# Odluka Europskog ombudsmana o pritužbi 1726/2005/TN protiv Europske komisije
- Autor: Europski ombudsman
- Datum: null
- [URL](https://www.ombudsman.europa.eu/hr/decision/hr/2917)
---
Strasbourg, 24. svibnja 2006.
Poštovani dr K.,
Dana 27. travnja 2005. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u ime društva Mermayde Consultancy. Vaša se pritužba odnosila na odluku Europske komisije o povratu sredstava dodijeljenih projektu u okviru Petog okvirnog programa.
Pritužbu sam 26. svibnja 2005. proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je svoje mišljenje dostavila 4. listopada 2005. Proslijedio sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 21. studenoga 2005.
Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima upita koji su napravljeni. Ispričavam se zbog vremena koje je potrebno za rješavanje Vaše pritužbe.
UPRAVLJANJE
-----------
Prema navodima podnositelja pritužbe, glavnog direktora i predstavnika društva Mermayde, relevantne činjenice ukratko su sljedeće.
Mermayde Consultancy („Mermayde") bio je koordinator projekta TRAP-LRM, koji je financiran sredstvima Komisije u okviru Petog okvirnog programa.
Komisija je 4. studenoga 2004. društvu Mermayde uputila odluku o povratu iznosa od 52 589,23 eura, koji je dodijeljen za projekt. Komisija je objasnila da se određeni troškovi nisu smatrali prihvatljivima jer se, suprotno pravilima iz Četvrtog okvirnog programa, ukupni troškovi podugovaratelja više nisu uzimali u obzir.
Međutim, čini se da tijekom faze pregovora o ugovorima i provedbe projekta osoblje Komisije nije bilo svjesno promjene pravila u okviru Petog okvirnog programa.
U okviru četvrtog okvirnog programa, s kojim je Mermayde imao iskustva, Komisija je dopustila da se uzmu u obzir ukupni troškovi podugovaratelja, čak i ako je prijavljen samo dio tih troškova. Pri izradi prijedloga TRAP-LRM u okviru prvog kruga Petog okvirnog programa navedene su pojedinosti o proračunu za svakog partnera te su utvrđeni ukupni troškovi i iznosi za koje će se zatražiti financijska sredstva Komisije.
Komisija je obavijestila društvo Mermayde da je prijedlog zadržan za pregovore o ugovorima. Komisija nije navela da bi u potpunosti bili prihvatljivi samo troškovi partnera, a ne podugovaratelja.
Tijekom pregovora o ugovorima ni Komisijin znanstveni službenik ni financijski službenik nisu obavijestili društvo Mermayde da bi u okviru Petog okvirnog programa samo stvarni troškovi partnera činili prihvatljive troškove i da bi društvo Mermayde stoga, koristeći se strukturom podugovaranja, moglo pretrpjeti ozbiljne gubitke. Komisija je trebala upozoriti društvo Mermayde na moguće negativne učinke angažiranja podugovaratelja i savjetovati mu da umjesto toga predviđene podugovaratelje pretvori u partnere. Međutim, Komisija nije dostavila takve informacije i ugovor je potpisan. U Prilogu I. ugovoru prikazani su ukupni utvrđeni troškovi, uključujući troškove podugovaratelja i doprinos Komisije. Međutim, u Prilogu II. navedeno je da bi bili prihvatljivi samo stvarni troškovi podugovaratelja koje snosi koordinator. Stoga su ta dva priloga bila zbunjujuća.
Projekt je uspješno proveden i Komisija je izvršila završno plaćanje. Međutim, Komisija je naknadno provela reviziju projekta i revizori se nisu složili s financijskim sredstvima projekta jer ukupni troškovi nisu navedeni u troškovniku. Revizori su stoga od društva Mermayde zatražili povrat iznosa od 52 589,23 eura. Mermayde je potvrdio da ukupni stvarni troškovi podugovaratelja nisu prikazani u troškovniku, ali je obavijestio revizore da će biti moguće dostaviti dokaz o ukupnim stvarnim troškovima. Revizori nisu spomenuli činjenicu da se takvim dokazom ne bi riješio problem jer ugovaratelj nije snosio predmetne troškove.
Na temelju revizije Komisija je društvu Mermayde poslala dopis o povratu. Mermayde je odgovorio Komisiji i predložio da prikupi i dostavi dokumente kojima se dokazuju ukupni troškovi podugovaratelja. Komisija se složila s time i zatražila od društva Mermayde da podnese novi troškovnik. Komisija ponovno nije navela da se ukupni troškovi podugovaratelja nisu mogli uzeti u obzir.
Dokaz o ukupnim troškovima podugovaratelja prikupljen je i poslan Komisiji. Umjesto prihvaćanja dokaza Komisija je poslala još jedan dopis o povratu u kojem je navela sljedeće: *„U skladu s ugovorom mogu se nadoknaditi samo oni troškovi koji su, među ostalim, nastali tijekom trajanja projekta i koji su evidentirani u poslovnim knjigama odgovarajućih sudionika. To znači da se troškovi podugovaranja mogu nadoknaditi (po stopi utvrđenoj u ugovoru, ovdje 48,37 %) samo ako vam je podugovaratelj dostavio račun koji ste (u cijelosti) platili. Relevantni su ++vaši++ stvarni troškovi. Usporedba (i povezane izjave) između „pravih troškova" podugovaranja i njihovih „stvarnih zatraženih iznosa" stoga nije relevantna, a „novi" troškovnici nisu prihvatljivi."*
Podnositelj pritužbe tvrdio je da je odluka Komisije o povratu iznosa od 52 589,23 EUR dodijeljenog projektu TRAP-LRM u okviru Petog okvirnog programa nepoštena.
Podnositelj pritužbe tvrdio je da je potpisao ugovor u dobroj vjeri na temelju svojeg iskustva s pravilima koja se primjenjuju u okviru Četvrtog okvirnog programa te da ga je Komisija trebala obavijestiti o novim pravilima i mogućim negativnim posljedicama angažiranja podugovaratelja.
Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala povući svoju odluku o povratu i vratiti vraćeni iznos od 52 589,23 EUR koordinatoru projekta Mermaydeu.
UKLJUČIVANJE
------------
**Mišljenje Komisije**
Komisija je u svojem mišljenju ukratko iznijela sljedeće primjedbe.
++Kontekst++
Mermayde, koji zastupa podnositelj pritužbe, Zajednički istraživački centar u Geelu („JRC") i Glavna uprava Europske komisije za istraživanje sklopili su 2000. ugovor TRAP-LRM na temelju Petog okvirnog programa. Ugovorom je predviđeno da će dio radova obavljati devet podugovaratelja, koji su navedeni u Prilogu 1. U Prilogu 1. njihova je uloga definirana kao „SC", odnosno kao podugovaratelji povezani s koordinatorom Mermaydeom.
U skladu s člankom 3. ugovora ukupni procijenjeni prihvatljivi troškovi projekta iznosili su 222 750 EUR, a maksimalni doprinos Zajednice utvrđen je na 107 950 EUR. Raspodjela proračunskih sredstava među glavnim ugovarateljima (Mermayde i JRC) utvrđena je u tablici okvirne raščlambe procijenjenih prihvatljivih troškova. Za društvo Mermayde stopa financijskog sudjelovanja Zajednice utvrđena je na 48,37 % dopuštenih troškova.
Projekt je započeo 1. siječnja 2001., a 15. ožujka 2001. isplaćen je predujam u iznosu od 43 160 eura. Prvo međuplaćanje u iznosu od 39 726,21 eura izvršeno je 23. rujna 2002. Financijski službenik Komisije prihvatio je sve troškove koje je društvo Mermayde dostavilo za projekt (55 918,71 EUR) i odbio 18 192,50 EUR kako bi nadoknadio dio početnog predujma. Međutim, financijski službenik pogrešno je temeljio plaćanje na stopi povrata od 100 %, a ne na ugovorno utvrđenoj stopi od 48,37 %.
Komisija je u travnju 2004. provela financijsku reviziju ugovora. Revizori su potvrdili prihvatljivost i obrazloženje u osnovi svih troškova koje je prihvatio financijski službenik, a posebno svih troškova podugovaranja koje je dostavilo društvo Mermayde. Došlo je samo do manje prilagodbe troškova u iznosu od 4 860,84 EUR u korist Komisije na razini ukupnih troškova. Međutim, kao rezultat revizije morao se osigurati povrat iznosa od 52 589,23 EUR. Iznos od 2351,19 eura bio je nastavak prilagodbe troškova, dok je društvo Mermayde moralo vratiti iznos od 50 238,04 eura zbog početnog preplaćivanja po stopi povrata od 100 % umjesto 48,37 %.
++Ovaj prigovor++
Između četvrtog i petog okvirnog programa nije bilo promjena u pogledu uloge podugovaratelja i prihvatljivosti troškova podugovaranja. U okviru obaju okvirnih programa podugovaratelji sami po sebi nisu bili ugovaratelji s ugovornim vezama s Komisijom. Međutim, ugovarateljima (koordinatorima i drugim ugovarateljima) dopušteno je podugovaranje određenih dijelova njihova rada. Ti su troškovi bili prihvatljivi u mjeri u kojoj su bili „naplaćeni za ugovor" u skladu s ugovornim uvjetima (članak 14. stavak 3., dio C Priloga II. ugovoru) te su stoga nadoknađeni ugovaratelju po stopi nadoknade utvrđenoj u ugovoru i primjenjivoj na sve troškove ugovaratelja (u ovom slučaju 48,37 %).
Nije bilo proturječja između Priloga I. i Priloga II. ugovoru. Iako je točno da je u Prilogu I. upotrijebljen pojam „partneri", u njemu su jasno utvrđeni svi subjekti, osim Mermaydea i JRC-a kao SC-a, odnosno podugovaratelja. Nadalje, u tablici raščlambe troškova navedena su samo ta dva subjekta kao sudionici projekta. Stoga je podnositelju pritužbe iz tablice s raščlambom troškova bilo jasno da podugovarateljima, kako su utvrđeni u obrascu za pripremu ugovora, nije dodijeljena uloga ugovaratelja. To je potvrđeno u dopisu podnositelja pritužbe od 23. lipnja 2000.
Podnositelj pritužbe imao je bogato iskustvo s projektima u okviru različitih okvirnih programa. Sudjelovao je u deset projekata u okviru četvrtog okvirnog programa, u kojem je kontekstu naišao i na pravila o povratu troškova koja se primjenjuju na podugovaratelje. Budući da se ta pravila nisu promijenila iz četvrtog u peti okvirni program, morao je biti upoznat s njima. U tim okolnostima osoblje Komisije uključeno u pregovore nije imalo posebnu obvezu savjetovati podnositelja pritužbe o mogućim financijskim posljedicama aranžmana.
U okviru četvrtog i petog okvirnog programa (ukupni) troškovi podugovaratelja (uključujući njihovu dobit) mogli bi se u potpunosti prihvatiti kao prihvatljivi troškovi glavnog ugovaratelja koji je sklopio podugovor. Međutim, stopa nadoknade, koja se primjenjivala na sve troškove pripisane ugovaratelju, ovisila je o aranžmanu iz ugovora s Komisijom, odnosno 35 % za demonstracijske aktivnosti, 50 % za aktivnosti u području istraživanja i tehnološkog razvoja ili do 100 % u slučaju popratnih mjera.
Podnositelj pritužbe naveo je da „stvarni ukupni troškovi" podugovaratelja nisu navedeni u troškovnicima, ali da bi „bilo moguće dostaviti obrazloženje". Međutim, izjava podnositelja pritužbe nije odražavala zahtjeve za prihvatljivost i nadoknadu troškova podugovaranja na temelju ugovora. Da bi bili prihvatljivi, takvi troškovi morali su biti evidentirani u poslovnim knjigama ugovaratelja, a preslike odgovarajućih računa podugovaratelja morale su biti priložene troškovnicima (članak 13. stavak 1. i članak 14. stavak 3. Općih uvjeta). To je značilo da je ugovaratelj mogao zatražiti povrat troškova podugovaranja samo ako je primio račun od podugovaratelja, platio odgovarajući iznos podugovaratelju i evidentirao taj iznos u svojim poslovnim knjigama. Stvarna nadoknada tih troškova koju je izvršila Komisija zatim je ovisila o stopi nadoknade predviđenoj ugovorom, koja je u ovom slučaju iznosila 48,37 %. Iz toga slijedi da bi, u slučaju da su podugovaratelji imali više troškove i mogli izdati više račune, društvo Mermayde prvo moralo u potpunosti platiti te račune kako bi bilo prihvatljivo. Troškovi o kojima je riječ stoga su mogli biti nadoknađeni u iznosu od 48,37 %. Predmetna stopa nadoknade doista je značila da je društvo Mermayde moralo snositi 51,63 % svih prihvatljivih troškova, uključujući troškove podugovaranja.
Komisija nije, kako tvrdi podnositelj pritužbe, promijenila svoje tumačenje ugovornih posljedica Petog okvirnog programa. Međutim, točno je da je tijekom financijske revizije otkrivena pogreška u obradi plaćanja izvršenih za projekt, odnosno da je stopa povrata za društvo Mermayde trebala iznositi 48,37 %, a ne 100 %. Time je objašnjen iznos naloga za povrat. Pri poduzimanju tih korektivnih mjera Komisija je djelovala u potpunosti u skladu s ugovornim odredbama i zaključcima revizije. Komisija je izrazila žaljenje zbog pogreške koja je, međutim, bila jasna podnositelju pritužbe s obzirom na ugovorne aranžmane.
**Primjedbe podnositelja pritužbe**
Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima ukratko iznio sljedeće napomene:
Ombudsmanica je zatražila od Komisije da dostavi svoje mišljenje do 15. rujna 2005. Mišljenje je datirano 4. listopada 2005., što je značilo da je Komisija gotovo tri tjedna kasnila s podnošenjem mišljenja.
Komisija u svojem mišljenju nije pravilno sažela prigovor jer je stvarna bit njegova prigovora bila ta da je Komisija trebala obavijestiti društvo Mermayde da su njegovi podugovaratelji trebali postati ugovaratelji Komisiji kako bi se osiguralo da je društvo Mermayde bilo prihvatljivo za troškove koje su snosili podugovaratelji.
Iz iskustva Mermaydea s ranijim projektima provedenima za Program za standarde, mjerenje i ispitivanje, podugovoreni analitički laboratoriji, koji su obavili radove u vrijednosti od nekoliko tisuća eura, nadoknađeni su do 100 % prijavljenih troškova. Mermayde je mogao prihvatiti da između četvrtog i petog okvirnog programa nije bilo formalne izmjene pravila u pogledu uloge podugovaratelja i prihvatljivosti troškova podugovaranja. Međutim, tumačenje tih pravila i njihova provedba mogli su se promijeniti.
Ostaje činjenica da su dva priloga ugovoru bila zbunjujuća i kontroverzna. U Prilogu I. svi sudionici, uključujući podugovaratelje (iako su svi opisani kao „partneri"), prikazani su s utvrđenim ukupnim troškovima i zatraženim doprinosom EU-a, dok je u Prilogu II. navedeno da su prihvatljivi samo stvarni troškovi podugovaratelja koje snosi koordinator. Stoga nije bila riječ o tome jesu li podugovaratelji ispravno opisani kao takvi. Problem je bio u tome što su u financijskoj tablici utvrđeni ukupni troškovi i zatraženi iznosi za podugovaratelje te je društvo Mermayde stoga pretpostavilo da se zatraženi iznosi doista mogu zatražiti od Komisije. Komisija je u pravnom smislu vjerojatno ispravno tvrdila da su samo 48,37 % od 50 % navedenih u tablici prihvatljivi troškovi, ali ta je činjenica svakako bila zbunjujuća.
Mnogo je godina radio na projektima za Komisiju, također kao koordinator. Međutim, do 1995. bio je zaposlen u drugoj organizaciji i radio je samo kao odgovorni znanstvenik, a ne kao financijski službenik. Ugovor o kojem je riječ u ovom prigovoru bio je deseti ugovor sklopljen između Komisije i društva Mermayde. Međutim, nisu svi ti ugovori bili iste prirode. Samo se jedan od tih ugovora odnosio na projekt sličan projektima koji se provode u okviru četvrtog okvirnog programa. Taj je projekt bio projekt u području istraživanja i tehnološkog razvoja, dok je sadašnji projekt bio prvi projekt u okviru „popratne mjere", s uvjetima i pravilima koji se razlikuju od onih koji se primjenjuju na ugovore u području istraživanja i tehnološkog razvoja.
U raspravama s revizorima nije osporen prijedlog da se pronađe dodatno obrazloženje za ukupne troškove podugovaranja. Međutim, Komisija je zanemarila činjenicu da je financijskom službeniku poslan dopis u kojem se navodi da će Mermayde prikupiti i dostaviti svu dokumentaciju kojom bi se opravdali ukupni troškovi podugovaratelja, u odgovoru na koji je financijski službenik elektroničkom poštom od 7. lipnja 2004. savjetovao Mermaydeu da pošalje predloženo obrazloženje zajedno s novim troškovnikom. Stoga je bilo jasno da financijski službenik nije u potpunosti razumio financijske posljedice te je podnositelj pritužbe stoga obavio znatan posao kako bi prikupio obrazloženja. Međutim, Komisija nije smatrala da su dostavljena obrazloženja relevantna.
ODLUKA
------
**1 Uvodna napomena**
1.1 Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima napomenuo da je Komisija svoje mišljenje dostavila sa zakašnjenjem od gotovo tri tjedna.
1.2 Ombudsmanica napominje da je Komisija doista kasnila s podnošenjem svojeg mišljenja. Međutim, s obzirom na to da je kašnjenje bilo ograničeno i s obzirom na činjenicu da je Komisija u popratnom pismu uz mišljenje izrazila žaljenje zbog kašnjenja do kojeg je došlo, Ombudsman smatra da nema razloga za daljnje postupanje u vezi s tim pitanjem.
**2 Navodno nepoštena odluka o povratu**
2.1 Pritužba se odnosi na odluku Komisije o povratu sredstava dodijeljenih projektu u okviru Petog okvirnog programa, kojim koordinira Mermayde Consultancy ("Mermayde") . Prema podnositelju pritužbe, koji je podnio pritužbu u ime društva Mermayde, Komisija je zatražila povrat iznosa od 52 589,23 EUR jer se određeni troškovi nisu smatrali prihvatljivima zbog činjenice da se, suprotno pravilima iz Četvrtog okvirnog programa, ukupni troškovi podugovaratelja više nisu uzimali u obzir. U okviru četvrtog okvirnog programa, s kojim je Mermayde imao iskustva, Komisija je dopustila da se uzmu u obzir ukupni troškovi podugovaratelja, čak i ako je prijavljen samo dio tih troškova. Pri sastavljanju prijedloga u okviru prvog kruga Petog okvirnog programa navedene su pojedinosti o proračunu za svakog partnera te su utvrđeni ukupni troškovi i iznosi za koje će se zatražiti financijska sredstva Komisije. Komisija je obavijestila društvo Mermayde da je prijedlog zadržan za pregovore o ugovorima, ali nije navela da će u potpunosti biti prihvatljivi samo troškovi partnera, a ne podugovaratelja. U Prilogu I. ugovoru prikazani su ukupni utvrđeni troškovi, uključujući troškove podugovaratelja, i doprinos Komisije. Međutim, u Prilogu II. navedeno je da bi bili prihvatljivi samo stvarni troškovi podugovaratelja koje snosi koordinator. Stoga su ta dva priloga bila zbunjujuća.
2.2 Podnositelj pritužbe nadalje je objasnio da je Komisija nakon uspješnog dovršetka projekta provela reviziju i da se revizori nisu složili s financijskim sredstvima projekta jer ukupni troškovi nisu navedeni u troškovniku. Revizori su stoga od društva Mermayde zatražili povrat iznosa od 52 589,23 eura. Mermayde je potvrdio da ukupni stvarni troškovi podugovaratelja nisu prikazani u troškovniku, ali je obavijestio revizore da će biti moguće dostaviti dokaz o ukupnim stvarnim troškovima. Revizori nisu spomenuli da se takvim dokazom neće riješiti pitanje nadoknade jer ugovaratelj nije snosio predmetne troškove. Dokaz o ukupnim troškovima podugovaratelja prikupljen je i poslan Komisiji. Umjesto prihvaćanja dokaza Komisija je poslala još jedan dopis o povratu u kojem je navela sljedeće: *„U skladu s ugovorom mogu se nadoknaditi samo oni troškovi koji su, među ostalim, nastali tijekom trajanja projekta i koji su evidentirani u poslovnim knjigama odgovarajućih sudionika. To znači da se troškovi podugovaranja mogu nadoknaditi (po stopi utvrđenoj u ugovoru, ovdje 48,37 %) samo ako vam je podugovaratelj dostavio račun koji ste (u cijelosti) platili. Relevantni su ++vaši++ stvarni troškovi. Usporedba (i povezane izjave) između „pravih troškova" podugovaranja i njihovih „stvarnih zatraženih iznosa" stoga nije relevantna, a „novi" troškovnici nisu prihvatljivi."*
Podnositelj pritužbe tvrdio je da je odluka Komisije o povratu iznosa od 52 589,23 EUR dodijeljenog projektu TRAP-LRM u okviru Petog okvirnog programa nepoštena.
Podnositelj pritužbe tvrdio je da je potpisao ugovor u dobroj vjeri na temelju svojeg iskustva s pravilima koja se primjenjuju u okviru Četvrtog okvirnog programa te da ga je Komisija trebala obavijestiti o novim pravilima i mogućim negativnim posljedicama angažiranja podugovaratelja.
2.3 Prema Komisijinu mišljenju, u okviru Petog okvirnog programa potpisan je ugovor s Mermaydeom, kojeg zastupa podnositelj pritužbe, i Zajedničkim istraživačkim centrom u Geelu (JRC), u kojem je predviđeno da će dio radova obaviti devet podugovaratelja, koji su navedeni u Prilogu 1. U skladu s člankom 3. ugovora ukupni procijenjeni prihvatljivi troškovi projekta iznosili su 222 750 EUR, a maksimalni doprinos Zajednice utvrđen je na 107 950 EUR. Raspodjela proračunskih sredstava među glavnim ugovarateljima (Mermayde i JRC) utvrđena je u tablici okvirne raščlambe procijenjenih prihvatljivih troškova. Za društvo Mermayde stopa financijskog sudjelovanja Zajednice utvrđena je na 48,37 % dopuštenih troškova. Financijski službenik Komisije prihvatio je sve troškove koje je društvo Mermayde dostavilo za projekt (55 918,71 EUR) i zaključio 18 192,50 EUR kako bi nadoknadio dio početnog predujma. Međutim, financijski službenik pogrešno je temeljio plaćanje na stopi povrata od 100 %, a ne na ugovorno utvrđenoj stopi od 48,37 %. Komisija je u travnju 2004. provela financijsku reviziju ugovora. Revizori su potvrdili prihvatljivost i obrazloženje u osnovi svih troškova koje je prihvatio financijski službenik, a posebno svih troškova podugovaranja koje je dostavilo društvo Mermayde. Došlo je samo do manje prilagodbe troškova u iznosu od 4 860,84 EUR u korist Komisije na razini ukupnih troškova. Međutim, kao rezultat revizije morao se osigurati povrat iznosa od 52 589,23 EUR. Iznos od 2351,19 eura bio je nastavak prilagodbe troškova, dok je društvo Mermayde moralo vratiti iznos od 50 238,04 eura zbog početnog preplaćivanja po stopi povrata od 100 % umjesto 48,37 %.
2.4 Komisija je nadalje tvrdila da nije bilo promjena između četvrtog i petog okvirnog programa u pogledu uloge podugovaratelja i prihvatljivosti troškova podugovaranja. U okviru obaju okvirnih programa podugovaratelji sami po sebi nisu bili ugovaratelji s ugovornim vezama s Komisijom. Međutim, ugovarateljima (koordinatorima i drugim ugovarateljima) dopušteno je podugovaranje određenih dijelova njihova rada. Ti su troškovi bili prihvatljivi u mjeri u kojoj su „naplaćeni za ugovor" u skladu s ugovornim uvjetima (članak 14. stavak 3., dio C Priloga II. ugovoru) te su stoga nadoknađeni ugovaratelju po stopi nadoknade utvrđenoj u ugovoru i primjenjivoj na sve troškove ugovaratelja (u ovom slučaju 48,37 %). Nije bilo proturječja između Priloga I. i Priloga II. ugovoru. Iako je točno da se u Prilogu I. upotrebljava izraz „partneri", u njemu su jasno utvrđeni svi subjekti osim Mermaydea i JRC-a kao „SC", odnosno podugovaratelji. Nadalje, u tablici raščlambe troškova navedena su samo ta dva subjekta kao sudionici projekta. Stoga je podnositelju pritužbe iz tablice s raščlambom troškova bilo jasno da podugovarateljima, kako su utvrđeni u obrascu za pripremu ugovora, nije dodijeljena uloga ugovaratelja.
2.5 Komisija je podsjetila da je podnositelj pritužbe izjavio da "stvarni ukupni troškovi" podugovaratelja nisu navedeni u troškovnicima, ali da bi "bilo moguće dostaviti obrazloženje". Međutim, Komisija je tvrdila da izjava podnositelja pritužbe ne odražava zahtjeve za prihvatljivost i nadoknadu troškova podugovaranja na temelju ugovora. Da bi bili prihvatljivi, takvi troškovi morali su biti evidentirani u poslovnim knjigama ugovaratelja, a preslike odgovarajućih računa podugovaratelja morale su biti priložene troškovnicima (članak 13. stavak 1. i članak 14. stavak 3. Općih uvjeta). To je značilo da je ugovaratelj mogao zatražiti povrat troškova podugovaranja samo ako je primio račun od podugovaratelja, platio odgovarajući iznos podugovaratelju i evidentirao taj iznos u svojim poslovnim knjigama. Stvarna nadoknada tih troškova koju je izvršila Komisija zatim je ovisila o stopi nadoknade predviđenoj ugovorom, koja je u ovom slučaju iznosila 48,37 %. Iz toga slijedi da bi društvo Mermayde prvo moralo u cijelosti platiti te račune kako bi bilo prihvatljivo da su podugovaratelji imali više troškove i mogli izdati veće račune. Troškovi o kojima je riječ stoga su mogli biti nadoknađeni u iznosu od 48,37 %. Ta je stopa nadoknade doista značila da je društvo Mermayde moralo snositi 51,63 % svih prihvatljivih troškova, uključujući troškove podugovaranja. Komisija nije, kako tvrdi podnositelj pritužbe, promijenila svoje tumačenje ugovornih posljedica Petog okvirnog programa. Međutim, točno je da je tijekom financijske revizije otkrivena pogreška u obradi plaćanja izvršenih za projekt, odnosno da je stopa povrata za društvo Mermayde trebala iznositi 48,37 %, a ne 100 %. Time je objašnjen iznos naloga za povrat.
2.6 Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima tvrdio da Komisija u svojem mišljenju nije ispravno sažela pritužbu jer je stvarna bit njegove pritužbe bila da je Komisija trebala obavijestiti društvo Mermayde da su njegovi podugovaratelji trebali postati ugovaratelji Komisiji kako bi se osiguralo da je društvo Mermayde bilo prihvatljivo za troškove koje su snosili podugovaratelji. Međutim, Mermayde je mogao prihvatiti da nije bilo formalne izmjene pravila između četvrtog i petog okvirnog programa u pogledu uloge podugovaratelja i prihvatljivosti troškova podugovaranja. Dodao je da su se tumačenje tih pravila i njihova provedba možda promijenili. Problem je bio u tome što su u financijskoj tablici utvrđeni ukupni troškovi i zatraženi iznosi za podugovaratelje te je društvo Mermayde stoga pretpostavilo da se relevantni iznosi doista mogu zatražiti od Komisije. Komisija je u pravnom smislu vjerojatno ispravno tvrdila da su samo 48,37 % od 50 % navedenih u tablici prihvatljivi troškovi, ali ta je činjenica svakako bila zbunjujuća. U raspravama s revizorima nije osporen prijedlog da se pronađe dodatno obrazloženje za ukupne troškove podugovaranja. Međutim, Komisija je zanemarila činjenicu da je financijskom službeniku poslan dopis u kojem se navodi da će Mermayde prikupiti i dostaviti svu dokumentaciju kojom bi se opravdali ukupni troškovi podugovaratelja, u odgovoru na koji je financijski službenik savjetovao Mermaydeu da pošalje predloženo obrazloženje zajedno s novim troškovnikom. Stoga je bilo jasno da financijski službenik nije u potpunosti razumio financijske posljedice te je podnositelj pritužbe stoga obavio znatan posao kako bi prikupio obrazloženja. Međutim, Komisija nije smatrala relevantnima dostavljena obrazloženja.
2.7 Ombudsman primjećuje sljedeće iz korespondencije između podnositelja pritužbe i Komisije, čije je preslike podnositelj pritužbe dostavio u prilog svojoj pritužbi. Podnositelj pritužbe poslao je Komisiji 1. lipnja 2004. dopis u kojem je, među ostalim, naveo sljedeće: *„Kao što će biti jasno iz izvornog prijedloga i ugovora s Komisijom, ++zatraženi iznos doista je iznosio 48,37 % ukupnih troškova.++ (...) U tim su podugovorima definirani radovi i maksimalni financijski doprinos koji bi mogli fakturirati društvu Mermayde. (...) Mermayde nije uključio stvarne ukupne troškove u odgovarajuće troškovnike. (...) Nakon što dobijem sve dokaze o ukupnim troškovima, mogu, prema potrebi, pripremiti revidirani troškovnik za cijelo razdoblje projekta iz kojeg je vidljivo da ++zatraženi iznos ne premašuje ugovorni iznos od 48,37 % ukupnih troškova."++* [(1)](#(1)){#Footnote1} Dopisom od 17. lipnja 2004. podnositelj pritužbe dostavio je Komisiji nove troškovnike u kojima je objasnio sljedeće: *„Samo je razlika ukupni stvarni troškovi koje snose podugovaratelji. Zatraženi iznos jednak je prethodno zatraženom iznosu. Zbog ++toga je traženi postotak niži od vrijednosti od 48,37 % navedene u ugovoru"++* [(2).](#(2)){#Footnote2}
2.8 Iz prethodno navedenog proizlazi da je društvo Mermayde naložilo svojim podugovarateljima da mu zaračunaju samo 48,37 % svojih ukupnih troškova i da je društvo Mermayde Komisiji prijavilo samo 48,37 % ukupnih troškova projekta. To je dodatno potvrđeno u nastavku. Ukupni procijenjeni troškovi projekta iznosili su 222 750 EUR[(3),](#(3)){#Footnote3} dok su ukupni prihvaćeni troškovi projekta iznosili 97 303,97 EUR[(4),](#(4)){#Footnote4} odnosno 43,68 % ukupnih procijenjenih troškova. Komisija smatra da su u osnovi prihvaćeni svi troškovi koje je dostavilo društvo Mermayde. Osim ako su stvarni troškovi projekta bili znatno niži od očekivanih, to upućuje na to da je Mermayde prijavio samo manje od 50 % stvarnih troškova.
2.9 Ombudsman smatra nespornom činjenicu da je financijski doprinos Zajednice projektu utvrđen na 48,37 % ukupnih troškova projekta, do maksimalnog iznosa od 107 950 eura. Međutim, ostaje pitanje kako su troškovi trebali biti prijavljeni kako bi se financirali. Na temelju točaka 2.7. i 2.8. čini se da podnositelj pritužbe smatra da je 48,37 % ukupnih troškova projekta trebalo prijaviti i zatim dobiti financijska sredstva. S druge strane, čini se da Komisija smatra da je trebalo prijaviti ukupne troškove projekta, od kojih bi 48,37 % dobilo financijska sredstva.
2.10 Europski ombudsman u tom pogledu podsjeća da je člankom 3. ugovora predviđeno da *"ukupni procijenjeni prihvatljivi troškovi projekta iznose 222 750 EUR"* i da *"Zajednica financira prihvatljive troškove projekta (...) do najviše 107 950 EUR".* Europski ombudsman tumači ovaj članak na način da je financiranje Zajednice osigurano na temelju ++prihvatljivih troškova++ projekta. Ombudsman nadalje smatra da su svi ++troškovi morali biti prijavljeni kako bi Komisija mogla utvrditi prihvatljive troškove++ projekta. Komisija bi u tom slučaju osigurala financijska sredstva za 48,37 % troškova koje je prijavila kao prihvatljive. Stoga se stajalište Komisije da su svi troškovi projekta trebali biti prijavljeni čini razumnim.
2.11 Europski ombudsman nadalje podsjeća da je člankom 16. Priloga II. ugovoru propisano da *se "prihvatljivi troškovi nadoknađuju ako ih je opravdao glavni ugovaratelj".* U ovom se slučaju čini nespornim da je Mermayde bio glavni ugovaratelj. Budući da se čini da je Mermayde dostavio obrazloženja samo za manje od 50 % ukupnih troškova, čini se razumnim da je Komisija osigurala financijska sredstva samo za 48,37 % tih opravdanih troškova.
2.12 Međutim, Ombudsman prima na znanje argument podnositelja pritužbe da mu je financijski službenik savjetovao da pošalje obrazloženja za ukupne troškove podugovaranja, ali da Komisija u konačnici obrazloženja nije smatrala relevantnima. Europski ombudsman u tom pogledu podsjeća da se člankom 13. Priloga II. ugovoru propisuje da se prihvatljivi troškovi *„utvrđuju u skladu s računovodstvenim načelom koje se temelji na povijesnim troškovima i uobičajenim internim pravilima glavnog ugovaratelja"* te se *„bilježe u računovodstvenoj dokumentaciji".* Stoga se čini da je troškove, kako bi bili prihvatljivi, trebalo knjižiti u poslovnim knjigama glavnog ugovaratelja (u ovom slučaju društva Mermayde). Člankom 14. stavkom 3. istog Priloga propisano je da se ugovor može teretiti podugovorima ako *su „preslike odgovarajućih računa koje su ovjerili predmetni glavni ugovaratelji priložene odgovarajućim troškovnicima",* što dodatno upućuje na to da su troškovi podugovaranja morali biti fakturirani glavnom ugovaratelju, odnosno zabilježeni u poslovnim knjigama glavnog ugovaratelja. Stoga se čini da je Komisija postupila u skladu s ugovorom kada je smatrala da su samo troškovi podugovaratelja koje je stvarno snosio glavni ugovaratelj, odnosno društvo Mermayde, bili prihvatljivi za financiranje u iznosu od 48,37 %. Ombudsman u korespondenciji između podnositelja pritužbe i financijskog službenika Komisije ne nalazi ništa što bi upućivalo na to da je potonji savjetovao Mermaydeu da dostavi dokaze o troškovima podugovaratelja koje nije snosio Mermayde, posebno ne zato što se u e-poruci od 7. lipnja 2004.[(5)](#(5)){#Footnote5} upućuje na *„popratne dokumente i ++račune"++* [(6).](#(6)){#Footnote6}
2.13 Prema mišljenju Ombudsmana, iz gore navedenog proizlazi da je podnositelj pritužbe pogrešno shvatio funkcioniranje dotičnog sustava financiranja Zajednice i način na koji su troškovi trebali biti prijavljeni. Stoga ostaje pitanje je li u pripremama za potpisivanje ugovora bilo ičega zbog čega je Komisija trebala posumnjati da je došlo do nesporazuma i potaknuti je da pojasni ugovor za podnositelja pritužbe.
2.14 Ombudsman u tom pogledu podsjeća da je podnositelj pritužbe smatrao da su dva priloga ugovoru zbunjujuća, posebno s obzirom na to da su u financijskoj tablici u Prilogu I. utvrđeni ukupni troškovi i zatraženi iznosi za podugovaratelje, dok je u Prilogu II. navedeno da su prihvatljivi samo stvarni troškovi podugovaratelja koje je snosio koordinator. Ombudsmanica napominje da su u predmetnoj financijskoj tablici navedeni podugovaratelji, zajedno s njihovim ukupnim troškovima i „doprinosom EU-a", koji su varirali od 0 do 100 % ukupnih troškova. Točno je da, promatrajući pojedinačno podugovaratelje, financijska tablica nije u skladu s Komisijinim stajalištem o načinu prijave troškova za financiranje, s obzirom na to da troškove određenog podugovaratelja, promatrane zasebno, Zajednica nije mogla financirati po stopi od 100 %. Nakon izdavanja računa društvu Mermayde, samo 48,37 % fakturiranih troškova podugovaratelja dobilo bi financijska sredstva Zajednice. Međutim, Ombudsman smatra da predmetna financijska tablica ne sadržava dostatne razloge zbog kojih bi Komisija postala sumnjičava u pogledu načina na koji podnositelj pritužbe shvaća program financiranja jer je ukupni iznos navedenog „doprinosa EU-a" utvrđen na 107 950 EUR, što je u potpunosti u skladu s člankom 3. ugovora. Ombudsmanica nije pronašla nijedan drugi razlog zbog kojeg bi Komisija trebala sumnjati da je podnositelj pritužbe pogrešno razumio program financiranja.
2.15 Što se tiče argumenta podnositelja pritužbe u pritužbi da ga je Komisija trebala obavijestiti o novim pravilima u okviru Petog okvirnog programa i mogućim negativnim posljedicama angažiranja podugovaratelja, Ombudsman napominje da je podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima priznao da se pravila vjerojatno nisu promijenila između Četvrtog i Petog okvirnog programa u pogledu prihvatljivosti troškova podugovaranja, ali da je tumačenje pravila moglo biti. Međutim, ombudsmanica nije pronašla dokaze koji bi upućivali na to da je Komisija u okviru Četvrtog okvirnog programa protumačila pravila na način da se njima osigurava financiranje troškova subjekata koji nisu glavni ugovaratelji, a koje ti ugovaratelji nisu preuzeli izdavanjem računa. Ombudsman nadalje napominje da su se „negativne posljedice" angažiranja podugovaratelja mogle izbjeći tako da ti podugovaratelji zaračunaju svoje pune troškove društvu Mermayde, koje bi zatim dobilo financijska sredstva na temelju tih punih troškova. Ombudsman stoga ne smatra da postoji obveza obavješćivanja u vezi s tim pitanjem.
2.16 Ombudsmanica svakako smatra žalosnom činjenicu da se čini da je podnositelj pritužbe pogrešno razumio program financiranja Komisije. Međutim, s obzirom na navedeno, ne smatra da je Komisija počinila nepravilnosti u postupanju u tom pogledu.
2.17 Bez obzira na prethodno navedeno, Ombudsman napominje da je Komisija u svojem drugom dopisu o povratu od 4. studenoga 2004. objasnila značenje troškova koji su *"uknjiženi u računovodstvenoj dokumentaciji"* u vezi s troškovima podugovaranja, navodeći da se ti troškovi mogu nadoknaditi samo po stopi utvrđenoj u ugovoru (u ovom slučaju 48,37 %), u mjeri u kojoj je podugovaratelj ugovaratelju dostavio račun koji je ugovaratelj u potpunosti platio. Ombudsmanica smatra da bi bilo korisno, kako bi se izbjegli mogući budući nesporazumi u pogledu financiranja troškova podugovaranja, ako bi Komisija mogla poduzeti korake za poboljšanje jasnoće ugovora kojima se osigurava financiranje Zajednice izričitim objašnjenjem uvjeta koji moraju biti ispunjeni kako bi se ti troškovi uzeli u obzir. Ombudsmanica će iznijeti dodatnu primjedbu u tom pogledu.
**3 Tvrdnja podnositelja pritužbe**
3.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala povući svoju odluku o povratu i vratiti vraćeni iznos od 52 589,23 EUR koordinatoru projekta Mermaydeu.
3.2 Komisija je tvrdila da su revizori tijekom Komisijine revizije projekta u travnju 2004. potvrdili prihvatljivost i opravdanost u osnovi svih troškova koje je prihvatio financijski službenik, a posebno svih troškova podugovaranja koje je dostavilo društvo Mermayde. Došlo je samo do manje prilagodbe troškova u iznosu od 4 860,84 EUR u korist Komisije na razini ukupnih troškova. Međutim, kao rezultat revizije morao se osigurati povrat iznosa od 52 589,23 EUR. Iznos od 2351,19 eura bio je nastavak prilagodbe troškova, dok je društvo Mermayde moralo vratiti iznos od 50 238,04 eura zbog početnog preplaćivanja po stopi povrata od 100 % umjesto 48,37 %. Financijski službenik pogrešno je temeljio plaćanje na stopi povrata od 100 %, a ne na ugovorno utvrđenoj stopi od 48,37 %. Poduzimajući korektivne mjere i zahtijevajući povrat preplaćenog iznosa, Komisija je djelovala u potpunosti u skladu s ugovornim odredbama i zaključcima revizije. Komisija je izrazila žaljenje zbog pogreške koja je, međutim, bila jasna podnositelju pritužbe s obzirom na ugovorne aranžmane.
3.3 Ombudsman smatra da je u ovom slučaju nesporna činjenica da je stopa povrata iznosila 48,37 %. Nadalje, iz točke 3.2. ovog mišljenja proizlazi da se čini da je Komisija pravilno izračunala prihvatljive troškove, što znači da je doista došlo do pogrešnog preplaćivanja. Nažalost, čini se da se to preplaćivanje podudaralo s nerazumijevanjem podnositelja pritužbe u pogledu izračuna prihvatljivih troškova te stoga nije primijetio pogrešku. Međutim, na temelju nalaza Ombudsmana o nepostojanju nepravilnosti u postupanju iz točke 3.2. čini se da je odluka Komisije o povratu razumna te se stoga zahtjev podnositelja pritužbe ne može prihvatiti.
**Zaključak**
Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsmanica stoga zaključuje predmet.
O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.
DRUGI SAŽETAK
-------------
Ombudsmanica smatra da bi bilo korisno, kako bi se izbjegli mogući budući nesporazumi u pogledu financiranja troškova podugovaranja, ako bi Komisija mogla poduzeti korake za poboljšanje jasnoće ugovora kojima se osigurava financiranje Zajednice izričitim objašnjenjem uvjeta koji moraju biti ispunjeni kako bi se ti troškovi uzeli u obzir.
Tvoje iskreno,
P. Nikiforos DIAMANDOUROS
*** ** * ** ***
[(1)](#Footnote1){#(1)} Ombudsmanica ističe.
[(2)](#Footnote2){#(2)} Ombudsmanica ističe.
[(3)](#Footnote3){#(3)} Članak 3. ugovora, čiju je presliku podnositelj pritužbe podnio zajedno sa svojom pritužbom.
[(4)](#Footnote4){#(4)} Global Financial Overview, priložen dopisu Komisije od 11. svibnja 2004. upućenom Mermaydeu, čije je preslike podnositelj pritužbe dostavio zajedno sa svojom pritužbom.
[(5)](#Footnote5){#(5)} Primjerak je podnio podnositelj pritužbe zajedno sa svojom pritužbom.
[(6)](#Footnote6){#(6)} Ombudsmanica ističe.