Strasbourg, 14. prosinca 2007.

Poštovana gospođo S.,

Dana 11. travnja 2007. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije.

Pritužbu sam 16. svibnja 2007. proslijedio predsjedniku Komisije.

Komisija je 23. srpnja 2007. poslala mišljenje o Vašoj pritužbi te me sljedećeg dana obavijestila da mišljenje koje je poslala predstavlja pogrešnu verziju i da će ispravljena verzija biti poslana u prvim danima rujna 2007.

Dana 8. kolovoza 2007. zvali ste moje službe, a 5. rujna 2007. poslali ste mi dopis u kojem ste me obavijestili da ste 23. svibnja 2007. pokrenuli postupak pred Službeničkim sudom Europske unije.

Komisija je 15. listopada 2007. dopisom obavijestila moje službe da je saznala da ste pokrenuli prethodno navedeni postupak te je stoga odlučila da neće poslati svoje ispravljeno mišljenje.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Prema podnositelju pritužbe relevantne činjenice bile su sažete kako slijedi:

Podnositelj pritužbe dužnosnik je Europske komisije. Od 7. srpnja 2005. radi u Glavnoj upravi Komisije („GU”) za informacijsko društvo i medije („GU INFSO”).

Njezina pritužba odnosila se na njezin probni rad u GU-u za poduzetništvo (u daljnjem tekstu: GU ENTR) (od 1. listopada 2003. do 28. veljače 2005.). Podnositelj pritužbe radio je u GU-u ENTR kao pravni savjetnik na privremenom radnom mjestu. Njezino prvo, posredničko izvješće bilo je pozitivno.

Nakon toga, zbog reorganizacije njezina odjela, koji je premješten iz Luxembourga u Bruxelles, njezin se nadređeni promijenio. Podnositeljica pritužbe utvrdila je da joj novi radni uvjeti nisu omogućili da pravilno obavlja svoje dužnosti zbog i. proturječnih naloga koji su joj izdani; ii. promjene u njezinu radnom profilu bez njezina pristanka (u novom profilu nije mogla razviti svoje profesionalne sposobnosti); iii. neobavješćivanje o poslovnim pitanjima; i iv. opće poteškoće u komunikaciji s novim nadređenima i kolegama. Stoga je zatražila prijenos u drugi odjel iste glavne uprave. Njezini nadređeni nisu pristali na taj zahtjev.

U kolovozu 2004. podnositelj pritužbe primio je drugo privremeno izvješće, koje je bilo negativno. Nakon toga su joj se radni uvjeti pogoršali. Načelnik odjela obavijestio je sve osoblje o drugom posredničkom izvješću podnositelja pritužbe tijekom sastanka. Nadalje, nije se složio s prijedlogom podnositelja pritužbe o datumima njezina ljetnog dopusta i njezinim zahtjevom za osposobljavanje ili slanjem na službena putovanja u inozemstvo. Osim toga, poslao je e-mailove svojim kolegama, koji su sadržavali negativne komentare o njezinoj izvedbi. Zadaće podnositelja pritužbe preraspodijeljene su među ostalim zaposlenicima, a pristup zajedničkom disku "S" bio je ograničen. Naposljetku, načelnik odjela započeo je postupak ocjenjivanja njezina rada na temelju članka 34. stavka 2. Pravilnika o osoblju koji može dovesti do otkaza prije isteka probnog rada.

Podnositeljica pritužbe smatrala je da prethodno navedeno ponašanje njezina načelnika odjela predstavlja uznemiravanje. U tom je pogledu svojoj pritužbi priložila mišljenje odvjetnika i mišljenje psihologa.

Podnositelj pritužbe obratio se Odboru osoblja, sindikatima i direktoru za ljudske resurse Glavne uprave ENTR.

Započela je i neformalni postupak koji je Komisija uspostavila za žrtve uznemiravanja. Obratila se dvama povjerljivim savjetnicima i Komisijinom posredniku, koji su je svi savjetovali i pomagali joj tijekom sastanaka s nadređenima podnositelja pritužbe.

Podnositelj pritužbe podnio je 26. listopada 2004. službeni zahtjev za pomoć na temelju članka 24. Pravilnika o osoblju, koji je predviđen za svaku osobu koja smatra da je žrtva uznemiravanja. Podnositeljica pritužbe izjavila je da je „uznemirena” te je zatražila obustavu evaluacije svojeg rada na temelju članka 34. stavka 2. Pravilnika o osoblju i, ponovno, premještaj u drugu glavnu upravu.

Glavna uprava za administraciju i osoblje („GU ADMIN”) odgovorila je 20. srpnja 2005. na zahtjev podnositelja pritužbe za pomoć na temelju članka 24. Pravilnika o osoblju. Naveo je da, na temelju dostupnih dokaza, odjel GU-a ADMIN zadužen za prijave uznemiravanja nije utvrdio da su relevantne okolnosti slučaj uznemiravanja i da stoga nije pokrenuta posebna upravna istraga.

U međuvremenu je 15. siječnja 2005. dovršeno izvješće o ocjeni podnositelja pritužbe („izvješće”) sastavljeno u skladu s člankom 34. stavkom 2. Pravilnika o osoblju te je preporučeno njegovo razrješenje. Međutim, Odbor za izvješće nije se složio s tom preporukom i predložio je GU-u ADMIN da podnositelj pritužbe završi probni rad u drugoj glavnoj upravi tijekom dodatnog šestomjesečnog razdoblja. Stoga je GU ADMIN premjestio podnositelja pritužbe u GU INFSO, a to šestomjesečno razdoblje započela je u ožujku 2005.

Podnositeljica pritužbe nije bila zadovoljna svojim novim radnim mjestom te se prijavila za radna mjesta Komisije u inozemstvu (u New Yorku). Njezina prijava nije bila uspješna. Zatražila je intervenciju posrednika Komisije u tom pogledu. Utvrdila je da je negativna odluka o njezinu upućivanju u inozemstvo posljedica Izvješća i činjenice da je podnijela pritužbe protiv svojih nadređenih.

Stoga je tužiteljica 17. kolovoza 2005. na temelju članka 90. stavka 1. Pravilnika o osoblju podnijela zahtjev da joj se isplati naknada štete kao žrtvi uznemiravanja.

Također je podnijela žalbu na temelju članka 90. stavka 2. protiv zaključaka izvješća (da bi je trebalo odbiti bez završetka probnog rada) i zatražila njegovo poništenje. GU ADMIN je 19. prosinca 2005. utvrdio da, s obzirom na to da je podnositelj pritužbe u međuvremenu utvrđen kao dužnosnik, nije bilo razloga za podnošenje žalbe protiv prethodno navedenih zaključaka Izvješća.

Podnositelj pritužbe obratio se predsjedniku Komisije 20. siječnja 2006. i žalio se na ponašanje svojih nadređenih u GU-u ENTR. Primio ju je i povjerenik Kallas. K. Kallas također je uputio dopis podnositelju pritužbe, kao odgovor na njezin dopis upućen predsjedniku Komisije, u kojem je K. Kallas odbio njegovu pritužbu.

Tužiteljica je 13. ožujka 2006. podnijela još jednu žalbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju protiv odluke od 19. prosinca 2005. o njezinu zahtjevu za naknadu štete. Također je zatražila pristup nekim dokumentima iz svojeg osobnog dosjea.

Žalba je odbijena 17. svibnja 2006. i objavljen je samo jedan dokument.

Zatim se obratila Europskom nadzorniku za zaštitu podataka (EDPS) koji joj je pomogao sa zahtjevom za pristup dokumentima. Kad je saznala za nove dokumente, zauzela je stajalište da su neki drugi dokumenti iz njezina spisa uklonjeni ili promijenjeni bez njezina znanja.

Nakon toga je 8. studenoga 2006. podnositelj pritužbe podnio žalbu na temelju članka 90. stavka 2. i zahtjev na temelju članka 90. stavka 1. za naknadu štete. Tvrdila je da u njezinu slučaju postoji „paralelni” osobni dosje i da je izvješće sastavljeno bez mogućnosti da se brani.

DG ADMIN odgovorio je 13. veljače 2007. te je odbio njezinu žalbu i zahtjev. Utvrdila je da elementi njezina spisa koje je podnositelj pritužbe smatrao novima ne pružaju dovoljno razloga za ponovnu procjenu njezina izvješća i da ne postoji „paralelni” osobni dosje. Također je navedeno da je žalba podnositelja pritužbe bila "ponavljajuća".

Osim toga, 19. prosinca 2006. podnositelj pritužbe obratio se OLAF-u. OLAF je u veljači 2007. utvrdio da nije nadležan za rješavanje njezina predmeta.

Pritužba je 11. travnja 2007. podnesena Europskom ombudsmanu.

Tvrdila je da Komisija nije na odgovarajući način riješila njezine navode o uznemiravanju.

Tvrdila je da bi joj Komisija trebala i. pružiti informacije o svim istragama provedenima u okviru GU-a ENTR u vezi s njezinim predmetom i ii. uspostaviti djelotvorne, preventivne mjere protiv uznemiravanja, kao i učinkovita pravna sredstva u slučajevima uznemiravanja.

INQUIRY

Opseg istrage Europskog ombudsmana

U svojem uvodnom istražnom pismu Ombudsman je obavijestio podnositelja pritužbe da su njegove istrage o pritužbama na uznemiravanje na radnom mjestu ograničene na utvrđivanje je li dotična institucija pravilno primijenila relevantne interne postupke.

Mišljenje Komisije o dopisima Komisije od 23. i 24. srpnja 2007.

Komisija je 23. srpnja 2007. poslala mišljenje o pritužbi i sljedećeg dana obavijestila službe Ombudsmana da mišljenje koje je poslala odražava pogrešnu verziju i da će ispravljena verzija biti poslana u prvim danima rujna 2007.

Primjedbe podnositelja pritužbe (telefonski poziv podnositelja pritužbe od 8. kolovoza 2007. i dopis podnositelja pritužbe od 5. rujna 2007.)

Podnositeljica pritužbe 8. kolovoza 2007. obavijestila je službe Ombudsmana da je 23. svibnja 2007. pokrenula sudski postupak pred Službeničkim sudom (predmet F-49/07 R/Komisija ) na temelju činjenica navedenih u njezinoj pritužbi Ombudsmanu.

U svojem naknadnom dopisu od 5. rujna 2007. tužiteljica je najprije istaknula da se njezina žalba Službeničkom sudu odnosi na poništenje akata koji, prema njezinu mišljenju, na nju imaju štetne učinke. Takvi akti uključuju odluku GU-a ADMIN od 20. srpnja 2005. kojom se odbija njezin zahtjev od 26. listopada 2004. za pomoć na temelju članka 24. Pravilnika o osoblju te se navode u njezinu osobnom dosjeu. U svojoj je pritužbi od Suda zatražila da „utvrdi odgovornost Zajednice za sve nezakonite odluke, radnje i ponašanja Komisije” te da joj isplati naknadu u iznosu od 2 500 000 EUR za štetu koju je pretrpjela zbog moralnog uznemiravanja.

Kao drugo, čini se da je podnositelj pritužbe u biti smatrao da bi Ombudsman trebao, s jedne strane, nastaviti istragu o svojoj pritužbi usporedno s postupkom pred Službeničkim sudom ili, s druge strane, pokrenuti istragu na vlastitu inicijativu o pitanjima uznemiravanja u Komisiji na temelju činjenica koje navodi. Također je zatražila od Ombudsmana da dogovori s Komisijom da će, prije nego što Službenički sud odluči o njezinu predmetu, biti premještena u drugu instituciju.

Zatražila je od Ombudsmana da s Komisijom pronađe prijateljsko rješenje kako bi se „uklonio slučaj nepravilnosti u postupanju” ili kako bi se Komisiju potaknulo da sudjeluje u postupku mirenja pred Sudom.

Naposljetku, navela je da je u međuvremenu 1. svibnja 2007. premještena u drugi odjel (u daljnjem tekstu: međunarodni odnosi) unutar istog GU-a te je smatrala da je taj prijenos zlouporaba i da je obrazloženje odluke o tom prijenosu nedostatno.

Dopis Komisije od 15. listopada 2007.

Komisija je izjavila da je obećala poslati ispravak svojeg mišljenja od 23. srpnja 2007. o pritužbi, ali kada je njezino ispravljeno mišljenje dovršeno u rujnu 2007. saznala je da je u međuvremenu podnositelj pritužbe podnio žalbu Prvostupanjskom sudu (1) na temelju činjenica koje su bile predmet istrage Ombudsmana. Stoga je Komisija odlučila da Ombudsmanu neće poslati ispravljeno mišljenje.

ODLUKA

1 Uvodne napomene

1.1 Ombudsmanica napominje da ju je podnositelj pritužbe u svojem dopisu od 5. rujna 2007. obavijestio da je 1. svibnja 2007. premještena u drugi odjel (u daljnjem tekstu: Međunarodni odnosi) unutar iste glavne uprave (u daljnjem tekstu: GU) te je smatrala da takav prijenos predstavlja zlouporabu i da je obrazloženje odluke o tom prijenosu nedostatno.

U mjeri u kojoj bi stajalište podnositelja pritužbe moglo predstavljati novu tvrdnju, ako je propisno obrazloženo, ne čini se da je podnositelj pritužbe postupio u skladu s člankom 2. stavkom 8. Statuta Europskog ombudsmana (2) u pogledu tog posebnog pitanja te je u tom pogledu iscrpio postupak predviđen člankom 90. Pravilnika o osoblju. Ombudsman se stoga ne bavi tim pitanjem u okviru ove istrage. Međutim, podnositelj pritužbe može podnijeti novu pritužbu u tom pogledu nakon što iscrpi postupak iz članka 90.

1.2 Nadalje, Ombudsman razumije pismo podnositelja pritužbe od 5. rujna 2007. u kojem predlaže da bi Ombudsman mogao provesti istragu na vlastitu inicijativu o općem pitanju postupanja Komisije u slučajevima uznemiravanja. Ombudsmanica ne raspolaže elementima koji bi mogli ukazivati na sustavne nepravilnosti u postupanju u tom pogledu te se stoga pokretanje istrage na vlastitu inicijativu trenutačno ne čini korisnim. Ako bi Ombudsman u budućnosti smatrao da bi moglo doći do sustavnih nepravilnosti u postupanju u vezi s tim pitanjima, tada bi razmotrio bi li bilo prikladno pokrenuti takvu istragu.

2 Izvorni navodi i tvrdnje podnositelja pritužbe

2.1 U svojoj pritužbi Ombudsmanu od 11. travnja 2007. podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije pravilno riješila njezine navode o uznemiravanju.

Podnositeljica pritužbe tvrdila je da bi je Komisija trebala i. obavijestiti o svim istragama provedenima u Glavnoj upravi za poduzetništvo u vezi s njezinim predmetom i ii. uspostaviti djelotvorne, preventivne mjere protiv uznemiravanja, kao i učinkovito sredstvo pravne zaštite u slučajevima uznemiravanja.

2.2 Nakon toga, u telefonskom razgovoru od 8. kolovoza 2007. i zasebnom dopisu od 5. rujna 2007., podnositelj pritužbe obavijestio je Ombudsmana da je 23. svibnja 2007. pokrenuo sudski postupak pred Službeničkim sudom Europske unije.

2.3 Komisija je potvrdila gore navedene informacije u svojem dopisu Ombudsmanu od 15. listopada 2007. i navela da se žalba podnositelja pritužbe pred Sudom temelji na istim činjenicama kao i one koje su predmet istrage Ombudsmana.

2.4 Europski ombudsman podsjeća da članak 195. Ugovora o osnivanju Europske zajednice ovlašćuje Europskog ombudsmana za zaprimanje pritužbi "(...) u vezi s nepravilnostima u djelovanju institucija ili tijela Zajednice (...), osim ako su navodne činjenice predmet sudskog postupka ili su bile predmet sudskog postupka." Nadalje, člankom 2. stavkom 7. Statuta Europskog ombudsmana predviđa se da "(...) kada Europski ombudsman, zbog sudskih postupaka koji su u tijeku ili zaključeni u vezi s činjenicama koje su iznesene, mora proglasiti pritužbu nedopuštenom ili okončati njezino razmatranje, ishod svih istraga koje je proveo do tog trenutka podnosi se bez daljnjeg djelovanja."

2.5 Ombudsmanica napominje da ju je podnositelj pritužbe obavijestio da je pokrenula postupak pred Službeničkim sudom Europske unije u vezi s činjenicama na kojima je temeljila svoje navode i tvrdnje u svojoj prvotnoj pritužbi Ombudsmanu. Komisija je također potvrdila da je protiv nje podnesena takva tužba Službeničkom sudu. S obzirom na prethodno navedeni članak 195. Ugovora o EZ-u i članak 2. stavak 7. Statuta Europskog ombudsmana, Europski ombudsman stoga prekida razmatranje pritužbe i bez poduzimanja daljnjih mjera podnosi rezultate svojih dosadašnjih istraga.

2.6 S obzirom na to da Europski ombudsman zaključuje istragu bez poduzimanja daljnjih mjera, ne može udovoljiti zahtjevu podnositelja pritužbe da se pronađe prijateljsko rješenje kako bi se uklonio slučaj nepravilnosti u postupanju ili kako bi se Komisiju potaknulo da sudjeluje u postupku mirenja pod okriljem Suda. Ombudsman nije nadležan ni intervenirati pred Komisijom u pogledu zahtjeva podnositelja pritužbe za prijenos u drugu instituciju Zajednice pred sudom koji odlučuje o njezinu predmetu. Ako je zahtjev podnositelja pritužbe zahtjev za privremene mjere, Ombudsman podsjeća da takve mjere, ako se utvrdi da su opravdane, može naložiti sam Sud.

Zaključak

Ombudsman prekida razmatranje pritužbe i bez poduzimanja daljnjih mjera podnosi rezultate svojih dosadašnjih istraga.

Predsjednik Komisije bit će obaviješten o toj odluci.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Ombudsmanica razumije Službenički sud Europske unije.

(2) Člankom 2. stavkom 8. Statuta Europskog ombudsmana predviđa se: „Ombudsmanu se ne može podnijeti pritužba koja se odnosi na radni odnos između institucija i tijela Zajednice te njihovih dužnosnika i ostalih službenika, osim ako je dotična osoba iscrpila sve mogućnosti za podnošenje internih administrativnih zahtjeva i pritužbi, posebno postupke iz članka 90. stavaka 1. i 2. Pravilnika o osoblju, te su istekli rokovi za odgovore tijela koje je podnijelo takvu predstavku.”