Strasbourg, 21. travnja 2008.

Poštovani gospodine V.,

Dana 5. listopada 2006. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije. Vaša pritužba, dopunjena Vašim dopisom od 9. prosinca 2006., odnosila se na odgovor Komisije na pritužbu na temelju članka 226. protiv Grčke koju ste podnijeli Komisiji. Dana 20. prosinca 2006. pokrenuo sam istragu u tom predmetu. Komisija mi je 27. ožujka 2006. poslala svoje mišljenje o Vašoj pritužbi. Proslijedila sam vam ga s pozivom na podnošenje primjedbi. U svojoj kasnijoj korespondenciji zadržali ste svoju pritužbu.

Sada pišem kako bih vas obavijestio o rezultatima provedenih istraga.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe je 8. kolovoza 2006. zajedno s mnogim drugim građanima Komisiji podnio pritužbu na temelju članka 226. protiv Grčke. Pritužba se odnosila na navodno kršenje Direktive Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (1), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 97/11/EZ od 3. ožujka 1997.(2), u pogledu projekta autoceste („projekt”). Podnositelj pritužbe tvrdio je da i. procjena utjecaja na okoliš („procjena utjecaja na okoliš”) nije provedena prije objave (u rujnu 2005.) obavijesti o natječaju za izgradnju projekta (procjena utjecaja na okoliš provedena je samo za županijsku cestu koja se odnosila na projekt koji se očito razlikovao od predmetnog projekta); ii. nakon relevantnih pritužbi izrađena je studija o procjeni utjecaja na okoliš projekta koja je podnesena prefekturi Chalkidiki (Grčka) u veljači 2006.; iii. lokalno stanovništvo, općina N. Moudania (Grčka) i Prefekcijsko vijeće Chalkidiki izrazili su protivljenje projektu. Podnositelj pritužbe dostavio je niz dokumenata zajedno sa svojom pritužbom i fotografiju znaka u kojem se navodi da će radovi povezani s projektom koštati 25 000 000 EUR i da će ih izvršiti konstruktor X. Komisija je dopisom od 15. rujna 2006. odgovorila podnositelju pritužbe, naglasivši da sama činjenica da je lokalno stanovništvo i Prefekcionarno vijeće Chalkidikija izrazilo negativno mišljenje u pogledu projekta ne dokazuje povredu Direktive 85/337. Komisija je stoga izjavila da nije moguće „registrirati pritužbu”.

Dopisom od 5. listopada 2006. podnositelj pritužbe obavijestio je Komisiju da nije uzeo u obzir svoj argument i. te je na temelju toga zatražio evidentiranje svoje pritužbe zbog povrede. Taj je dopis također poslan (i izričito upućen) Europskom ombudsmanu, koji ga je registrirao kao pritužbu protiv Komisije. Ombudsmanica je 1. prosinca 2006. primila primjerak odgovora Komisije (od 23. studenoga 2006.) na dopis podnositelja pritužbe od 5. listopada 2006. Komisija je, kao prvo, izrazila žaljenje zbog činjenice da argument podnositelja pritužbe i. nije na odgovarajući način obrađen u njezinu dopisu od 15. rujna 2006. Komisija je nadalje navela sljedeće:

(a) natječajni postupak za projekt doista se odnosio na izgradnju autoceste s preprekama na obje strane, a ne samo na poboljšanje postojeće županijske ceste, što je predstavljalo povredu članka 2. stavka 1. Direktive 85/337;

(b) nakon toga nositelj projekta proveo je novu procjenu utjecaja na okoliš koja je 29. prosinca 2005. dostavljena nadležnom Ministarstvu;

(c) nova procjena utjecaja na okoliš podvrgnuta je postupku savjetovanja/evaluacije;

(d) taj je postupak dovršen donošenjem zajedničke ministarske odluke 1000838 od 16. listopada 2006. kojom su odobreni okolišni uvjeti projekta;

(e) s obzirom na gore navedeno, došlo je do kršenja prava Zajednice, koje je već proizvelo i "iscrpljeno" njegove učinke;

(f) grčke vlasti poduzele su korake potrebne za okončanje kršenja s obzirom na to da je projekt podvrgnut novom postupku procjene utjecaja na okoliš;

(g) stoga postupak zbog povrede ne bi imao cilj i njegovo pokretanje ne bi bilo korisno;

(h) svrha postupka zbog povrede bila je postići promjenu u ponašanju države članice koja ne poštuje pravila, a ne utvrditi, općenito, je li se povreda dogodila u prošlosti.

Podnositelj pritužbe poslao je 9. prosinca 2006. Ombudsmanu telefaks u kojem je naglasio da je odgovor Komisije od 23. studenoga 2006. bio slučaj nepravilnosti u postupanju. Tvrdio je da Komisija nije pravilno riješila njegovu pritužbu na temelju članka 226. Konkretnije, osporavao je Komisijin zaključak prema kojem su nacionalna tijela poduzela odgovarajuće mjere kako bi okončala povredu Direktive 85/337. Tvrdio je da bi Komisija trebala smatrati da je povreda u tijeku jer nacionalna tijela nisu opozvala ili poništila nacionalne akte koji su bili izvor navedene povrede, odnosno natječajni postupak i naknadnu dodjelu ugovora o javnim radovima za izgradnju projekta. Ombudsmanica je pokrenula istragu o navedenoj tvrdnji i popratnom argumentu podnositelja pritužbe.

INQUIRY

Komisija je u svojem mišljenju prvo uputila na prethodno navedenu korespondenciju s podnositeljem pritužbe. Komisija je potvrdila svoje stajalište da je došlo do povrede članka 2. stavka 1. Direktive 85/337/EEZ, koja je proizvela i iscrpila njezine učinke („infraction consomée”), s obzirom na to da je sporni projekt ex post podlijegao procjeni utjecaja na okoliš. Komisija je dodala da su navodi podnositelja pritužbe protiv te procjene utjecaja na okoliš evidentirani kao pritužba na temelju članka 226. i da će o tome pravodobno obavijestiti podnositelja pritužbe. Tužitelj je u svojim očitovanjima u biti zadržao svoju tvrdnju.

ODLUKA

1 Tvrdnja da Komisija nije pravilno riješila pritužbu podnositelja pritužbe na temelju članka 226. smatrajući da je povreda Direktive 85/337 proizvela i iscrpila njezine učinke

1.1 Podnositelj pritužbe, zajedno s mnogim drugim građanima, podnio je 8. kolovoza 2006. Europskoj komisiji pritužbu na Grčku na temelju članka 226. Pritužba se odnosila na navodno kršenje Direktive Vijeća 85/337 od 27. lipnja 1985. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (3), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 97/11/EZ od 3. ožujka 1997.(4), u pogledu projekta autoceste („projekt”). Podnositelj pritužbe posebno je tvrdio da procjena utjecaja na okoliš nije provedena prije objave (u rujnu 2005.) obavijesti o natječaju za izgradnju projekta. Nadalje je tvrdio da je procjena utjecaja na okoliš provedena samo u pogledu županijske ceste koja se odnosila na projekt koji se znatno razlikovao od predmetnog projekta. Komisija je odbila istražiti pritužbu. U odgovoru na prethodno navedeni argument Komisija je navela sljedeće:

(a) natječajni postupak za projekt doista se odnosio na izgradnju autoceste s preprekama na obje strane, a ne samo na poboljšanje postojeće županijske ceste, što je predstavljalo povredu članka 2. stavka 1. Direktive 85/337 (5);

(b) nakon toga nositelj projekta proveo je novu procjenu utjecaja na okoliš koja je 29. prosinca 2005. dostavljena nadležnom Ministarstvu;

(c) nova procjena utjecaja na okoliš podvrgnuta je postupku savjetovanja/evaluacije;

(d) taj je postupak dovršen donošenjem zajedničke ministarske odluke 1000838 od 16. listopada 2006. kojom su odobreni okolišni uvjeti projekta;

(e) s obzirom na prethodno navedeno, Komisija je zaključila da je došlo do kršenja prava Zajednice, koje je već proizvelo i "iscrpljeno" njegove učinke;

(f) grčke vlasti poduzele su korake potrebne za okončanje kršenja s obzirom na to da je projekt podvrgnut novom postupku procjene utjecaja na okoliš;

(g) stoga postupak zbog povrede ne bi imao cilj i njegovo pokretanje ne bi bilo korisno;

(h) svrha postupka zbog povrede bila je postići promjenu u ponašanju države članice koja ne poštuje pravila, a ne utvrditi, općenito, je li se povreda dogodila u prošlosti.

U svojem mišljenju o pritužbi Komisija je potvrdila svoje prethodno stajalište o „sastavu za prekršaje”, napominjući da je osporavani projekt ex post podlijegao procjeni utjecaja na okoliš. Dodala je da su navodi podnositelja pritužbe protiv te procjene utjecaja na okoliš sada evidentirani kao pritužba na temelju članka 226. i da će Komisija pravodobno obavijestiti podnositelja pritužbe o svojoj odluci o tome.

1.2 Europski ombudsman, s jedne strane, podsjeća da se pitanje je li država članica povrijedila svoje obveze mora utvrditi s obzirom na situaciju koja je prevladavala u državi članici na kraju razdoblja navedenog u obrazloženom mišljenju (6). U slučaju da povreda više ne postoji u tom trenutku, tužba protiv države članice bila bi nedopuštena (7). Kad je riječ o ovoj pritužbi i u prilog svojoj tvrdnji, podnositelj pritužbe tvrdio je da je povreda u tijeku jer nacionalna tijela nisu opozvala ili poništila nacionalne akte iz kojih je povreda proizašla. Točnije, podnositelj pritužbe tvrdio je da relevantno grčko tijelo nije opozvalo natječajni postupak i naknadnu dodjelu ugovora o javnim radovima za provedbu projekta. U tom pogledu, čini se da ne postoji sudska praksa koja potvrđuje da su nacionalna tijela bila dužna djelovati na način koji je naveo podnositelj pritužbe kako bi okončala povredu (članak 2. stavak 1. Direktive 85/337) koju je utvrdila Komisija, u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku. Nadalje, razumno je smatrati da je u takvoj situaciji povreda prekinuta ako i. nadležna nacionalna tijela zahtijevaju, prije izvođenja radova planiranih za projekt, da projekt podliježe procjeni utjecaja na okoliš, u skladu s relevantnim odredbama prava Zajednice, i ii. ta tijela donesu (novu) odluku o davanju ili odbijanju odobrenja za provedbu projekta, nakon postupka procjene utjecaja na okoliš i s obzirom na njegove rezultate. To je ono što se čini da se dogodilo u ovom slučaju. S obzirom na prethodno navedeno, tvrdnja podnositelja pritužbe nije potkrijepljena. Stoga Ombudsman ne nalazi odgovarajući slučaj nepravilnosti u postupanju Komisije.

1.3 Ombudsman također primjećuje da je podnositelj pritužbe iznio niz argumenata koji se u biti odnose na (novu) procjenu utjecaja na okoliš. Ti argumenti ne utječu na ovu istragu, već su relevantni za to što je Komisija odbila pritužbu podnositelja pritužbe na temelju članka 226. protiv te procjene utjecaja na okoliš i naknadno odobrenje za provedbu projekta. To je odbijanje predmet druge pritužbe koju je podnositelj pritužbe podnio Ombudsmanu (pritužba 629/2008/ID) i razmotrit će se u tom kontekstu.

Zaključak

Na temelju svojih istraga u vezi s tom pritužbom Ombudsman ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) SL 1985., L 175, str. 40.

(2) SL 1997., L 73, str. 5.

(3) SL 1985., L 175, str. 40.

(4) SL 1997., L 73, str. 5.

(5) Članak 2. stavak 1. Direktive 85/337, kako je izmijenjena Direktivom 97/11, glasi kako slijedi: „Države članice donose sve potrebne mjere kako bi osigurale da, prije davanja odobrenja, projekti koji bi mogli imati značajne učinke na okoliš na temelju, između ostalog, njihove prirode, veličine ili lokacije, podliježu zahtjevu za izdavanje odobrenja za provedbu projekta i procjenu s obzirom na njegove učinke. Ti su projekti definirani u članku 4.„Komisija je stoga u biti smatrala da je predmetna obavijest o nadmetanju, za koju se čini da je dovela do odluke o dodjeli relevantnog ugovora o javnim radovima, uključivala „odobrenje (...) dano” u vezi s provedbom projekta.

(6) Vidjeti, na primjer, predmet C-209/02 Komisija protiv Austrije [2004.] ECR I-1211, stavak 16.

(7) Vidjeti, na primjer, predmet C-362/90 Komisija protiv Italije [1992.] ECR I-2353, stavak 13.