Strasbourg, 16. srpnja 2008.

Poštovana gospođo V.,

Dana 16. kolovoza 2006.(1) podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europskog parlamenta u vezi s natječajnim postupkom za dodjelu vanjskog upravljanja Wayenberg Crècheom u Parlamentu.

Pritužbu sam 8. studenoga 2006. proslijedio predsjedniku Parlamenta. Parlament je 20. veljače 2007. poslao englesku verziju svojeg mišljenja, a 28. veljače 2007. prijevod na nizozemski jezik. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 7. svibnja 2007.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

Ispričavam se na vremenu koje je bilo potrebno za rješavanje Vaše pritužbe.

COMPLAINT

Tužitelj u ovom predmetu, odnosno bvba Kidcare, belgijsko je društvo. Od 1993. i nakon uzastopnih natječajnih postupaka podnositelj pritužbe upravlja Eastman Crècheom (2) Europskog parlamenta. Podnositelj pritužbe smatra da su relevantne činjenice u predmetu sljedeće:

Parlament je 4. veljače 2005. objavio poziv na nadmetanje za ugovor o vanjskom upravljanju Wayenberg Crècheom (3) u Bruxellesu (2005/S 25-023466). Podnositelj pritužbe sudjelovao je u natječajnom postupku i dao ponudu. Kriterijima za ocjenjivanje predviđeno je da će se ponuda dodijeliti ekonomski najpovoljnijoj ponudi ocijenjenoj na temelju sljedećih kriterija silaznim redoslijedom:

(a) vrijednost pedagoškog projekta (40 bodova);

(b) metode upravljanja, organizacije i provedbe projekta, politiku zapošljavanja, zapošljavanje i upravljanje ljudskim resursima, kao i mjere poduzete kako bi se osigurala stabilnost i visoka razina kvalifikacija osoblja (30 bodova);

(c) ukupna cijena za 180 djece mjesečno (30 bodova).

Dana 27. listopada 2005. Glavna uprava Parlamenta za kadrovske poslove obavijestila je podnositelja pritužbe da njegova ponuda nije zadržana. Parlament je naveo da su razlozi odbijanja sljedeći:

- pedagoški projekt bio je zanimljiv, ali previše teoretski, ostavljajući nejasnoće u pogledu njegove primjene;

- metodologija za upravljanje i organizaciju činila se točnom, ali nepotpunom za jaslice od 180 djece.

Podnositelj pritužbe pisao je 9. studenoga 2005. Parlamentu kako bi dobio dodatne informacije o odbijanju njegove ponude. Parlament je 17. studenoga 2005. odgovorio da je ponuda društva R. zadržana. Kad je riječ o ponudi podnositelja pritužbe, Parlament je objasnio da su sljedeći aspekti doveli do niže ocjene:

- ponuda kako je prikazana činila se previše teoretskom i nije bila dovoljno uvjerljiva;

- Parlament je primijetio da projekt Wayenberg Crèchea nije u dovoljnoj mjeri uzet u obzir u usporedbi s Eastman Crècheom;

- ponuda je pokazala nedostatak službene interne komunikacije između različitih intervenijenata, kao i nedostatak dostatnih sredstava za moguću zamjenu osoblja.

Podnositelj pritužbe ponovno je 29. studenoga 2005. zatražio objašnjenje ističući da su prethodna tri argumenta koja je iznio Parlament nejasna i da se temelje na osobnoj procjeni, a ne na ocjeni kriterija za dodjelu.

Parlament je 9. prosinca 2005. odgovorio bez dodatnih objašnjenja. Nakon tog dopisa podnositelj pritužbe odlučio je prekinuti korespondenciju.

Podnositelj pritužbe podnio je 16. kolovoza 2006. ovu pritužbu Europskom ombudsmanu. Podnositelj pritužbe podijelio je svoju pritužbu u tri odjeljka: „pritužba”, „argumentacija” i „tvrdnja”. U odjeljku koji se odnosi na argumentaciju podnositelj pritužbe tvrdio je da su informacije koje su mu dostavljene (1) nejasne, (2) nejasne, (3) temeljene na isključivo subjektivnoj ocjeni, (4) nepotpune i (5) netočne.

Podnositelj pritužbe razvio je svaku od tih točaka kako slijedi:

- Priopćene informacije bile su nejasne jer je, primjerice, u slučaju najvažnijeg kriterija ocjenjivanja (odnosno vrijednosti pedagoškog projekta) Parlament odbio ponudu podnositelja pritužbe samo s dva nejasna izraza, navodeći „le projet pédagogique est intéressant mais trop théorique laissant apparaître des incertitudes quant à son application concrète”(dopis od 27. listopada 2005.) i „l]e projet pédagogique a été jugé intéressant”(dopis od 17. studenoga 2005.).

- Priopćene informacije nisu bile nedvosmislene jer se u dopisu od 27. listopada 2005. pedagoški projekt smatrao previše teoretskim, dok se u dopisu od 17. studenoga 2005. cijela ponuda smatrala previše teoretskom (" [l]'offre telle que présentée est apparue trop théorique et pas suffisamment convaincante"). Podnositelj pritužbe tvrdio je da je slična promjena u obrazloženju donesena i u pogledu kriterija koji se odnosi na zamjenu osoblja: U pismu od 17. studenoga 2005. Parlament je naveo da „ le projet présenté a fait ressortir (...) l'absence d'un éventail de sources suffisantes pour les remplacements éventuels du staff”. To nije bilo u skladu s naknadnim pojašnjenjem u dopisu od 9. prosinca 2005. da „la nature des solutions proposées dans l'offre de Kidcare [odnosno podnositelj pritužbe] ne prenait pas suffisamment en compte la taille du projet”.

- Priopćene informacije temeljile su se na isključivo subjektivnoj procjeni jer su riječi poput "convaincante" izraz osobne procjene, a ne objektivne procjene.

- Priopćene informacije bile su nepotpune jer u pogledu drugog kriterija ocjenjivanja Parlament nije komentirao politiku zapošljavanja podnositelja pritužbe, upravljanje ljudskim resursima, stabilnost i kvalifikacije osoblja.

- Priopćene informacije bile su netočne jer je upućivanje u dopisu Parlamenta od 9. prosinca 2005. na činjenicu da je podnositelj pritužbe samo predložio direktora u nepunom radnom vremenu za 180 djece bilo u suprotnosti s ponudom podnositelja pritužbe kojom je predviđen tim za usmjeravanje od tri osobe (voditelj ureda u punom radnom vremenu / administrativni službenik, pedagoški koordinator u punom radnom vremenu i glavni direktor u nepunom radnom vremenu). Također, u pismu Parlamenta od 17. studenoga 2005. navedeno je da postoji nedostatak službene interne komunikacije, što je u suprotnosti s različitim točkama navedenima u ponudi podnositelja pritužbe o nekoliko vrsta internih sastanaka.

U odjeljku pod naslovom „Tvrdnja” podnositelj pritužbe naveo je da bi elementi opisani u odjeljku „argumentacija” mogli upućivati na to da je Parlament nezakonito dodijelio ugovor poduzeću R. te da će na temelju dodatnih informacija odlučiti hoće li podnijeti dodatnu pritužbu o nepoštenom postupanju i kršenju njegovih interesa.

Na temelju prethodno navedenog podnositelj pritužbe iznio je dva navoda i jednu tvrdnju u svojoj pritužbi Ombudsmanu:

1. Parlament je odbio jasno i konkretno obavijestiti podnositelja pritužbe o relativnim prednostima ponude koja je zadržana za upravljanje njegovim Wayenberg Crècheom.
2. Parlament bi podnositelju pritužbe trebao dostaviti te informacije.
3. Suprotno zahtjevu iz članka 19. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja, Parlament podnositelju pritužbe nije naveo mogućnosti žalbe.

INQUIRY

Mišljenje Parlamenta

Parlament je u svojem mišljenju ukratko iznio sljedeće napomene:

(1) Činjenice i pozadina

Nakon poziva na podnošenje ponuda ugovor za upravljanje jaslicama Wayenberg dodijeljen je poduzeću R. To je učinjeno odlukom dužnosnika za ovjeravanje od 27. listopada 2005. Istog je dana dužnosnik za ovjeravanje obavijestio podnositelja pritužbe da njegova ponuda nije prihvaćena, navodeći u sažetom obliku razloge odbijanja ponude.

Dopisom od 9. studenoga 2005. podnositelj pritužbe zatražio je „dodatne informacije o razlozima odbijanja ponude”. Dužnosnik za ovjeravanje odgovorio je na taj zahtjev dopisom od 17. studenoga 2005. i dostavio dodatne informacije o razlozima odbijanja ponude i imenu uspješnog ponuditelja. Dopisom od 29. studenoga 2005. podnositelj pritužbe osporio je odgovor dužnosnika za ovjeravanje, posebno napominjući da su „izneseni argumenti nejasni; konkretno, oni su bili (osobna) procjena i nisu predstavljali evaluaciju kriterija za dodjelu. U tom su dopisu također postavljena pitanja o argumentima koje je Parlament iznio u svojem dopisu od 9. studenoga 2005.

Dopisom od 9. prosinca 2005. dužnosnik za ovjeravanje opovrgnuo je tvrdnju da se rezultat postupka javne nabave temeljio na osobnoj ocjeni te je dao dodatna objašnjenja, posebno odgovarajući na pitanja koja je podnositelj pritužbe postavio u svojem dopisu od 29. studenoga 2005. Podnositelj pritužbe nije odgovorio.

(2) Jaslice Parlamenta

Parlament je do 2005. u Bruxellesu imao dva jaslica za djecu predškolske dobi: Eastman Crèche (s kapacitetom za 90 djece) i Trèfle Crèche (s kapacitetom za 35 djece). Nakon uzastopnih natječajnih postupaka podnositelj pritužbe 13 je godina upravljao Eastman Crècheom.

S obzirom na to da ta dva objekta nisu mogla zadovoljiti očekivano povećanje potražnje koje proizlazi iz potencijalnih korisnika koji su djelomično povezani s novim osobljem koje dolazi iz predstojećeg proširenja, Parlament je 2001. odlučio pokrenuti projekt za stvaranje jaslica velikog kapaciteta koje bi mogle primiti svu djecu koja se trenutačno nalaze u postojećim objektima, također bi mogle apsorbirati popis čekanja i nositi se s vjerojatnim povećanjem broja zahtjeva.

Nakon novog natječajnog postupka upravljanje Wayenberg Crècheom dodijeljeno je poduzeću R. Novi Crèche djeluje od 2. svibnja 2006. Do 31. prosinca 2006., kada je istekao prethodni ugovor podnositelja pritužbe, Eastman Crèche djelovao je usporedno. Nakon isteka ugovora s podnositeljem pritužbe 31. prosinca 2006. odlučeno je da se neće pokrenuti novi natječajni postupak za Eastman Crèche jer bi jaslice Wayenberg trebale pokriti sve trenutačne potrebe.

(3) Dodjela ugovora

Ugovor za upravljanje Wayenberg Crècheom 27. listopada 2005. dodijelio je dužnosnik za ovjeravanje na temelju zaključaka pravilno sastavljenog odbora za evaluaciju. Nakon poziva na podnošenje ponuda u okviru otvorenog natječajnog postupka u skladu s člancima 90. i 91. Financijske uredbe (4) i člankom 158. Provedbenih pravila (5), 11 društava podnijelo je zahtjev za natječajnu dokumentaciju, a šest ih je dostavilo ponudu. Sve su ponude ispitane, prije svega kako bi se osiguralo da su u skladu s kriterijima za isključenje i odabir, a zatim s obzirom na tri kriterija za ocjenjivanje utvrđena u ponudi (vidjeti prethodno navedeno u odjeljku o pritužbi).

Kako bi se osigurala nepristranost kvalitativne evaluacije i smanjio neizbježan element subjektivnosti, odbor je prije evaluacije odlučio ispitati posebne aspekte za svaki kriterij evaluacije i svakom potkriteriju dodijeliti određeni broj bodova ovisno o rješenju koje se traži ili predlaže u ponudi. Parlament je svojem mišljenju priložio ovu tablicu ocjenjivanja. Isti postupak primijenjen je za ocjenjivanje ponude svakog poduzeća. Kvalitativna evaluacija zatim je uključena u unaprijed utvrđeni koeficijent kvalitete/cijene.

Na temelju zaključaka odbora za evaluaciju dužnosnik za ovjeravanje dodijelio je ugovor društvu R. i obavijestio ostale ponuditelje da su njihove ponude odbijene, navodeći razloge u skladu s člankom 100. Financijske uredbe.

Naime, tijekom ocjene kriterija za isključenje odbor za evaluaciju istaknuo je da je protiv podnositelja pritužbe u tijeku sudski postupak zbog povrede obveza povezanih s plaćanjem doprinosa za socijalno osiguranje. Međutim, s obzirom na to da ti postupci nisu dovršeni i da su se odnosili na tumačenje relevantnih pravila, odbor je odlučio da to stanje stvari neće smatrati razlogom za isključenje te da će prihvatiti ponudu podnositelja pritužbe za kvalitativnu evaluaciju.

Parlament je napomenuo da je 15. ožujka 2006. podnositelj pritužbe podnio žalbu, koja je trenutačno u tijeku, belgijskim sudovima protiv poduzeća R., pozivajući na primjenu Kolektivnog ugovora o radu 32bis („Collectieve Arbeidsovereenkomst”, CAO) na prijenos poduzeća. Podnositelj pritužbe u svojoj je žalbi tvrdio da bi poduzeće kojem je dodijeljen ugovor trebalo snositi troškove otpuštanja cjelokupnog osoblja podnositelja pritužbe. Ta je žalba uslijedila nakon niza prijetnji koje je podnositelj pritužbe javno iznio protiv Parlamenta i poduzeća R. Kao dokaz, Parlament je svojem mišljenju priložio prilog. Nadalje, od podnositelja pritužbe u nekoliko je navrata službeno zatraženo da ispuni obveze u pogledu socijalne sigurnosti svojeg osoblja. Unatoč tome, podnositelj pritužbe nije obavijestio svoje osoblje, čime je prekršio pravila i ugovorne obveze prema Parlamentu. U svakom slučaju, Parlament je odlučio da neće raskinuti ugovor s obzirom na potrebu da se zajamči određena stabilnost djeci koja pohađaju Eastman Crèche, kao i osoblju.

(4) Navodi i tvrdnje
Prva tvrdnja i tvrdnja:

Parlament je istaknuo da je dopisom od 27. listopada 2005., odnosno na dan odluke o dodjeli ugovora, obavijestio podnositelja pritužbe da je njegova ponuda odbijena. U skladu s člankom 100. Financijske uredbe i člankom 149. stavkom 3. Provedbenih pravila Komisija je obrazložila odbijanje.

U skladu s člankom 149. stavkom 3. točkom 6. Provedbenih pravila, dopisom o dodjeli ugovora predviđena je suspenzija potpisivanja ugovora na 15 dana kako bi se drugim ponuditeljima omogućilo da utvrde nepravilnosti i zatraže da se postupak proglasi neuspješnim i zaključenim. Podnositelj pritužbe nije podnio zahtjev u tu svrhu niti je podnesena bilo kakva druga pritužba.

Nakon toga je podnositelj pritužbe dopisom od 9. studenoga 2005. zatražio „dodatne informacije o razlozima odbijanja”. Parlament je stoga odgovorio, u skladu s člankom 149. stavkom 3. Provedbenih pravila, na sažet ali strukturiran način navodeći razloge odbijanja, koji su se odnosili na određene aspekte ponude podnositelja pritužbe.

U drugom dopisu od 29. studenoga 2005. podnositelj pritužbe osporio je te razloge. U tom je pogledu i. tvrdio da su argumenti „nejasni” i ii. iznio navode o subjektivnosti evaluacije svoje ponude. Naime, podnositelj pritužbe osporavao je odgovor Parlamenta od 17. studenoga 2005., točku po točku, u obliku pitanja o posebnim pitanjima. Nije zatražio nikakve dokumente ili informacije bilo koje druge prirode.

Stoga je Parlament u svojem odgovoru od 9. prosinca 2005. samo odgovorio na pitanja koja je istaknuo podnositelj pritužbe i na navode o subjektivnosti postupka.

Nakon odgovora Parlamenta od 9. prosinca 2005. podnositelj pritužbe nije ponovno pisao Parlamentu i nikada nije podnio zahtjev za informacije o relativnim prednostima uspješne ponude.

Međutim, istodobno su drugi ponuditelji koji su podnijeli prihvatljive ponude podnijeli pisane zahtjeve za dodatne informacije. Svi su primili odgovor u roku u kojem je u sažetom obliku naveden sadržaj izvješća o evaluaciji. Svi su izjavili da su zadovoljni.

Stoga je teško osporiti da je Parlament postupao u dobroj vjeri i pokušao dati logične odgovore na kritike i optužbe koje je iznio podnositelj pritužbe. Da je podnositelj pritužbe smatrao da nije obaviješten o relativnim prednostima uspješne ponude, to je posljedica nesporazuma i činjenice da nije podnio takav zahtjev. Parlament je zatim istaknuo da se drugim pitanjima koja je postavio podnositelj pritužbe pristupilo tom pitanju iz drugačijeg kuta.

Podnositelj pritužbe stoga je preferirao primati te informacije preko Ombudsmana. Budući da člankom 100. Financijske uredbe i provedbenim pravilima nije utvrđen rok za traženje informacija o „relativnim prednostima uspješne ponude”, podnositelj pritužbe nije imao razloga obratiti se Ombudsmanu kako bi dobio te informacije. Jednostavan dopis dužnosniku za ovjeravanje, s posebnim zahtjevom u tu svrhu, bio bi dovoljan za dobivanje željenih informacija u bilo kojem trenutku.

U skladu s tim, nakon što je zaprimio pritužbu Ombudsmana i istodobno poslao svoje mišljenje, Parlament bi podnositelju pritužbe pisao na vlastitu inicijativu preporučenom poštom te bi ga obavijestio o značajkama i relativnim prednostima uspješne ponude (7).

Naposljetku, podnositelj pritužbe iznio je tvrdnje o subjektivnosti upravljanja postupkom dodjele i osporio razloge za odbijanje njegove ponude. U vezi s tim, Parlament je naglasio da, iako je dužnosnik za ovjeravanje dužan u rokovima utvrđenima u Financijskoj uredbi dostaviti tražene informacije o razlozima svoje odluke, on nije obvezan iscrpno raspravljati s neuspješnim ponuditeljima o legitimnosti ocjenjivanja ponuda ili pravilnosti postupka.

Kad je riječ o legitimnosti dodjele ugovora, to bi pitanje moglo biti predmet žalbe samo Sudu. Usklađenost s kriterijima za odabir i dodjelu koji su unaprijed utvrđeni u natječajnoj dokumentaciji i pravilima o nabavi zabilježena je u izvješćima o evaluaciji i drugim dokumentima povezanima s evaluacijom, koji su dio dokumentacije o nabavi i dostupni su svim nadzornim tijelima. Financijskom uredbom ponuditelju se ne omogućuje izravan pristup tim dokumentima. Javni naručitelj mora osigurati da otkrivanje relativnih prednosti uspješne ponude ne šteti njegovim poslovnim interesima.

Druga tvrdnja

U svojem dopisu od 27. listopada 2005. dužnosnik za ovjeravanje nije naveo mogućnosti žalbe protiv odluke.

U skladu s uvjetima Financijske uredbe i provedbenih pravila, javni naručitelj nije dužan dostaviti takve informacije. U skladu s tim, obavijest je bila u skladu s relevantnim pravilima. Međutim, Parlament nije poštovao obveze sadržane u Kodeksu dobrog administrativnog postupanja u kojima se navodi da odluka institucije koja može negativno utjecati na prava ili interese privatne osobe mora sadržavati naznaku o mogućnostima žalbe za osporavanje odluke.

Međutim, iz dokumenata u ovom predmetu jasno proizlazi da nenavođenje mogućnosti žalbe, koje je očito nenamjerno, ni na koji način nije naštetilo interesima podnositelja pritužbe jer postoji svaki razlog za mišljenje da čak i da su u odluci o odbijanju ponude podnositelja pritužbe navedene mogućnosti žalbe, podnositelj pritužbe vjerojatno ih ne bi iskoristio.

Ništa u konačnim dokumentima ne upućuje na to da je podnositelj pritužbe ikada namjeravao podnijeti žalbu za poništenje natječajnog postupka. S jedne strane, podnositelj pritužbe nikada nije zatražio informacije o uvjetima za takvu žalbu. S druge strane, podnositelj pritužbe odlučio je podnijeti žalbu belgijskim tijelima zbog povrede pravila o prijenosu poduzeća. Podnositelj pritužbe stoga je bio svjestan različitih mogućnosti žalbe i radije nije osporavao legitimnost natječajnog postupka, nego je zatražio primjenu pravila o zaštiti radnika u slučaju prijenosa poduzeća.

Nadalje, podnositelj pritužbe već je 13 godina u ugovornom odnosu s Parlamentom. Kao pružatelj usluga dulje od deset godina podnositelj pritužbe trebao je znati da je protiv odluka o dodjeli ugovora o javnoj nabavi moguće podnijeti žalbu.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe ukratko je iznio sljedeća opažanja:

Podnositelj pritužbe smatrao je da izjava Parlamenta da je protiv podnositelja pritužbe u tijeku sudski postupak zbog kršenja obveza socijalne sigurnosti nije istinita. Jedini postupak u kojem je podnositelj pritužbe sudjelovao tijekom natječajnog postupka bio je spor s upravom za PDV, koji nije imao nikakve veze sa socijalnim doprinosima. Postupak na koji upućuje Parlament zaključen je 2004. presudom u korist podnositelja pritužbe. Ponuda podnositelja pritužbe nije se odnosila na sudski postupak.

Pozivajući se na CAO 32 bis, podnositelj pritužbe je sudskim postupkom tvrdio da bi društvo R. trebalo preuzeti osoblje podnositelja pritužbe, ali ne i da bi trebalo biti zaduženo za otpuštanje tog osoblja.

Parlament je optužio podnositelja pritužbe za javno iznošenje prijetnji protiv njega i navedenog poduzeća te je uputio na prilog (odnosno na izvješće sa sastanka osoblja podnositelja pritužbe). Podnositelj pritužbe u tekstu tog izvješća nije mogao pronaći nikakve naznake prijetnji. Odlomci koje je Parlament istaknuo odnosili su se samo na izjave članova osoblja i vezali su samo one koji su ih dali.

Podnositelj pritužbe također je istaknuo da Parlament nije stranka u navedenom sporu i da, s obzirom na to da se čini da uprava odjednom posjeduje dokumente koji se odnose na taj spor, a koji proizlaze iz spisa odvjetnika podnositelja pritužbe, to upućuje na postojanje tajnog dogovora s ugovarateljem.

Suprotno tvrdnjama Parlamenta, podnositelj pritužbe postupio je u skladu sa svim pravnim postupcima koji se odnose na zatvaranje poduzeća i kolektivno otpuštanje. Članovi osoblja otpušteni su s učinkom od 1. kolovoza ili 1. rujna 2006.

Podnositelj pritužbe istaknuo je da sve navedeno nema nikakve veze s pritužbom Ombudsmanu, ali da je Parlament pokušao staviti podnositelja pritužbe u lošem svjetlu.

Prvi prigovor i tvrdnja

Podnositelj pritužbe istaknuo je da Parlament nije obavijestio podnositelja pritužbe o 15-dnevnoj suspenziji potpisivanja ugovora, što je značilo da se vrijeme za utvrđivanje nepravilnosti ili traženje da se postupak proglasi neuspješnim. Podnositelj pritužbe stoga nije mogao ostvariti svoje pravo na iskorištavanje tih mogućnosti. Osim toga, to bi bilo nemoguće na temelju vrlo sažetih razloga za odbijanje. Podnositelj pritužbe umjesto toga zatražio je dodatne informacije u roku od 15 dana od odbijanja njegove ponude. Parlament se skrivao iza pretjeranog formalizma. Naime, podnositelj pritužbe nije izričito zatražio druge dokumente ili informacije o relativnim prednostima zadržane ponude. Podnositelj pritužbe također nije iznio optužbe o subjektivnosti evaluacije, nego o subjektivnosti argumenata koje je Parlament upotrijebio i njihovu nepostojanju obrazloženja. Parlament je stoga namjerno izbjegao odgovoriti na zahtjev podnositelja pritužbe za jasnim informacijama.

Nakon pritužbe Ombudsmanu, Parlament je u svojem dopisu od 25. siječnja 2007. „spontano” dostavio tražene informacije.

Druga tvrdnja

Podnositelj pritužbe nije razumio na koji bi način Parlament mogao zaključiti da ih vjerojatno ne bi iskoristio, čak i da su u odluci o odbijanju njegove ponude navedene mogućnosti žalbe. Da je podnositelj pritužbe znao za mogućnosti žalbe i da je raspolagao informacijama koje mu je Parlament konačno priopćio u siječnju 2007., definitivno bi podnio zahtjev da se postupak smatra neuspješnim i podnio bi žalbu. Podnositelj pritužbe također je osporio uzročno-posljedičnu vezu koju je Parlament predložio između svoje žalbe pred belgijskim tijelima i svojeg znanja o mogućnostima žalbe u vezi s natječajnim postupkom, navodeći da one nemaju nikakve veze jedna s drugom.

Nakon što je razmotrio dodatne informacije koje je Parlament poslao 25. siječnja 2007., podnositelj pritužbe smatrao je da su njegovi interesi povrijeđeni te je želio proširiti svoju prvotnu pritužbu. Argumenti podnositelja pritužbe u tom pogledu bili su sljedeći:

(1) Odbor za evaluaciju nije se temeljio samo na dokumentaciji ponude:

U svojem odgovoru na prvotnu pritužbu Parlament je naveo da je prilikom ocjenjivanja kriterija za isključenje odbor za evaluaciju već primijetio da je protiv podnositelja pritužbe u tijeku sudski postupak u vezi s njegovim neplaćanjem doprinosa za socijalno osiguranje. U ponudi podnositelja pritužbe taj se postupak ne spominje. Parlament je stoga prekršio pravila natječajnog postupka time što je uzeo u obzir druge elemente osim onih koji su se pojavili u ponudi podnositelja pritužbe. Prethodno navedene pogrešne informacije možda nisu dovele do odbijanja ponude podnositelja pritužbe, ali su nedvojbeno pridonijele negativnoj slici podnositelja pritužbe i njegove ponude. Nadalje, podnositelj pritužbe nije bio siguran da su to jedine dodatne negativne informacije na kojima se temeljio odbor za evaluaciju.

(2) Kriteriji ocjenjivanja opisani u tablici evaluacije bili su objektivni, ali apsolutno nepouzdani za evaluaciju
(2.1.) Vrijednost pedagoškog projekta:

Podnositelj pritužbe citirao je definiciju „pedagoškog projekta” nizozemske jezične unije (Nederlandse Taalunie), koja je pokazala da se radi o viziji, vrijednostima i izborima. Međutim, u tablici procjene nije bilo ničega ili vrlo malo o tim pitanjima. Od ukupno 40 bodova šest se odnosilo na prezentaciju, a četiri na profesionalne odnose s trećim osobama, što je značilo da je četvrtina bodova dodijeljena pitanjima koja nemaju nikakve veze s pedagoškim projektom. U drugim kriterijima, kao što su „usklađenost projekta” (5 maraka), „izvedivost projekta” (4 maraka) i „dopuna projekta” (5 maraka), nisu ocijenjene donesene odluke. Materijalni kriteriji, iako nisu najvažniji, bili su „višekulturni aspekti” (5 bodova) i „aranžman predloženih aktivnosti” (5 bodova). Ali i ovdje, sadržaj nije bio procijenjen. Samo su brojke bile. Temeljni odabiri vrijednosti i pedagoških metoda nisu uzeti u obzir. Nisu uzeti u obzir ni stavovi i ponašanje nastavnog osoblja. Stoga je bilo moguće da je vrlo slab znanstveno strukturiran projekt postigao vrlo visoku ocjenu, dok je procijenjeni projekt koji je uslijedio nakon najnovijeg razvoja postigao znatno nižu ocjenu.

(2.2) Metode upravljanja, organizacije i provedbe projekta, politika zapošljavanja, politika zapošljavanja, upravljanje ljudskim resursima, mjere za jamčenje stabilnosti i razine kvalifikacija osoblja:

I ovdje su se pojavili naizgled objektivni kriteriji koji nisu u dovoljnoj mjeri odražavali kriterije za dodjelu. Podnositelj pritužbe pitao se znači li pojam „projekt” pedagoški projekt ili način na koji se jaslicama upravlja u svim njegovim aspektima. Podnositelj pritužbe iznio je primjedbe u pogledu kriterija „metode upravljanja” i „metode za osiguravanje stabilnosti osoblja”. Kad je riječ o posljednjem kriteriju, čini se da je bilo dovoljno navesti mjere, ali činilo se da nije važno jesu li te mjere još uvijek ažurirane ili se smatraju najboljom praksom. Podnositelj pritužbe istaknuo je da u evaluaciji nisu uzeti u obzir politika zapošljavanja i zapošljavanja te razina kvalifikacija osoblja.

Evaluacija kadrovske politike svedena je na način na koji se zamjenjuje odsutno osoblje i na trajno osposobljavanje osoblja. Ostali aspekti nisu uzeti u obzir.

(3) Evaluacija odbora za evaluaciju nije bila točna

Kad je riječ o ocjenama dodijeljenima ponudi podnositelja pritužbe, podnositelj pritužbe dostavio je dvije stranice detaljnih primjedbi o različitim odjeljcima tablice za ocjenjivanje, koje su, uz ocjene navedene u svakom odjeljku, sadržavale i upućivanja na relevantne stranice ponude podnositelja pritužbe.

Na temelju prethodno navedenih elemenata podnositelj pritužbe zaključio je da je Parlament postupao nezakonito pri dodjeli ugovora za Wayenberg Crèche društvu R. Podnositelj pritužbe istaknuo je da nema zahtjev za imovinsku štetu, ali da želi dobiti naknadu za moralnu štetu.

ODLUKA

1 Uvodna napomena

1.1 Do 2005. Europski parlament imao je u Bruxellesu dva jaslica za djecu predškolske dobi. Jednim od jaslica, Eastman Crèche (8), 13 godina upravljao je podnositelj pritužbe, belgijsko društvo, nakon uzastopnih natječajnih postupaka. Druga jaslica nazvana je Trèfle jaslica. S obzirom na to da ta dva objekta nisu mogla zadovoljiti očekivane zahtjeve povećanog broja potencijalnih korisnika, Parlament je 2001. odlučio pokrenuti projekt stvaranja jaslica velikog kapaciteta. Ovaj novi jaslice - Wayenberg jaslice (9) - bio je namijenjen za smještaj sve djece koja trenutno koriste postojeće objekte, za apsorpciju djece uključene u listu čekanja i za suočavanje s povećanjem aplikacija koje će se vjerojatno ostvariti kao rezultat predstojećih proširenja EU. Organiziran je natječajni postupak u kojem je sudjelovao podnositelj pritužbe. Međutim, na kraju, uprava Wayenberg Crèchea dodijeljena je tvrtki R.

1.2 Podnositelj pritužbe zatim se obratio Ombudsmanu. Ta pritužba, koja je Europskom ombudsmanu podnesena 16. kolovoza 2006., odnosila se na navodni nedostatak informacija u Parlamentu. Točnije, podnositelj pritužbe tvrdio je da mu je Parlament odbio jasno i konkretno priopćiti relativne prednosti ponude odabrane za upravljanje njegovim Wayenberg Crècheom te je tvrdio da mu Parlament treba dostaviti te informacije. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da mu, suprotno zahtjevu iz članka 19. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja (10), Parlament nije naveo dostupne mogućnosti žalbe. U svom pismu od 8. studenog 2006. kojim je pokrenuta istraga o pritužbi, Ombudsman je zatražio mišljenje Parlamenta o gore navedenim dvama optužbama i tvrdnjama. Istraga Ombudsmana o tim dvjema optužbama i tvrdnji, kao i njegovi zaključci navedeni su u nastavku u točkama 2. (prva tvrdnja i tvrdnja) i 3. (druga tvrdnja).

1.3 U svojoj prvotnoj pritužbi podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da su informacije koje su mu priopćene u vezi s ocjenom njegova prijedloga (1) nejasne, (2) nejasne, (3) temeljene na isključivo subjektivnoj ocjeni, (4) nepotpune i (5) netočne. Prema podnositelju pritužbe, ta bi pitanja mogla upućivati na to da je Parlament nezakonito dodijelio ugovor društvu R. Međutim, podnositelj pritužbe istaknuo je da neće moći ocijeniti bi li daljnja pritužba koja se odnosi na nejednako postupanje i povredu njegovih prava bila opravdana sve dok ne dobije informacije o relativnim prednostima uspješne ponude. Zatim je istaknuo da su te informacije bile predmet prethodno navedene prve tvrdnje.

1.4 Čini se da je Parlament dopisom od 25. siječnja 2007. konačno podnositelju pritužbe poslao informacije koje je on zatražio i koje su bile predmet prvog prigovora u njegovoj pritužbi Ombudsmanu. U tom dopisu, u kojem se izričito upućuje na pritužbu podnesenu Ombudsmanu, Parlament je podnositelja pritužbe obavijestio o relativnim prednostima uspješne ponude. Konkretnije, Parlament je citirao dvije stranice izvješća o ocjeni koje su relevantne za ocjenu ponuda koje su podnijeli podnositelj pritužbe i uspješni ponuditelj. U dopisu je preuzeta i konačna evaluacijska shema koju je pripremio odbor za evaluaciju, a koja je šest konkurentskih poduzeća upoznala s ocjenama dodijeljenima za svaki od triju evaluacijskih kriterija, kao i s ukupnim ocjenama za svaki od njih. Osim toga, Parlament je svojem pismu priložio i detaljniji plan evaluacije od pet stranica koji se odnosi na evaluaciju ponude podnositelja pritužbe (s detaljnim ocjenama za sva tri kriterija i potkriterije).

1.5 U svojim očitovanjima o mišljenju Parlamenta podnositelj pritužbe tvrdio je da je, na temelju dodatnih informacija koje je Parlament poslao 25. siječnja 2007., bilo jasno da su njegovi interesi oštećeni i da je ugovor nezakonito dodijeljen poduzeću R. Podnositelj pritužbe stoga je izjavio da želi proširiti svoju prvotnu pritužbu. Podnositelj pritužbe u tom je pogledu iznio tri „argumenta”, a to su:

1. odbor za evaluaciju nije se temeljio samo na dokumentaciji ponude. Na primjer, uputila je na sudski postupak koji je u tijeku protiv podnositelja pritužbe zbog kršenja pravila o socijalnoj sigurnosti, dok se taj postupak nije spominjao u ponudi podnositelja pritužbe;
2. kriteriji za evaluaciju kako su opisani u tablici za evaluaciju bili su objektivni, ali apsolutno nepouzdani za evaluaciju; i
3. evaluacija koju je proveo odbor za evaluaciju nije bila točna.

1.6 Ombudsman je pažljivo procijenio dodatne informacije koje su mu stavljene na raspolaganje. Kad je riječ o pet pitanja koja je podnositelj pritužbe iznio u svojoj prvotnoj pritužbi, odnosno o tome da su informacije koje su mu priopćene bile (1) nejasne, (2) nejasne, (3) utemeljene na isključivo subjektivnoj ocjeni, (4) nepotpune i (5) netočne, Ombudsman nije pronašao ništa što bi na prvi pogled potkrijepilo te elemente. Stoga nema dovoljno razloga za istragu o tim pitanjima.

1.7 Što se tiče gore navedenih triju novih "argumenata" koje je podnositelj pritužbe iznio u svojim očitovanjima u prilog svojoj tvrdnji da je ugovor nezakonito dodijeljen poduzeću R., Ombudsman napominje da je člankom 195. Ugovora o EZ-u predviđeno da "Europski ombudsman provodi istrage za koje smatra da su osnovane". Ombudsmanica prvo napominje da u argumentima podnositelja pritužbe ne postoji ništa što bi upućivalo na to da je ugovor nezakonito dodijeljen poduzeću R. Podnositelj pritužbe ni u jednom trenutku nije dostavio dokaze kojima bi potkrijepio tu tvrdnju ili naveo razloge, kao što su, na primjer, nepravilnosti u odluci, zašto bi ugovor navodno bio nezakonito dodijeljen uspješnom poduzeću. Čini se da se argumenti podnositelja pritužbe odnose na evaluaciju njegove ponude, a ne na navodnu nezakonitost dodjele ugovora drugom poduzeću.

Kad je riječ o prvom argumentu podnositelja pritužbe da se odbor za evaluaciju nije temeljio samo na dokumentima iz ponude, Ombudsmanica napominje da se, kao jedini dokaz kojim se podupire taj argument, podnositelj pritužbe pozvao na činjenicu da je odbor za evaluaciju tijekom ocjene kriterija za isključenje napomenuo da je protiv podnositelja pritužbe u tijeku sudski postupak, ali da te informacije nisu bile sadržane u njegovoj ponudi. Međutim, iz mišljenja Parlamenta proizlazi da odbor za evaluaciju nije uzeo u obzir to pitanje te je odlučio prihvatiti podnositelja pritužbe za kvalitativnu evaluaciju. Zapravo, čini se da je podnositelj pritužbe prilično dobro postupio u natječajnom postupku jer je u konačnici rangiran kao drugi najbolji ponuditelj. Stoga prethodno navedeni argument podnositelja pritužbe ne sadržava elemente koji bi upućivali na to da je ugovor nezakonito dodijeljen uspješnom poduzeću.

Kad je riječ o drugom argumentu podnositelja pritužbe da su kriteriji za evaluaciju bili objektivni, ali apsolutno nepouzdani za evaluaciju, čini se da se ta kritika, koja odražava osobno stajalište podnositelja pritužbe u pogledu nekoliko aspekata pedagogije, odnosi na kriterije za evaluaciju (kao i na različite potkriterije) upotrijebljene u natječajnom postupku i ocjene dodijeljene svakom od njih, a ne na evaluaciju različitih ponuda kao takvih. Stoga se tim argumentom ne može potkrijepiti tvrdnja podnositelja pritužbe da je ugovor nezakonito dodijeljen uspješnom poduzeću.

Kao treće, podnositelj pritužbe tvrdio je da ocjena odbora za evaluaciju nije točna. Taj se argument temelji na tumačenju podnositelja pritužbe o bodovima koje je odbor za evaluaciju dodijelio svojoj ponudi za određene potkriterije. U tom pogledu treba naglasiti da su evaluacija i označivanje šest ponuda provedeni na usporednoj osnovi te da bi analiza je li evaluacija bila netočna zahtijevala dubinsku analizu svih ponuda i žigova dodijeljenih svakoj od njih. Međutim, Parlament i, konkretnije, odbor za evaluaciju u ovom slučaju imaju široku diskrecijsku ovlast u pogledu elemenata koje treba uzeti u obzir pri donošenju odluke o dodjeli ugovora nakon poziva na dostavu ponuda. Nadalje, nadzor Suda mora se ograničiti na provjeru poštovanja pravila postupka i obrazloženja, točnosti činjenica i nepostojanja očite pogreške u ocjeni ili zlouporabe ovlasti (11). Ombudsman smatra da bi trebao primijeniti slične standarde i da bi stoga njegov nadzor u ovom kontekstu trebao biti ograničen na ispitivanje postojanja očite pogreške u ocjeni. Ombudsmanica je ispitala evaluacijsku shemu u vezi s ponudom podnositelja pritužbe i njezine primjedbe na nju. Te primjedbe odražavaju osobno tumačenje podnositelja pritužbe o evaluaciji koju je proveo odbor za evaluaciju. Međutim, na temelju ispitivanja koje je proveo Ombudsman čini se da ne postoje elementi koji bi upućivali na to da je došlo do očite pogreške u evaluaciji ponude podnositelja pritužbe.

Ombudsmanica bi naposljetku željela istaknuti da sama činjenica da je podnositelj pritužbe 13 godina upravljao Eastman Crècheom Parlamenta nije bila ni i. jamstvo da će mu se automatski dodijeliti uprava Wayenberg Crèchea ni ii. naznaka da bi dodjela uprave drugom poduzeću bila nezakonita. Na temelju tih razmatranja čini se da ne postoji osnova za istragu u pogledu tvrdnje podnositelja pritužbe da je ugovor nezakonito dodijeljen uspješnom poduzeću.

1.8 Naposljetku, podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima tvrdio da ga je Parlament optužio da je javno prijetio Parlamentu i poduzeću R. Ombudsman napominje da je dokument koji je Parlament nazvao dokazom izvješće sa sjednice osoblja od 22. svibnja 2006. Budući da je taj sastanak održan sedam mjeseci nakon dodjele ugovora uspješnom poduzeću, informacije sadržane u izvješću možda nisu mogle imati ulogu u evaluaciji ponude podnositelja pritužbe. Nadalje, s obzirom na to da, kako je sam podnositelj pritužbe istaknuo, to pitanje nema nikakve veze s njegovom pritužbom i da bi se traženjem novog mišljenja Parlamenta o tim navodima dodatno odgodila odluka o izvornoj pritužbi, Ombudsman ne smatra primjerenim provesti daljnje istrage o tom pitanju. Ne čini se potrebnim ni ispitati druga pitanja koja je istaknuo podnositelj pritužbe u vezi s načinom na koji je Parlament dobio to izvješće. Međutim, podnositelj pritužbe očito ima mogućnost podnijeti novu pritužbu u vezi s tim pitanjem nakon što je Parlamentu iznio odgovarajuće prethodne administrativne pristupe.

2 Navodni propust da se podnositelju pritužbe dostave relativne prednosti zadržane ponude

2.1 Podnositelj pritužbe sudjelovao je u natječajnom postupku za dodjelu ugovora za vanjsko upravljanje dvoranom Wayenberg Crèche u Parlamentu. Parlament je 27. listopada 2005. obavijestio podnositelja pritužbe da njegova ponuda nije zadržana. Podnositelj pritužbe zatim je nekoliko puta pisao Parlamentu kako bi dobio više informacija o odbijanju njegove ponude. Nije zadovoljan odgovorima Parlamenta, podnositelj pritužbe podnio je 16. kolovoza 2006. ovu pritužbu Ombudsmanu. U toj je pritužbi podnositelj pritužbe iznio dvije tvrdnje i jednu tvrdnju. Prva je tvrdnja bila da mu je Parlament odbio jasno i konkretno priopćiti relativne prednosti zadržane ponude. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi mu Parlament trebao dostaviti te informacije.

2.2 U svojem mišljenju Parlament je dao pregled razmjene korespondencije koju je imao s podnositeljem pritužbe nakon odbijanja njegove ponude. Parlament je također objasnio različite korake u postupku javne nabave koji su doveli do dodjele ugovora poduzeću R. Parlament je uputio na izjavu podnositelja pritužbe da nije bio obaviješten o relativnim prednostima uspješne ponude. U tom je pogledu Parlament objasnio da je to posljedica nesporazuma i činjenice da podnositelj pritužbe nije podnio takav zahtjev. U međuvremenu je Parlament pisao podnositelju pritužbe i obavijestio ga o značajkama i relativnim prednostima uspješne ponude.

2.3 Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima naveo da se Parlament krije iza pretjeranog formalizma. Podnositelj pritužbe doista nije izričito zatražio druge dokumente ili informacije niti je zatražio da ga se obavijesti o relativnim prednostima zadržane ponude. Podnositelj pritužbe nije iznio ni optužbe u pogledu subjektivnosti evaluacije, nego u pogledu subjektivnosti argumenata koje je Parlament upotrijebio i nedostatka obrazloženja. Parlament je stoga namjerno izbjegao odgovoriti na zahtjev podnositelja pritužbe za jasnim informacijama. Međutim, u međuvremenu je Parlament „spontano” dostavio tražene informacije.

2.4 Ombudsmanica je pažljivo analizirala dva dopisa koja je podnositelj pritužbe poslao Parlamentu 9. i 29. studenog 2005. U dopisu od 9. studenoga 2005. podnositelj pritužbe samo je zatražio dodatne informacije o razlozima odbijanja njegove ponude. U svojem dopisu od 29. studenoga 2005. podnositelj pritužbe istaknuo je da su argumenti izneseni u odgovoru Parlamenta od 17. studenoga 2005. nejasni i da pokazuju osobnu, a ne objektivnu ocjenu njegove ponude. Podnositelj pritužbe postavio je i neka pitanja u vezi s evaluacijom svoje ponude. Točno je da ni u jednom dopisu podnositelj pritužbe nije izričito zatražio da ga se obavijesti o relativnim prednostima uspješne ponude.

2.5 Članak 100. stavak 2. Financijske uredbe propisuje da "[n]aručni naručitelj obavješćuje sve natjecatelje ili ponuditelje čiji su zahtjevi ili ponude odbijeni o razlozima na temelju kojih je donesena odluka, kao i sve ponuditelje čije su ponude prihvatljive i koji podnesu pisani zahtjev o značajkama i relativnim prednostima uspješne ponude te imenu ponuditelja kojemu je dodijeljen ugovor. Međutim, određene pojedinosti nije potrebno objaviti ako bi otkrivanje ometalo primjenu zakona, ako bi bilo u suprotnosti s javnim interesom ili ako bi štetilo legitimnim poslovnim interesima javnih ili privatnih poduzeća koja bi mogla narušiti pošteno tržišno natjecanje među tim poduzećima”(moje isticanje).

Člankom 149. stavcima 1. i 2. provedbenih pravila predviđa se da „javni naručitelji što je prije moguće obavješćuju natjecatelje i ponuditelje o odlukama donesenima u vezi s dodjelom ugovora, uključujući razloge za svaku odluku da se ne dodijeli ugovor za koji je provedeno nadmetanje ili da se ponovno pokrene postupak” i da „javni naručitelj u roku od najviše petnaest kalendarskih dana od datuma primitka pisanog zahtjeva dostavlja informacije predviđene u članku 100. stavku 2. Financijske uredbe”.

2.6 Iz članka 100. stavka 2. Financijske uredbe i članka 149. Provedbenih pravila proizlazi da neuspješni ponuditelj mora podnijeti pisani zahtjev kako bi dobio informacije o značajkama i relativnim prednostima odabrane ponude. Međutim, iz tih odredaba nije u potpunosti jasno treba li pisani zahtjev izričito označiti kao zahtjev za informacije o relativnim prednostima uspješne ponude ili je općenito dovoljan i običan pisani zahtjev za dodatne informacije. S obzirom na to da je cilj tih odredbi obavijestiti neuspješne ponuditelje, Europski ombudsman smatra da je razumno smatrati da se te odredbe ne bi trebale tumačiti prestrogo.

2.7 Međutim, čini se da to pitanje nije potrebno dalje razmatrati, s obzirom na to da je Parlament konačno poslao tražene informacije podnositelju pritužbe, odnosno u svojem dopisu od 25. siječnja 2007. U tom dopisu, u kojem se izričito upućuje na pritužbu podnesenu Ombudsmanu, Parlament je podnositelja pritužbe obavijestio o relativnim prednostima uspješne ponude. Konkretnije, Parlament je citirao dvije stranice izvješća o ocjeni koje su relevantne za evaluaciju, s jedne strane, ponude podnositelja pritužbe i, s druge strane, uspješne ponude. U dopisu je preuzeta i konačna evaluacijska shema koju je izradio odbor za evaluaciju, u kojoj su prikazane ocjene dodijeljene šest konkurentskih poduzeća za svaki od triju evaluacijskih kriterija, kao i ukupne ocjene za svako od njih. Osim toga, Parlament je svojem pismu priložio i detaljniji plan evaluacije od pet stranica koji se odnosi na evaluaciju ponude podnositelja pritužbe (s detaljnim ocjenama za sva tri kriterija i potkriterije).

2.8 S obzirom na to da je Parlament konačno dostavio tražene informacije podnositelju pritužbe, nisu potrebne daljnje istrage o prvoj tvrdnji i zahtjevu.

3 Navodni propust da se navedu mogućnosti žalbe podnositelju pritužbe

3.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da mu, suprotno zahtjevu iz članka 19. Europskog kodeksa dobrog upravnog postupanja, Parlament nije naveo mogućnosti žalbe.

3.2 Parlament je u svojem mišljenju naveo da u svojem dopisu od 27. listopada 2005. dužnosnik za ovjeravanje nije precizirao mogućnosti žalbe protiv te odluke. U skladu s uvjetima Financijske uredbe i provedbenih pravila javni naručitelj nije dužan dostaviti takve informacije te je u skladu s time obavijest u skladu s relevantnim pravilima. Međutim, Parlament je prihvatio da ne poštuje obveze utvrđene u Europskom kodeksu dobrog administrativnog postupanja u kojem se navodi da odluka institucije koja može negativno utjecati na prava ili interese privatne osobe mora sadržavati naznaku o mogućnostima žalbe za osporavanje odluke.

Parlament je naveo da je, međutim, iz spisa jasno da nenavođenje mogućnosti žalbe, koje je očito nenamjerno, ni na koji način ne šteti interesima podnositelja pritužbe jer postoji svaki razlog da se smatra da podnositelj pritužbe vjerojatno ne bi iskoristio mogućnosti žalbe da je u odluci o odbijanju ponude podnositelja pritužbe navedena mogućnost žalbe.

Osim toga, prema mišljenju Parlamenta, ništa ne upućuje na to da je podnositelj pritužbe ikada namjeravao podnijeti žalbu za poništenje natječajnog postupka. S jedne strane, podnositelj pritužbe nikada nije zatražio informacije o uvjetima za takvu žalbu. S druge strane, podnositelj pritužbe odlučio je podnijeti žalbu belgijskim tijelima zbog povrede pravila o prijenosu poduzeća. Podnositelj pritužbe stoga je bio svjestan različitih mogućnosti žalbe i radije nije osporavao legitimnost natječajnog postupka, nego je zatražio primjenu pravila o zaštiti radnika u slučaju prijenosa poduzeća.

3.3 Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima istaknuo da ne razumije na koji bi način Parlament mogao zaključiti da ih vjerojatno ne bi iskoristio, čak i da su u odluci o odbijanju njegove ponude navedene mogućnosti žalbe. Da je podnositelj pritužbe znao za mogućnosti žalbe i da je raspolagao informacijama koje je Parlament konačno priopćio tek u siječnju 2007., definitivno bi podnio zahtjev da se postupak smatra nevažećim i podnio žalbu. Podnositelj pritužbe također je osporio vezu koju je Parlament predložio između svoje žalbe pred belgijskim tijelima i svojeg navodnog poznavanja mogućnosti žalbe u vezi s natječajnim postupkom, navodeći da one nemaju nikakve veze jedna s drugom.

3.4 Konkretnije, kad je riječ o natječajnim postupcima, Ombudsman napominje da Financijskom uredbom i provedbenim pravilima nije predviđena obveza obavješćivanja neuspješnih ponuditelja o mogućnostima žalbe (12). Međutim, opća načela dobre uprave primjenjuju se i na natječajne postupke, a time i na predmetni slučaj.

3.5 Europski ombudsman napominje da načela dobre uprave zahtijevaju da institucije koje donose odluku koja može negativno utjecati na prava ili interese privatne osobe navedu mogućnosti žalbe koje su dostupne za osporavanje odluke (13).

3.6 U ovom slučaju, čini se da ni u svojem dopisu od 27. listopada 2005. ni u svojoj kasnijoj korespondenciji s podnositeljem pritužbe Parlament nije obavijestio podnositelja pritužbe o mogućnostima žalbe protiv odluke o dodjeli. Ombudsmanica napominje da se čini da je Parlament, navodeći da podnositelj pritužbe nije podnio zahtjev za proglašenje postupka neuspješnim, u svojem mišljenju naveo da je podnositelj pritužbe obaviješten o suspenziji potpisivanja ugovora na 15 dana kako bi mogao istaknuti nepravilnosti ili zatražiti da se postupak proglasi nevažećim. Međutim, kako je istaknuo podnositelj pritužbe, to nije bio slučaj.

3.7 Što se tiče argumenta Parlamenta da njegovo nenavođenje mogućnosti žalbe nije naštetilo interesima podnositelja pritužbe jer podnositelj pritužbe u svakom slučaju ne bi iskoristio mogućnosti žalbe, Ombudsman smatra da ta izjava predstavlja puku špekulaciju Parlamenta u pogledu namjera podnositelja pritužbe i da Parlament nije potkrijepio svoje stajalište konkretnim dokazima.

3.8 Ombudsman također smatra da nije bilo primjereno da Parlament navede da ništa nije upućivalo na to da je podnositelj pritužbe ikada namjeravao podnijeti žalbu za poništenje natječajnog postupka jer podnositelj pritužbe nikada nije zatražio nikakve informacije o uvjetima žalbe. Kako je prethodno istaknuto u točki 3.5., Parlament je, u skladu s načelima dobre uprave, trebao obavijestiti podnositelja pritužbe o mogućnostima žalbe, a ne da podnositelj pritužbe zatraži te informacije. Stoga se Parlament ne može pozvati na činjenicu da podnositelj pritužbe nije pitao o mogućnostima žalbe kao na argument kojim bi potkrijepio svoje stajalište. Osim toga, uzimajući u obzir da se predmet pred belgijskim sudovima odnosio na prijenos poduzeća i stoga nije imao nikakve veze s postupkom javne nabave kao takvim, Ombudsman smatra da činjenica da je podnositelj pritužbe pokrenuo taj postupak u Belgiji ne dokazuje da je bio svjestan mogućnosti žalbe u pogledu odluke o dodjeli ponude.

3.9 Na temelju prethodno navedenih razmatranja ombudsmanica zaključuje da propust Parlamenta da podnositelja pritužbe obavijesti o mogućnostima žalbe predstavlja nepravilnost u postupanju. Stoga u nastavku iznosi kritičku primjedbu.

4 Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom potrebno je iznijeti sljedeću kritičku napomenu:

Načelima dobre uprave zahtijeva se da institucije koje donesu odluku koja bi mogla negativno utjecati na prava ili interese privatne osobe navedu dostupne mogućnosti žalbe za osporavanje odluke (14). U ovom slučaju čini se da ni u svojem dopisu od 27. listopada 2005. ni u naknadnoj korespondenciji s podnositeljem pritužbe Parlament nije obavijestio podnositelja pritužbe o mogućnostima žalbe protiv odluke o dodjeli. Nije utvrđen argument Parlamenta da njegovo nedostavljanje relevantnih informacija nije naštetilo interesima podnositelja pritužbe. Ombudsmanica stoga zaključuje da propust Parlamenta da podnositelja pritužbe obavijesti o mogućnostima žalbe predstavlja nepravilnost u postupanju.

S obzirom na to da se taj aspekt predmeta odnosi na postupke povezane s određenim događajima u prošlosti, nije primjereno postići prijateljsko rješenje tog pitanja. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Parlamenta.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Pritužba je registrirana 20. rujna 2006.

(2) "Istočni jaslice" bile su jaslice Parlamenta smještene u zgradi Eastman u parku Leopold u Bruxellesu.

(3) Jaslice se nalaze u ulici Wayenberg u Bruxellesu.

(4) Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica, SL 2002., L 148, str. 1.

(5) Uredba Komisije (EZ, Euratom) br. 2342/2002/EZ od 23. prosinca 2002. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica, SL 2002., L 357, str. 1.

(6) Parlament je vjerojatno namjeravao uputiti na članak 149. stavak 2. jer članak 149. stavak 3. ne postoji.

(7) Ombudsmanica napominje da je Parlament to učinio 25. siječnja 2007. Međutim, u pismu Parlamenta navode se dva datuma: upisanu (24. siječnja 2007.) i ovjerenu (25. siječnja 2007.). U ovoj se odluci pismo naziva „od 25. siječnja 2007.”).

(8) Vidjeti bilješku 2.

(9) Vidjeti bilješku 3.

(10) Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja dostupan je na internetskoj stranici Europskog ombudsmana (http://www.ombudsman.europa.eu).

(11) Predmet T-169 Esedra protiv Komisije [2002.] ECR II-609, stavak 95.

(12) Ombudsman također napominje da je u ovom slučaju javni naručitelj bio Parlament i da Parlament nije donio Komunikaciju sličnu Komunikaciji Komisije COM(2003)395 kojom se predviđa da se neuspješni ponuditelji brzo obavješćuju o odbijanju njihovih ponuda te se također predviđaju dva kalendarska tjedna prije potpisivanja ugovora kako bi se neuspješnim ponuditeljima omogućilo da zatraže dodatne informacije o razlozima odbijanja njihovih ponuda. Tu je komunikaciju Komisija donijela kao odgovor na istragu na vlastitu inicijativu Europskog ombudsmana OI/2/2002/IJH (Komunikacija Komisije COM(2003) 395 final od 3. srpnja 2003. – Postupak obavješćivanja natjecatelja i ponuditelja, nakon dodjele kontakta i prije potpisivanja stvarnog ugovora, o ugovorima o javnoj nabavi koje je Komisija dodijelila u skladu s člankom 105. Financijske uredbe).

(13) Vidjeti članak 19. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja.

(14) Vidjeti bilješku 13.