Strasbourg, 14. studenoga 2005.

Poštovani gospodine X.,

Dana 6. travnja 2005. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije u vezi s raskidom ugovora o tehničkoj pomoći.

Pritužbu sam 29. travnja 2005. proslijedio predsjedniku Komisije.

Dana 26. travnja 2005. poslali ste poruku e-pošte u vezi s vašim predmetom, a moj vam je ured odgovorio 27. travnja 2005. Dana 20. svibnja 2005. poslali ste još jednu e-poruku s pitanjima u vezi s postupkom Europskog ombudsmana, na koju je moj ured odgovorio e-porukom od 23. svibnja 2005. Moj vas je ured 26. srpnja 2005. i 7. rujna 2005. elektroničkom poštom obavijestio o situaciji u pogledu primitka mišljenja Komisije.

Komisija je svoje mišljenje poslala 5. rujna 2005. Proslijedila sam vam ga 21. rujna 2005. s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 27. rujna 2005. Dana 4. listopada 2005. telefonski ste razgovarali s mojim uredom o Vašem pismu od 27. rujna 2005.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe smatra da su relevantne činjenice sljedeće:

Podnositelj pritužbe sklopio je 17. ožujka 2003. ugovor o tehničkoj pomoći s delegacijom Komisije u trećoj zemlji „Y” („delegacija”) radi koordinacije programa „S” u toj zemlji.

Dopisom od 20. prosinca 2004. voditelj delegacije obavijestio je podnositelja pritužbe da namjerava raskinuti ugovor podnositelja pritužbe zbog restrukturiranja. Dopisom od 30. prosinca 2004. ugovor je stvarno raskinut (1). Sva plaćanja nepodmirenih računa su obustavljena.

Dopisom od 8. ožujka 2005. podnositelj pritužbe zatražio je prijateljsko rješenje spora te je zatražio plaćanje svojih računa iz studenoga i prosinca 2004., kao i plaćanje usluga koje nisu izvršene zbog raskida ugovora (tj. naknada za 13 mjeseci i 21 dan, u iznosu od 137 135,37 EUR).

Podnositelj pritužbe podnio je 6. travnja 2005. ovu pritužbu Ombudsmanu. Tvrdio je da je raskid njegova ugovora bio neopravdan te je zatražio plaćanje svojih računa iz studenoga 2004. (10 000 EUR i „GGG”(2) 14 929 627 EUR) i prosinca 2004. (7 424,51 EUR i GGGG 14 578 850 EUR), kao i plaćanje za neisporučene usluge (137 135,37 EUR, što odgovara 13 mjeseci i 21 danu usluga).

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju ukratko iznijela sljedeće primjedbe:

Činjenice o predmetu

Republika zemlja Y, s jedne strane, i podnositelj pritužbe, s druge strane, sklopili su 17. ožujka 2003. ugovor o tehničkoj pomoći prema kojem bi podnositelj pritužbe djelovao kao „koordinator programa „S” u zemlji Y”. Ugovor je financiran iz 8. Europskog razvojnog fonda (dalje u tekstu „8. ERF”), koji podliježe Okviru uzajamnih obveza o korištenju prijenosa „S” za razdoblje 1996. – 1999. (dalje u tekstu „COM „S” 1996. – 1999.”), koji su 24. siječnja 2003. sklopili Komisija i vlada Republike zemlje Y.

Dodjela i izvršenje ugovora stoga su uređeni Konvencijom iz Loméa IV., kako je izmijenjena Sporazumom potpisanim u Mauricijusu 4. studenoga 1995. (dalje u tekstu „izmijenjena Konvencija iz Loméa IV.”(3)), Komunikacijom COM „S” 1996. – 1999., Općim propisima o ugovorima o radovima, nabavi robe i uslugama koji se financiraju iz ERF-a (4) (dalje u tekstu „Opći propisi”) i Općim uvjetima koji se primjenjuju na ugovore o uslugama koji se financiraju iz ERF-a (5).

Obveze Komisije u pogledu financijske kontrole 8. ERF-a utvrđene su u Financijskoj uredbi od 16. lipnja 1998. koja se primjenjuje na suradnju za financiranje razvoja u skladu s Konvencijom iz Loméa IV.(6) (dalje u tekstu "Financijska uredba 8. ERF-a").

Na temelju članaka 302. i 312. izmijenjene Konvencije iz Loméa IV. ministar gospodarstva, financija i proračuna zemlje Y, u svojstvu nacionalnog ureda za ovjeravanje (dalje u tekstu „NAO”) ERF-a, delegirao je Komisiji ovlast za pregovaranje, sklapanje i upravljanje, u svoje ime, ugovorom s podnositeljem pritužbe.

Rok za izvršenje ugovora bio je 36 mjeseci nakon njegova potpisivanja i stoga je istekao 17. svibnja 2006.

Program „S” odnosio se na stabilizaciju prihoda od izvoza poljoprivrednih proizvoda na koje se primjenjuju članci od 186. do 212. izmijenjene Konvencije iz Loméa IV. Podnositelj pritužbe angažiran je kao koordinator jedinice za potporu „S”.

Dopisom od 20. prosinca 2004. podnositelj pritužbe dostavio je Delegaciji popis sa stanjem dosjea unutar jedinice za podršku „S”. Prema navedenom datumu, taj je popis već sastavljen 17. prosinca 2004. Podnositelj pritužbe predao je Delegaciji 21. prosinca 2004. automobil i mobilni telefon koji su mu stavljeni na raspolaganje (izrađeno je izvješće o primopredaji). Nakon toga podnositelj pritužbe otišao je u Europu.

Delegacija je 30. prosinca 2004. pisala podnositelju pritužbe navodeći da je, na temelju informacija koje je dobio, napustio svoje radno mjesto i konačno napustio zemlju te da bi, ako bi to bio slučaj, delegacija morala raskinuti ugovor i obustaviti sva plaćanja.

Dopisom od 13. siječnja 2005. odvjetnik podnositelja pritužbe pisao je Delegaciji navodeći da je podnositelj pritužbe zatražio prijateljsko rješenje spora. Taj je zahtjev ponovljen u dopisu od 27. siječnja 2005. Dopisom od 8. ožujka 2005. podnositelj pritužbe zatražio je plaćanje svojih računa iz studenoga i prosinca 2004., kao i plaćanje računa za neisporučene usluge. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe procijenio je svoj ukupni zahtjev na 158 890,88 EUR kako slijedi:

• 10 000 EUR – račun iz studenoga 2004.
• GGGG 14 929 627 – račun iz studenoga 2004. (tj. 2 191 EUR)
• 7 424,51 EUR – račun prosinac 2004.
• GGGG 14 578 850 – račun iz prosinca 2004. (tj. 2 140 EUR)
• 137 135,37 EUR – neisporučene usluge.

Dopisom od 3. lipnja 2005. odvjetnik podnositelja pritužbe napisao je da njegov klijent može pristati na potraživanje smanjenog iznosa i prihvatiti račune i troškove za razdoblje od studenoga do prosinca 2004. pod uvjetom da mu se ne naplati naknada štete.

Delegacija je dopisom od 13. lipnja 2005. obavijestila podnositelja pritužbe o raskidu njegova ugovora na temelju članka 41. stavka 2. točke (b) Općih uvjeta zbog neizvršenja ugovora. Delegacija je u tom dopisu obavijestila podnositelja pritužbe da mu još treba platiti iznos od 17 421,51 EUR i 5 901 695 YYY (tj. 2 387 EUR), ali da je plaćanje tih iznosa i dalje obustavljeno dok se čeka konačna procjena štete koja bi mu se mogla naplatiti.

Mišljenje o pritužbi

U posljednjem polugodištu 2004. NDO je uočio ozbiljne probleme u upravljanju programima „S” za koje je podnositelj pritužbe bio koordinator te je obavijestio Delegaciju. Na primjer, u dopisima od 2. i 5. kolovoza 2004. tijela zemlje Y zatražila su od podnositelja pritužbe pojašnjenja u pogledu neopravdanih zahtjeva za predujmove u iznosu od YYY 1 056 978.431 (tj. 155 141 EUR) podnesenih na temelju Posebnog protokola („SP”) 07/2001. Osim toga, dopisom od 29. studenoga 2004. o SP-u 05/2003 NDO je zatražio suglasnost Delegacije za iznimno ponovno kreditiranje YYY 736 794 746 (tj. 108 145 EUR) kako bi se platila „Centre Technique Horticole de T” („CTHT”).

U okviru SP-a 05/2003, potražnja za ponovnim kreditiranjem koju je CTHT uveo u uobičajenom roku mjesecima je obustavljena u ćeliji za podršku „S” prije dolaska u nacionalni dužnosnik za odobravanje sa znatnim kašnjenjem. Tijekom tog razdoblja čekanja CTHT je bio dužan iskoristiti preostali iznos predujmova, zbog čega je CTHT ostao bez sredstava. Zbog toga je podnesen zahtjev za iznimno ponovno kreditiranje.

Izvješće o aktivnostima br. 2/2004 za razdoblje od ožujka do kolovoza 2004., koje je podnositelj pritužbe poslao 6. listopada 2004., također je pokazalo poteškoće s kojima se suočila potporna ćelija „S”. U tom je izvješću sam podnositelj pritužbe predložio da se jedinica za potporu "povuče iz svakodnevnog upravljanja projektima" i da se njegova uloga preusmjeri.

U tom je kontekstu delegacija 1. prosinca 2004. poslala dopis nacionalnom dužnosniku za ovjeravanje u kojem navodi da je na temelju izvješća o aktivnostima jedinice za podršku „S” i općeg napretka programa morala zaključiti da podnositelj pritužbe ne ispunjava zadaće koje su mu dodijeljene u skladu s njegovim ugovorom te da je predviđeno restrukturiranje upravljanja programom „S” s kraćim datumom raskida ugovora podnositelja pritužbe.

Pripremljen je nacrt dopune ugovoru. Predviđeno je skraćivanje ugovornog razdoblja od 17. svibnja 2006. do 31. siječnja 2005.

Prijedlog od 20. prosinca 2004.

Dopisom od 20. prosinca 2004. delegacija je podnositelju pritužbe poslala nacrt dopune pozivajući ga da ga potpiše. Odmah nakon slanja dopisa od 20. prosinca 2004. podnositelj pritužbe napustio je svoje radno mjesto. Međutim, budući da podnositelj pritužbe nije potpisao predloženu dopunu, izvorni ugovor ostao je valjan u cijelosti. Tužitelj je svojim odlaskom ozbiljno povrijedio svoje ugovorne obveze.

Na temelju članka 41. stavka 2. točke (b) Općih uvjeta, ugovor se može raskinuti uz otkazni rok od sedam dana ako tehnički asistent ne izvrši usluge u skladu s ugovorom ili nastavi s izvršenjem ugovora 14 dana nakon što je obaviješten o suspenziji plaćanja na temelju članka 35. stavka 11.

U članku 41. stavku 3. Općih uvjeta navodi se da se raskidom ugovora ne dovode u pitanje druga prava ili nadležnosti nalogodavca radova, koji ima pravo sam izvršiti usluge. U skladu s člankom 41. stavkom 7. Općih uvjeta, nalogodavac radova ima pravo na naknadu štete od ugovaratelja za pretrpljenu štetu.

Obavijest o ugovornom neuspjehu od 30. prosinca 2004.

Delegacija je 30. prosinca 2004. podnositelju pritužbe poslala pismo u kojem ga je suočila s informacijom da se čini da je konačno napustio svoje radno mjesto. Taj je dopis predstavljao obavijest u smislu članka 41. stavka 2. točke (b) Općih uvjeta, kojom se podnositelju pritužbe nudi mogućnost da se pridržava ugovornih obveza.

Raskid ugovora i utvrđivanje dospjelih iznosa (13. lipnja 2005.)

Delegacija je dopisom od 13. lipnja 2005. obavijestila podnositelja pritužbe o raskidu njegova ugovora na temelju članka 41. stavka 2. točke (b) Općih uvjeta. Delegacija je u istom dopisu obavijestila podnositelja pritužbe da je dospjeli iznos za račune i nadoknadive troškove za studeni i prosinac 2004. bio 17 421,51 EUR, a GGGG 5 901 695 EUR. Međutim, u dopisu je navedeno da je isplata tih iznosa obustavljena dok se čeka konačna procjena štete koju bi glavni obveznik radova mogao zatražiti zbog napuštanja radnog mjesta bez otkaznog roka i zbog propusta u upravljanju različitim projektima za koje je odgovoran podnositelj pritužbe.

Dopisom od 3. lipnja 2005. NDO je zatražio od Delegacije da s proračunom ERF-a financira reviziju financijske pravilnosti projekata kojima upravlja podnositelj pritužbe do njegova odlaska. Zaključcima ove revizije trebalo bi se omogućiti tijelima zemlje Y da odrede iznos moguće naknade štete koju će naplatiti od podnositelja pritužbe. Troškovi revizije također su mu mogli biti naplaćeni. Ako bi iznos naknade štete bio niži od iznosa suspendiranih iznosa, razlika će se isplatiti podnositelju pritužbe. U suprotnom slučaju podnositelj pritužbe morat će vratiti iznos.

Kandidatura podnositelja pritužbe od 29. studenoga 2004. za zemlju Z

Društvo T. izvršava ugovor o tehničkoj pomoći u zemlji Z, koji se također financira iz 8. ERF-a. U okviru tog ugovora T. je dopisom od 29. studenoga 2004. upućenim Delegaciji Komisije u zemlji Z. predložio podnositelja pritužbe kao zamjenu za jednog od svojih stručnjaka. Prema pismu „podnositelj pritužbe zapravo prekida sličnu misiju u delegaciji u zemlji Y” tako da je „dostupan od 2. siječnja 2005. nadalje”. Podnositelj pritužbe „preuzeo bi angažman kako bi bio dostupan isključivo do 15. prosinca 2004.” za novo radno mjesto u zemlji Z.

Od 2. siječnja 2005. podnositelj pritužbe već radi u zemlji Z u okviru tog ugovora te je predviđeno da će ostati na tom radnom mjestu do isteka ugovora sklopljenog s osobom T. (tj. do 28. ožujka 2006.). Stoga je podnositelj pritužbe prije izdavanja dopisa od 20. prosinca 2004. izjavio da je na raspolaganju za drugo radno mjesto, navodeći da je njegovo službeno putovanje u zemlju Y prekinuto. Njegova kandidatura za radno mjesto u državi Z, koju je osoba T. dostavila već 29. studenoga 2004., nije u skladu s razdobljem izvršenja njezina ugovora u državi Y koje je trajalo do 17. svibnja 2006.

Zahtjev za prijateljskim rješenjem

Podnositelj pritužbe zatražio je prijateljsko rješenje spora. Delegacija je u svojem dopisu od 22. ožujka 2005. pozvala nacionalni dužnosnik za ovjeravanje da zauzme stajalište o zahtjevu podnositelja pritužbe za prijateljsko rješenje. Potonji mogu odlučiti o mogućem prijateljskom rješenju tek nakon što saznaju rezultate revizije.

Zaključak

Komisija smatra da je obustava plaćanja računa iz studenoga i prosinca 2004. izvršena u skladu s pravilima koja se primjenjuju na ugovore koji se financiraju iz 8. ERF-a. Ta je suspenzija bila nužna kako bi se omogućilo da naknadu moguće štete odredi glavni obveznik radova. Komisija je postupila u skladu s pravilima i nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe istaknuo je da mu tijekom izvršenja njegova ugovora nisu priopćeni nikakvi ozbiljni propusti. Iznenadna odluka o raskidu njegova ugovora donesena je bez rasprave i slušanja njegovih očitovanja.

Međutim, podnositelj pritužbe naveo je da, kako bi okončao predmet, povlači svoju pritužbu i da će biti spreman prihvatiti argumente Komisije nakon primitka „potvrde o dostavi”.

Podnositelj pritužbe također je prihvatio da se od njegovih računa za studeni i prosinac 2004. (17 421,51 EUR i YYY 5 901 695 EUR) može odbiti svaka naknada štete, koju treba utvrditi revizijom, za sve nedostatke u upravljanju računima za koje je bio odgovoran do njegova odlaska.

U telefonskom razgovoru s Uredom pučkog pravobranitelja 4. listopada 2005. podnositelj pritužbe potvrdio je da želi odustati od svoje pritužbe i da je spreman smanjiti svoje račune za studeni i prosinac 2004. kako bi se pokrila eventualna šteta koja mu se stavlja na teret. Također je izjavio da je čekao rezultate revizije. Podnositelj pritužbe nadalje je pojasnio da je „potvrdom o dostavi” podrazumijevao izdavanje potvrde o razdoblju tijekom kojeg je radio za projekt.

ODLUKA

1 Navodno neopravdan raskid ugovora o tehničkoj pomoći

1.1 U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da je raskid njegova ugovora neopravdan. Također je zatražio plaćanje svojih računa iz studenoga 2004. (10 000 EUR i GGGG 14 929 627 EUR) i prosinca 2004. (7424,51 EUR i GGGG 14 578 850 EUR) te plaćanje za neisporučene usluge (137 135,37 EUR, što odgovara 13 mjeseci i 21 danu pružanja usluga).

1.2 Komisija je u svojem mišljenju detaljno opisala činjenice predmeta. Komisija je navela da spor o kojem je riječ proizlazi iz ugovora sklopljenog između Republike zemlje Y i podnositelja pritužbe 17. ožujka 2003. Komisija je imala mandat za upravljanje ugovorom podnositelja pritužbe u ime i za račun vlade zemlje Y. U posljednjem polugodištu 2004. nacionalni dužnosnik za ovjeravanje obavijestio je Komisiju o ozbiljnim problemima u upravljanju programom „S” za koji je podnositelj pritužbe bio koordinator. Komisija je istaknula da su se ti problemi pojavili i u izvješću o aktivnostima br. 2/2004 koje je dostavio podnositelj pritužbe. Na temelju tih informacija Delegacija je obavijestila nacionalni dužnosnik za ovjeravanje da podnositelj pritužbe ne ispunjava svoje zadaće i da je predviđeno restrukturiranje upravljanja programom „S”, kojim će se predvidjeti kraći datum isteka ugovora podnositelja pritužbe. Dopisom od 20. prosinca 2004. delegacija je pozvala podnositelja pritužbe da potpiše dopunu njegova ugovora. Komisija je navela da je podnositelj pritužbe napustio svoje radno mjesto i napustio zemlju Y. Delegacija je dopisom od 30. prosinca 2004. obavijestila podnositelja pritužbe o mogućnosti raskida ugovora i obustave nepodmirenih plaćanja. To je naposljetku učinjeno pismom delegacije od 13. lipnja 2005. Delegacija je u tom dopisu također obavijestila podnositelja pritužbe da će plaćanje računa i nadoknadivih troškova za studeni i prosinac 2004. biti obustavljeno dok se čeka konačna procjena štete koju bi glavni obveznik radova mogao zatražiti od podnositelja pritužbe zbog činjenice da je prvi napustio svoje radno mjesto i da je došlo do propusta u upravljanju programom. Komisija je navela da će se ta šteta utvrditi revizijom koju je naručio nacionalni dužnosnik za ovjeravanje. Dodala je da je na nacionalnom dužnosniku za ovjeravanje da zauzme stajalište o zahtjevu podnositelja pritužbe za prijateljsko rješenje. Komisija je zaključila da je obustava plaćanja računa podnositelja pritužbe iz studenoga i prosinca 2004. izvršena u skladu s primjenjivim pravilima i da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

1.3 U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe naveo je da je, kako bi okončao predmet, povukao svoju pritužbu i bio spreman prihvatiti argumente Komisije nakon primitka "potvrde o dostavi". Podnositelj pritužbe također je prihvatio da se od njegovih računa za studeni i prosinac 2004. (17 421,51 EUR i YYY 5 901 695 EUR) može odbiti svaka naknada štete, koju treba utvrditi revizijom, za sve nedostatke u upravljanju računima za koje je bio odgovoran do njegova odlaska.

1.4 U telefonskom razgovoru s Uredom pučkog pravobranitelja 4. listopada 2005. podnositelj pritužbe potvrdio je da želi odbaciti svoju pritužbu i pojasnio da "potvrdom o dostavi" podrazumijeva izdavanje potvrde o razdoblju tijekom kojeg je radio za projekt. Kad je riječ o potvrdi o dostavi, podnositelj pritužbe obaviješten je da Ombudsman nema ovlasti za izdavanje takve potvrde i da bi se trebao izravno obratiti svojem poslodavcu. U tom razgovoru podnositelj pritužbe obaviješten je i da činjenica da u ovoj fazi povlači svoju pritužbu i smatra da rezultati revizije još nisu poznati ne utječe na njegovo pravo na podnošenje nove pritužbe Ombudsmanu u budućnosti.

1.5 Ombudsman primjećuje da podnositelj pritužbe povlači svoju pritužbu. Stoga je istraga zaključena.

1.6 Što se tiče izdavanja "potvrde o dostavi", Ombudsman primjećuje da nema ovlasti za izdavanje takve potvrde. Podnositelj pritužbe trebao bi svoj zahtjev uputiti izravno svojem poslodavcu, odnosno voditelju delegacije koji je imao mandat ministra financija i gospodarstva zemlje Y za sklapanje ugovora i upravljanje njime na temelju članaka 302. i 312. izmijenjene Konvencije iz Loméa IV. i s kojim je podnositelj pritužbe sklopio ugovor o tehničkoj pomoći 17. ožujka 2003.

Zaključak

Iz informacija koje je podnositelj pritužbe dostavio Ombudsmanu proizlazi da on želi odbaciti pritužbu. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) U pismu delegacije od 30. prosinca 2004. koje je priloženo pritužbi navodi se da je ugovor raskinut jer je podnositelj pritužbe napustio svoje mjesto koordinatora programa „S” u zemlji Y i konačno napustio tu zemlju bez obavješćivanja delegacije.

(2) valuta države o kojoj je riječ.

(3) SL 1998., L 156.

(4) SL 1990., L 382.

(5) SL 1990., L 382.

(6) SL 1998., L 191.