Strasbourg, 21. travnja 2008.

Poštovani gospodine V.,

Dana 20. listopada 2005. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije u vezi s njezinim navodnim neodgovarajućim postupanjem s vašom pritužbom u vezi s nevladinom organizacijom Reporteri bez granica (RSF), koju ste podnijeli e-poštom 14. ožujka 2005.

Pritužbu sam 2. prosinca 2005. proslijedio predsjedniku Komisije.

Komisija je 7. prosinca 2005. obavijestila moje službe da ne može dostaviti svoje mišljenje u prvotno predviđenom roku od 28. veljače 2006.

Službe Komisije poslale su 12. prosinca 2005. dodatnu poruku e-pošte u vezi s Vašom pritužbom u kojoj su zatražile dodatne informacije o bespovratnim sredstvima na koja ste mi uputili u svojoj pritužbi.

Dana 20. prosinca 2005. obavijestio sam predsjednika Komisije da je rok za njezino mišljenje produljen do 31. ožujka 2006. O tome ste obaviješteni dopisom od istog dana.

Dana 11. siječnja 2006. zatražio sam od vas da mi dostavite informacije koje je zatražila Komisija. Odgovor ste mi poslali elektroničkom poštom 17. siječnja 2006. Dana 23. siječnja 2006. poslali ste mi još jedan dokument.

Dana 8. ožujka 2006. proslijedio sam Vaš odgovor Komisiji i zatražio od nje da dostavi svoje mišljenje o pritužbi do 30. travnja 2006. O tome ste obaviješteni dopisom od istog dana.

Komisija mi je 29. ožujka 2006. poslala dodatni dopis u kojem je objasnila da ne može odgovoriti na vašu pritužbu.

Dana 10. svibnja 2006. poslao sam novi dopis Komisiji. Istog sam vam dana proslijedio odgovor Komisije s pozivom na očitovanje, koji ste mi poslali 30. lipnja 2006.

Dana 18. srpnja 2007. zatražio sam od Komisije dodatne informacije u vezi s Vašom pritužbom te sam od nje zatražio da svoj odgovor dostavi do 15. rujna 2007.

Dopisom od 11. rujna 2007. Komisija je zatražila produljenje roka za podnošenje svojeg mišljenja do 31. listopada 2007.

Dana 17. rujna 2007. obavijestio sam Komisiju da sam odlučio prihvatiti njezin zahtjev. O tome sam vas obavijestio dopisom od istog dana.

Komisija je svoj odgovor poslala 28. studenoga 2007. Odgovor Komisije proslijeđen Vam je 29. studenoga 2007. s pozivom na očitovanje do 31. prosinca 2007. U relevantnom roku od vas nisu zaprimljene nikakve primjedbe.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Prema podnositelju pritužbe, relevantne činjenice bile su, ukratko, sljedeće:

Kontekst: pritužba 489/2005/DK

Podnositelj pritužbe podnio je 8. veljače 2005. prvu pritužbu Europskom ombudsmanu (ref.: 489/2005/DK), u kojem je tvrdio da je francuska nevladina organizacija "Reporteri bez granica "("RSF") više puta djelovala izvan svog mandata. Podnositelj pritužbe istaknuo je da bi Ombudsman trebao pokrenuti istragu o upotrebi sredstava koja je EU dodijelio RSF-u.

Dopisom od 9. ožujka 2005. Ombudsman je obavijestio podnositelja pritužbe da je pritužba nedopuštena na temelju članka 2. stavka 1. njegova Statuta jer nije podnesena protiv institucije ili tijela Unije. Podnositelju pritužbe savjetovano je da se obrati Uredu Europske komisije za suradnju EuropeAida („AIDCO”).

Prigovor 3372/2005/MF

Podnositelj pritužbe poslao je 14. ožujka 2005. e-poruku AIDCO-u u kojoj je naveo da smatra da RSF nije pravilno upotrijebio europska bespovratna sredstva te je istaknuo da to smatra slučajem nepravilnosti u postupanju.

Podnositelj pritužbe poslao je 16. rujna 2005. dodatnu poruku elektroničke pošte Komisiji u kojoj je pitao je li ona primila njegovu poruku elektroničke pošte od 14. ožujka 2005. Dana 17. listopada 2005. poslao je još jednu poruku elektroničke pošte Komisiji u kojoj je zatražio da mu se pošalje odgovor na njegove dvije poruke elektroničke pošte od 14. ožujka i 16. rujna 2005.

Podnositelj pritužbe poslao je 20. listopada 2005. Komisiji primjerak svoje poruke elektroničke pošte od 17. listopada 2005.

Istog dana službe Europskog ombudsmana obavijestile su podnositelja pritužbe da bi, ako smatra da je riječ o slučaju nepravilnosti u postupanju europske institucije ili tijela, mogao razmotriti ispunjavanje obrasca za pritužbe Europskog ombudsmana, što je podnositelj pritužbe učinio istog dana. Službe Ombudsmana registrirale su pritužbu kao novu pritužbu pod referentnim brojem 3372/2005/MF.

Iz njegove pritužbe Ombudsmanu proizlazi da je glavna tvrdnja podnositelja pritužbe bila da Komisija nije postupila u skladu s njegovom pritužbom da RSF nije pravilno upotrijebio europska bespovratna sredstva.

INQUIRY

Odgovor Komisije

Porukom elektroničke pošte od 12. prosinca 2005. Glavno tajništvo Komisije obavijestilo je Ombudsmana da služba zadužena za pritužbu ne može utvrditi bespovratna sredstva na koja se podnositelj pritužbe pozvao u svojoj pritužbi, s obzirom na to da je RSF primio nekoliko bespovratnih sredstava Komisije i da nijedan od dodijeljenih iznosa ne odgovara iznosima koje je podnositelj pritužbe naveo u svojoj pritužbi. Komisija je u toj e-poruci nadalje obavijestila Ombudsmana da će referentni broj ugovora ili naziv predmetnog projekta biti posebno korisni.

Pristup Europskog ombudsmana

Uzimajući u obzir prethodno navedenu poruku elektroničke pošte Komisije, Ombudsman je dopisom od 11. siječnja 2006. od podnositelja pritužbe zatražio da mu dostavi informacije koje je Komisija zatražila u svojoj poruci elektroničke pošte od 12. prosinca 2005., odnosno referentni broj ugovora ili naziv relevantnog projekta.

Odgovor podnositelja pritužbe na zahtjev za dodatne informacije

Podnositelj pritužbe odgovorio je 17. siječnja 2006. navodeći da ne može dostaviti referentni broj ugovora ili točne iznose isplaćene RSF-u. Pozvao je pučkog pravobranitelja da posjeti internetsku stranicu RSF-a. Istaknuo je da je EU 2003. RSF-u isplatio 779 304 EUR, a 2004. 513 999 EUR.

Podnositelj pritužbe u svojem je odgovoru nadalje postavio sedam pitanja koja su usko povezana s njegovom tvrdnjom i koja se odnose na bespovratna sredstva koja je EU isplatio RSF-u. Pitao je je li moguće biti obaviješten o tome kako je RSF-u isplaćeno više od 300 000 EUR i imati pristup relevantnim ugovorima.

Odgovor Europskog ombudsmana

Dopisom od 8. ožujka 2006. Ombudsman je obavijestio podnositelja pritužbe da je, u vezi sa svojim daljnjim pitanjima, odlučio te aspekte predmeta smatrati nedopuštenima na temelju članka 2. stavka 4. Statuta jer podnositelj pritužbe Komisiji nije prethodno pružio odgovarajuće administrativne pristupe u vezi s tim daljnjim pitanjima.

Ombudsman je nadalje obavijestio podnositelja pritužbe da bi u vezi sa svojim zahtjevom za pristup ugovorima potpisanima između EU-a i RSF-a mogao razmotriti primjenu postupka predviđenog Uredbom 1049/2001 (1). Primjerak ove Uredbe priložen je odgovoru Europskog ombudsmana. Podnositelj pritužbe nadalje je obaviješten da može razmotriti podnošenje nove pritužbe Ombudsmanu o tim aspektima u slučaju da je nezadovoljan odgovorom Komisije ili nije primio nikakav odgovor u razumnom roku.

Istog dana službe Ombudsmana proslijedile su Komisiji dopis podnositelja pritužbe od 17. siječnja 2006.

Mišljenje Komisije

Komisija je 29. ožujka 2006. odgovorila da se ova pritužba odnosi na upotrebu bespovratnih sredstava dodijeljenih RSF-u u okviru Europske inicijative za demokraciju i ljudska prava („EIDHR”). Komisija je navela da su nadležne službe temeljito analizirale tu pritužbu.

Međutim, s obzirom na to da podnositelj pritužbe nije utvrdio predmetni ugovor, službe Komisije nisu mogle utvrditi bespovratna sredstva na koja je podnositelj pritužbe uputio. Stoga su službe Komisije elektroničkom poštom od 12. prosinca 2005. zatražile dodatne pojedinosti, odnosno upućivanje na ugovor i/ili naziv predmetnog projekta.

Međutim, Komisija smatra da elementi koje je podnositelj pritužbe naveo u svojoj poruci elektroničke pošte od 17. siječnja 2006. ne odgovaraju podnesenom zahtjevu niti olakšavaju utvrđivanje predmetnih bespovratnih sredstava. Komisija smatra da je podnositelj pritužbe samo predložio da se stupi u kontakt s RSF-om.

Komisija je navela da, s obzirom na nedostatak informacija koje je dostavio podnositelj pritužbe, njezina nadležna služba još uvijek nije mogla utvrditi bespovratna sredstva na koja je podnositelj pritužbe uputio ili odgovoriti na tu pritužbu.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima ponovio da su bespovratna sredstva isplaćena RSF-u iznosila 779 304 EUR za 2003. i 513 999 EUR za 2004. Podnositelj pritužbe nadalje je naveo da nije mogao dostaviti dodatne informacije, kao što je referentni broj relevantnog ugovora. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi, ako se njegova početna pritužba Komisiji ne riješi jer se relevantni dokumenti ne mogu pronaći u uredima nadležne službe, trebalo otvoriti dodatni „spis” o „unutarnjem kvaru” EU-a, što bi dovelo do njegove nemogućnosti da opravda plaćanje iznosa od 1 293 303 EUR.

Daljnje istrage
Zahtjev za informacije upućen Komisiji

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Komisije i primjedbi podnositelja pritužbe činilo se da su potrebne dodatne istrage.

Ombudsmanica je stoga zatražila od Komisije da joj dostavi informacije o sljedećim točkama:

(1) Komisija je 12. prosinca 2005. obavijestila Ombudsmana da ne može utvrditi bespovratna sredstva na koja se podnositelj pritužbe pozvao u svojoj poruci elektroničke pošte od 14. ožujka 2005. Međutim, Ombudsman je smatrao da je teško razumjeti zašto na e-poruku podnositelja pritužbe od 14. ožujka 2005. do tada uopće nije odgovoreno. Ombudsmanica je zatražila da Komisija komentira to pitanje.

(2) Ombudsmanica je pretpostavila da Komisija vodi registar podnositelja zahtjeva kojima su dodijeljena bespovratna sredstva i aktivnosti koje se promiču u okviru relevantnog programa. Takve bi informacije vjerojatno omogućile Komisiji da utvrdi ugovor na koji se podnositelj pritužbe pozvao u svojoj pritužbi. Ombudsman je napomenuo da je u svojoj poruci elektroničke pošte od 14. ožujka 2005. podnositelj pritužbe izjavio da želi skrenuti pozornost Komisije na aktivnosti RSF-a koje su, prema njegovu mišljenju, destabilizirale legitimne vlade korištenjem sredstava EU-a za obranu novinara. Čak i pod pretpostavkom da je bilo teško utvrditi točne subvencije na koje se podnositelj pritužbe pozvao, čini se da je podnositelj pritužbe jasno naveo sadržaj svojih zabrinutosti. U tim je okolnostima Ombudsman zatražio od Komisije da objasni zašto je smatrala da ne može odgovoriti na e-poruku od 14. ožujka 2005. i dati mišljenje o ovoj pritužbi.

Odgovor Komisije

Komisija je u svojem odgovoru ukratko iznijela sljedeće izjave:

Komisija je prvo skrenula pozornost Ombudsmana na činjenicu da se njegov dopis od 29. ožujka 2006. ne može smatrati njezinim mišljenjem o pritužbi. Umjesto toga, dopis je predstavljao samo zahtjev za dodatno pojašnjenje upućen Uredu Europskog ombudsmana i nije podrazumijevao donošenje postupka ovlašćivanja potrebnog za odgovor na istrage Europskog ombudsmana.

U pogledu prvog pitanja na koje Komisija uopće nije odgovorila e-porukom podnositelja pritužbe od 14. ožujka 2005.

Podnositelj pritužbe je 14. ožujka 2005., na prijedlog Ombudsmana, pisao na e-adresu „Europa za pomoć ljudskim pravima” kako bi od AIDCO-a dobio dodatne informacije o tome kako se RSF koristi sredstvima EU-a i pravilima kojima se uređuju takva sredstva. Ovaj poštanski sandučić osmišljen je kao informacijski alat za sve osobe koje su imale pitanja u vezi s EIDHR-om. S obzirom na širok raspon tematskih projekata koji se financiraju u okviru ove inicijative, svakodnevno se primala i rješavala znatna količina zahtjeva za činjenične informacije.

Važna reorganizacija AIDCO-a održana je 15. ožujka 2005. Ta promjena strukture AIDCO-a podrazumijevala je opsežnu preraspodjelu osoblja i brojne uredske poteze. Među brojnim osobama na koje je utjecao prijenos u druge jedinice bila je osoba zadužena za upravljanje poštanskim sandučićem Europe Aid-Human Rights na koji je upućena predmetna poruka. Na jedinicu odgovornu za poštanski sandučić do tog datuma također su utjecale znatne promjene jer je spojena s još dvije jedinice. U tom je kontekstu poruka proslijeđena osobi koja više nije bila odgovorna za poštanski sandučić.

Komisija je potvrdila da, unatoč podsjetnicima podnositelja pritužbe od 16. rujna i 17. listopada 2005., nije dostavljen nikakav odgovor. Izostanak odgovora može se opravdati dvjema činjenicama: i. nedostatak osoblja odgovornog za upravljanje poštanskim sandučićem, koji je kronično preopterećen radom; i ii. neprecizne uvjete u kojima je poruka sastavljena. U poruci e-pošte nejasno se upućivalo na sredstva dodijeljena RSF-u za obranu novinara, kao i na potrebu za kontrolom upotrebe sredstava EU-a. Umjesto da predstavlja zahtjev za informacije, činilo se da je poruka napomena za koju se navedeni poštanski sandučić nije činio najprikladnijim forumom. Poruka je stoga vjerojatno pogrešno preraspodijeljena i, kao posljedica toga, nažalost ostala je bez odgovora. Zbog toga je Komisija izrazila žaljenje podnositelju pritužbe.

U pogledu zahtjeva Ombudsmana da Komisija objasni zašto je smatrala da nije mogla odgovoriti na e-poruku podnositelja pritužbe od 14. ožujka 2005. i dati mišljenje o ovoj pritužbi

Ombudsman je utvrdio da su mu službe Komisije mogle odgovoriti nakon primitka pritužbe podnositelja pritužbe, koju su mu njegove službe proslijedile dopisom od 2. prosinca 2005. Komisija se doista složila da je možda pružen opći odgovor rješavanjem pitanja neodgovaranja na korespondenciju i izražavanjem žaljenja podnositelju pritužbe u tom pogledu.

Međutim, s obzirom na sadržaj obrasca pritužbe, službe Komisije smatrale su da apstraktan odgovor ne bi zadovoljio podnositelja pritužbe. Stoga su pokušali utvrditi ugovor na koji se poziva podnositelj pritužbe na temelju podataka navedenih u pritužbi, odnosno dva plaćanja u iznosu od 779 304 EUR i 513 999 EUR koja je RSF primio 2003. odnosno 2004.

Nakon početnog pretraživanja službe su u okviru EIDHR-a utvrdile dva ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava (projekti 2000/50409 odnosno 2001/50592 iz 2000. i 2001.)(2). Oba ugovora odnosila su se na obranu novinara i na informativne kampanje i kampanje za podizanje svijesti. Međutim, iznosi isplaćeni RSF-u u vezi s tim ugovorima nisu odgovarali iznosima koje je naveo podnositelj pritužbe.

U tim okolnostima službe Komisije nisu mogle nastaviti s detaljnim ispitivanjem spisa. Stoga se smatralo primjerenim zatražiti preciznije pojedinosti kako bi se omogućila učinkovita obrada zahtjeva.

Nakon razmjene prepiske između službi Ombudsmana i Komisije kako bi se utvrdila bespovratna sredstva na koja se podnositelj pritužbe pozvao u svojoj pritužbi, podnositelj pritužbe poslao je dodatni dopis 30. lipnja 2006. U tom je dopisu podnositelj pritužbe dodao novi element koji je konačno pomogao Komisiji da utvrdi naslov projekta upućivanjem, prvi put, na sredstva dodijeljena RSF-u za „obranu novinara zatvorenih u azijskim zemljama i zemljama AKP-a”.

Komisija je izrazila žaljenje zbog toga što je proteklo toliko vremena otkad je to pitanje prvotno postavljeno. Međutim, smatrao je da mu se nastalo kašnjenje može samo djelomično pripisati.

Mišljenje Komisije o e-poruci podnositelja pritužbe od 14. ožujka 2005.

Komisija je prvo navela da je EIDHR osnovan radi promicanja ljudskih prava, demokracije i sprečavanja sukoba u trećim zemljama financiranjem aktivnosti kojima se nastoje ostvariti ti ciljevi (3). EIDHR je bio uređen strogim pravilima o dodjeli bespovratnih sredstava i provedbi ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Provedba ugovora uređena je „Općim uvjetima koji se primjenjuju na ugovore Europske zajednice o dodjeli bespovratnih sredstava za vanjsku pomoć”(4). Komisija se pozvala na članak 14. ovih Općih uvjeta kojim su propisani strogi zahtjevi u pogledu prihvatljivosti sredstava. U tom je kontekstu EU osigurao sredstva za projekt T-2000/027 „Podrška RSF-u u njegovu djelovanju u ime novinara zatvorenih u zemljama AKP-a i Azije”.

Komisija je zatim dala konkretne informacije o predmetnom projektu. Prema evidenciji, nakon provedbe aktivnosti službe Komisije provele su financijsku kontrolu prihvatljivih troškova potrebnih za provedbu projekta kako je propisano prethodno navedenim Općim uvjetima. U skladu sa svojom obvezom osiguravanja dobrog financijskog upravljanja Komisija je provjerila jesu li sredstva potrošena u skladu s odredbama ugovora i odobrenim proračunom. Ta kontrola nije otkrila velike probleme – RSF je uspio opravdati prihvatljive troškove za dogovorene aktivnosti koje su provedene kako je predviđeno u opisu projekta dostavljenom u odgovoru na poziv na podnošenje prijedloga. Stoga su službe Komisije u kolovozu 2004. odobrile završna izvješća. Ugovor je istekao 16. kolovoza 2004. Iznos plaćanja izvršenih tijekom cijelog trajanja ugovora stoga je činio ukupni maksimalni doprinos EZ-a dogovoren u ugovoru. Nakon što je utvrđeno da je RSF poštovao načelo dobrog financijskog upravljanja, nije bilo razloga za pokretanje revizije u pogledu tog ugovora.

Zaključno, Komisija je izrazila žaljenje zbog toga što zabrinutost podnositelja pritužbe i dalje nije riješena te se zbog toga ispričala.

Daljnje primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe u relevantnom roku.

ODLUKA

1 Navodni propust Komisije da riješi pritužbu podnositelja pritužbe od 14. ožujka 2005.

1.1 Podnositelj pritužbe poslao je 14. ožujka 2005. e-poruku Uredu Europske komisije za suradnju EuropeAid ("AIDCO"). Priložio mu je pismo u kojem je istaknuo da smatra da francuska nevladina organizacija "Reporteri bez granica "("RSF") nije pravilno koristila bespovratna sredstva koja joj je dodijelio AIDCO. U tom je dopisu nadalje istaknuo da to pitanje smatra slučajem nepravilnosti u postupanju. Budući da Komisija nije dala nikakav odgovor, podnositelj pritužbe je elektroničkom poštom od 16. rujna i 17. listopada 2005. pitao je li primio njegove elektroničke poruke. Podnositelj pritužbe poslao je 20. listopada 2005. Komisiji primjerak svoje poruke elektroničke pošte od 17. listopada 2005. Zatim je popunio novi obrazac pritužbe, koji je registriran pod referentnim brojem 3372/2005/MF. Iz njegove pritužbe Europskom ombudsmanu proizlazi da je glavna tvrdnja podnositelja pritužbe bila da Komisija nije riješila njegovu pritužbu od 14. ožujka 2005.

1.2 Komisija je u svojem mišljenju odgovorila da su nadležne službe temeljito analizirale pritužbu. Međutim, s obzirom na to da podnositelj pritužbe nije utvrdio predmetni ugovor, službe Komisije nisu mogle utvrditi bespovratna sredstva na koja se podnositelj pritužbe pozvao u svojoj pritužbi.

1.3 U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe ponovio je da su relevantna bespovratna sredstva isplaćena RSF-u iznosila 779 304 EUR za 2003. i 513 999 EUR za 2004. Podnositelj pritužbe nadalje je naveo da nije mogao dostaviti dodatne informacije, kao što je referentni broj za relevantni ugovor.

1.4 Nakon što je Komisija zatražila dodatne informacije o relevantnim bespovratnim sredstvima, Ombudsman je od podnositelja pritužbe zatražio pojašnjenje, a posebno da mu dostavi pojedinosti o ugovoru ili projektu. U svojoj poruci elektroničke pošte od 17. siječnja 2006. podnositelj pritužbe odgovorio je da ne može pružiti takve informacije.

1.5 S obzirom na mišljenje Komisije i primjedbe podnositelja pritužbe , je od Komisije zatražio dodatne informacije o sljedeće dvije točke: (i) razloge zbog kojih na e-poruku podnositelja pritužbe od 14. ožujka 2005. uopće nije odgovoreno; i ii. razloge zbog kojih je Komisija smatrala da nije mogla odgovoriti na relevantnu poruku e-pošte podnositelja pritužbe i dati mišljenje o ovoj pritužbi.

1.6 U svojem odgovoru, što se tiče prve točke, Komisija je priznala da, unatoč podsjetnicima podnositelja pritužbe od 16. rujna i 17. listopada 2005., nije dostavljen nikakav odgovor. To se može objasniti i. nedostatkom osoblja odgovornog za upravljanje poštanskim sandučićem i ii. nepreciznim uvjetima u kojima je poruka sastavljena. Poruka e-pošte podnositelja pritužbe vjerojatno je nepravilno preraspodijeljena te je stoga nažalost ostala bez odgovora. Komisija je u tom pogledu izrazila žaljenje podnositelju pritužbe.

Što se tiče druge točke, Komisija se doista složila da je na pritužbu podnositelja pritužbe dostavljen samo opći odgovor. Međutim, s obzirom na sadržaj obrasca pritužbe, službe Komisije smatrale su da apstraktni odgovor ne bi zadovoljio podnositelja pritužbe i pokušale utvrditi relevantni ugovor. Komisija je utvrdila određene podatke o iznosima plaćanja RSF-u za te ugovore, ali ti iznosi nisu odgovarali iznosima koje je naveo podnositelj pritužbe. Zahvaljujući dopisu podnositelja pritužbe od 30. lipnja 2006. Komisija je konačno uspjela utvrditi projekt na koji se podnositelj pritužbe želio pozvati. Komisija je izrazila žaljenje zbog toga što je od pokretanja tog pitanja prošlo toliko vremena. Komisija je nadalje navela da je provedba ugovora u okviru EIDHR-a uređena „Općim uvjetima koji se primjenjuju na ugovore Europske zajednice o dodjeli bespovratnih sredstava za vanjsku pomoć”. U tom je kontekstu EU osigurao sredstva za projekt T-2000/027 „Podrška RSF-u u njegovu djelovanju u ime novinara zatvorenih u zemljama AKP-a i Azije”. Komisija je zatim dala konkretne informacije o predmetnom relevantnom projektu. Komisija je izrazila žaljenje zbog toga što zabrinutost podnositelja pritužbe nije riješena i zbog toga se ispričala.

1.7 Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe u relevantnom roku.

1.8 Što se tiče pitanja da na e-poruku podnositelja pritužbe od 14. ožujka 2005. uopće nije odgovoreno, Ombudsman podsjeća da, u skladu s člankom 17. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja:(5)

„1. Dužnosnik osigurava da se odluka o svakom zahtjevu ili pritužbi upućenoj instituciji donese u razumnom roku, bez odgode, a u svakom slučaju najkasnije dva mjeseca od datuma primitka. (...)

2. Ako se o zahtjevu ili pritužbi instituciji ne može odlučiti u navedenom roku zbog složenosti pitanja koja postavlja, dužnosnik o tome obavješćuje autora u najkraćem mogućem roku. (…)" (naknadno istaknuto).

1.9 U ovom slučaju Ombudsman napominje da je Komisija navela da se taj nedostatak odgovora može objasniti nedostatkom osoblja odgovornog za upravljanje poštanskim sandučićem i nepreciznim uvjetima u kojima je poruka sastavljena. Ombudsman nije uvjeren prvim razlogom na koji se Komisija poziva kako bi opravdala svoje stajalište jer je na relevantnoj instituciji da poduzme odgovarajuće mjere kako bi njezine službe mogle učinkovito rješavati zahtjeve građana za informacije, bez obzira na strukturne ili organizacijske promjene.

Međutim, Ombudsman se slaže da je podnositeljev zahtjev za informacije formuliran općenito, što je Komisiji otežalo utvrđivanje točne prirode zahtjeva. Ombudsmanica napominje da su službe Komisije u svojem mišljenju poslanom Ombudsmanu objasnile da su na temelju dodatnih informacija podnositelja pritužbe u konačnici mogle utvrditi naslov ugovora i predmetna bespovratna sredstva. Komisija je stoga mogla dati detaljan odgovor podnositelju pritužbe.

1.10 Ombudsman napominje da je, prema njegovu mišljenju, Komisija izrazila žaljenje zbog toga što podnositelj pritužbe nije odgovorio na njegov zahtjev za informacije. Ombudsman nadalje napominje da je, prema njegovu mišljenju, Komisija podnositelju pritužbe dostavila vrlo detaljan odgovor na njegov zahtjev za informacije, obavještavajući ga o relevantnom pravnom okviru koji se odnosi na predmetno pitanje i o njegovu stajalištu o tom pitanju. Komisija je svojem mišljenju priložila primjerak „Općih uvjeta koji se primjenjuju na ugovore Europske zajednice o dodjeli bespovratnih sredstava za vanjsku pomoć”. Komisija je istaknula da je provjerila je li RSF potrošio sredstva u skladu s odredbama ugovora i odobrenim proračunom. Nakon što je utvrdila da je RSF poštovao načela dobrog financijskog upravljanja, Komisija je zaključila da nema razloga za pokretanje revizije u pogledu tog ugovora. Dodala je da u spisu nema informacija koje bi dovele u pitanje te zaključke.

1.11 S obzirom na prethodno navedeno, odnosno vrlo detaljan odgovor Komisije na zahtjev podnositelja pritužbe za informacije i žaljenje koje je Komisija izrazila zbog nastalih kašnjenja, ombudsmanica zaključuje da nema razloga za daljnje istrage o navodima podnositelja pritužbe.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nema osnove za daljnje istrage. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)

(2) Ombudsmanica napominje da ga je Komisija u svojem odgovoru pozvala da pregleda te spise u svojim prostorijama.

(3) EIDHR, uređen uredbama EZ-a br. 975/1999 i 976/1999 od 29. travnja 1999., prestao je važiti 31. prosinca 2006. i zamijenjen je Europskim instrumentom za demokraciju i ljudska prava (Uredba (EZ) br. 1889/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o uspostavljanju instrumenta financiranja za promicanje demokracije i ljudskih prava širom svijeta, SL 2006., L 386, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 8., str. 246.).

(4) Odgovarajuća verzija je verzija od 6. prosinca 2000.

(5) Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja dostupan je na internetskoj stranici Europskog ombudsmana (http://www.ombudsman.europa.eu/code/en/default.htm).