Strasbourg, 15. rujna 2006.

Poštovani gospodine X.,

Dana 17. ožujka 2005. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije u vezi s programom stipendija „Marie Curie – poboljšanje ljudskog potencijala”. Porukom e-pošte od 1. travnja 2005. poslali ste mi dodatne dokumente povezane s vašom pritužbom.

Dana 14. travnja 2005. proslijedio sam pritužbu i Vašu dodatnu poruku elektroničke pošte od 1. travnja 2005. predsjedniku Komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 13. srpnja 2005. Dana 21. srpnja 2005. proslijedio sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 30. srpnja 2005.

U poruci e-pošte od 27. travnja 2006. zatražili ste informacije o napretku vaše pritužbe. Dana 12. svibnja 2006. odgovorio sam Vam da ćete biti obaviješteni o sljedećem koraku koji treba poduzeti u okviru Vaše pritužbe što je prije moguće, a najkasnije do 30. lipnja 2006. Dana 10. srpnja 2006. pisao sam Vam kako bih Vas obavijestio o sljedećem koraku koji treba poduzeti u okviru Vaše pritužbe do 31. kolovoza 2006. umjesto do 30. lipnja 2006. Dana 16. kolovoza 2006. pisao sam kako bih vas obavijestio da ću vas obavijestiti o sljedećem koraku u istrazi do 15. rujna 2006.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene. Ispričavam se zbog kašnjenja u obradi Vaše pritužbe.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe smatra da su relevantne činjenice ukratko sljedeće:

U razdoblju 2000. 2001. Europska komisija dodijelila je podnositelju pritužbe, poslijedoktorskom istraživaču, stipendiju Marie Curie Individual kako bi proveo istraživački projekt u institutu domaćinu smještenom u državi članici Europske unije.

Kad je započeo svoj istraživački projekt u institutu domaćinu, podnositelj pritužbe shvatio je da nisu ispunjeni uvjeti potrebni za pravilnu provedbu njegova projekta. Podnositelj pritužbe utvrdio je da institut domaćin nije istraživački institut, nego privatno konzultantsko društvo. Kada je obavijestila Komisiju da ne može provesti svoj projekt pod tim uvjetima i da želi da ga se prenese na odgovarajući institut, Komisija je istaknula da je za takav prijenos potrebna suglasnost direktora instituta domaćina. Podnositelj pritužbe zatim je odlučio neovisno provesti svoje istraživanje tražeći dogovor s Komisijom i direktorom instituta domaćina. Tvrdio je da nije primio nikakav odgovor od Komisije ili direktora instituta domaćina.

U siječnju 2003. institut domaćin prestao je plaćati podnositelju pritužbe stipendiju, nakon čega je odlučio prekinuti svoje istraživanje. Podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da mu dostavi informacije o situaciji. Obaviješten je da Komisija nije primila nikakve informacije od instituta domaćina. U travnju 2003. podnositelj pritužbe podnio je Komisiji svoje izvješće o istraživanju u kojem je istaknuo da nije mogao provesti svoje istraživanje u institutu domaćinu i da mu potonji nije isplatio iznose koji odgovaraju njegovoj stipendiji za siječanj i veljaču 2003., bez ikakve obavijesti.

U svojoj pritužbi Europskom ombudsmanu podnositelj pritužbe iznio je sljedeće navode:

1. Komisija ga nije obavijestila o razlozima zbog kojih nije ni obvezala institut domaćina da ispuni svoje obveze iz ugovora o stipendiji ni omogućila njegov prijenos na drugi institut.
2. Komisija ga nije obavijestila o odluci da mu prestane isplaćivati iznose koji odgovaraju njegovoj stipendiji.
3. Komisija ga nije obavijestila o preostalim iznosima koji odgovaraju njegovoj stipendiji, a koje nije mogao upotrijebiti za svoje istraživanje.

Podnositelj pritužbe tvrdio je i. da bi mu trebalo omogućiti da iskoristi preostale iznose koji odgovaraju njegovoj stipendiji. Nadalje je tvrdio da bi ii. Komisija trebala preispitati postupak u vezi sa stipendijama Marie Curie i temeljitije nadzirati provedbu stipendija.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Mišljenje Komisije o pritužbi sažeto je glasilo kako slijedi:

Nakon pozitivne ocjene prijedloga koji su zajednički podnijeli institut domaćin i podnositelj pritužbe, ugovor o pojedinačnoj stipendiji Marie-Curie sklopljen je 8. ožujka 2001. između Komisije i navedenog instituta u okviru Petog okvirnog programa kako bi se podržao istraživački projekt podnositelja pritužbe.

U skladu s člankom 2. stavkom 1. ugovora predviđeno trajanje projekta bilo je 24 mjeseca od datuma njegova početka, odnosno 8. rujna 2001. Ugovor je izmijenjen 11. travnja 2002. kako bi se datum početka projekta odgodio do 6. svibnja 2002.

Prema Komisijinu mišljenju, podnositelj pritužbe od početka stipendije žalio se na istraživačke objekte instituta domaćina i na poteškoće s kojima se susreo pri pokušaju postizanja dogovora sa znanstvenim nadzornikom o metodologiji i provedbi njegova istraživačkog projekta. Službe Komisije stoga su ostale u kontaktu, osobito putem telefonskih razgovora, s objema stranama, odnosno podnositeljem pritužbe i institutom domaćinom, kako bi se utvrdili učinkoviti uvjeti provedbe projekta.

U lipnju 2002. podnositelj pritužbe napustio je institut domaćina kako bi samostalno proveo svoj projekt. Podnositelj pritužbe zatražio je mogućnost promjene instituta domaćina, ali ga je Komisija obavijestila da se takva izmjena ugovora ne može prihvatiti s obzirom na to da je za nju potrebna znatna izmjena izvornog ugovora koju je ocijenilo povjerenstvo neovisnih stručnjaka. Komisija je podnositelja pritužbe nadalje obavijestila da u iznimnim okolnostima može razmotriti mogućnost ispitivanja njegova zahtjeva, pod uvjetom da je institut domaćin pristao raskinuti ugovor i podnijeti zahtjev Komisiji. Međutim, u predmetu podnositelja pritužbe institut domaćin nije Komisiji uputio zahtjev za takvu izmjenu ugovora.

Komisija je istaknula da je u prosincu 2002. institut domaćin prestao plaćati stipendiju podnositelju pritužbe. U dopisu od 27. ožujka 2003. upućenom Komisiji, institut domaćin zatražio je prijevremeni raskid ugovora. Nakon zahtjeva Komisije, institut domaćin podnio je 12. studenoga 2003. završna znanstvena i financijska izvješća za razdoblje od osam mjeseci i zasebnu detaljnu procjenu rada podnositelja pritužbe tijekom njegove stipendije. Komisija smatra da je iz navedenih izvješća nedostajalo nekoliko elemenata, posebno odjeljci koji uključuju informacije koje treba dostaviti podnositelj pritužbe. Osim toga, podnositelj pritužbe nije potpisao financijsko izvješće.

Nakon primitka izvješća, zahtjeva za prijevremeni raskid i daljnjih kontakata s podnositeljem pritužbe i pravnim zastupnikom instituta domaćina, Komisija je raskinula ugovor. Neiskorišteni dio predfinanciranog iznosa vraćen je 16. rujna 2003. te je pokrenut opoziv preostalog iznosa koji nikada neće biti iskorišten.

Kad je riječ o prvoj tvrdnji, odnosno navodnom propustu Komisije da podnositelja pritužbe obavijesti o razlozima zbog kojih nije obvezala institut zemlje domaćina da ispuni svoje obveze utvrđene u ugovoru o stipendijama, Komisija je napomenula da su, u skladu s uobičajenom strukturom stipendija dodijeljenih u okviru Petog okvirnog programa, ugovorne strane bile Komisija i navedeni institut zemlje domaćina. Stoga bi svim pitanjima koja se odnose na provedbu ugovora, uključujući financijske aspekte povezane s provedbom projekta, trebala upravljati Komisija s predmetnim institutom domaćinom. Podnositelj pritužbe morao je potpisati sporazum s institutom domaćinom, što mu je omogućilo da prima mjesečna plaćanja u skladu s pravilima i uvjetima koje je Komisija utvrdila u ugovoru sa samim institutom domaćinom. Nije postojao izravan ugovorni odnos između Komisije i podnositelja pritužbe, a sporazum, uključujući uvjete rada, bio je u potpunosti uređen pravom zemlje domaćina, odnosno talijanskim pravom. Stoga, s obzirom na to da je Komisija bila treća strana u sporazumu sklopljenom između podnositelja pritužbe i instituta domaćina, nije imala pravna sredstva za izvršenje tog sporazuma. Međutim, kako proizlazi iz izjave podnositelja pritužbe, službe Komisije bile su u stalnom kontaktu s objema stranama kako bi pridonijele pozitivnom rješenju.

U svojem dopisu od 27. ožujka 2003. institut domaćin obavijestio je Komisiju da je podnositelj pritužbe napustio institut domaćina i da se nije vratio. Komisija je naglasila da, u skladu s člankom 8. stavkom 2. Općih uvjeta, u slučaju prijevremenog raskida ugovora na temelju neispunjavanja obveze iz sporazuma, „Komisija ne smije uložiti prigovor na raskid ugovora, na pisani zahtjev ugovaratelja, zbog razloga navedenih u stavku 1. točkama (b) i (c) ovog članka”.

Komisija je navela da, kad je riječ o zahtjevu podnositelja pritužbe za prijenos na drugi institut, to nije a priori moguće. Komisija ni na koji način nije mogla obvezati institut domaćina da u tom pogledu postigne dogovor s podnositeljem pritužbe. Prijedlog istraživačkog projekta zajednički su podnijeli institut domaćin i podnositelj pritužbe, ali samo je institut domaćin sklopio sporazum s Komisijom. Prijenos na drugi institut zemlje domaćina podrazumijevao je da će se ugovor između Komisije i izvornog instituta zemlje domaćina morati izmijeniti. Takva izmjena mogla bi se izvršiti samo u iznimnim okolnostima i samo bi ustanova domaćin mogla podnijeti takav zahtjev, uz izričitu suglasnost novog instituta domaćina i istraživača.

Kad je riječ o drugoj tvrdnji, odnosno navodnom propustu Komisije da podnositelja pritužbe obavijesti o odluci da mu prestane isplaćivati iznose koji odgovaraju njegovoj stipendiji, Komisija je istaknula da su, u skladu s ugovornom strukturom pojedinačne stipendije, doprinosi Europskih zajednica isplaćeni institutu domaćinu, a ne podnositelju pritužbe. Stoga nije postojala ugovorna obveza obavješćivanja podnositelja pritužbe o raskidu ugovora između Komisije i instituta domaćina. Osim toga, raskid tog ugovora bio je izravna posljedica raskida sporazuma potpisanog između instituta domaćina i podnositelja pritužbe.

Što se tiče trećeg prigovora, odnosno navodnog propusta Komisije da podnositelja pritužbe obavijesti o preostalim iznosima koji odgovaraju njegovoj stipendiji, a koje nije mogao upotrijebiti za svoje istraživanje, Komisija je navela da nakon raskida ugovora ugovaratelj mora vratiti Komisiji neiskorišteni dio financijskog doprinosa Zajednice. U skladu s člankom 11. Financijske uredbe „ovdje se iznosi opozivaju zbog potpunog ili djelomičnog neprovođenja djelovanja za koja su namijenjeni, u bilo kojoj financijskoj godini nakon godine u kojoj su odobrena sredstva unesena u proračun, dotična odobrena sredstva ukidaju se”. Komisija stoga više nije mogla iskoristiti taj iznos za podnositelja pritužbe.

Kad je riječ o tvrdnji podnositelja pritužbe da bi mu trebalo omogućiti da iskoristi preostale iznose koji odgovaraju njegovoj stipendiji, Komisija je navela da se čini da je podnositelj pritužbe zatražio iznose koji odgovaraju njegovoj stipendiji za siječanj i veljaču 2003. te da bi se trebao obratiti svojem poslodavcu u tom pogledu, s obzirom na to da su ta plaćanja povezana sa sporazumom potpisanim s institutom domaćinom.

Kad je riječ o tvrdnji podnositelja pritužbe da bi Komisija trebala revidirati postupak u vezi sa stipendijama Marie Curie i temeljitije nadzirati provedbu stipendija, Komisija je naglasila da su tijekom cijelog trajanja predmetnog ugovora službe Komisije i dalje redovito bile u kontaktu s objema stranama te su uložile sve (pravno) moguće napore kako bi pronašle odgovarajuće rješenje. Prema Komisijinu mišljenju, kao što to jasno proizlazi iz stalnih kontakata između Komisijinih službi, organizacije domaćina i podnositelja pritužbe, odgovarajući nadzor provedbe ugovora osiguran je u granicama određenima strukturom različitih ugovornih odnosa.

Primjedbe podnositelja pritužbe

U svojim očitovanjima od 30. srpnja 2005. podnositelj pritužbe zadržao je svoju pritužbu i ukratko je iznio sljedeće dodatne primjedbe:

Podnositelj pritužbe tvrdio je da institut domaćin nije osigurao odgovarajuće okruženje za realizaciju svojeg istraživačkog projekta. Točno je da Komisija prema njemu nije imala nikakve ugovorne obveze, nego u biti prema institutu domaćinu i obratno. Međutim, podnositelj pritužbe smatrao je da ima isključivu odgovornost za provedbu projekta.

Podnositelj pritužbe potvrdio je da su mogućnosti intervencije Komisije bile vrlo ograničene. Komisija je podnositelja pritužbe obavijestila da je jedini način na koji može intervenirati raskid ugovora s institutom domaćinom. Podnositelj pritužbe dodatno je obaviješten da bi se ugovor mogao izmijeniti i da bi prijenos bio odobren ako se ustanova domaćin s time složi. Međutim, podnositelj pritužbe naveo je da je obaviješten i o tome da institut domaćin ne želi pristati na raskid ugovora između njega i Komisije jer se boji da će izgubiti potporu Komisije za druge projekte.

Komisija je u svojem mišljenju navela da su njezine službe stalno bile u kontaktu s objema stranama. Međutim, sâm podnositelj pritužbe stupio je u kontakt s Komisijom, a ne s njom. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, čak i ako je, kao što je to Komisija navela u svojem mišljenju, postojao kontakt između njega i instituta domaćina prilikom zajedničkog podnošenja prijedloga Komisiji, takav kontakt nije mu omogućio da se upozna s navodnim problemima u provedbi njegova projekta.

Podnositelj pritužbe nije imao drugog izbora nego potpisati ugovor koji mu je predložen, na jeziku koji nije govorio. Kad je podnositelj pritužbe od Komisije zatražio pomoć i savjet o ugovoru, rečeno mu je da će Komisija u biti provjeriti jesu li bespovratna sredstva koja je pružio navedena u ugovoru. Podnositelj pritužbe zatražio je od instituta domaćina da mu prije njegova dolaska dostavi nacrt ugovora kako bi mu omogućio da provjeri uvjete ugovora, ali je to odbio, navodeći da to ne može učiniti prije potpisivanja ugovora s Komisijom. O tome je obaviještena i Komisija.

Suprotno izjavi Komisije, podnositelj pritužbe nije napustio institut domaćina u lipnju 2002. Na taj dan otišao je u Bosnu na prvo istraživačko putovanje. Ravnatelj instituta domaćina obaviješten je o tome. Podnositelj pritužbe zatim se vratio u svoju matičnu zemlju kako bi sklopio administrativne dogovore. Kasnije je tužiteljica bila na bolovanju. Domaćin instituta bio je zatvoren tijekom dijela ljeta.

Komisija je u svojem mišljenju istaknula da podnositelj pritužbe nije potpisao financijsko izvješće. Međutim, Komisija od instituta domaćina nije zatražila nikakvo objašnjenje u tom pogledu. Podnositelj pritužbe poslao je svoja izvješća Komisiji u svibnju 2003. u roku propisanom prvotnim ugovorom. U tim je izvješćima podnositelj pritužbe iznio probleme s kojima se susreo pri provedbi svojeg projekta. Podnositelju pritužbe nikad nije poslan primjerak konačnih znanstvenih i financijskih izvješća koje je institut domaćin dostavio Komisiji. Niti je podnositelj pritužbe ikada dobio reakciju Komisije na svoje izvješće.

Podnositelj pritužbe iznio je prijedloge za poboljšanje provedbe stipendija Marie Curie. Predložio je da bi Komisija, među ostalim, trebala jasno navesti obveze instituta domaćina prema partneru i obvezati one na institutu domaćinu da ih poštuju te osigurati da nacionalne kontaktne točke ili bilo koji drugi institut pomognu partneru u postupku pregovaranja o ugovoru s institutom domaćinom.

Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da cilj programa stipendija Marie Curie, odnosno pružanje potpore mladim europskim istraživačima u njihovim karijerama i jačanje istraživanja u EU-u, nije postignut. U tom je kontekstu podnositelj pritužbe predložio da se Ombudsman izjasni o djelotvornosti postupka Komisije i zatraži potpuni pregled programa stipendija Marie Curie u kojem se konkretnije navode rezultati koje treba postići.

ODLUKA

1 Opseg istrage Europskog ombudsmana

1.1 U razdoblju 2000. - 2001. Europska komisija dodijelila je podnositelju pritužbe, poslijedoktorskom istraživaču, stipendiju Marie Curie Individual za provedbu istraživačkog projekta u institutu domaćinu u državi članici Europske unije. Kad je započeo svoj istraživački projekt u institutu domaćinu, podnositelj pritužbe smatrao je da nisu ispunjeni uvjeti za pravilan razvoj njegova projekta. Kada je obavijestila Komisiju da ne može provesti svoj projekt pod tim uvjetima i da želi da ga se prenese na odgovarajući institut, Komisija je istaknula da je za takav prijenos potrebna suglasnost direktora instituta domaćina. Podnositelj pritužbe zatim je odlučio samostalno provesti svoje istraživanje tražeći dogovor s Komisijom i direktorom instituta domaćina. U siječnju 2003. institut domaćin prestao je plaćati stipendiju podnositelju pritužbe i odlučio je prekinuti svoje istraživanje.

U svojoj pritužbi Europskom ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je i. da ga Komisija nije obavijestila o razlozima zbog kojih nije ni obvezala institut domaćina da ispuni svoje obveze iz ugovora o stipendiji ni omogućila njegov prijenos na drugi institut. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio ii. da ga Komisija nije obavijestila o odluci da mu prestane isplaćivati iznose koji odgovaraju njegovoj stipendiji. Naposljetku, podnositelj pritužbe tvrdio je iii. da ga Komisija nije obavijestila o preostalim iznosima koji odgovaraju njegovoj stipendiji koju nije mogao upotrijebiti za svoje istraživanje. Podnositelj pritužbe tvrdio je i. da bi mu trebalo omogućiti da iskoristi preostale iznose koji odgovaraju njegovoj stipendiji. Nadalje je tvrdio da bi ii. Komisija trebala preispitati postupak u vezi sa stipendijama Marie Curie i temeljitije nadzirati provedbu stipendija.

1.2 Ombudsman napominje da je u svojim očitovanjima o mišljenju Komisije podnositelj pritužbe iznio još dvije optužbe za koje se čini da su usmjerene protiv instituta domaćina: 1) da nije imao drugog izbora nego potpisati ugovor koji mu je predložio institut domaćin, a koji je sastavljen na jeziku koji nije govorio, i 2) da mu institut domaćin nije dostavio nacrt ugovora prije njegova dolaska.

1.3 U tom pogledu Europski ombudsman želi podsjetiti da je, na temelju članka 2. stavka 1. Statuta Europskog ombudsmana, njegov mandat ograničen na institucije i tijela Zajednice te da nema ovlasti istraživati ponašanje privatnog instituta u državi članici. Ombudsman stoga nije u mogućnosti ispitati te daljnje navode.

1.4 Ombudsmanica nadalje želi istaknuti da se ova istraga odnosi samo na tri tvrdnje koje je podnositelj pritužbe iznio u svojoj pritužbi i koje su navedene u uvodnom pismu. Podnositelj pritužbe, koji je obaviješten o opsegu ove istrage, u svojim očitovanjima nije osporio taj pristup. Kad je riječ o činjenicama na kojima se temelji ova odluka, ombudsmanica napominje da se čini da podnositelj pritužbe ne osporava tvrdnju Komisije da je potonji raskinuo njegov ugovor s institutom domaćinom. Ako podnositelj pritužbe želi da se Europski ombudsman bavi daljnjim navodima, i dalje može podnijeti novu pritužbu Europskom ombudsmanu, pod uvjetom da su primijenjeni odgovarajući prethodni pristupi. Međutim, kako je prethodno navedeno, Europski ombudsman ne bi bio nadležan za ispitivanje navoda o nepravilnostima u postupanju koji nisu usmjereni na institucije ili tijela Zajednice, na primjer navoda protiv instituta domaćina.

2 Navodni propust Komisije da podnositelja pritužbe obavijesti o razlozima zbog kojih nije obvezala institut domaćina da ispuni svoje obveze iz ugovora o stipendiji niti je omogućila njegov prijenos na drugi institut

2.1 Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi naveo da ga Komisija nije obavijestila o razlozima zbog kojih nije ni (i) obvezala institut domaćina da ispuni svoje obveze iz ugovora o stipendiji ni (ii) omogućila njegov prijenos na drugi institut.

2.2 Komisija je u svojem mišljenju navela da, kad je riječ o točki i., ne postoji nikakav izravan ugovorni odnos između nje i podnositelja pritužbe te da je sporazum, uključujući uvjete rada, u potpunosti uređen pravom zemlje domaćina. Budući da je Komisija bila treća strana u sporazumu sklopljenom između podnositelja pritužbe i instituta domaćina, nije imala pravna sredstva za izvršenje tog sporazuma. Međutim, kako proizlazi iz izjave podnositelja pritužbe, službe Komisije bile su u stalnom kontaktu s objema stranama kako bi pridonijele pozitivnom rješenju. Komisija je nadalje navela da ju je u dopisu od 27. ožujka 2003. institut domaćin obavijestio da je podnositelj pritužbe napustio institut domaćina i da se nije vratio. U tom je kontekstu Komisija uputila na članak 8. stavak 2. Općih uvjeta, u skladu s kojim u slučaju prijevremenog raskida ugovora na temelju neispunjenja obveze iz sporazuma „Komisija ne smije prigovoriti raskidu ugovora, na pisani zahtjev ugovaratelja, na temelju razloga navedenih u stavku 1. točkama (b) i (c) ovog članka”.

Kad je riječ o točki ii., Komisija je navela da prijenos na drugi institut nije a priori moguć. Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da se takva izmjena ugovora ne može prihvatiti jer je potrebna znatna izmjena izvornog ugovora koju je ocijenilo povjerenstvo neovisnih stručnjaka. Komisija je nadalje obavijestila podnositelja pritužbe da u iznimnim okolnostima može razmotriti mogućnost razmatranja njegova zahtjeva, pod uvjetom da je institut domaćin pristao odustati od ugovora i podnijeti zahtjev Komisiji. Međutim, Komisija je navela da u predmetu podnositelja pritužbe institut domaćin nije Komisiji uputio nikakav zahtjev za takvu izmjenu ugovora.

2.3 U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe priznao je da Komisija doista nije imala nikakve ugovorne obveze prema njemu, nego u biti prema institutu domaćinu i obratno te da su mogućnosti intervencije Komisije bile vrlo ograničene. Podnositelj pritužbe naveo je da ga je Komisija obavijestila da je jedini način na koji može intervenirati raskid ugovora s institutom domaćinom i da bi se ugovor mogao izmijeniti te da bi prijenos bio odobren ako bi se institut domaćin složio. Međutim, podnositelj pritužbe naveo je da je obaviješten i o tome da se institut domaćin ne želi složiti s takvom promjenom jer se boji da će izgubiti potporu Komisije za druge projekte. Kad je riječ o izjavi Komisije da su njezine službe stalno bile u kontaktu s objema stranama, podnositelj pritužbe primijetio je da je on bio taj koji je kontaktirao Komisiju, a ne Komisija koja ga je kontaktirala. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, čak i ako je, kao što je to Komisija navela u svojem mišljenju, postojao kontakt između njega i instituta domaćina prilikom zajedničkog podnošenja prijedloga Komisiji, takav kontakt nije mu omogućio da se upozna s navodnim problemima u provedbi njegova projekta.

2.4 Ombudsmanica najprije želi istaknuti da je struktura stipendije Marie Curie u ovom slučaju uređena četirima dokumentima koji uključuju tri različite ugovorne stranke:

1. ugovor potpisan 8. ožujka 2001. između Komisije i instituta domaćina ili ugovaratelja (Sveučilište u državi članici) (dalje u tekstu „Ugovor”)
2. opis projekta Marie Curie (Prilog I. Ugovoru);
3. Opći uvjeti ugovora (Prilog II. Ugovoru), u kojima su također utvrđene obveze ugovaratelja i njegovih suradnika; i
4. sporazum sklopljen između podnositelja pritužbe i instituta domaćina (dio Sveučilišta u državi članici) (dalje u tekstu „Sporazum”) sklopljen 6. svibnja 2002., u skladu s člankom 1. stavkom 3. Ugovora.

2.5 Kako bi se riješili navodi i tvrdnje podnositelja pritužbe u nastavku, Ombudsman smatra primjerenim podsjetiti na najrelevantnije odredbe kojima se pojašnjavaju obveze i prava triju strana uključenih u projekt Marie Curie, odnosno Komisije, instituta domaćina i podnositelja pritužbe. Kao prvo, kad je riječ o odnosu ugovaratelja (odnosno instituta domaćina) s partnerom, Ombudsman napominje da je, u skladu s člankom 3. stavkom 1. Općih uvjeta ugovora, „ugovaratelj dužan sklopiti pisani sporazum s partnerom. Tim se sporazumom utvrđuju, u skladu s ugovorom, uvjeti za provedbu projekta te odgovarajuća prava i obveze kolege i ugovaratelja. Ovaj se ugovor prilaže sporazumu. U sporazumu se posebno navode a) iznosi koje je ugovaratelj primio u korist druge ugovorne strane u skladu s ugovorom i načini plaćanja iznosa koji se duguju drugoj ugovornoj strani; b) pravo koje se primjenjuje na ugovor; c) da je stipendist obuhvaćen sustavom socijalne sigurnosti koji se primjenjuje na zaposlene radnike u državi članici (…).”

Ombudsman nadalje napominje da se u članku 2. stavku 1. Općih uvjeta ugovora navodi da „izvođač osigurava da se projekt opisan u Prilogu I. provodi u skladu s ugovorom. Ugovaratelj je posrednik između kolega i Komisije. Ona je posebno odgovorna za prosljeđivanje Komisiji svih dokumenata i korespondencije koji se odnose na projekt. Ombudsman nadalje napominje da je, u skladu s člankom 2. stavkom 2. točkom (i) Općih uvjeta ugovora, „izvođač dužan i) bez odgode obavijestiti Komisiju čim sazna za bilo kakve okolnosti koje bi mogle utjecati na izvršenje ovog ugovora (...)”.

Kad je riječ o raskidu ugovora, Ombudsman napominje da je člankom 8. stavkom 1. Općih uvjeta ugovora predviđeno da „Komisija može raskinuti ugovor: a) ako ugovaratelj ili suugovaratelj prekine projekt ili u skladu s člankom 6. ovog Priloga; b) kada je ugovor između izvođača i suradnika raskinut zbog nepoštivanja njihovih obveza iz ugovora" , i članak 8. stavak 2. Općih uvjeta Ugovora navodi da "[n]a pisani zahtjev izvođača, Komisija ne smije prigovoriti raskidu ugovora iz razloga navedenih u stavku 1. točkama (b) i (c) ovog članka".

2.6 Što se tiče činjenica iz ovog prigovora, iz sadržaja spisa proizlazi da je ugovaratelj dopisom od 27. ožujka 2003. obavijestio Komisiju da od 1. siječnja 2003. nije imao nikakve veze s podnositeljem pritužbe i da je zbog zdravstvenih problema 11. lipnja 2002. napustio Institut i da se nikad nije vratio. U tom je dopisu ugovaratelj nadalje obavijestio Komisiju da, unatoč opetovanim pozivima podnositelju pritužbe da se vrati u Institut kako bi raspravljao o istraživačkom projektu, podnositelj pritužbe nikad nije razmišljao o povratku u institut domaćina i zanemario je sve mogućnosti koje se nude za razvoj istraživačkog projekta. Naposljetku, u tom je dopisu ugovaratelj obavijestio Komisiju da je stoga 31. prosinca 2002. raskinuo svoj Sporazum s podnositeljem pritužbe. Čini se da je Komisija na temelju tog dopisa ugovaratelja odlučila raskinuti ugovor s institutom domaćinom, a time i s istraživačkim projektom.

2.7 Što se tiče tvrdnje podnositelja pritužbe da ga Komisija nije obavijestila o razlozima zbog kojih nije obvezala institut domaćina da ispuni svoje obveze utvrđene u ugovoru, iz prethodno opisane ugovorne strukture proizlazi da Komisija nije imala ugovorne obveze prema podnositelju pritužbe. Podnositelj pritužbe to je priznao u svojim očitovanjima.

2.8 Ombudsmanica napominje da je Komisija u svojem mišljenju istaknula da ju je matični institut obavijestio da je Sporazum između potonjeg i podnositelja pritužbe raskinut 31. prosinca 2002. Kao što je Ombudsman već istaknuo (vidjeti točku 1.4.), čini se da podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima nije osporio činjenicu da je Sporazum raskinut. Ombudsman stoga smatra da se, s obzirom na raskid Sporazuma između instituta domaćina i podnositelja pritužbe, čini da nije bilo razloga da Komisija obveže institut domaćina da ispuni svoje obveze utvrđene u ugovoru. S obzirom na to i na nepostojanje ugovornih obveza Komisije prema podnositelju pritužbe, Ombudsmanica smatra da se čini da nije postojala obveza Komisije da podnositelja pritužbe obavijesti o razlozima zbog kojih, prema njezinu mišljenju, nije obvezala institut domaćina da ispuni svoje obveze.

2.9 Što se tiče navoda podnositelja pritužbe da ga Komisija nije obavijestila o razlozima zbog kojih nije omogućila njegov prijenos na drugi institut, Ombudsman napominje da se člankom 7. ("Izmjene") Ugovora predviđalo da se "njegov ugovor, uključujući njegove priloge, može izmijeniti samo u pisanom obliku izmjenom između ovlaštenih predstavnika javnih naručitelja. U tu svrhu nijedan usmeni sporazum ne može biti obvezujući za javne naručitelje. Komisija mora zaprimiti svaki zahtjev za izmjenu najmanje dva mjeseca prije isteka trajanja projekta. Ombudsmanica smatra da je za zahtjev za prijenos na drugi institut domaćina bila potrebna znatna izmjena ugovora između Komisije i instituta domaćina. Ombudsmanica napominje da se čini da institut domaćin Komisiji nije podnio takav zahtjev za izmjenu Ugovora.

2.10 Na temelju prethodno navedenih razmatranja Ombudsman smatra da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu navodnog neobavješćivanja podnositelja pritužbe o razlozima zbog kojih nije ni (i) obvezao institut domaćina da ispuni svoje obveze iz ugovora ni (ii) omogućio njegov prijenos na drugi institut.

3 Navodni propust Komisije da podnositelja pritužbe obavijesti o odluci da mu prestane isplaćivati iznose koji odgovaraju njegovoj stipendiji

3.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da ga Komisija nije obavijestila o odluci da mu prestane isplaćivati iznose koji odgovaraju njegovoj stipendiji.

3.2 Komisija je u svojem mišljenju navela da su, u skladu s ugovornom strukturom pojedinačnih stipendija, doprinosi Europske zajednice plaćeni institutu domaćinu, a ne podnositelju pritužbe. Komisija stoga nije imala nikakvu ugovornu obvezu obavijestiti podnositelja pritužbe o raskidu ugovora između nje i instituta domaćina. Nadalje, raskid ugovora izravna je posljedica raskida sporazuma potpisanog između instituta domaćina i podnositelja pritužbe.

3.3 Ombudsmanica napominje da, u slučaju raskida Ugovora između Komisije i ugovaratelja, članak 8. stavak 5. Općih uvjeta Ugovora propisuje da "izvođač poduzima odgovarajuće mjere za otkazivanje ili smanjenje preuzetih obveza, nakon primitka dopisa Komisije kojim ih se obavješćuje o raskidu Ugovora ili nakon slanja njegova dopisa kojim se traži raskid." Stoga je matični institut taj koji prestaje plaćati drugome u slučaju raskida ugovora. Kako je već navedeno u točki 2.7. ovog mišljenja, u tom kontekstu nije predviđena obveza obavješćivanja Komisije.

3.4 Na temelju prethodno navedenih razmatranja Ombudsman zaključuje da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu te tvrdnje.

4 Navodni propust Komisije da podnositelja pritužbe obavijesti o preostalim iznosima koji odgovaraju njegovoj stipendiji koju nije mogao upotrijebiti za svoje istraživanje

4.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da ga Komisija nije obavijestila o preostalim iznosima koji odgovaraju njegovoj stipendiji koju nije mogao upotrijebiti za svoje istraživanje.

4.2 Komisija je u svojem mišljenju navela da nakon raskida ugovora ugovaratelj mora vratiti Komisiji neiskorišteni dio financijskog doprinosa Zajednice. U skladu s člankom 11. Financijske uredbe Komisija stoga više nije mogla iskoristiti taj iznos u korist podnositelja pritužbe.

4.3 Ombudsmanica napominje da je člankom 8. stavkom 5. Općih uvjeta Ugovora predviđeno da "u slučaju raskida ugovora Komisija može zahtijevati povrat dijela financijskog doprinosa Zajednice, uzimajući u obzir napredak projekta. Iznosi koje zadržava ugovaratelj i/ili stipendist izračunavaju se razmjerno razdoblju provedbe projekta (…)”.

4.4 Na temelju gore navedenih razmatranja, Ombudsmanica smatra da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije u vezi s tom tvrdnjom.

5 Tvrdnje podnositelja pritužbe

5.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je i. da bi mu trebalo omogućiti da iskoristi preostale iznose koji odgovaraju njegovoj stipendiji. Nadalje je tvrdio da bi ii. Komisija trebala preispitati postupak u vezi sa stipendijama Marie Curie i temeljitije nadzirati provedbu stipendija.

5.2 Što se tiče prve tvrdnje podnositelja pritužbe, Komisija je navela da se čini da je podnositelj pritužbe zatražio iznose koji odgovaraju njegovoj stipendiji za siječanj i veljaču 2003. te da bi se trebao obratiti svojem poslodavcu, s obzirom na to da su ta plaćanja povezana sa sporazumom potpisanim između podnositelja pritužbe i instituta domaćina.

Kad je riječ o drugoj tvrdnji podnositelja pritužbe, Komisija je navela da su službe Komisije tijekom cijelog trajanja Sporazuma redovito bile u kontaktu s objema stranama i poduzimale sve (pravno) moguće napore kako bi pronašle odgovarajuće rješenje. Prema mišljenju Komisije, kao što to jasno proizlazi iz stalnih kontakata između službi Komisije, organizacije domaćina i podnositelja pritužbe, odgovarajući nadzor provedbe Sporazuma osiguran je u granicama određenima strukturom različitih ugovornih odnosa.

5.3 Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima tvrdio da cilj programa stipendija Marie Curie, odnosno pružanje potpore mladim europskim istraživačima u njihovim karijerama i jačanje istraživanja u EU-u, nije postignut. U tom je kontekstu podnositelj pritužbe predložio da bi Ombudsman trebao komentirati djelotvornost postupka Komisije i zatražiti potpuni pregled programa stipendija Marie Curie u kojem se konkretnije navode postignuti rezultati.

5.4 Što se tiče tvrdnje podnositelja pritužbe (i) da bi mu trebalo omogućiti da iskoristi preostale iznose koji odgovaraju njegovoj stipendiji, Ombudsman napominje da se na temelju informacija sadržanih u dopisu instituta domaćina Komisiji od 27. ožujka 2003. čini da je institut domaćin raskinuo sporazum sklopljen između podnositelja pritužbe i instituta domaćina 31. prosinca 2002. S obzirom na to da je pitanje mjesečnih plaćanja koja treba platiti podnositelju pritužbe uređeno Sporazumom sklopljenim između njega i instituta domaćina, Ombudsman smatra da je stajalište Komisije, u skladu s kojim bi se podnositelj pritužbe trebao obratiti svojem bivšem poslodavcu, odnosno institutu domaćinu, razumno.

5.6 Što se tiče tvrdnje podnositelja pritužbe (ii) da bi Komisija trebala preispitati postupak u vezi s stipendijama Marie Curie i temeljitije nadzirati provedbu stipendija, Ombudsman smatra da, s obzirom na njegove zaključke o trima navodima podnositelja pritužbe (vidjeti točke 2.10., 3.4. i 4.4.), nema potrebe dalje istraživati tu tvrdnju.

5.7 Na temelju prethodno navedenih razmatranja, čini se da ne postoje nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu tvrdnji podnositelja pritužbe.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS