KAKGROUND NA KOMPLAINTU

1. Podnositelj pritužbe od 16. lipnja 2005. radi kao računovodstveni službenik u Europskoj agenciji za željeznice („ERA”). Imao je četverogodišnji ugovor kao član privremenog osoblja u razredu A5. Njegovo je radno mjesto bilo izravno povezano s izvršnim direktorom ERA-e („izvršni direktor”).

2. Nakon probnog rada podnositelja pritužbe izvršni direktor sastavio je i potpisao konačno izvješće o ocjeni koje je bilo pozitivno. Otada nisu izrađena periodična izvješća o evaluaciji.

3. U rujnu 2006. Služba Europske komisije za unutarnju reviziju („IAS”) provela je reviziju EIP-a. Revizija je dodatno osmišljena kako bi se poboljšala uspješnost EIP-a. Izvješće o reviziji sadržavalo je 37 preporuka koje su obuhvaćale širok raspon pitanja. Ograničen broj preporuka izravno je upućen računovodstvenom službeniku, odnosno podnositelju pritužbe. Podnositelj pritužbe smatra da je izvješće Službe za unutarnju reviziju ozbiljno utjecalo na procjenu rizika za okoliš.

4. U rujnu 2006. godine, također, izvršna direktorica usmeno je obavijestila podnositelja pritužbe da ga mora "odmah razriješiti".

5. U prosincu 2006. izvršni direktor razgovarao je s dva kandidata za radno mjesto podnositelja pritužbe. Ti su kandidati konačno odbili prihvatiti ponudu za posao. Istodobno je od podnositelja pritužbe zatraženo da podnese ostavku, što je on odbio učiniti. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, s obzirom na to da je odbio podnijeti ostavku, izvršni direktor zastrašio ga je njegovim naknadnim postupcima.

6. Izvršni direktor odlučio je 11. siječnja 2007. premjestiti radno mjesto računovodstvenog službenika iz Uprave u Administrativni odjel.

7. U kontekstu te reorganizacije 19. siječnja 2007. organiziran je sastanak između podnositelja pritužbe i upravnog odbora EIP-a. Službeni dnevni red sastanka bio je rasprava o radu asistenta podnositelja pritužbe. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, postojao je i „skriveni program”. Tijekom sastanka rečeno mu je da je jedino rješenje bilo da na papiru izrazi svoju spremnost da se preseli u drugu jedinicu. Podnositelj pritužbe nadalje je naglasio da je jedan član Odbora "izgubio samokontrolu" i javno ga optužio za nesposobnost.

8. Dopisom od 13. travnja 2007. izvršni direktor obavijestio je podnositelja pritužbe da je nakon izvješća IAS-a odlučio poduzeti sljedeće mjere u financijskom sektoru: (i) zaposliti novog računovodstvenog službenika „nakon odlaska osobe koja obavlja tu funkciju” i (ii) premjestiti podnositelja pritužbe od 1. listopada 2007. na radno mjesto „proračunskog službenika” u odjelu „Evaluation économique”.

9. Podnositelj pritužbe podnio je 23. travnja 2007. ERA-i pritužbu na temelju članka 90. stavka 2. u kojoj se pozvao na sastanak od 19. siječnja 2007. Tvrdio je da je bio žrtva moralnog uznemiravanja i da je bio "žrtvno janje" za administrativne nesavršenosti u ERA-i. Na dan podnošenja pritužbe Ombudsmanu 28. rujna 2007. podnositelj pritužbe još nije primio odgovor ERA-e na njegovu pritužbu na temelju članka 90. stavka 2.

10. Radno mjesto računovodstvenog službenika podnositelja pritužbe objavljeno je 11. svibnja 2007., iako nije podnio ostavku.

11. Podnositelj pritužbe podnio je 13. srpnja 2007. ERA-i dodatnu pritužbu na temelju članka 90. stavka 2. u vezi s objavom svojeg radnog mjesta. Ni on nije dobio odgovor.

PODODJELJAK-MATTER INQUIRY

12. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi iznio sljedeće navode:

1. ERA je zloupotrijebila ovlasti u mjeri u kojoj se podnositelj pritužbe pogrešno smatrao odgovornim za nepravilnosti u funkcioniranju ERA-e utvrđene revizijskim izvješćem IAS-a.
2. ERA je nastojala obvezati podnositelja pritužbe da podnese ostavku, što je, prema njezinu mišljenju, predstavljalo moralno uznemiravanje.
3. ERA je pogrešno odlučila objaviti radno mjesto podnositelja pritužbe i nakon toga zaposliti drugog računovodstvenog službenika.

Podnositelj pritužbe podnio je i sljedeće tvrdnje:

1. Trebalo bi mu ponuditi novi ugovor ili mu dopustiti da dovrši svoj četverogodišnji ugovor kao računovodstveni službenik (do 2009.).
2. Trebalo bi ga promicati u skladu sa standardnim postupcima.

13. U svojim daljnjim očitovanjima podnositelj pritužbe uputio je na neka pitanja povezana s njegovim postupkom ocjenjivanja.

14. Budući da ta pitanja nisu istaknuta u izvornoj pritužbi podnositelja pritužbe, ona nisu obuhvaćena područjem primjene ove istrage. Podnositelj pritužbe mogao bi razmotriti obnavljanje tih navoda nakon što iscrpi interne pravne lijekove predviđene člankom 90. Pravilnika o osoblju. Taj je zahtjev u skladu s člankom 2. stavkom 8. Statuta Europskog ombudsmana (1).

INQUIRY

15. Ombudsmanica je prvotno pokrenula istragu u pogledu navoda podnositelja pritužbe i. i ii. opisanih u točki 12.; 29. veljače 2008. proširio je istragu na daljnje navode (iii.) i zahtjeve (i.) i (ii.) nakon što ga je podnositelj pritužbe obavijestio da je iscrpio odgovarajući žalbeni postupak predviđen člankom 90. Pravilnika o osoblju.

U kontekstu tvrdnje podnositelja pritužbe i. ombudsmanica je od ERA-e zatražila da detaljno objasni razloge zbog kojih smatra da je podnositelj pritužbe odgovoran za nepravilnosti utvrđene u funkcioniranju ERA-e.

16. ERA je svoje mišljenje poslala 26. veljače 2008.

17. Ombudsman ju je 5. ožujka 2008. proslijedio podnositelju pritužbe s pozivom na očitovanje, koji je poslao 5. svibnja 2008.

OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI

A. Navodna zlouporaba ovlasti iz
argumenata ERA-e predstavljenih Ombudsmanu

18. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je ERA zloupotrijebila ovlasti u mjeri u kojoj ga je pogrešno smatrala odgovornim za nepravilnosti u funkcioniranju ERA-e utvrđene u revizorskom izvješću IAS-a.

19. Ukratko, ERA je u svojem mišljenju opovrgnula da je podnositelj pritužbe bio odgovoran za nepravilnosti u funkcioniranju ERA-e čak i ako je napomenula da su u izvješću o reviziji od 15. veljače 2007. izneseni dokazi o „ozbiljnim nedostacima” u načinu na koji je podnositelj pritužbe, koji je u to vrijeme bio računovodstveni službenik ERA-e, vodio i organizirao računovodstvenu dokumentaciju. Revizori su, primjerice, utvrdili da nedostaju osnovni računovodstveni podaci te su preporučili hitne mjere u tom pogledu. Iako je rad računovodstvenog službenika možda doveden u pitanje, ERA nije zloupotrijebila ovlasti u svojim daljnjim aktivnostima. Podnositelj pritužbe dobio je priliku nastaviti raditi na svojem radnom mjestu tijekom ograničenog razdoblja kako bi zatvorio računovodstvenu dokumentaciju koja se odnosi na tekuću godinu i primio odgovarajuću potporu za to.

20. ERA je u tom kontekstu uputila i na određene poteškoće s kojima se podnositelj pritužbe općenito susreo pri obavljanju svojih dužnosti. To je uključivalo poteškoće u komunikaciji s delegiranim dužnosnicima za ovjeravanje ERA-e i poštovanje osnovnih unutarnjih pravila i postupaka. Konkretno, odbio je navesti zamjenika računovođu koji bi, među ostalim, osigurao kontinuitet i pružao rezervnu potporu u računovodstvenom odjelu tijekom njegove odsutnosti, iako je od njega više puta zatraženo da to učini te mu je jedinica za ljudske resurse bila na raspolaganju kako bi mu pomogla. Naposljetku, podnositelj pritužbe nije pristao na savjetovanje, tvrdeći da nema vremena za to.

21. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima opovrgnuo da je imao problema s dužnosnicima za ovjeravanje ERA-e. Međutim, imao je dojam da "njegovo gledište" nije uzeto u obzir zbog njegovog "junior" A5 razreda. Podnositelj pritužbe naposljetku je obavijestio Ombudsmana o određenim promjenama u svojoj profesionalnoj situaciji do kojih je došlo nakon podnošenja pritužbe. Od rujna 2007. bio je član financijskog tima od više od deset osoba, kojeg je nadzirao i vodio koordinator razreda A7. Voditelj administrativnog sektora nadzirao je sektore financija, ljudskih resursa i IT-a. Podnositelj pritužbe smatra da je ta nova organizacija poboljšala radnu atmosferu i dovela do skladnih radnih odnosa.

Procjena Europskog ombudsmana

22. Kao prvo, Ombudsman razumije da su, osim računovodstvenih nedostataka, revizori utvrdili i druge nepravilnosti u funkcioniranju ERA-e te napominje da je ERA snažno opovrgnula da podnositelj pritužbe smatra odgovornim za takve nepravilnosti.

23. Kao drugo, smatra da je, nakon što su revizori utvrdili da su postojali nedostaci osobito u računovodstvenom sektoru ERA-e, razumno očekivati da će ERA poduzeti mjere za ispravljanje funkcioniranja tog sektora. Stoga ERA nije zloupotrijebila svoju ovlast time što je odlučila poduzeti takve mjere.

24. Međutim, postavlja se pitanje kako su poduzete prethodno navedene mjere.

25. Ombudsmanica ističe da bi mjere EIP-a za ispravljanje funkcioniranja računovodstvenog sektora trebalo poduzeti na način kojim se ne dovode u pitanje integritet i osjećaji dotičnih dužnosnika, a posebno bi se njima trebalo izbjeći ostavljanje dojma da bi moglo doći do zlouporabe ovlasti prema njima.

Ombudsman se stoga poziva na načelo dobrobiti dužnosnika. U skladu sa sudskom praksom sudova Zajednice (2), načelo koje se odnosi na dobrobit " [koje] pripada upravi, posebno znači, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, da kada uprava dođe do zaključka o položaju dužnosnika, nadležno tijelo uzima u obzir sve elemente koji mogu odrediti njegovu odluku i da time uzima u obzir ne samo interes službe, već i interes dotičnog dužnosnika"(3).

26. Ombudsmanica stoga napominje da je, prema mišljenju ERA-e, pomogla podnositelju pritužbe u postupku zatvaranja računovodstva nakon revizije tako što mu je predložila tečajeve mentorstva i pozvala ga da imenuje zamjenika računovođe. Podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima nije proturječio prethodno navedenim izjavama ERA-e.

27. Stoga se ne čini da su prethodno navedene mjere prema podnositelju pritužbe premašile ono što bi se objektivno moglo smatrati primjerenim u danim okolnostima.

28. Osim toga, iz očitovanja podnositelja pritužbe proizlazi da je od rujna 2007. u ERA-i uspostavljena nova hijerarhijska organizacija u ERA-i i da je premješten na drugo radno mjesto s kojim je izrazio zadovoljstvo.

29. Naposljetku, iako Ombudsman prima na znanje konkretnu izjavu podnositelja pritužbe da „njegovo stajalište nije uzeto u obzir zbog njegova „suvišeg” razreda A5”, smatra, kao prvo, da iz prethodno navedene izjave proizlazi da je podnositelj pritužbe doista mogao iznijeti svoja stajališta u svojem odnosu sa svojim nadređenima i, kao drugo, da, iako je moguće da takva stajališta nisu uzeta u obzir, to ne predstavlja nužno dokaz zlouporabe ovlasti.

30. S obzirom na točke od 26. do 30., Ombudsmanica smatra da podnositelj pritužbe nije uspio dokazati da je ERA zloupotrijebila ovlasti i u tom pogledu ne nalazi nepravilnosti u postupanju.

B. Navodno moralno uznemiravanje koje je ERA
iznijela Europskom ombudsmanu

31. Podnositelj pritužbe tvrdio je da ga je ERA nastojala obvezati na ostavku, što prema njegovu mišljenju predstavlja moralno uznemiravanje.

Stoga je naveo da ga je u rujnu 2006., odnosno neposredno nakon revizije provedene u ERA-i, izvršni direktor ERA-e usmeno obavijestio da ga mora „odmah otpustiti”. U prosincu 2006. isti je direktor intervjuirao dva kandidata za radno mjesto podnositelja pritužbe, ali su ti kandidati konačno odbili ponudu za posao. Istodobno je od podnositelja pritužbe zatraženo da podnese ostavku, što je on odbio učiniti. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, s obzirom na to da je odbio podnijeti ostavku, izvršni direktor zastrašio ga je naknadnim radnjama, kao što je njegov premještaj na drugo radno mjesto u ERA-i, koje je preuzeo u pogledu svoje profesionalne situacije.

32. U prilog svojoj tvrdnji podnositelj pritužbe uputio je i na dva incidenta koja, prema njegovu mišljenju, predstavljaju moralno uznemiravanje, odnosno, s jedne strane, da je jednom prilikom djelomično čuo raspravu između nekih članova osoblja ERA-e koji su se družili u koridoru, iznio ono što je smatrao omalovažavajućim komentarima o njemu i, s druge strane, da je u drugoj prilici nadređeni podnositelj pritužbe podigao svoj glas tijekom rasprave s njim.

33. ERA je u svojem mišljenju dala detaljan odgovor na tu tvrdnju. ERA je prvo ponudila jamstva da ni u kojem slučaju od podnositelja pritužbe nije zatraženo da podnese ostavku. Naprotiv, pristup ERA-e bio je pronaći razuman i učinkovit način za rješavanje situacije u kojoj su se uzele u obzir stručne kvalifikacije podnositelja pritužbe, kao i njegov razvoj karijere unutar ERA-e.

34. ERA je također izjavila da podnositelj pritužbe "nikada nije neformalno ili formalno podnio potkrijepljenu tvrdnju o moralnom uznemiravanju protiv određenog člana osoblja ERA-e (4) i nikada nije spomenuo točno koji se konkretni događaji ili aspekti ponašanja smatraju moralnim uznemiravanjem.

Kad je riječ o incidentu i., ERA je objasnila da se predmetna rasprava uopće nije odnosila na podnositelja pritužbe i da je podnio pritužbu zbog uznemiravanja samo na temelju toga što je čuo izolirani izraz izražen u okviru navedenog razgovora.

Kad je riječ o incidentu ii., ERA je prepoznala da je u „jednom izoliranom slučaju” nadređeni podnositelj pritužbe izrazio svoje mišljenje tijekom rasprave s njim. Međutim, ispričao se za svoje ponašanje i uvjerio ga da se takav incident neće ponoviti, što je doista bio slučaj.

35. ERA je navela da, kako je predviđeno Pravilnikom o osoblju, moralno uznemiravanje znači svako neprimjereno ponašanje koje se odvija tijekom određenog razdoblja, ponavlja ili je sustavno te uključuje fizičko ponašanje, govorni ili pisani jezik, geste ili druge radnje koje su namjerne i koje mogu ugroziti osobnost, dostojanstvo ili fizički ili psihički integritet bilo koje osobe. ERA je izjavila da joj nikada nisu priopćeni nikakvi dokazi o prethodno navedenom.

36. U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe naveo je da je u svojem posjedu imao relevantne dokumente koji potvrđuju moralno uznemiravanje prema njemu, a to su: i. dokument iz siječnja 2007. o programu osposobljavanja koji je morao odbiti pohađati jer se navedeni dokument odnosio na privatni život podnositelja pritužbe; ii. izvješće njegova liječnika i prijenos njegova spisa psihologu koji je otkrio simptome moralnog uznemiravanja u zdravstvenom stanju i svjedočenju podnositelja pritužbe; iii. izvješće člana odbora osoblja koje sadržava upućivanje na zahtjev za ostavku koji je upućen podnositelju pritužbe na sastanku (5). Također je naveo da prema potrebi može dostaviti te dokumente službama pučkog pravobranitelja.

Procjena Europskog ombudsmana

37. Ombudsmanica zahvaljuje podnositelju pritužbe na njegovoj spremnosti da dostavi dodatne dokumente. Međutim, Ombudsman smatra da su informacije koje su stranke dosad dostavile dovoljne kako bi mogao donijeti odluku o navodima i tvrdnjama podnositelja pritužbe. Ombudsman stoga smatra da u ovom slučaju nije korisno od podnositelja pritužbe zatražiti dodatne dokaze. Osim toga, ističe da su njegove istrage o pritužbama koje se odnose na moralno uznemiravanje na radnom mjestu ograničene na ocjenu toga jesu li unutarnje pritužbe koje se odnose na to pitanje pravilno riješene i je li uspostavljen sustav pomoći i savjetovanja za žrtve.

38. Iz prethodno navedenog proizlazi da će se ova istraga Ombudsmana odnositi samo na postupak koji primjenjuje ERA i na pristupe koje je ona u konačnici primijenila kako bi riješila navode podnositelja pritužbe o moralnom uznemiravanju.

39. Ombudsman podsjeća na članak 12. točku (a) Pravilnika o osoblju:

„1. Dužnosnici se suzdržavaju od svakog oblika psihološkog ili seksualnog uznemiravanja.

2. Dužnosnik koji je bio žrtva psihološkog ili seksualnog uznemiravanja ne trpi nikakve štetne učinke od strane institucije. Dužnosnik koji je dao dokaze o psihološkom ili seksualnom uznemiravanju ne trpi nikakve štetne učinke od strane institucije, pod uvjetom da je dužnosnik postupao pošteno.

3. „Psihološko uznemiravanje” znači svako neprimjereno ponašanje koje se odvija tijekom određenog razdoblja, ponavlja se ili je sustavno i uključuje fizičko ponašanje, govorni ili pisani jezik, geste ili druge radnje koje su namjerne i koje mogu ugroziti osobnost, dostojanstvo ili fizički ili psihički integritet bilo koje osobe. (…)".

40. Što se tiče dvaju predmetnih incidenata i na temelju objašnjenja koje je ERA ponudila u svojem mišljenju, čini se da je Agencija provela istragu kako bi utvrdila činjenice koje su dovele do tih incidenata. Nadalje, prema mišljenju ERA-e, nadređeni se ispričao podnositelju pritužbe zbog njegova neprimjerenog ponašanja. Podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima nije osporio objašnjenje ERA-e.

41. Međutim, kad je riječ o pitanju ostavke podnositelja pritužbe, Ombudsman napominje da ga je ERA uvjerila da ni u kojem slučaju od podnositelja pritužbe nije zatraženo da podnese ostavku, dok je podnositelj pritužbe tvrdio da ga je njegova hijerarhija zatražila da usmeno podnese ostavku u rujnu i prosincu 2006. Također je tvrdio da je u svojem posjedu imao izvješće odbora osoblja u kojem je navedeno da je tijekom sastanka od podnositelja pritužbe zatraženo da podnese ostavku.

42. Ombudsman stoga nije uvjeren da se od podnositelja pritužbe doista nije tražilo da podnese ostavku, makar samo neslužbeno.

43. Međutim, kako je istaknuto u točki 37. ovog mišljenja, Ombudsman ne smatra svojom zadaćom zauzeti stajalište o tome jesu li takvi zahtjevi za ostavku, ako postoje, mogli predstavljati slučaj uznemiravanja, nego preispitati postupak koji primjenjuje ERA dok se bavi zabrinutošću podnositelja pritužbe u tom pogledu.

44. Ombudsmanica stoga napominje da je ERA u svojem odgovoru od 26. studenoga 2007. na pritužbu podnositelja pritužbe na temelju članka 90. stavka 2. navela da je tijekom razgovora s podnositeljem pritužbe održanog 26. siječnja 2007. izvršni direktor obavijestio podnositelja pritužbe da je Glavna uprava Komisije za promet potvrdila kritike u vezi s njegovim profesionalnim sposobnostima i predložila mu prijenos u Odjel Agencije „Evaluation économique”. Izvršni direktor obvezao se da će, u slučaju da podnositelj pritužbe prihvati prijedlog za prijenos, imati mogućnost objektivno dokazati svoje stručne sposobnosti u sličnom području. Podnositelj pritužbe prihvatio je prijedlog za prijenos i usmeno se obvezao zatražiti njegov prijenos na vlastitu inicijativu kako se ne bi naštetilo njegovu profesionalnom ugledu.

45. Nadalje, Ombudsmanica razumije da je podnositelj pritužbe premješten na drugo radno mjesto u odjelu „Evaluation économique”, odnosno „Proračunski službenik”, te se čini da je zadovoljan tom promjenom. Osim toga, prema mišljenju ERA-e, izvršni direktor odlučio je staviti podnositelja pritužbe pod izravnu upravljačku odgovornost voditelja uprave, koji je predložio da se podnositelju pritužbe pruži stručna pomoć i prihvatio da mu se ponudi mogućnost rješavanja problema s kojima se susreo pri obavljanju svojih dužnosti. Podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima nije osporio prethodno navedeno.

46. Stoga ombudsmanica smatra da je ERA uložila razumne napore kako bi odgovorila na zabrinutost podnositelja pritužbe da je bio moralno uznemiravan na radnom mjestu. Osim toga, pokušao je pomoći podnositelju pritužbe da riješi svoje poteškoće u obavljanju dužnosti računovodstvenog službenika te mu je pomogao u daljnjim dužnostima službenika za proračun. S obzirom na navedeno Ombudsmanica stoga smatra da je ERA poduzela odgovarajuće mjere kao odgovor na situaciju podnositelja pritužbe nakon revizije.

47. Na temelju prethodno navedenog ombudsmanica ne smatra da je došlo do nepravilnosti u postupanju.

C. Navodno pogrešna odluka ERA-e da objavi radno mjesto podnositelja pritužbe i nakon toga zaposli drugog računovodstvenog službenika

48. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je ERA pogrešno odlučila objaviti radno mjesto podnositelja pritužbe i nakon toga zaposliti drugog računovodstvenog službenika.

49. ERA je u svojem mišljenju navela da objavljivanje radnog mjesta nije nužno podrazumijevalo zapošljavanje jer je ERA zadržala pravo objavljivanja radnih mjesta kako bi sastavila popise uspješnih kandidata dostupne za zapošljavanje dodatnog osoblja ili zamjenu osoblja koje je napustilo ERA-u.

Procjena Europskog ombudsmana

50. Ombudsmanica smatra da se prethodno navedeno objašnjenje ERA-e odnosi na njezinu opću politiku zapošljavanja i izražava žaljenje zbog toga što nije iznijela konkretnije primjedbe u pogledu trenutačne tvrdnje podnositelja pritužbe.

51. Neovisno o prethodno navedenom i na temelju dostupnih dokaza, čini se da je navodna objava izvršena 11. svibnja 2007., odnosno otprilike pet mjeseci nakon što je podnositelj pritužbe razgovarao s izvršnim direktorom također navedenim u točki 44. ovog mišljenja. Budući da se čini da je tijekom tog razgovora podnositelj pritužbe pristao na prijenos na drugo radno mjesto, objava tog radnog mjesta ne čini se nerazumnom ili nepoštenom.

52. Stoga se čini da ERA nije nepravilno postupila u pogledu tvrdnje podnositelja pritužbe.

D. Argumenti
podnositelja pritužbe izneseni Ombudsmanu

53. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi mu trebalo i. ponuditi novi ugovor ili mu dopustiti da dovrši svoj četverogodišnji ugovor kao računovodstveni službenik (do 2009.) i ii. promicati ga u skladu sa standardnim postupcima.

54. ERA je navela da joj je odluka o preraspoređivanju podnositelja pritužbe u interesu službe omogućila da zadrži svoj razred, dovrši četverogodišnji ugovor o radu s ERA-om i eventualno produlji njegovo trajanje. ERA je izjavila da je nakon brojnih sastanaka i rasprava s podnositeljem pritužbe, održanih u prisutnosti predstavnika osoblja, pristao biti premješten na radno mjesto „proračunskog službenika” s definiranim opisom radnog mjesta, misijom i dužnostima. Podnositelj pritužbe potpisao je dodatak svojem ugovoru o radu koji je stupio na snagu 1. prosinca 2007.

55. ERA je navela da, kad je riječ o tvrdnji podnositelja pritužbe da je promaknut u skladu sa standardnim postupcima, ona doista primjenjuje standardne postupke za promaknuće na temelju pravedne i pravične procjene koja uključuje sve osoblje, uključujući podnositelja pritužbe.

Procjena Europskog ombudsmana

56. Što se tiče prve tvrdnje podnositelja pritužbe, čini se da ERA nije prekinula njegov četverogodišnji ugovor, nego da je, naprotiv, potpisao dodatak svojem ugovoru o radu koji je stupio na snagu 1. prosinca 2007., iako za radno mjesto koje nije računovodstveni službenik. S obzirom na to da je podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima izrazio zadovoljstvo svojim novim radnim mjestom (kako je navedeno i u točki 21. ovog mišljenja), Ombudsman smatra da nema razloga za daljnje istrage te tvrdnje.

57. Kad je riječ o drugoj tvrdnji podnositelja pritužbe, s obzirom na obvezu ERA-e da primijeni standardne postupke za promaknuće na temelju poštene i pravične procjene koja uključuje sve osoblje, uključujući podnositelja pritužbe, Ombudsman smatra da ne postoje razlozi za daljnje istrage u vezi s tom tvrdnjom.

E. Zaključci

Na temelju istraga koje je Ombudsman proveo u vezi s tom pritužbom, u pogledu triju navoda podnositelja pritužbe, čini se da ERA nije počinila nepravilnosti u postupanju.

Kad je riječ o dvjema tvrdnjama podnositelja pritužbe, čini se da nema razloga za daljnje istrage.

Ombudsman stoga zaključuje predmet. Podnositelj pritužbe i izvršni direktor ERA-e bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 23. rujna 2008.

---

(1) U skladu s člankom 2. stavkom 8. Statuta Europskog ombudsmana „ Ombudsmanu se ne može podnijeti pritužba koja se odnosi na radne odnose između institucija i tijela Zajednice te njihovih dužnosnika i ostalih službenika, osim ako je dotična osoba iscrpila sve mogućnosti za podnošenje internih administrativnih zahtjeva i pritužbi, posebno postupke iz članka 90. stavaka 1. i 2. Pravilnika o osoblju (...)”.

(2) Vidjeti predmet F-21/06 Da Silva protiv Komisije, presuda od 28. lipnja 2007. (još nije objavljena).

(3) Vidjeti i predmet C-298/93 P Klinke protiv Suda [1994.] ECR I-3009, stavak 38.; Predmet T-133/89 Burban protiv Parlamenta [1990.] ECR II-245, stavak 27.; i spojeni predmeti T-114/98 i T-115/98 Rodríguez Pérez protiv Komisije [1999.] ECR-SC I-A-97 i II-529, stavak 32.

(4) Ombudsmanica razumije da je podnositelj pritužbe podnio pritužbu zbog uznemiravanja ERA-i, a da pritom nije naveo autora navodnog moralnog uznemiravanja.

(5) Ombudsman napominje da podnositelj pritužbe u svojim primjedbama nije naveo kada se taj sastanak održao.