnote4} na popisu koji su Komisiji dostavila talijanska tijela[(5),](#(5)){#Footnote5} u skladu s Direktivom 92/43/EEZ. Podnositelj pritužbe stoga je smatrao da je projekt trebao biti podvrgnut potpunoj procjeni utjecaja na okoliš.
3. Nakon što je provela preliminarnu ocjenu pritužbe, Komisija je 28. travnja 2003. talijanskim tijelima poslala dopis u kojem je zatražila informacije o tome kako su se odredbe dviju prethodno navedenih direktiva primjenjivale na projekt.
4. Na temelju odgovora talijanskih tijela od 10. i 14. studenoga 2003., kao i informacija prikupljenih na sastanku s navedenim tijelima 25. lipnja 2003., Komisija je zaključila da nije došlo do kršenja direktiva 85/337/EEZ ili 92/43/EEZ.
5. Dopisom od 10. kolovoza 2004. Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe o svojem prethodno navedenom zaključku i navela da njezine službe namjeravaju zaključiti predmet. Između 31. kolovoza 2004. i 25. ožujka 2005. podnositelj pritužbe poslao je Komisiji brojne dopise i poruke elektroničke pošte (ukupno 22)[(6)](#(6)){#Footnote6} kako bi se njegov predmet ponovno razmotrio. Stoga je Komisija suspendirala svoju odluku o zatvaranju predmeta kako bi ocijenila argumente podnositelja pritužbe.
6. Podnositelj pritužbe pisao je 5. i 7. svibnja 2005. gđi Day, tadašnjoj glavnoj direktorici Glavne uprave za okoliš, tražeći potpunu reviziju spisa podnositelja pritužbe 2002/4946. Službe Komisije odgovorile su dopisima od 25. svibnja i 10. lipnja 2005. ističući da dostavljene informacije ne sadržavaju nove elemente koji bi im omogućili da utvrde moguću povredu zakonodavstva Zajednice u području okoliša. Podnositelj pritužbe poslao je dodatnu korespondenciju Komisiji 1., 2., 22., 24. i 25. lipnja 2005. Službe Komisije odgovorile su dopisom od 1. srpnja 2005. ističući da u nedostatku novih elemenata nije utvrđena moguća povreda zakonodavstva Zajednice u području okoliša.
7. Komisija je 5. srpnja 2005. zaključila predmet 2002/4946 te je 11. srpnja 2005. o tome obavijestila podnositelja pritužbe.
8. Podnositelj pritužbe ponovno se nije složio sa zaključkom Komisije. Zbog toga je došlo do opsežne razmjene prepiske između Komisije i podnositelja pritužbe.
9. Dopisom od 14. listopada 2005.[(7)](#(7)){#Footnote7} Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da, u skladu s Komisijinim Kodeksom o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi s javnošću[(8),](#(8)){#Footnote8} njezine službe više neće odgovarati na daljnju korespondenciju ponavljajućeg, zlouporabnog i/ili besmislenog karaktera. Podnositelj pritužbe napisao je dodatne dopise na koje je Komisija odgovorila 17. studenoga 2005.
PODODJELJAK-MATTER INQUIRY
--------------------------
10. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe iznio je sljedeće navode:
1. Odluka Komisije o zatvaranju pritužbe 2002/4946 bila je neopravdana i temeljila se na nedosljednom obrazloženju;
2. Komisija nije odgovorila na njegov dopis od 7. svibnja 2005.;
3. Odluka Komisije od 14. listopada 2005. da više ne odgovara na njegovu korespondenciju pozivajući se na članak 4. Komisijina Kodeksa dobrog administrativnog postupanja bila je neprimjerena i nerazumna; i
4. Komisija nije postupila u skladu s člancima 8., 9., 10., 12., 14., 15. i 18. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja[(9).](#(9)){#Footnote9}
INQUIRY
-------
11. Ombudsman je 19. lipnja 2006. pokrenuo istragu o navedenim navodima podnositelja pritužbe.
12. Komisija je 28. rujna 2006. dostavila svoje mišljenje o navodima podnositelja pritužbe. Mišljenje koje je dala Komisija proslijeđeno je podnositelju pritužbe s pozivom na očitovanje, koji je on predstavio 17. studenoga 2006.
OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI
---------------------------------
**A. Tvrdnja da je odluka Komisije o zatvaranju pritužbe br. 2002/4946 bila neopravdana i da se temeljila na nedosljednom obrazloženju**
<br />
*Argumenti izneseni Ombudsmanu*
13. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je odluka Komisije o zatvaranju njegove pritužbe br. 2002/4946 protiv talijanskih tijela neopravdana i da se temelji na nedosljednom obrazloženju.
14. Podnositelj pritužbe smatra da je Komisija pogrešno prihvatila odluku talijanskih tijela da se projektom nije zahtijevala prethodna procjena utjecaja na okoliš. Komisija nije trebala vjerovati netočnim informacijama koje je primila od talijanskih tijela, odnosno „Relazione*tecnico agronomica di ripristino ambientale del sedime dell'impianto di trattamento reflui di Stintino"* -- „Izvješće Relazione" jer je to izvješće krivotvoreno. Naprotiv, Komisija je trebala uzeti u obzir informacije koje je dostavio podnositelj pritužbe (*Analisi ambientale di un complesso forestale interessato dalla realizzazione di un sistema integrato di raccolta collettamento e depurazione del abitato e degli insediamenti turistici, affinamento, regolazione idraulica e redistribuzione delle acque usate- scarico degli esuberi da parte del Comune di Stintino* - „stručno mišljenje osobe B"). Komisija nije provela ni vlastiti nadzor na licu mjesta, nego se umjesto toga oslonila na rezultate nadzora koji su provela talijanska tijela.
15. Komisija je smatrala da je procjena koju su provela talijanska tijela u skladu s relevantnim pravom Zajednice i to je detaljno objasnila u svojim brojnim komunikacijama s podnositeljem pritužbe (a posebno u svojoj odluci od 19. travnja 2005. o zatvaranju predmeta podnositelja pritužbe). Komisija je prihvatila zaključak talijanskih tijela da projekt nije imao negativan utjecaj na okoliš na temelju i. rezultata izravnog nadzora provedenog nad projektom i ii. niza dokumenata koje su dostavila ta tijela, među kojima je prethodno navedeno izvješće Relazione. Komisija je istaknula da stručno mišljenje dr. B nije bilo službeno valjano jer nije sadržavalo datum ni službeni pečat.
*Procjena Europskog ombudsmana*
16. Europski ombudsman shvaća stajališta stranaka kako slijedi: Komisija je svoju odluku o zatvaranju predmeta podnositelja pritužbe temeljila na činjenici da su talijanska tijela pravilno iskoristila svoje diskrecijsko pravo pri donošenju odluke o neprovođenju procjene utjecaja na okoliš u vezi s projektom. Talijanska tijela dostavila su Komisiji dokumente u prilog svojoj odluci.
17. Podnositelj pritužbe nije se složio sa zaključkom Komisije. *Prvo,* smatrao je da talijanska tijela nisu poštovala pravo Zajednice jer je stručno mišljenje dr. B. dokazalo da je projekt zapravo imao negativne učinke na okoliš. Tvrdio je da su talijanska tijela stoga trebala provesti cjelovitu procjenu utjecaja na okoliš. *Kao drugo,* zauzeo je stajalište da su objašnjenja i dokumenti talijanskih tijela, uključujući rezultate izravnog nadzora, netočni. Komisija nije u dovoljnoj mjeri izvršila svoju dužnost brižnog postupanja prilikom ocjene dokaza koje su dostavila talijanska tijela i nije uzela u obzir informacije koje je sama dostavila.
18. Što se tiče *prvog* stajališta podnositelja pritužbe, Ombudsman podsjeća da, u skladu s člankom 195. Ugovora o EZ-u, može primati i ispitivati pritužbe o nepravilnostima u postupanju institucija i tijela Europske zajednice. Protiv nijednog drugog tijela ne može mu se podnijeti pritužba. Stoga nije zadaća Ombudsmana ispitati jesu li talijanska tijela pravilno primijenila nacionalno ili europsko pravo. Cilj je procjene Europskog ombudsmana utvrditi je li Komisija postupila ispravno kada je zaključila da je ponašanje talijanskih tijela u skladu s primjenjivim pravilima o procjenama utjecaja na okoliš.
19. Kad je riječ o *drugom* stajalištu podnositelja pritužbe, odnosno njegovim argumentima u vezi s dužnom pažnjom Komisije, Europski ombudsman najprije ističe da bi postupak procjene utjecaja na okoliš, kako se zahtijeva direktivama o procjeni utjecaja na okoliš, trebala provoditi nacionalna tijela[(10).](#(10)){#Footnote10} Nadalje, kad je riječ o projektima koji odgovaraju razredima navedenima u Prilogu II. Direktivi 97/11/EZ o izmjeni Direktive 85/337/EEZ (11), nacionalna tijela na temelju kriterija utvrđenih u njezinu Prilogu III. imaju diskrecijsko pravo odlučiti je li procjena utjecaja na okoliš potrebna. Naposljetku, člankom 6. stavkom 3. Direktive 92/43/EEZ[(12)](#(12)){#Footnote12} predviđa se sljedeće:{#Footnote11}
> „Svaki*plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili potreban za njegovo upravljanje, ali bi na njega mogao imati značajan utjecaj, bilo pojedinačno ili u kombinaciji s drugim planovima ili projektima, podliježe odgovarajućoj procjeni utjecaja na to područje s obzirom na ciljeve očuvanja područja. S obzirom na zaključke procjene utjecaja na područje i u skladu s odredbama stavka 4., nadležna nacionalna tijela odobravaju plan ili projekt tek nakon što utvrde da on neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja i, prema potrebi, nakon što dobiju mišljenje šire javnosti.*
20. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da Komisija nije trebala vjerovati inspekcijama i zaključcima koje su donijela i dostavila nacionalna tijela. U tom pogledu Ombudsman podsjeća na uzajamnu dužnost lojalne suradnje nametnutu institucijama Zajednice i njezinim državama članicama člankom 10. stavkom 2. Ugovora o EZ-u. Sudovi Zajednice pozvali su se na to načelo u kontekstu postupaka zbog povrede na temelju članka 226. Ugovora o EZ-u[(13).](#(13)){#Footnote13} Oba članka predviđaju da se države članice suzdržavaju od svake mjere koja bi mogla ugroziti postizanje ciljeva Ugovora.
21. S obzirom na prethodno navedeno načelo, razumno je smatrati da bi Komisija mogla i. legitimno smatrati da su talijanska tijela poštovala primjenjive pravne odredbe o zaštiti okoliša pri provođenju nadzora na licu mjesta koji se odnose na mogući utjecaj projekta na okoliš i ii. legitimno očekivati da su joj talijanska tijela dostavila pouzdane informacije o primjeni relevantnog zakonodavstva Zajednice u području okoliša na projekt.
22. Na temelju dostupnih dokaza čini se da je Komisija pažljivo ispitala objašnjenja i popratne dokumente koje su dostavila talijanska tijela. Čak i ako je vjerodostojnost izvješća Relazione u određenoj mjeri sporna jer je, prema mišljenju podnositelja pritužbe, krivotvorena, Komisija je s pravom istaknula da je taj dokument i dalje relevantan za Komisijinu ocjenu sve dok nadležna talijanska upravna i pravna tijela ne dokažu suprotno.
23. Nadalje, čini se da je Komisija ispitala ne samo dokumente koje su dostavila talijanska tijela (uključujući prethodno navedeno izvješće Relazione) i informacije prikupljene tijekom sastanka s njima od 25. lipnja 2003., nego i poseban dokument (stručno mišljenje osobe B) koji je dostavio podnositelj pritužbe, iako nije imao službeni status jer, prema Komisiji, nije sadržavao datum ni službeni pečat. U svojem dopisu podnositelju pritužbe od 19. travnja 2005. Komisija se u više navrata doista pozvala na podatke i argumente iznesene u stručnom mišljenju dr. B. te je o njima zauzela stajalište[(14).](#(14)){#Footnote14}
24. Osim toga, na temelju brojnih razmjena dopisa između podnositelja pritužbe i Glavne uprave za okoliš čini se da su službe Komisije, izričitim upućivanjem na argumente koje*je dostavio podnositelj pritužbe (tj. " Argument koji ste iznijeli o navodnom onečišćenju nije potkrijepljen nikakvim konkretnim dokazima* ")[(15),](#(15)){#Footnote15} uzele u obzir sve informacije koje je dostavio.
25. U svojem dopisu od 19. travnja 2005. Komisija je također izjavila da će i dalje razmatrati mogućnost pokretanja novog postupka zbog povrede, nakon što zaključi predmet podnositelja pritužbe, ako on dostavi nove i relevantne informacije.
26. Valja napomenuti i da je Komisija suspendirala svoju odluku o zatvaranju predmeta kako bi analizirala dokaze koje je dostavio podnositelj pritužbe. Ombudsmanica razumije da je Komisija to učinila jer bi, da je pronašla dovoljno elemenata za sumnju u informacije talijanskih tijela, provjerila te informacije provođenjem vlastitog izravnog nadzora. Međutim, Komisija nije pronašla takve elemente i stoga je razumno tvrdila da su talijanska tijela provela dostatan ispitni postupak na licu mjesta.
27. S obzirom na navedeno Ombudsman smatra da podnositelj pritužbe nije dokazao i. da Komisija nije poštovala svoju obvezu dužne pažnje pri ispitivanju dokumenata i objašnjenja na temelju kojih je odlučila zaključiti njegov predmet i ii. da je pogrešno povjerovala dokumentima koje su dostavila talijanska tijela umjesto da je posvetila dužnu pozornost informacijama i dokumentima koje je dostavio.
28. Osim toga, Ombudsman ističe da je Komisija u svojem dopisu podnositelju pritužbe od 19. travnja 2005. detaljno objasnila razloge zbog kojih je zaključila njegov predmet.
29. Kad je riječ o navodnoj povredi Direktive 85/337/EEZ, Komisija je istaknula da se, prema izvješću društva Relazione, koje su talijanska tijela uzela u obzir pri donošenju odluke o neprovođenju procjene utjecaja na okoliš u vezi s projektom, čini da su talijanska tijela uzela u obzir kriterije utvrđene u Prilogu III. toj direktivi.
30. Kad je riječ o navodnoj povredi Direktive 92/43/EEZ u vezi s Direktivom 79/409/EEZ[(16),](#(16)){#Footnote16} Komisija se pozvala na relevantnu sudsku praksu[(17)](#(17)){#Footnote17} i podsjetila da građevinski projekti na područjima koja su države članice predložile kao područja prihvatljiva za utvrđivanje kao područja od značaja za Zajednicu na popisu dostavljenom Komisiji ne zahtijevaju nužno procjenu utjecaja na okoliš dok Komisija ne donese popis. Međutim, u međuvremenu, u skladu s Direktivom 92/43/EEZ, države članice moraju donijeti odgovarajuće mjere za zaštitu područja s predloženog popisa. Komisija je jasno objasnila da bi talijanska tijela kršila Direktivu 93/43/EEZ da nisu donijela odgovarajuće mjere za zaštitu predmetnog područja, ali su to učinila.
31. Naposljetku, Komisija je istaknula da su talijanska tijela provela procjenu utjecaja na okoliš na još dvije lokacije predložene na popisu (SCI „ITB010043 *Coste e Isolette nord ovust della Sardegna"* i „ITB010002 „*Stagno di Pilo e Stagno di Casaraccio"),* iako to nisu bila obvezna učiniti. Nakon te procjene tih dvaju zaštićenih područja talijanska tijela zaključila su da predmetni projekt *ne* bi imao znatan negativan učinak na cjelovitost predmetnih područja mreže Natura 2000 u smislu odredaba direktiva 92/43/EEZ i 79/409/EEZ.
32. S obzirom na navedeno, Ombudsman smatra da je Komisija u svojem dopisu od 19. travnja 2005. upućenom podnositelju pritužbe pružila odgovarajuće obrazloženje za svoju odluku o zatvaranju spisa podnositelja pritužbe.
33. Osim toga, Komisija je u svojem mišljenju o pritužbi iscrpno dopunila svoje obrazloženje ponavljanjem pravne osnove za svoju odluku o zatvaranju pritužbe podnositelja pritužbe na temelju članka 226.
34. S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu te tvrdnje.
**B. Navodni propust Komisije da odgovori na dopis podnositelja pritužbe od 7. svibnja 2005.**
<br />
*Argumenti izneseni Ombudsmanu*
35. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije odgovorila na njegov dopis od 7. svibnja 2005.
36. Komisija je u svojem mišljenju navela da je, s obzirom na to da je dopis od 7. svibnja 2005. bio isti kao onaj upućen Glavnoj upravi za okoliš 5. svibnja 2005., na koji je odgovor poslan 25. svibnja 2005., Komisija odgovorila na taj dopis. U svakom slučaju, Komisija se u svojem dopisu od 8. rujna 2005. ispričala podnositelju pritužbe jer nije službeno odgovorio na njegov dopis od 7. svibnja 2005.
*Procjena Europskog ombudsmana*
37. Ombudsmanica je ispitala predmetnu korespondenciju koju su joj dostavili podnositelj pritužbe i Komisija.
38. U svojem dopisu GU-u za okoliš od 5. svibnja 2005. podnositelj pritužbe ponovio je svoje stajalište da su talijanska tijela povrijedila pravo Zajednice u području okoliša.
U svojem dopisu od 7. svibnja 2005.[(18)](#(18)){#Footnote18} podnositelj pritužbe zatražio je reviziju cijelog spisa 2002/4946.
U svojem odgovoru od 25. svibnja 2005. Komisija je istaknula da dostavljene informacije ne sadržavaju nove elemente koji bi joj omogućili da utvrdi moguću povredu prava Zajednice u području okoliša.
39 Ombudsman stoga smatra da nije nerazumno smatrati da su se dva dopisa podnositelja pritužbe u biti odnosila na isto pitanje. Ombudsmanica stoga prihvaća stajalište Komisije da se može smatrati da se njezin odgovor od 25. svibnja 2005. odnosi i na predmet dopisa podnositelja pritužbe od 5. svibnja 2005. i 7. svibnja 2005.
40. Nadalje, Komisija se ispričala podnositelju pritužbe jer nije službeno odgovorio na njegov dopis od 7. svibnja 2005.
41. S obzirom na navedeno, ombudsmanica smatra da ne postoje razlozi za daljnje istrage o navodima podnositelja pritužbe.
**C. Tvrdnja o odluci Komisije od 8. listopada 2005. da više ne odgovara na korespondenciju podnositelja pritužbe pozivajući se na članak 4. Komisijina Kodeksa o dobrom ponašanju zaposlenih*u upravi
<br />
koji je podnesen* Ombudsmanu**
42. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je odluka Komisije od 14. listopada 2005. (odnosno dopis Komisije od tog datuma) da više ne odgovara na njegovu korespondenciju pozivajući se na članak 4. Komisijina Kodeksa dobrog administrativnog postupanja bila neprimjerena i nerazumna.
43 Komisija je u svojem mišljenju navela da je odluka GU-a za okoliš da prekine ponavljajuću, uvredljivu ili besmislenu korespondenciju s podnositeljem pritužbe donesena u skladu s Komisijinim Kodeksom dobrog administrativnog postupanja zbog ponavljajućeg i besmislenog karaktera dopisa koje je podnositelj pritužbe stalno uputio GU-u za okoliš (svojim službama i glavnom direktoru), povjereniku Dimasu i predsjedniku Barrosu. U tom je pogledu Komisija primijetila*da je „imala dužnost dobro iskoristiti novac poreznih obveznika."*
*Procjena Europskog ombudsmana*
44. U članku 4. Komisijina Kodeksa dobre uprave navodi se sljedeće:
> „Odgovor*na dopis upućen Komisiji šalje se u roku od petnaest radnih dana od datuma na koji je nadležna služba Komisije (...) primila dopis.*
>
> *Ako se odgovor ne može poslati u prethodno navedenom roku i u svim slučajevima u kojima je za odgovor potreban drugi rad na njemu, kao što su savjetovanje među odjelima ili prijevod, nadležni član osoblja trebao bi poslati trajni odgovor u kojem se navodi datum do kojeg adresat može očekivati da će mu se poslati odgovor s obzirom na taj dodatni rad, uzimajući u obzir relativnu hitnost i složenost predmeta (...)*
>
> *Ta se pravila ne primjenjuju na korespondenciju koja se razumno može smatrati nepravilnom, na primjer zato što je repetitivna, uvredljiva i/ili besmislena. Zatim Komisija zadržava pravo prekinuti svaku takvu razmjenu prepiske.*" (naknadno istaknuto)
45. Ombudsmanica se slaže da Komisija doista ima dužnost dobro iskoristiti sredstva koja su joj dodijeljena kako bi mogla izvršavati svoje administrativne zadaće i učinkovito koristiti svoje ljudske resurse. Međutim, to ga ne bi trebalo spriječiti u pravilnom postupanju s korespondencijom građana, u skladu s načelima dobre uprave utvrđenima u njegovu Kodeksu i Europskom kodeksu dobrog administrativnog postupanja.
46. Međutim, postavlja se pitanje je li odluka Komisije u ovom konkretnom slučaju da više ne odgovara na ponavljajuću i uvredljivu korespondenciju podnositelja pritužbe bila prihvatljiva i ispravna u kontekstu njegovih odnosa s europskim građanima. Ombudsman općenito smatra da bi to bio slučaj ako bi Komisija obavijestila autora korespondencije za koju bi smatrala da se ponavlja, da se daljnji odgovori neće slati ako se ne dostave novi elementi. Na taj bi način Komisija dokazala da ne kvalificira automatski korespondenciju kao ponavljajuću, na temelju, primjerice, kriterija autora, nego tek nakon što je proučila njezin sadržaj kako bi provjerila pojavljuju li se novi elementi.
47. Na temelju dokaza dostupnih u ovom predmetu očito je da je podnositelj pritužbe Komisiji poslao velik broj dopisa i poruka elektroničke pošte koji se odnose na isto pitanje. Ukratko, svi su tvrdili da je odluka Komisije o zaključenju postupka zbog povrede bila netočna. Komisija je u više navrata odgovorila na iste razloge za zabrinutost podnositelja pritužbe.
48. U svojem dopisu od 14. listopada 2005., čiji je primjerak Komisija dostavila u svojem mišljenju o pritužbi, Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da, u skladu sa svojim Kodeksom o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi, njezine usluge više neće odgovarati na daljnju korespondenciju ponavljajućeg, zlouporabnog i/ili besmislenog karaktera te je navela da će primijeniti tu odredbu svojeg Kodeksa „osim ako se ne predlože novi elementi"[(19).](#(19)){#Footnote19}
49. S obzirom na prethodna razmatranja, čini se da je stajalište Komisije, kako je izraženo u njezinu prethodnom dopisu od 14. listopada 200., u skladu s njezinim pravilima i stoga se temelji na valjanom obrazloženju.
50. Ombudsmanica također napominje da je nakon dopisa od 14. listopada 2005. Komisija i dalje 17. studenoga 2005. odgovorila na daljnje korespondencije podnositelja pritužbe od 17., 21. i 25. listopada 2005. Komisija je u tom dopisu podsjetila da, u skladu sa svojim Kodeksom dobrog administrativnog postupanja, ne bi pratila daljnju korespondenciju koja bi se mogla razumno smatrati zlouporabom s obzirom na to da se ponavlja, da je štetna ili neutemeljena. Osim toga, naveo je da će se, ako dobije nove informacije koje bi opravdale pokretanje istrage o istoj temi, predmet ponovno otvoriti i ponovno ispitati.
51 S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu te tvrdnje.
**D. Navodno nepoštovanje članaka 8., 9., 10., 12., 14., 15. i 18. Europskog kodeksa o dobrom ponašanju zaposlenih*u upravi koje
<br />
je Komisija iznijela* Europskom ombudsmanu**
52. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije postupila u skladu s člankom 8. (Nepristranost i neovisnost); članak 9. (Objektivnost); članak 10. (legitimna očekivanja, dosljednost i savjeti); članak 12. (Sudstvo); članak 14. (Potvrda o primitku i navođenje nadležnog službenika); Članak 15. (Obveza prijenosa u nadležnu službu institucije) i članak 18. (Obveza obrazlaganja odluka) Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja.
53. Komisija je u svojem mišljenju navela da je upućivanje podnositelja pritužbe na Komisijino nepoštovanje nekoliko članaka Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja neutemeljeno.
54. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima pojasnio svoju tvrdnju navodeći da je propust Glavne uprave za okoliš da Glavnoj upravi za unutarnje tržište proslijedi dokumente koji se odnose na njegovu drugu pritužbu Komisiji od 4. prosinca 2002. jasan dokaz neprimjerenog ponašanja dotičnih dužnosnika koji su prekršili Komisijin Kodeks dobrog administrativnog ponašanja, čime su prekršili temeljna organizacijska pravila.
*Procjena Europskog ombudsmana*
55. Ombudsmanica napominje da podnositelj pritužbe nije posebno uputio na to kako je Komisija prekršila svaki pojedinačni članak Kodeksa na koji se poziva, osim što Glavna uprava za okoliš nije proslijedila relevantne dokumente Glavnoj upravi za unutarnje tržište (to jest, uputio je na članak 15. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja[(20)).](#(20)){#Footnote20}
56. Stoga će Ombudsman samo ocijeniti to pitanje.
57. Na temelju prikupljenih dokaza proizlazi da je podnositelj pritužbe dopisima od 4. i 15. prosinca 2002. Komisiji podnio drugu pritužbu na temelju članka 226. u vezi s nepravilnom primjenom zakonodavstva Zajednice o javnoj nabavi. Međutim, ta nova pritužba odnosila se na njegovu (prvu) pritužbu Komisiji na koju se odnosi ova odluka.
Glavna uprava za unutarnje tržište zabilježila je 21. ožujka 2003. drugi prigovor podnositelja pritužbe pod referentnim brojem 2003/4372.
Glavna uprava za unutarnje tržište zatražila je 4. travnja 2003. od Glavne uprave za okoliš da joj proslijedi preslike dokumenata koje je podnositelj pritužbe poslao u okviru svoje prve pritužbe (referentni broj 2002/4946), kao i sve dodatne relevantne informacije u vezi s njegovim predmetom. Glavna uprava za okoliš naknadno je dopisom od 14. travnja 2003. proslijedila te dokumente Glavnoj upravi za unutarnje tržište.
58. S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da se tvrdnja podnositelja pritužbe da je Komisija prekršila članak 15. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja ne može održati te stoga ne nalazi nepravilnosti u postupanju ni u vezi s tom tvrdnjom.
**E. Zaključci**
Na temelju istraga provedenih u vezi s tom pritužbom ombudsmanica zaključuje da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske komisije u pogledu prve, treće i četvrte tvrdnje podnositelja pritužbe. Kad je riječ o drugoj tvrdnji podnositelja pritužbe, nema razloga za daljnje istrage.
Ombudsman stoga zaključuje predmet. Podnositelj pritužbe i predsjednik Europske komisije bit će obaviješteni o toj odluci.
P. Nikiforos DIAMANDOUROS
Sastavljeno u Strasbourgu 20. studenoga 2008.
*** ** * ** ***
[(1)](#Footnote1){#(1)} Članak 226. Ugovora o EZ-u glasi kako slijedi:
> „Ako*Komisija smatra da država članica nije ispunila neku obvezu iz ovog Ugovora, ona daje obrazloženo mišljenje o tom pitanju nakon što je dotičnoj državi dala priliku da se očituje.*
>
> *Ako dotična država ne postupi u skladu s mišljenjem u roku koji je odredila Komisija, ona može uputiti predmet Sudu Europske unije."*
[(2)](#Footnote2){#(2)} Direktiva Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, SL 1985., L 175, str. 40.
[(3)](#Footnote3){#(3)} Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore, SL 1992., L 206, str. 7.
[(4)](#Footnote4){#(4)} U skladu s Direktivom 92/43/EEZ „područje*od značaja za Zajednicu" znači područje koje u biogeografskoj regiji ili regijama kojima pripada znatno doprinosi održavanju ili ponovnoj uspostavi povoljnog stanja očuvanosti prirodnog stanišnog tipa iz Priloga I. ili vrste iz Priloga II. te može znatno doprinijeti koherentnosti mreže Natura 2000 iz članka 3. i/ili znatno doprinijeti održavanju biološke raznolikosti unutar dotične biogeografske regije ili regija.*
*Za životinjske vrste koje se protežu na širokim područjima, područja od značaja za Zajednicu odgovaraju mjestima unutar prirodnog areala takvih vrsta koja predstavljaju fizičke ili biološke čimbenike bitne za njihov život i razmnožavanje.*"
[(5)](#Footnote5){#(5)} Članak 4. stavak 1. Direktive 92/43/EEZ glasi kako slijedi: „Na*temelju kriterija utvrđenih u Prilogu III. (faza 1.) i relevantnih znanstvenih informacija svaka država članica predlaže popis područja u kojem se navodi koji su prirodni stanišni tipovi iz Priloga I. i koje vrste iz Priloga II. autohtone na njezinu državnom području domaćini tih područja.(...).*"
[(6)](#Footnote6){#(6)} Podnositelj pritužbe poslao je poruke e-pošte 31. kolovoza, 20. rujna, 19. studenoga, 3., 7., 18. i 20. prosinca 2004. te 10., 16., 17. siječnja i 1. ožujka 2005. Poslao je dopise (poštom, telefaksom i elektroničkom poštom) 27. i 29. kolovoza, 1. rujna, 19. studenoga, 3., 6. i 20. prosinca 2004., kao i 8. i 16. siječnja te 1. i 25. ožujka 2005.
[(7)](#Footnote7){#(7)} Komisija je u svojem mišljenju istaknula da je podnositelj pritužbe u svojoj pritužbi Ombudsmanu pogrešno naveo njezin dopis od 14. listopada 2005. kao „odluku**\[Komisije\]* od 8. listopada 2005.".* Stoga će se datum 14. listopada 2005. upotrijebiti u cijeloj ovoj odluci za upućivanje na ovaj dopis.
[(8)](#Footnote8){#(8)} Komisijin Kodeks dobrih administrativnih odnosa s javnošću dostupan je na sljedećoj adresi: [http://ec.europa.eu/civil_society/code/index_en.htm.](http://ec.europa.eu/civil_society/code/index_en.htm)
[(9)](#Footnote9){#(9)} Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja dostupan je na sljedećoj adresi: [http://www.ombudsman.europa.eu/code/en/default.htm.](http://www.ombudsman.europa.eu/code/en/default.htm)
[(10)](#Footnote10){#(10)} Ombudsmanica napominje da je, u skladu s petom uvodnom izjavom Direktive 85/337/EEZ, svrha Direktive 85/337/EEZ uspostaviti opća načela za procjenu učinaka na okoliš s ciljem nadopune i koordinacije "postupaka odobrenja za razvoj" kojima se uređuju javni i privatni projekti koji bi mogli imati utjecaj na okoliš.
U tu se svrhu u članku 1. stavku 2. Direktive 85/337/EEZ „odobrenje za provedbu projekta" definira kao odluka nadležnog tijela ili nadležnih tijela koja nositelju projekta daje pravo da nastavi s projektom.
Članak 2. stavak 1. Direktive glasi: „Države*članice**donose sve potrebne mjere kako bi osigurale da se, prije davanja suglasnosti, projekti koji bi mogli imati značajne učinke na okoliš, među ostalim na temelju njihove prirode, veličine ili lokacije, podvrgnu procjeni s obzirom na njihove učinke. Ti su projekti definirani u članku 4."*
[(11)](#Footnote11){#(11)} Direktiva Vijeća 97/11/EZ od 3. ožujka 1997. o izmjeni Direktive 85/337/EEZ o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš SL 1997., L 73, str. 5. Člankom 4. stavcima 2. i 3. ove Direktive predviđa se sljedeće:
> „Članak*4.*
>
> *2. Podložno članku 2. stavku 3., za projekte navedene u Prilogu II. države članice određuju putem:*
>
> *(a) ispitivanje svakog pojedinačnog slučaja ili*
>
> *(b) pragovi ili kriteriji koje je utvrdila država članica*
>
> *podliježe li projekt procjeni u skladu s člancima od 5. do 10.*
>
> Države članice mogu odlučiti primijeniti oba postupka iz točaka (a) i (b).
>
> *3. Ako se provodi pojedinačno ispitivanje ili se za potrebe stavka 2. utvrđuju pragovi ili kriteriji, u obzir se uzimaju relevantni kriteriji odabira utvrđeni u Prilogu III.* (naknadno istaknuto)
[(12)](#Footnote12){#(12)} Vidjeti bilješku 3. ovog mišljenja.
[(13)](#Footnote13){#(13)} Vidjeti predmet C-10/00 *Komisija protiv Italije* \[2002.\] ECR I-2357, stavak 88.
[(14)](#Footnote14){#(14)} Na primjer:
(a) "*\[Stručno* mišljenje dr. B\]*ne proturječi nužno "Relazionu" jer se odnosi na površinu koja je izložena izvlaštenju, a ne na područje koje je izravno uključeno u projektni rad*".
(Na izvornom talijanskom jeziku gornji fragment glasi kako slijedi. "*Tra le altre cose, almeno per quanto riguarda le površfici, essa non è necessariamente in contraddizione con la Relazione di ripristino in quanto si riferisce alla površcie oggetto di espropriazione e non a quella direttamente interessata da lavori*".)
(b) "*Međutim, čak i ako pretpostavimo da su podaci iz stručnog znanja dr. B točni, mora se reći da utjecaj projekta nije značajan za područje i da stoga ne postoji kršenje Direktive 92/43/EEZ i da nema potrebe za donošenjem kompenzacijskih mjera ".*
(Na izvornom talijanskom jeziku, gornji fragment glasi kako slijedi. "*Tuttavia, il punto essenziale da chiarire è che, anche prendendo per validi i dati presenti nella* "*Perizia* " *del dr. B., si deve concludere che l'incidenza dell'opera non è significativa per il sito e che, pertanto, non c'è violazione della direttiva 92/43/CEE e non c'è neanche necessità di adottare misure di compensazione*".)
[(15)](#Footnote15){#(15)} Na izvornom talijanskom: "*La Sua argomentazione tesa dimostrare un possibile inquinamento non è supportata da nessun elemento concreto*".
[(16)](#Footnote16){#(16)} Direktiva Vijeća 79/409/EEZ od 2. travnja 1979. o očuvanju divljih ptica (SL 1979., L 103, str. 1.--18.)
[(17)](#Footnote17){#(17)} Vidjeti predmet C-374/98 *Komisija protiv Francuske* \[2000.\] ECR I-10799, stavci 25. i 26.: „Treba*napomenuti i da popis područja koja su od velike važnosti za očuvanje divljih ptica, poznatiji pod akronimom IBA (Inventar važnih područja za ptice u Europskoj zajednici), uključuje predmetno područje. Sud je presudio da taj popis, iako nije pravno obvezujući za dotične države članice, sadržava znanstvene dokaze na temelju kojih se može ocijeniti je li država članica ispunila svoju obvezu da kao PZP-ove* (posebna zaštićena područja) klasificira*područja koja su po broju i veličini najprimjerenija za očuvanje zaštićenih vrsta (presuda Suda od 8. srpnja 1998., Komisija/Nizozemska, C-3/96, Zb., str. I-3031., t. 69. i 70.).*
*Iz opće strukture članka 4. Direktive o pticama proizlazi da, kada određeno područje ispunjava kriterije za razvrstavanje kao PZP, na njega se moraju primijeniti posebne mjere očuvanja koje mogu osigurati, među ostalim, preživljavanje i razmnožavanje vrsta ptica navedenih u Prilogu I. toj direktivi.*"
Vidjeti osobito točke 25. i 26.:
„Također*treba napomenuti da popis područja koja su od velike važnosti za očuvanje divljih ptica, poznatiji pod akronimom IBA (Inventar važnih područja za ptice u Europskoj zajednici), uključuje predmetno područje. Sud je presudio da taj popis, iako nije pravno obvezujući za dotične države članice, sadržava znanstvene dokaze na temelju kojih se može ocijeniti je li država članica ispunila svoju obvezu da kao PZP-ove klasificira područja koja su po broju i veličini najprimjerenija za očuvanje zaštićenih vrsta (presuda Suda od 8. srpnja 1998., Komisija/Nizozemska, C-3/96, Zb., str. I-3031., t. 69. i 70.).*
*Iz opće strukture članka 4. Direktive o pticama proizlazi da, ako određeno područje ispunjava kriterije za klasifikaciju kao PZP, na njega se moraju primijeniti posebne mjere očuvanja kojima se osobito može osigurati opstanak i razmnožavanje vrsta ptica navedenih u Prilogu I. toj direktivi."*
[(18)](#Footnote18){#(18)} U svojem dopisu od 7. svibnja 2005. upućenom glavnom direktoru Glavne uprave za okoliš podnositelj pritužbe napisao je sljedeće (izvorna verzija na engleskom jeziku):
> „Želim*Vas obavijestiti o neuobičajenom ‚ponašanju' Jedinstva A2, koje se odnosi na povredu 2002/4946. Prema mojem mišljenju, vanjsko uplitanje možda je izazvalo jedinstvo u obavljanju odgovarajućeg posla. Stoga, u svojoj kvaliteti europskog građanina, tražim od vas \[sic\] reviziju povezanog dosjea."*
[(19)](#Footnote19){#(19)} Prijevod službi Europskog ombudsmana s izvornog talijanskog jezika:
> „*Le ricordo ancora una volta che ove la Commissione venisse in possesso di ulteriori informazioni e notizie suscettibili di giustificare l'apertura di una procedura avente il medesimo oggetto, il caso verrebbe riaperto e nuovamente istruito. Tuttavia, Le ricordo che, ai sensi del Codice di buona condotta amministrativa, la Commissione non darà seguito a ulteriore corrispondenza che possa ragionevolmente essere considera abusiva per il suo carattere ripetitivo, ingiurioso o infondato.*" (naknadno istaknuto).
[(20)](#Footnote20){#(20)} Članak 15. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja glasi kako slijedi:
> „Obveza*prijenosa nadležnoj službi institucije:*
>
> *1. Ako je pismo ili pritužba instituciji upućena ili proslijeđena glavnoj upravi, upravi ili odjelu koji nisu nadležni za postupanje s njom, njezine službe osiguravaju da se spis bez odgode proslijedi nadležnoj službi institucije.*
>
> *2. Služba koja je prvotno primila pismo ili pritužbu obavješćuje autora o tom prijenosu i navodi ime i telefonski broj službenika kojem je spis proslijeđen.*
>
> *3. Službenik obavješćuje javnost ili organizaciju o svim pogreškama ili propustima u dokumentima i pruža mogućnost njihova ispravljanja.*"