Strasbourg, 12. veljače 2008.

Poštovani gospodine X.,

Dana 14. ožujka 2007. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s prekidom postupka zapošljavanja u Vijeću Europske unije zbog navodnog neispunjenja uvjeta dobrog ponašanja.

Pritužbu sam 2. travnja 2007. proslijedio glavnom tajniku Vijeća. Vijeće je svoje mišljenje poslalo 25. lipnja 2007. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 7. kolovoza 2007. Ured vam je 28. kolovoza 2007. poslao poruku e-pošte u kojoj od vas traži da pošaljete presliku potvrde o dobrom ponašanju. Budući da od vas nije zaprimljen odgovor, moj je ured uputio sličan zahtjev Glavnom tajništvu Vijeća, koje je 5. rujna 2007. telefaksom poslalo presliku vaše potvrde o dobrom ponašanju.

Dana 21. rujna 2007. Vijeću sam uputio prijedlog prijateljskog rješenja. O tome ste obaviješteni u pismu od istog dana.

Vijeće je 9. studenoga 2007. poslalo svoj odgovor u vezi s prijedlogom prijateljskog rješenja. Proslijedila sam vam ga s pozivom na podnošenje očitovanja, koji ste poslali 25. studenoga 2007.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Prema podnositelju pritužbe, relevantne činjenice u predmetu bile su, ukratko, sljedeće:

Podnositelj pritužbe uspješno je sudjelovao u pozivu na iskaz interesa za sigurnosne (privremene) djelatnike u Vijeću Europske unije (EPSO/TA/SECUR/06). Vijeće mu je poslalo pismo u kojem ga je obavijestilo da 1. ožujka 2007. može početi raditi u Vijeću.

Međutim, dva tjedna prije navedenog datuma početka i nakon što je poslao sve potrebne dokumente, podnositelj pritužbe primio je dopis Vijeća u kojem ga je obavijestio da više ne može biti zaposlen jer ne ispunjava jedan od kriterija zapošljavanja, odnosno zahtjev dobrog ponašanja.

Prema navodima podnositelja pritužbe, u njegovoj potvrdi o dobrom ponašanju („bewijs van goed gedrag en zeden”) navedeno je da je sudjelovao u prometnoj nesreći. Podnositelj pritužbe naveo je da je zbog te nesreće dobio policijsku kaznu, odnosno novčanu kaznu. Podnositelj pritužbe, policijski inspektor, naveo je da je policijsko disciplinsko tijelo provelo dodatnu istragu iz koje proizlazi da činjenice zbog kojih je osuđen nisu toliko ozbiljne kao što je opisano u potvrdi i da protiv njega nisu poduzete nikakve ozbiljne disciplinske mjere. Podnositelj pritužbe naveo je i da će se upućivanja na novčanu kaznu nakon nekog vremena automatski izbrisati iz njegove kaznene evidencije. Podnositelj pritužbe izjavio je da je njegova potvrda o dobrom ponašanju imala opću primjedbu „dobro”. Stoga podnositelj pritužbe nije razumio zašto je prometni prekršaj uzet u obzir tijekom postupka zapošljavanja. Dodao je da teško može zamisliti da će svi kojima je izrečena novčana kazna za promet biti isključeni iz zapošljavanja u instituciji EU-a.

Podnositelj pritužbe 20. veljače 2007. pisao je Glavnom tajništvu Vijeća ističući da je njegova potvrda o dobrom ponašanju imala komentar „dobro” prema potrebi. Podnositelj pritužbe u svojem je dopisu naveo da je provedena dodatna istraga, nakon koje protiv njega nisu poduzete ozbiljne disciplinske mjere, te da i dalje radi u „intervencijskoj” službi policijskih snaga. Stoga je podnositelj pritužbe u svojem dopisu zatražio, s jedne strane, da se provede sigurnosna istraga u vezi s njegovom osobom, kojom bi se dokazalo da ona ispunjava uvjet dobrog ponašanja, i, s druge strane, da se ponovno uzme u obzir njezino zapošljavanje. Do datuma podnošenja ove pritužbe podnositelj pritužbe nije primio odgovor na ovaj dopis.

U svojoj pritužbi Europskom ombudsmanu podnositelj pritužbe uputio je Vijeću svoj dopis od 20. veljače 2007. Podnositelj pritužbe tvrdio je sljedeće:

1. da se provede sigurnosna istraga koja se odnosi na njegovu osobu i kojom bi se dokazalo da ispunjava uvjet dobrog ponašanja; i
2. da se ponovno uzme u obzir njegovo zapošljavanje.

INQUIRY

Mišljenje Vijeća

Vijeće je u svojem mišljenju ukratko navelo sljedeće primjedbe:

Vijeće se pozvalo na dopis podnositelja pritužbe od 20. veljače 2007. i navelo da ga je prvotno usmeno obavijestilo da ne namjerava podnijeti njegove zahtjeve jer je smatralo da je postupak zapošljavanja privremenog osoblja pravilno proveden. Međutim, nakon što je 11. lipnja 2007. zaključilo da se dopis podnositelja pritužbe mora smatrati pritužbom u smislu članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju i s obzirom na to da rok za odgovor još nije istekao, Glavno tajništvo Vijeća uputilo je podnositelju pritužbe obrazloženu odluku. Na temelju te obrazložene odluke Vijeće je zaključilo da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

U svojem odgovoru od 11. lipnja 2007. Glavno tajništvo Vijeća najprije je podsjetilo na činjenice u predmetu: Navela je da je dopisom od 12. siječnja 2007. skrenula pozornost podnositelja pritužbe na članke 10. i 12. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika (u daljnjem tekstu: Uvjeti zaposlenja) i zatražila da podnositelj pritužbe dostavi ili izvadak iz kaznene evidencije, potvrdu o dobrom ponašanju namijenjenu javnim tijelima ili policijsku potvrdu. Podnositelj pritužbe poslao je svoju potvrdu o dobrom ponašanju 16. siječnja 2007. Međutim, potvrda nije bila jasna jer je pokazala da je 12. rujna 2006. tužitelj osuđen za određena djela obuhvaćena člancima 418. i 420. belgijskog Kaznenog zakonika i člankom 33. stavkom 2. Kraljevskog dekreta od 16. ožujka 1968. Stoga je 2. veljače 2007. Glavno tajništvo Vijeća obavijestilo podnositelja pritužbe da ga ne može zaposliti, s obzirom na to da nije predočio odgovarajuće znakove o njegovoj prikladnosti za obavljanje dužnosti predviđenih člankom 12. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

Kad je riječ o pravnoj osnovi za svoju odluku, Glavno tajništvo pojasnilo je da je uspostavljeni postupak za provjeru je li ispunjen uvjet dobrog ponašanja i integriteta iz članka 12. stavka 2. točke (c) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika (1) taj da uprava od kandidata, ovisno o državi članici, zahtijeva potvrdu o dobrom ponašanju namijenjenu javnim tijelima, izvadak iz kaznene evidencije ili policijsku potvrdu. Te potvrde koje su izdala nadležna nacionalna tijela služe kao objektivni pokazatelji da dotična osoba živi svoj život u granicama određenima odredbama kaznenog prava.

Glavno tajništvo izjavilo je da se u predmetu podnositelja pritužbe iz potvrde koju je podnio čini da je počinio kazneno djelo. Uprava je stoga zaključila da podnositelj pritužbe nije dostavio odgovarajuće znakove koji pokazuju da ispunjava kriterije dobrog ponašanja i integriteta predviđene u Uvjetima zaposlenja ostalih službenika.

Glavno tajništvo nadalje je navelo da nije uloga institucije da dovodi u pitanje sadržaj potvrda koje izdaju nacionalna tijela i da razmotri jesu li pravne kvalifikacije koje su ta tijela dala za počinjene činjenice bile strože od opravdanih činjenica. Glavno tajništvo nema ni stručno znanje ni resurse za neovisnu istragu o tome jesu li (sudska i upravna) tijela pravilno osudila podnositelja pritužbe. Osim toga, takva neovisna istraga znatno bi nadilazila nadležnosti Glavnog tajništva.

Glavno tajništvo zaključilo je da neće provesti sigurnosnu istragu koju je zatražio podnositelj pritužbe i da se podnositelj pritužbe ne može zaposliti jer ne ispunjava uvjete iz članka 12. stavka 2. točke (c) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

Pristup Europskog ombudsmana

Dopisom od 18. srpnja 2007. Europski ombudsman proslijedio je mišljenje Vijeća podnositelju pritužbe na očitovanje. U tom je pismu Ombudsman podnositelju pritužbe skrenuo pozornost na činjenicu da je Vijeće njegov dopis od 20. veljače 2007. smatralo pritužbom na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju i da je u svojem odgovoru od 11. lipnja 2007. obavijestilo podnositelja pritužbe da, u skladu s člankom 91. Pravilnika o osoblju, može podnijeti žalbu Službeničkom sudu. Podnositelj pritužbe stoga je obaviješten da će, u slučaju da odluči podnijeti takvu žalbu, Ombudsman morati prekinuti svoju istragu na temelju članka 2. stavka 7. svojeg Statuta. Ombudsman je zatim zatražio od podnositelja pritužbe da ga obavijesti namjerava li se obratiti Službeničkom sudu ili želi da Ombudsman nastavi svoju istragu o pritužbi, u kojem slučaju podnositelj pritužbe može podnijeti primjedbe na mišljenje Vijeća.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima naveo da neće podnijeti žalbu Službeničkom sudu. Izjavio je da se ne slaže s odlukom Vijeća. Prema njegovu mišljenju, nije bilo moguće oblikovati objektivno mišljenje samo na temelju njegove potvrde o dobrom ponašanju. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je činjenica da je još uvijek radio u policijskim snagama kao inspektor za „intervencije” dovoljan dokaz njegova dobrog ponašanja. Podnositelj pritužbe nadalje je naveo da, ako bi imao boravište u drugoj državi članici, ne bi naišao na problem s kojim se sada suočava. Podnositelj pritužbe istaknuo je i razliku između prometnog prekršaja i kaznenog djela te je izjavio da je osuđen na temelju prijateljskog rješenja pred sudom u Belgiji. Prema navodima podnositelja pritužbe relevantna novčana kazna nije predstavljala kaznenu kaznu, a upućivanja na tu osuđujuću presudu izbrisala bi se iz njegove kaznene evidencije nakon dvije godine.

Daljnje istrage

Budući da podnositelj pritužbe svojoj pritužbi nije priložio presliku svoje potvrde o dobrom ponašanju te kako bi mogao ocijeniti činjenice predmeta, Ured pučkog pravobranitelja elektroničkom poštom od 28. kolovoza 2007. zatražio je da mu podnositelj pritužbe pošalje presliku navedene potvrde. Sličan zahtjev upućen je Vijeću 5. rujna 2007., a u nedostatku odgovora podnositelja pritužbe. Vijeće je telefaksom od 5. rujna 2007. Uredu ombudsmana poslalo presliku potvrde podnositelja pritužbe.

OMBUDSMAN-ovi uspjesi da dođu do prijateljskog rješenja

Prijedlog Europskog ombudsmana za prijateljsko rješenje

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Vijeća i primjedbi podnositelja pritužbe, Ombudsmanica se nije uvjerila da je Vijeće na odgovarajući način odgovorilo na tvrdnje podnositelja pritužbe.

To se stajalište temeljilo na sljedećim razmatranjima:

1. Kad je riječ o uvjetima zapošljavanja privremenog osoblja, ombudsmanica je napomenula da je člankom 12. stavkom 2. točkom (c) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika predviđeno da se „član privremenog osoblja može zaposliti samo pod sljedećim uvjetima: (...) predočuje odgovarajuće znakovne reference o svojoj prikladnosti za obavljanje svojih dužnosti". Ombudsmanica je nadalje napomenula da je Glavno tajništvo Vijeća objasnilo da je uspostavljeni postupak za provjeru je li taj uvjet ispunjen zatražiti od kandidata, ovisno o državi članici, da dostavi i. potvrdu o dobrom ponašanju namijenjenu javnim tijelima, ii. izvadak iz kaznene evidencije ili iii. policijsku potvrdu.
2. Ombudsmanica je napomenula da je Glavno tajništvo Vijeća u svojem mišljenju objasnilo da se, kako bi provjerilo je li ispunjen uvjet dobrog ponašanja kandidata za radno mjesto u Vijeću, njegova praksa oslanja na informacije sadržane u potvrdi koju su izdala nacionalna tijela. Glavno tajništvo objasnilo je i da Vijeće ne može provesti neovisnu istragu, kako je zatražio podnositelj pritužbe, jer bi to bilo izvan njegovih nadležnosti. Ombudsmanica je to smatrala razumnim pristupom. Potvrde o dobrom ponašanju dokumenti su koje su utvrdila nacionalna tijela države članice čije državljanstvo dotična osoba ima. Dostava takvih potvrda u isključivoj je nadležnosti država članica. Institucije Unije stoga se u okviru zapošljavanja građana Unije mogu osloniti na informacije sadržane u tim nacionalnim potvrdama i ne moraju samostalno provoditi istrage.
3. Tvrdnja podnositelja pritužbe da bi Vijeće trebalo provesti sigurnosnu istragu o njegovoj osobi, kojom bi se dokazalo da ispunjava uvjet koji se odnosi na dobro ponašanje, stoga nije mogla biti uspješna. Međutim, bilo je jasno da podnositelj pritužbe tom tvrdnjom želi postići da Vijeće prizna da je ispunio taj uvjet. Ombudsman je stoga smatrao da je moguće i prikladno ponovno protumačiti prvi zahtjev na način da se njime od Vijeća traži da ponovno razmotri potvrdu o dobrom ponašanju koju su izdala belgijska tijela kako bi se utvrdilo ispunjava li on relevantni uvjet.
4. Ombudsmanica je napomenula da je podnositelj pritužbe 8. studenoga 2006. dostavio potvrdu o dobrom ponašanju koju je izdala njegova općina. U toj je potvrdi navedeno da je 12. rujna 2006. belgijski policijski sud osudio podnositelja pritužbe za određena djela obuhvaćena člancima 418. i 420. belgijskog Kaznenog zakonika i člankom 33. stavkom 2. Kraljevskog dekreta od 16. ožujka 1968. (leteći nakon što je prouzročio nesreću koja je dovela do tjelesne ozljede). Međutim, potvrda je zaključena sa sljedećom primjedbom: „Izjava o ponašanju: dobro”(na nizozemskom: „Verklaring betreffende het gedrag: ići").
5. Stoga se činilo da je nadležno nacionalno tijelo, odnosno općina u mjestu boravišta podnositelja pritužbe, zauzelo stajalište da se, bez obzira na osuđujuću presudu od 12. rujna 2006., ponašanje podnositelja pritužbe treba smatrati „dobrim”.
6. Načela dobrog upravnog ponašanja zahtijevaju da institucije budu dosljedne u svojem administrativnom ponašanju (2). U ovom je slučaju Glavno tajništvo Vijeća navelo da se, kako bi provjerilo je li ispunjen uvjet dobrog ponašanja kandidata za radno mjesto u Vijeću, njegova praksa temelji na informacijama sadržanima u potvrdi koju su izdala nacionalna tijela. Međutim, u predmetu podnositelja pritužbe čini se da Vijeće nije djelovalo u skladu sa svojom praksom jer nije prihvatilo zaključak nacionalnog tijela u pogledu ponašanja podnositelja pritužbe. Privremeni zaključak Ombudsmana stoga je bio da Vijeće nije dosljedno djelovalo i da bi to mogao biti slučaj nepravilnosti u postupanju.

Mogućnost prijateljskog rješenja

Člankom 3. stavkom 5. Statuta Europskog ombudsmana nalaže mu se da u najvećoj mogućoj mjeri traži rješenje s dotičnom institucijom kako bi se uklonio slučaj nepravilnosti u postupanju i zadovoljio podnositelj pritužbe.

Ombudsmanica je stoga 21. rujna 2007. Vijeću podnijela sljedeći prijedlog prijateljskog rješenja:

Glavno tajništvo Vijeća moglo bi ponovno razmotriti informacije sadržane u potvrdi o dobrom ponašanju podnositelja pritužbe i na temelju toga ponovno razmotriti zapošljavanje podnositelja pritužbe.

Odgovor Vijeća na prijedlog Europskog ombudsmana

Odgovor Vijeća bio je, ukratko, sljedeći:

U skladu s prijedlogom Ombudsmana o prijateljskom rješenju uprava Glavnog tajništva Vijeća preispitala je potvrdu o dobrom ponašanju podnositelja pritužbe koju je izdala općina u mjestu boravišta podnositelja pritužbe i proučila primjedbe podnositelja pritužbe u tom pogledu. Glavno tajništvo napomenulo je da je podnositelj pritužbe dostavio potvrdu o dobrom ponašanju vrste , „Model l” koja je sadržavala izvadak iz njegove kaznene evidencije. Iz te potvrde proizlazi da podnositelj pritužbe nije imao čistu kaznenu evidenciju. Konkretno, u izvatku iz kaznene evidencije navodi se da je 12. rujna 2006., tijekom vožnje pod utjecajem alkohola (razina alkohola u krvi znatno iznad dopuštene razine), podnositelj pritužbe počinio sljedeća djela:

- nenamjerno ozljeđivanje osoba, kako je opisano u člancima 418. i 420. belgijskog Kaznenog zakonika, te nemogućnost kontrole brzine njegova vozila, a time i nemogućnost zaustavljanja pred predvidljivom preprekom, zbog čega je tužitelju izrečena novčana kazna, a vozačka dozvola mu je oduzeta na 30 dana;

- bijeg nakon što je prouzročio nesreću s ozlijeđenim žrtvama, obuhvaćen člankom 33. stavkom 2. „Arrêté Royal portant coordination des lois relatives à la police de circulation routière” od 16. ožujka 1968., za koji je tužitelju također izrečena novčana kazna te mu je vozačka dozvola oduzeta na tri mjeseca.

Glavno tajništvo razumjelo je i da će upućivanja na osuđujuće presude nakon nekog vremena biti uklonjena iz potvrde o dobrom ponašanju podnositelja pritužbe.

Glavno tajništvo primilo je na znanje činjenicu da je disciplinsko tijelo policije provelo dodatnu istragu u kojoj podnositelj pritužbe radi kao policajac i da, navodno, nakon istrage nisu uslijedile nikakve „ozbiljne disciplinske mjere”. Glavno tajništvo napomenulo je da, prema podnositelju pritužbe, kaznena djela za koja je osuđen nisu bila tako ozbiljna kao što je opisano u kaznenoj evidenciji te da je podnositelj pritužbe incident, koji je " Tribunal de Police/Politierechtbank" opisao kao bijeg s mjesta događaja nakon što je prouzročio nesreću u kojoj je bilo ozlijeđenih žrtava ("délit de fuite"), smatrao prometnim prekršajem.

Glavno tajništvo također je napomenulo da, unatoč tome što je počinio djela navedena u njegovoj kaznenoj evidenciji, općina njegova mjesta boravišta općenito smatra da je ponašanje podnositelja pritužbe „dobro”.

Prilikom razmatranja spisa podnositelja pritužbe i ispitivanja navedenih elemenata Glavno tajništvo razlikovalo je prvi dio potvrde, tj. dio u kojem je općina mjesta boravišta podnositelja pritužbe izjavila da su potvrda i izvadak iz kaznene evidencije dani podnositelju pritužbe u svrhu prijave za posao i primjedbu da je ponašanje podnositelja pritužbe bilo dobro, i drugi dio, koji je izvadak iz njegove kaznene evidencije.

Iako je kaznena evidencija popis činjenica, odnosno evidencija podataka povezanih s odlukama donesenima u području kaznenog prava, općinsko opažanje o ponašanju jest procjena, koju nije potrebno potkrijepiti. Doista, za certifikate tipa „Model 1” (potvrde za potrebe prijave za radno mjesto koje nije povezano s obrazovanjem, usmjeravanjem, pomoći maloljetnika i mladih) ne mora se provoditi nikakvo odobrenje/policijska istraga u pogledu dobrog ponašanja dotične osobe, a općina dobrovoljno opaža opće ponašanje te osobe. Osim toga, Glavno tajništvo istaknulo je da se od 9. veljače 2007. potvrde o dobrom ponašanju („bewijs van goed gedrag en zeden”, „certificat de bonne vie et moeurs”) više ne izdaju u Belgiji te su zamijenjene izvatkom iz kaznene evidencije („casier judiciaire”). Jedan od razloga za tu promjenu bila je subjektivna priroda opažanja općina, bez nužnog provođenja istrage u slučaju certifikata tipa „Model 1”. Činjenica da drugo tijelo osim onog koje uspostavlja i vodi središnji registar kaznenih djela („Casier judiaire central”) smatra da je ponašanje osobe dobro ne znači da je njegova kaznena evidencija čista.

Stoga je Glavno tajništvo u svojoj ocjeni elemenata i upućivanja na karakter podnositelja pritužbe smatralo da kaznena evidencija nadmašuje ocjenu općine.

Stoga, nakon što je ponovno razmotrilo potvrdu o dobrom ponašanju podnositelja pritužbe, Glavno tajništvo i dalje je smatralo da kazneno djelo („délit”) bijega s mjesta događaja nakon što je prouzročilo nesreću u kojoj je bilo ozlijeđenih žrtava, činjenica koju su utvrdila nadležna nacionalna tijela i koju podnositelj pritužbe nije osporio, nije u skladu s obavljanjem dužnosti službenika za sigurnost (radno mjesto za koje je podnositelj pritužbe uzet u obzir). Kao što je Glavno tajništvo istaknulo u svojem mišljenju, svi dužnosnici i službenici Europskih zajednica moraju biti zaposleni/zaposleni kako bi se institucijama osigurale usluge osoba najviše sposobnosti, učinkovitosti i integriteta. Jasno je da izazivanje nesreće pod utjecajem alkohola (razina alkohola u krvi znatno iznad dopuštene razine) i udaljavanje s mjesta događaja bez provjere posljedica, bez preuzimanja odgovornosti za nečije postupke i bez pružanja pomoći mogućim žrtvama ne zadovoljava te standarde i ne može se očekivati od službenika za sigurnost koji djeluje s najvišim standardom integriteta.

Glavno tajništvo stoga je odlučilo da se podnositelj pritužbe ne može zaposliti jer ne ispunjava jedan od uvjeta zapošljavanja, posebno uvjet pružanja odgovarajućih karakternih upućivanja na njegovu prikladnost za obavljanje dužnosti.

Kad je riječ o stajalištu Ombudsmana da se čini da „Vijeće nije postupalo u skladu sa svojom praksom jer nije prihvatilo zaključak nacionalnog tijela u pogledu ponašanja podnositelja pritužbe” i da bi takva nedosljednost mogla predstavljati slučaj nepravilnosti u postupanju (naknadno istaknuto), Vijeće je navelo da je Glavno tajništvo zatražilo potvrdu o dobrom ponašanju namijenjenu javnim tijelima ili izvadak iz kaznene evidencije ili policijsku potvrdu kako bi provjerilo je li ispunjen uvjet dobrog ponašanja i integriteta iz članka 12. stavka 2. točke (c) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika. Glavno tajništvo u svojem odgovoru podnositelju pritužbe nije navelo da je njegova praksa bila da bez ikakve evaluacije prihvati zaključke općina koje izdaju potvrdu i izvadak iz sudskog registra. Glavno tajništvo samo je navelo da nije provelo nikakvu istragu o kandidatima koji su se prijavili za radno mjesto u instituciji kako bi ispitalo koliko su teška djela koja se mogu pojaviti u njihovoj kaznenoj evidenciji bila .. Kako je već istaknuto u mišljenju o pritužbi, Glavno tajništvo ne dovodi u pitanje valjanost sudske evidencije i stoga ne provodi nikakvu istragu radi dvostruke provjere točnosti i/ili ozbiljnosti djela navedenih u nacionalnoj kaznenoj evidenciji.

Glavno tajništvo zaključilo je da je njegovo djelovanje u potpunosti u skladu s ustaljenom praksom u pogledu provjere upućivanja na odgovarajuće znakove te da se njime nisu kršila načela dobre uprave.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe ukratko je iznio sljedeća opažanja:

Podnositelj pritužbe naveo je da je Vijeće, bez znanja o spisu, očito oblikovalo vlastito mišljenje o nesreći navodeći, na primjer, da se podnositelj pritužbe odvezao s mjesta događaja. Podnositelj pritužbe istaknuo je da je osuđen jer zaključci nisu utvrđeni na licu mjesta. Podnositelj pritužbe istaknuo je da je osobno telefonirao policijskim tijelima i da je druga strana uključena u nesreću prvotno izjavila da nije ozlijeđena. Podnositelj pritužbe stoga je smatrao da je neprimjereno da se Vijeće poziva na "odlazak s mjesta događaja bez provjere posljedica, bez preuzimanja odgovornosti za nečije postupke i bez pružanja pomoći mogućim žrtvama".

Ako bi Vijeće provjerilo pravno značenje pojma "bijeg nakon što je prouzročilo nesreću", saznalo bi da će svaka osoba koja ne ostane na licu mjesta nakon bilo koje vrste nesreće (također bez ozljeda) biti kriva za bijeg nakon što je prouzročila nesreću. Na temelju toga tužitelj je osuđen. Ako je podnositelj pritužbe želio izbjeći svoje odgovornosti, trebalo ga je pitati zašto je onda sam telefonirao policijskim službama.

Podnositelj pritužbe nadalje je naveo da nije podnio žalbu protiv odluke jer je, nakon savjetovanja sa svojim odvjetnikom, shvatio da je trebao znati bolje i čekati na licu mjesta. Podnositelj pritužbe izjavio je da je samo zbog svoje funkcije policijskog inspektora morao biti osuđen na tu tešku osudu. Tužitelj je smatrao da je osuđen po drugi put. Podnositelj pritužbe zaključio je da bi, da nije ispunio uvjet koji se odnosi na dobro ponašanje, sigurno bio razriješen dužnosti i više ne bi radio kao policijski inspektor.

ODLUKA

1 Tvrdnje podnositelja pritužbe o provođenju sigurnosne istrage i ponovnom razmatranju njegova zapošljavanja

1.1 Podnositelj pritužbe uspješno je sudjelovao u pozivu na iskaz interesa za sigurnosne (privremene) djelatnike u Vijeću Europske unije (EPSO/TA/SECUR/06). Vijeće mu je poslalo pismo u kojem ga je obavijestilo da 1. ožujka 2007. može početi raditi u Vijeću. Međutim, dva tjedna prije navedenog datuma početka i nakon što je podnositelj pritužbe poslao sve potrebne dokumente, primio je dopis Vijeća u kojem ga je obavijestio da više ne može biti zaposlen jer ne ispunjava jedan od kriterija zapošljavanja, odnosno zahtjev dobrog ponašanja. Prema navodima podnositelja pritužbe, u njegovoj potvrdi o dobrom ponašanju („bewijs van goed gedrag en zeden”) navedeno je da je sudjelovao u prometnoj nesreći. Podnositelj pritužbe 20. veljače 2007. pisao je Glavnom tajništvu Vijeća ističući da njegova potvrda o dobrom ponašanju ima komentar „dobro” prema potrebi. Podnositelj pritužbe u svojem je dopisu naveo da je provedena dodatna istraga, nakon koje protiv njega nisu poduzete ozbiljne disciplinske mjere, te da i dalje radi u policijskoj službi za "intervenciju". U tom dopisu Glavnom tajništvu podnositelj pritužbe stoga je zatražio i. da se provede sigurnosna istraga o njegovoj osobi kojom bi se dokazalo da ispunjava uvjet dobrog ponašanja i ii. da se ponovno uzme u obzir njegovo zapošljavanje. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe ponovio je te dvije tvrdnje.

1.2 U svojem mišljenju Vijeće se pozvalo na obrazloženu odluku Glavnog tajništva od 11. lipnja 2007. U tom je odgovoru Glavno tajništvo Vijeća navelo da iz potvrde o dobrom ponašanju koju je dostavio podnositelj pritužbe proizlazi da je počinio kazneno djelo. Glavno tajništvo stoga je zaključilo da podnositelj pritužbe nije dostavio dokaz o dobrom ponašanju. Nadalje je navela da nije zadaća institucije da dovodi u pitanje sadržaj potvrda koje izdaju nacionalna tijela i da razmotri je li pravna kvalifikacija koju su ta tijela dala za počinjene činjenice bila teža od činjenica koje su opravdane. Glavno tajništvo nije raspolagalo stručnim znanjem ni resursima za neovisnu istragu o tome jesu li (sudska i upravna) tijela pravilno osudila podnositelja pritužbe. Osim toga, takva neovisna istraga znatno bi nadilazila nadležnosti Glavnog tajništva. Glavno tajništvo zaključilo je da neće provesti sigurnosnu istragu koju je zatražio podnositelj pritužbe i da se on ne može zaposliti jer ne ispunjava uvjete iz članka 12. stavka 2. točke (c) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica („Uvjeti zaposlenja ostalih službenika”).

1.3 Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima naveo da se ne slaže s odlukom Glavnog tajništva. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, nije bilo moguće oblikovati objektivno mišljenje samo na temelju njegove potvrde o dobrom ponašanju. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je činjenica da je još uvijek radio u policijskim snagama kao inspektor za „intervencije” dovoljan dokaz njegova dobrog ponašanja. Nadalje je naveo da, ako bi imao boravište u drugoj državi članici, ne bi naišao na problem s kojim se sada suočava. Podnositelj pritužbe istaknuo je i razliku između prometnog prekršaja i kaznenog djela te je izjavio da je osuđen na temelju prijateljskog rješenja pred sudom u Belgiji. Prema navodima podnositelja pritužbe relevantna novčana kazna nije predstavljala kaznenu kaznu, a upućivanja na tu osuđujuću presudu izbrisala bi se iz njegove kaznene evidencije nakon dvije godine.

1.4 Ombudsman je 21. rujna 2007. Vijeću uputio prijedlog prijateljskog rješenja, predlažući da njegovo Glavno tajništvo može (i) ponovno razmotriti informacije sadržane u potvrdi o dobrom ponašanju podnositelja pritužbe i, na temelju toga, (ii) ponovno razmotriti zapošljavanje podnositelja pritužbe.

1.5 U svojem odgovoru od 30. listopada 2007. Vijeće je navelo da je, u skladu s prijedlogom Ombudsmana o prijateljskom rješenju, njegovo Glavno tajništvo preispitalo potvrdu o dobrom ponašanju podnositelja pritužbe i proučilo primjedbe podnositelja pritužbe u tom pogledu. Vijeće je napomenulo da je podnositelj pritužbe podnio potvrdu o dobrom ponašanju vrste , „Model l” koja je sadržavala izvadak iz njegove kaznene evidencije. Iz te potvrde proizlazi da podnositelj pritužbe nije imao čistu kaznenu evidenciju. Konkretno, u izvatku iz kaznene evidencije navodi se da je 12. rujna 2006., tijekom vožnje pod utjecajem alkohola (razina alkohola u krvi znatno iznad dopuštene razine), podnositelj pritužbe počinio sljedeća djela:

- nenamjerno ozljeđivanje osoba, kako je opisano u člancima 418. i 420. belgijskog Kaznenog zakonika, te nemogućnost kontrole brzine njegova vozila, a time i nemogućnost zaustavljanja pred predvidljivom preprekom, zbog čega je tužitelju izrečena novčana kazna, a vozačka dozvola mu je oduzeta na 30 dana;

- bijeg nakon što je prouzročio nesreću s ozlijeđenim žrtvama, obuhvaćen člankom 33. stavkom 2. "Arrêté Royal portant coordination des lois relatives à la police de circulation routière" od 16. ožujka 1968., zbog čega je tužitelju također izrečena novčana kazna te mu je vozačka dozvola oduzeta na tri mjeseca.

Prilikom razmatranja spisa podnositelja pritužbe i ispitivanja navedenih elemenata Glavno tajništvo razlikovalo je prvi dio potvrde, tj. dio u kojem je općina mjesta boravišta podnositelja pritužbe izjavila da su potvrda i izvadak iz kaznene evidencije dani podnositelju pritužbe u svrhu prijave za posao i primjedbu da je ponašanje podnositelja pritužbe bilo dobro, i drugi dio, koji je izvadak iz njegove kaznene evidencije. Glavno tajništvo izjavilo je da činjenica da tijelo koje nije ono koje uspostavlja i vodi središnji registar kaznenih djela („casier judiciaire central”) smatra da je ponašanje osobe dobro ne znači da je njegova kaznena evidencija čista. Stoga je Glavno tajništvo u svojoj ocjeni elemenata i upućivanja na karakter podnositelja pritužbe smatralo da kaznena evidencija podnositelja pritužbe nadmašuje ocjenu općine da je njegovo ponašanje dobro. Glavno tajništvo stoga je odlučilo da se podnositelj pritužbe ne može zaposliti jer ne ispunjava jedan od uvjeta zapošljavanja, posebno uvjet pružanja odgovarajućih karakternih upućivanja na njegovu prikladnost za obavljanje dužnosti. Glavno tajništvo zaključilo je da je njegovo djelovanje u potpunosti u skladu s ustaljenom praksom u pogledu provjere upućivanja na odgovarajuće znakove te da se njime nisu kršila načela dobre uprave.

1.6 Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima naveo da je Vijeće, ne znajući za spis, očito oblikovalo vlastito mišljenje o nesreći navodeći, primjerice, da je pobjegao s mjesta događaja. Podnositelj pritužbe istaknuo je da je osuđen jer zaključci nisu utvrđeni na licu mjesta. Podnositelj pritužbe istaknuo je da je sam telefonirao policijskim tijelima i da je druga strana uključena u nesreću prvotno izjavila da nije ozlijeđena. Podnositelj pritužbe stoga je smatrao da je neprimjereno da se Vijeće poziva na "odlazak s mjesta događaja bez provjere posljedica, bez preuzimanja odgovornosti za nečije postupke i bez pružanja pomoći mogućim žrtvama". Ako bi Vijeće provjerilo pravno značenje pojma "bijeg nakon što je prouzročilo nesreću", saznalo bi da će svaka osoba koja ne ostane na mjestu bilo koje vrste nesreće (također bez ozljeda) biti kriva za bijeg nakon što je prouzročila nesreću. Podnositelj pritužbe izjavio je da je samo zbog svoje funkcije policijskog inspektora morao biti osuđen na tu tešku osudu. Podnositelj pritužbe smatrao je da je sada drugi put osuđen. Podnositelj pritužbe istaknuo je i da bi, da nije ispunio uvjet dobrog ponašanja, sigurno bio razriješen dužnosti i više ne bi radio kao policijski inspektor.

1.7 Ombudsmanica napominje da je Vijeće (i) detaljno preispitalo potvrdu o dobrom ponašanju podnositelja pritužbe i na temelju toga (ii) ponovno razmotrilo zapošljavanje podnositelja pritužbe. Rezultat ponovnog razmatranja potvrde o dobrom ponašanju podnositelja pritužbe bio je taj da je Vijeće zaključilo da se podnositelja pritužbe još uvijek ne može zaposliti. Budući da je podnositelj pritužbe jasno naveo da je i dalje nezadovoljan odgovorom Vijeća, Ombudsman zaključuje da se u ovom slučaju nije moglo postići prijateljsko rješenje.

1.8 Što se tiče stajališta koje je Vijeće zauzelo nastavno na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju, Ombudsman napominje da je općina u svojoj potvrdi donijela pozitivan zaključak ("dobar") u vezi s ponašanjem podnositelja pritužbe, unatoč kaznenom djelu za koje je podnositelj pritužbe osuđen. Ombudsmanica napominje da je Vijeće u svojem mišljenju objasnilo da mora poštovati zaključke nacionalnih tijela. Konkretnije, Vijeće je tvrdilo da nije njegova uloga dovoditi u pitanje sadržaj potvrda koje izdaju nacionalna tijela. Na temelju toga ombudsmanica se stoga pitala zašto je Vijeće ipak zanemarilo pozitivnu ocjenu općine o ponašanju podnositelja pritužbe. Stoga je predložio prijateljsko rješenje prema kojem bi Vijeće ponovno razmotrilo dotična pitanja. U svojem odgovoru na taj prijedlog Vijeće je sada dalo objašnjenja kojima se pojašnjavaju razlozi zbog kojih smatra da ne može zaposliti podnositelja pritužbe. Ombudsman posebno napominje da je Vijeće istaknulo da je napravilo razliku između prvog dijela potvrde, tj. dijela u kojem je općina mjesta boravišta podnositelja pritužbe dala „subjektivnu” izjavu da je ponašanje podnositelja pritužbe dobro, i „objektivnog” drugog dijela, koji je izvadak iz njegove kaznene evidencije. Ombudsmanica smatra da se stajalište Vijeća da osoba s kaznenim dosjeom kao što je podnositelj pritužbe (čak i uzimajući u obzir dodatne pojedinosti koje je dostavio podnositelj pritužbe) nije prihvatljiva ne čini nerazumnim s obzirom na prirodu dotičnog radnog mjesta. Na temelju prethodno navedenih razmatranja Ombudsman zaključuje da nije bilo slučajeva nepravilnosti u postupanju Vijeća.

1.9 Ombudsman bi, međutim, želio istaknuti da bi bilo najkorisnije da je Vijeće ta objašnjenja već dostavilo u svojem mišljenju ili, još bolje, u svojem dopisu od 2. veljače 2007. podnositelju pritužbe kojim ga je obavijestilo da se ne može zaposliti.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Vijeća. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

Glavni tajnik Vijeća također će biti obaviješten o toj odluci.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) "Član privremenog osoblja može biti zaposlen samo pod sljedećim uvjetima: (...)

(c) daje odgovarajuće znakove koji upućuju na njegovu prikladnost za obavljanje svojih dužnosti".

(2) Vidjeti članak 10. stavak 1. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja, koji je dostupan na internetskoj stranici Europskog ombudsmana (http://www.ombudsman.europa.eu/code/en/default.htm).