Udruga za obranu njemačkog jezika žalila se na propust Vijeća da osigura dostupnost internetskih stranica predsjedništva na njemačkom jeziku.

Podnositelj pritužbe istaknuo je da više građana EU-a ima njemački kao svoj materinji jezik nego bilo koji drugi jezik te da je nakon pristupanja novih država članica njemački, uz engleski, jezik koji većina građana EU-a razumije, bilo kao svoj materinji jezik ili kao strani jezik. Podnositelj pritužbe nadalje je naveo da bi komunikacije institucija EU-a koje su uglavnom bile upućene javnosti trebale biti dostupne što većem broju građana EU-a. Ako je broj korištenih jezika bio ograničen, podnositelj pritužbe smatra da bi se taj odabir trebao temeljiti na demografskoj težini tih jezika. Podnositelj pritužbe stoga je smatrao nerazumljivim da se na internetskim stranicama predsjedništva, uz jezik zemlje koja predsjeda Vijećem, obično upotrebljavaju samo engleski i francuski jezik.

Iako je prihvatilo da je predsjedništvo dio Vijeća kao institucija, Vijeće je tvrdilo da ne snosi nikakvu odgovornost za internetske stranice predsjedništva, tvrdeći da su one u nadležnosti država članica koje predsjedaju Vijećem.

Prema mišljenju Europskog ombudsmana, budući da predsjedništvo očito čini dio Vijeća, internetske stranice predsjedništva ne mogu se smatrati „nacionalnim” internetskim stranicama koje su izvan dosega prava Zajednice. Stoga se ne može smatrati da je pitanje jezika koji se koriste na internetskim stranicama predsjedništva izvan područja primjene Vijeća. Ombudsmanica je stoga smatrala da propust Vijeća da razmotri meritum zahtjeva podnositelja pritužbe predstavlja nepravilnost u postupanju. U skladu s tim Ombudsman je izradio nacrt preporuke o tom pitanju.

Nakon što je Vijeće odbilo nacrt preporuke, Ombudsman je 30. studenoga 2006. Europskom parlamentu podnio posebno izvješće u kojem je zatražio potporu Parlamenta u vezi sa sljedećim zaključcima njegove istrage:

(i) Vijeće je odgovorno za jezike koji se upotrebljavaju na internetskim stranicama predsjedništva;

ii. informacije na internetskim stranicama predsjedništva Vijeća trebale bi u idealnom slučaju biti dostupne na svim službenim jezicima Zajednice;

iii. ako je broj jezika koji se koriste na internetskim stranicama predsjedništva Vijeća ograničen, izbor jezika koji će se koristiti mora se temeljiti na objektivnim i razumnim razmatranjima; i

(iv) odbijanje Vijeća da se bavi meritumom predmeta, tj. zahtjev podnositelja pritužbe da se internetske prezentacije predsjedništava stave na raspolaganje i na njemačkom jeziku, stoga je neopravdano i predstavlja nepravilnost u postupanju.