Strasbourg, 9. lipnja 2006.

Poštovani gospodine F.,

Dana 10. siječnja 2005. dostavili ste mi određene informacije u vezi s dvjema pritužbama (pritužba 1272/2004/GG i pritužba 3534/2004/GG) koje ste prethodno podnijeli Europskom ombudsmanu. U svjetlu telefonskog razgovora između vašeg poduzeća i mojih službi od 7. siječnja 2005. vaša e-pošta od 10. siječnja 2005. registrirana je kao nova pritužba pod prethodno navedenim upućivanjem. Ova pritužba (kao i prethodne dvije) odnosila se na navodni propust Europske komisije da provede pravo Zajednice i presude sudova Zajednice.

Pritužbu sam 18. siječnja 2005. proslijedio predsjedniku Komisije.

Dana 31. siječnja 2005., nakon telefonskog zahtjeva, poslao sam vam primjerak bilješke o telefonskom razgovoru od 7. siječnja 2005.

Komisija je svoje mišljenje poslala 12. travnja 2005. Proslijedila sam vam ga 28. travnja 2005. s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 27. svibnja 2005. Iz vašeg odgovora prikupio sam da se pravni oblik vašeg poduzeća u međuvremenu promijenio.

Dana 15. lipnja 2005. Komisiji sam uputio nacrt preporuke. Komisija je svoje detaljno mišljenje poslala 4. listopada 2005. Do 30. studenoga 2005. proslijedio sam vam ga 5. listopada 2005. s pozivom na očitovanje.

Komisija mi je 11. studenoga 2005. proslijedila primjerak svojeg dopisa od 28. listopada 2005. kojim vas je obavijestila da namjerava odbiti vašu pritužbu zbog povrede. Dana 15. studenoga 2005. proslijedio sam vam primjerak ovog dopisa.

Dana 17. studenoga 2005. zatražili ste produljenje roka za podnošenje očitovanja. U svojem odgovoru od 6. prosinca 2005. obavijestio sam Vas da sam taj rok produljio do 31. siječnja 2006.

Dana 20. prosinca 2005. proslijedili ste mi primjerak dopisa koji ste tog dana uputili Komisiji. U svojem popratnom pismu zatražili ste moju pomoć protiv Komisije.

U svojem odgovoru od 6. siječnja 2006. obavijestio sam Vas da ne mogu dati upute Komisiji i da ću odlučiti o daljnjem postupanju u ovom predmetu nakon što primim Vaša očitovanja.

Dana 31. siječnja 2006. zatražili ste dodatno produljenje roka za podnošenje očitovanja do 28. veljače 2006. U svojem odgovoru od 6. veljače 2006. obavijestio sam Vas da sam prihvatio ovaj zahtjev i da se Vaša očitovanja mogu podnijeti do 28. veljače 2006.

Do tog datuma od vas nisu zaprimljene nikakve primjedbe.

Međutim, 17. svibnja 2006. obavijestili ste me da je Komisija odbila vašu pritužbu zbog povrede. U dopisu ste izrazili mišljenje da je odluka Komisije pogrešna te ste me zamolili da ispitam meritum predmeta.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

Kako bi se izbjegli nesporazumi, važno je podsjetiti da Ugovor o EZ-u ovlašćuje Ombudsmana da istražuje moguće slučajeve nepravilnosti u postupanju samo u aktivnostima institucija i tijela Zajednice. Statutom Europskog ombudsmana izričito se predviđa da nijedno djelovanje bilo kojeg drugog tijela ili osobe ne može biti predmet pritužbe Europskom ombudsmanu.

Istrage Ombudsmana u vezi s Vašom pritužbom stoga su usmjerene na ispitivanje je li došlo do nepravilnosti u djelovanju Komisije.

COMPLAINT

Osnovne informacije

Podnositelj pritužbe njemačko je poduzeće koje se bavi recikliranjem otpadnih ulja. Postupak koji primjenjuje podnositelj pritužbe dovodi do proizvodnje ulja „Fluxöl” (fluksno ulje).

Člankom 3. stavkom 1. Direktive 75/439/EEZ od 16. lipnja 1975. o odlaganju otpadnih ulja, kako je izmijenjena (u daljnjem tekstu: Direktiva 75/439), određuje se: „Ako to dopuštaju tehnička, gospodarska i organizacijska ograničenja, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi dale prednost preradi otpadnih ulja regeneracijom.”

U skladu s člankom 1. Direktive „regeneracija” znači „svaki postupak u kojem se bazna ulja mogu proizvoditi rafiniranjem otpadnih ulja, posebno uklanjanjem kontaminanata, oksidacijskih proizvoda i aditiva sadržanih u takvim uljima”.

Prema podnositelju pritužbe Njemačka subvencionira izgaranje otpadnih ulja (za potrebe proizvodnje električne energije) najkasnije od 1993. Podnositelj pritužbe smatrao je da je to u potpunoj suprotnosti s odredbama Direktive te je podnio pritužbu Komisiji. Potonji je pokrenuo postupak zbog povrede zbog kojeg je Sud 1999. donio presudu u korist Komisije (predmet C-102/97 (2)).

Njemačka je isprva bila nesklona postupiti u skladu s tom presudom. Čini se da je Njemačka prihvatila izmjenu svojeg zakonodavstva tek nakon što se podnositelj pritužbe ponovno obratio Komisiji i nakon što je ona poduzela korake kako bi se pozvala na postupak iz članka 228. Ugovora o EZ-u (kojim se predviđa mogućnost plaćanja novčanih kazni).

Podnositelj pritužbe smatra da se izmijenjenim pravilima definira pojam „regeneracija” kako bi se isključili (ili kako bi se omogućilo isključivanje) procesi koji dovode do proizvodnje „fluksnog ulja”. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, ta je mjera poduzeta namjerno kako bi se kaznila.

Pritužba 1272/2004/GG

Podnositelj pritužbe obratio se 5. svibnja 2004. Ombudsmanu. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi tvrdio da Komisija nije provela pravo Zajednice općenito, a posebno prethodno navedenu presudu.

U svojem mišljenju podnesenom u kolovozu 2004. Komisija je istaknula da je pritužba Ombudsmanu povezana s pritužbom zbog povrede 2002/4775 koju je podnositelj pritužbe podnio Komisiji 28. lipnja 2002. Komisija je objasnila da je tijekom istraga u vezi s tom pritužbom Njemačka dostavila informacije koje upućuju na pravnu mogućnost uprave da provede prioritet za regeneraciju otpadnih ulja i tvrdila da je kvota za regeneraciju u Njemačkoj pokazala da je načelo prvenstva postignuto u praksi.

Prema Komisijinu mišljenju, naknadni sastanak s nadležnim njemačkim tijelima u rujnu 2003. pokazao je da je u pravilu osigurana primjena načela prvenstva. Međutim, Njemačka je priznala da su statistički podaci o neregeneriranim otpadnim uljima (spaljivanje, recikliranje drugih proizvoda) nepouzdani i da će se stoga pokrenuti posebna studija. Komisija je tvrdila da bi rezultate te studije, koji su se očekivali do kraja 2004., trebalo pričekati prije donošenja odluke u pogledu postupka zbog povrede (3).

Mišljenje je proslijeđeno podnositelju pritužbe radi očitovanja. Takva očitovanja nisu zaprimljena.

S obzirom na okolnosti koje je navela Komisija, a posebno činjenicu da se činilo da je Njemačka priznala da su njezini statistički podaci o neregeneriranim otpadnim uljima nepouzdani, ombudsmanica je smatrala da je pristup Komisije razuman. Ombudsman je stoga 24. studenoga 2004. zaključio svoju istragu utvrđenjem nepostojanja nepravilnosti u postupanju. Međutim, Ombudsmanica je napomenula da bi podnositelj pritužbe mogao podnijeti novu pritužbu u budućoj fazi ako smatra da Komisija nije postupala s odgovarajućom pažnjom. Ombudsman je u svojoj odluci nadalje istaknuo da je, s obzirom na to da Komisija još nije donijela odluku o meritumu argumenata podnositelja pritužbe, smatrao da trenutačno nije potrebno da on zauzme stajalište o tvrdnji Komisije da proizvodnja „fluksnih ulja” ne predstavlja „regeneraciju” u smislu članka 1. Direktive 75/439.

Pritužba 3534/2004/GG

U dopisu od 30. studenoga 2004. podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana da nastavi svoju istragu ili, ako to ne bi trebalo biti moguće, da njegov dopis smatra novom pritužbom.

Podnositelj pritužbe istaknuo je da će prethodno navedena studija biti spremna najranije u rujnu 2005. Tvrdio je, u biti, da su i Komisija i Njemačka igrale neko vrijeme.

Budući da je istraga u vezi s pritužbom 1272/2004/GG već zaključena, dodatni dopis podnositelja pritužbe evidentiran je kao nova pritužba.

Ombudsmanica je smatrala da bi ponovno pokretanje istrage koja je zaključena krajem studenoga 2004. imalo smisla samo ako bi postojale nove činjenice ili argumenti koji bi mogli utjecati na analizu Ombudsmana. Tvrdnja podnositelja pritužbe da su Komisija i Njemačka odugovlačile mogla bi se smatrati takvim novim argumentom. Međutim, podnositelj pritužbe nije dostavio nikakve dokaze kojima bi se utvrdilo da je relevantna studija doista kasnila i da Komisija nije na odgovarajući način riješila to pitanje.

Ombudsmanica je stoga obavijestila podnositelja pritužbe da ne postoje dostatni razlozi za istragu. Međutim, podnositelju pritužbe skrenuta je pozornost na mogućnost obnove pritužbe, pod uvjetom da je podneseno dovoljno dokaza.

Telefonski razgovor od 7. siječnja 2005.

Podnositelj pritužbe 7. siječnja 2005. obratio se Uredu pučkog pravobranitelja kako bi pitao koji su dokazi potrebni. Dužnosnik zadužen za predmet objasnio je da su Ombudsmanu potrebni dokazi koji dokazuju ili upućuju na to da relevantna studija neće biti dostupna prije sredine 2005.

Poruka elektroničke pošte od 10. siječnja 2005.

Podnositelj pritužbe dostavio je 10. siječnja 2005. presliku informativnog lista koji je sastavio institut, a za koji se činilo da se bavi relevantnom studijom. Prema tom listu, studija bi obuhvatila razdoblje od lipnja 2004. do lipnja 2005.

Ta je e-poruka registrirana kao nova pritužba (146/2005/GG). U svjetlu informacija koje je dostavio podnositelj pritužbe, Ombudsman je odlučio od Komisije zatražiti mišljenje o tvrdnji podnositelja pritužbe da Komisija nije provela pravo Zajednice i presude sudova Zajednice.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju ukratko iznijela sljedeće primjedbe:

Poželjnost čekanja rezultata relevantne studije spomenuta je u mišljenju Komisije o pritužbi 1272/2004/GG kao glavni razlog za zadržavanje pritužbe 2002/4775 otvorenom. U tom mišljenju (koje je pripremljeno u ljeto 2004.) objašnjeno je da će studija biti dostupna do kraja 2004.

U srpnju 2004. njemačka nadležna tijela obavijestila su Komisiju da je studija u međuvremenu pokrenuta, iako sa zakašnjenjem. Naveli su da se privremeno izvješće očekuje u rujnu 2004. Komisija se nije mogla smatrati odgovornom za to kašnjenje niti je na temelju prava Zajednice postojala obveza Njemačke da provede takvu studiju.

Njemačka je 7. listopada 2004. Komisiji dostavila informacije o provedbi Direktive. Ta je komunikacija sadržavala model za izračun tokova otpadnih ulja u Njemačkoj. Slijedeći tu metodu, količine regeneriranih otpadnih ulja znatno su se povećale tijekom posljednjih godina, dok se ukupna količina otpadnih ulja i količina izgorenih otpadnih ulja koja se u njima nalaze smanjila.

Prvo privremeno izvješće o navedenoj studiji priloženo je ovoj komunikaciji. Cilj ove studije bio je razraditi ravnotežu protoka otpadnih ulja koja je zadovoljila potrebe Komisije za informacijama i služila kao zajednička osnova za raspravu s dionicima u području otpadnih ulja. U izvješću je detaljno opisan model izračuna koji su primijenila njemačka tijela i zaključeno je da je to dobra osnova za daljnju istragu. Tijekom studije model bi se prilagodio kako bi se dobio stvarni protok otpadnog ulja.

Komunikaciji su priloženi i opisi poslova studije. U skladu s tim dokumentom završno izvješće doista je trebalo biti objavljeno u lipnju 2005.

Na temelju trenutačno dostupnih informacija, preliminarni zaključak Komisije bio je da je Njemačka poduzela potrebne mjere kako bi dala prednost preradi otpadnih ulja regeneracijom. Međutim, Komisija je smatrala da je potrebno pričekati završno izvješće kako bi se dobio što sveobuhvatniji pregled prije donošenja odluke o pritužbi 2002/4775.

Primjedbe podnositelja
pritužbe Dopis podnositelja pritužbe od 27. svibnja 2005.

U dopisu od 27. svibnja 2005. podnositelj pritužbe iznio je sljedeće primjedbe:

Pritužba 2002/4775 podnesena je 28. lipnja 2002. Otada je prošlo gotovo tri godine, a da Komisija nije mogla dati sadržajni odgovor.

Relevantna studija kasnila je jer ju je Njemačka obećala za početak 2004. Studija je također bila dio napora Njemačke da osvoji vrijeme.

Prema informacijama koje je dostavila odgovorna osoba u njemačkom Ministarstvu okoliša, Komisija je obustavila sve postupke protiv država članica koje još nisu provele Direktivu. Prema istom izvoru, u Komisiji je postojala jasna tendencija da se Direktiva stavi izvan snage.

Komisija u svojem mišljenju nije pojasnila niz dodatnih pitanja (4).

S obzirom na to da je svako daljnje kašnjenje prouzročilo znatnu štetu, Ombudsman bi trebao osigurati da Komisija brzo provede presudu Suda (predmet C-102/97) i Direktivu.

Dopisi podnositelja pritužbe od 31. svibnja 2005. i 9. lipnja 2005.

U daljnjim dopisima od 31. svibnja i 9. lipnja 2005. podnositelj pritužbe ponovio je svoja stajališta.

NACRT PREPORUKE OMBUDSMANA

Nacrt preporuke

Ombudsman je 15. lipnja 2005. Komisiji uputio sljedeći nacrt preporuke:

Komisija bi pritužbu podnositelja pritužbe zbog povrede trebala rješavati što je brže i pažljivije moguće.

Nacrt preporuke temeljio se na sljedećim razlozima:

1. Dobra je upravna praksa da Komisija s pritužbama zbog povrede postupa savjesno i u razumnom roku. Kako bi provjerio je li Komisija postupila u skladu s tim, Ombudsman je smatrao da je potrebno uzeti u obzir sve relevantne činjenice predmeta, u mjeri u kojoj su mu bile poznate.
2. Ombudsmanica je napomenula da su prošle gotovo tri godine otkad je podnositelj pritužbe Komisiji podnio pritužbu zbog povrede (pritužba 2002/4775). Trebalo je uzeti u obzir i činjenicu da je u toj pritužbi podnositelj pritužbe tvrdio da Njemačka nije postupila u skladu s presudom Suda u predmetu C-102/97, koja je donesena 1999. Ombudsmanica je podsjetila da je Komisija u svojoj „Komunikaciji Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice” (COM(2002) 141 final, SL 2002 C 244, str. 5.) navela da je, kao opće pravilo, predložila istragu pritužbi s ciljem donošenja odluke o izdavanju službene opomene ili zatvaranju predmeta u roku od najviše jedne godine od datuma evidentiranja pritužbe.
3. Ombudsmanica je nadalje napomenula da je Komisija zauzela stajalište da će se pritužba podnositelja pritužbe zbog povrede moći riješiti tek nakon što primi rezultate studije koju su naručila njemačka tijela. Budući da je (1) podnositelj pritužbe naveo da Njemačka nije ispunila obvezu propisanu Direktivom 75/439 da prednost da preradi otpadnih ulja regeneracijom i (2) da su njemačka tijela priznala da su statistički podaci o neregeneriranim otpadnim uljima nepouzdani i da će stoga biti pokrenuta posebna studija, Ombudsman je nastavio vjerovati da je to stajalište razumno.
4. Međutim, treba napomenuti da su, prema mišljenju Komisije, njemačka tijela prethodno navedeno priznala na sastanku održanom u rujnu 2003., dok se činilo da je studija naručena tek sredinom 2004. Iako je točno da se Komisija nije mogla okriviti za to kašnjenje za koje su bila odgovorna njemačka tijela, Komisija nije dokazala da je uložila napore kako bi osigurala da relevantni podaci budu dostupni što je prije moguće. Prema informacijama koje su dostupne Ombudsmanu, Komisija je dopisom od 3. veljače 2004. obavijestila podnositelja pritužbe da su je njemačka tijela obavijestila da informacije koje nedostaju neće biti proslijeđene prije proljeća 2004. Komisija je u svojem mišljenju o pritužbi 1272/2004/GG navela da se rezultati studije očekuju do kraja 2004. U svojem mišljenju o ovoj pritužbi Komisija je priznala da je konačno izvješće doista trebalo biti dostavljeno u lipnju 2005., kako je tvrdio podnositelj pritužbe. U tim je okolnostima Ombudsman smatrao da Komisija u ovom slučaju nije postupala s potrebnom pažnjom. To je bio slučaj nepravilnosti u postupanju.
5. Ombudsman je svojom odlukom od 24. studenoga 2004. zaključio svoju istragu o pritužbi 1272/204/GG, utvrdivši da nije bilo nepravilnosti u postupanju. Taj se zaključak temeljio na razmatranju da se činilo da Komisija aktivno vodi predmet, s obzirom na to da je ona obavijestila Ombudsmana da se rezultati studije koju je željela pričekati očekuju krajem 2004. Ombudsman je podsjetio da su te informacije sadržane u mišljenju koje mu je Komisija dostavila u bilješci od 6. kolovoza 2004. U svojem mišljenju o ovoj pritužbi Komisija je navela da su je „u srpnju 2004.” njemačka nadležna tijela obavijestila da je studija pokrenuta sa zakašnjenjem. Ombudsmanica je zaključila da je u trenutku kada mu je dostavila svoje mišljenje u kolovozu 2004. Komisija stoga trebala biti svjesna činjenice da sadržaj tog mišljenja više ne odgovara stvarnim činjenicama u pogledu datuma do kojeg će studija biti spremna. Naravno, nije se moglo isključiti da su informacije njemačkih tijela „u srpnju 2004.” stigle toliko kasno da se više ne mogu uključiti u mišljenje Komisije, posebno s obzirom na činjenicu da je mišljenje poslano u razdoblju praznika. Međutim, Ombudsman je istaknuo da mu Komisija nije naknadno proslijedila dopunu (ili ispravak). Prema mišljenju Europskog ombudsmana, institucija ili tijelo Zajednice koje je Europskom ombudsmanu nenamjerno dostavilo netočne ili obmanjujuće informacije trebalo bi ispraviti te informacije čim sazna za svoju pogrešku. Kako bi se izbjegla sumnja, Ombudsman je dodao da je datum do kojeg se trebaju dostaviti rezultati studije važan čimbenik u kontekstu istrage Ombudsmana.

Detaljno mišljenje Komisije

Komisija je u svojem detaljnom mišljenju iznijela sljedeće primjedbe:

Komisija se obvezala (zahtjev za informacije od 24. ožujka 2003.; odgovor od 26. svibnja 2003.; sastanak u paket-aranžmanu s Njemačkom 22. svibnja 2003.; bilateralni sastanak od 25. rujna 2003.; sastanak u paket-aranžmanu od 15. lipnja 2004.; prvo privremeno izvješće podneseno 7. listopada 2004.) i nastavila poduzimati sve napore kako bi što brže i pažljivije riješila pritužbu podnositelja pritužbe zbog povrede. Međutim, došlo je do kašnjenja u naručivanju studije od strane njemačkog ministarstva. Potonje je odgodilo naručivanje studije zbog unutarnjih proračunskih razloga. Budući da na temelju prava Zajednice Njemačka nije bila obvezna provesti takvu studiju, Komisija nije mogla prisiliti Njemačku da dovrši studiju u određenom roku. Međutim, Komisija je u više navrata zatražila od nadležnog njemačkog tijela da učini sve što je u njegovoj moći kako bi rezultati studije bili dostupni što je prije moguće.

Komisija je 31. kolovoza 2005. primila nacrt zaključaka studije. Njemačka nadležna tijela tvrde da će završno izvješće biti dovršeno do kraja rujna 2005., kada će biti dostavljeno Komisiji. Nakon primitka te studije službe Komisije mogle bi donijeti zaključke.

Na temelju tada dostupnih informacija Komisija nije mogla zaključiti da je došlo do povrede prava Zajednice koja bi opravdala pokretanje sudskog postupka protiv Njemačke u skladu s odredbama Ugovora o EZ-u. Komisija je samo mogla ponovno istaknuti da svrha odluke da se pričeka dovršetak studije prije donošenja konačne odluke uopće nije bila odgađanje odluke u ovom predmetu, nego donošenje odluke kojom bi se uzeli u obzir rezultati najsustavnije i najsveobuhvatnije studije koja je ikad provedena u tom području u Njemačkoj. Ne bi bilo primjereno donijeti odluku bez uzimanja u obzir rezultata studije.

U trenutku kada je mišljenje Komisije od 6. kolovoza 2004. bilo dovršeno, relevantne službe još nisu bile upoznate s informacijama koje su njemačka nadležna tijela dostavila u srpnju 2004. Komisija je tek u listopadu 2004. obaviještena da završno izvješće treba biti objavljeno u lipnju 2005. informacije dostavljene Europskom ombudsmanu nisu bile obmanjujuće ili netočne; to su bile informacije koje su bile dostupne Komisiji u vrijeme kada je odgovorila Ombudsmanu.

Komisija bi vrlo vjerojatno mogla podnositelju pritužbe dostaviti svoje konačno mišljenje u jesen 2005.

Daljnji dopis Komisije

Komisija je 11. studenoga 2005. Ombudsmanu proslijedila primjerak dopisa koji je Glavna uprava za okoliš uputila podnositelju pritužbe 28. listopada 2005. U tom dopisu, u kojem se upućuje na dopis koji je podnositelj pritužbe uputio Komisiji 12. listopada 2005., GU za okoliš obavijestio je podnositelja pritužbe da je primio i ocijenio nacrt konačne verzije studije sastavljene u listopadu 2005. Prema GU-u za okoliš, studija je pokazala da je između 2000. i 2004. došlo do znatnog povećanja količine prerađenih otpadnih ulja. Iako je GU za okoliš priznao da je teško utvrditi u kojoj su mjeri mjere koje je poduzela Njemačka doprinijele tom rezultatu, zaključio je da je relevantno povećanje izravno povezano s tim mjerama. GU za okoliš stoga je smatrao da je Njemačka poduzela potrebne mjere kako bi osigurala da se, u skladu s člankom 3. stavkom 1. Direktive 75/439, prednost da preradi otpadnih ulja regeneracijom. Dodala je da će stoga predložiti Komisiji da zatvori spis. Glavna uprava za okoliš pozvala je podnositelja pritužbe da joj u roku od mjesec dana dostavi sve nove činjenice koje bi mogle upućivati na povredu prava Zajednice.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Detaljno mišljenje Komisije i njezin dodatni dopis proslijeđeni su podnositelju pritužbe na očitovanje. Podnositelj pritužbe zatražio je i dobio produljenje roka za podnošenje očitovanja do 31. siječnja 2006.

Podnositelj pritužbe dostavio je 20. prosinca 2005. presliku dopisa koji je istog dana uputio Komisiji. Čini se da je taj dopis odgovor na dopis koji je Komisija poslala 2. prosinca 2005., a koji nije dostavljen Ombudsmanu. U svojem dopisu Komisiji od 20. prosinca 2005. podnositelj pritužbe istaknuo je da mu relevantna studija nije bila dostupna jer još nije bila dovršena. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je neshvatljivo zašto se čini da Komisija sada namjerava donijeti odluku u pogledu pritužbe zbog povrede, a da nije dobila rezultate studije nakon što je dosljedno smatrala da je studija potrebna za rješavanje tog pitanja. Podnositelj pritužbe smatra da bi se Komisija trebala suzdržati od donošenja odluke dok podnositelj pritužbe ne dobije priliku iznijeti korisne primjedbe. Te bi se primjedbe dostavile nakon što podnositelj pritužbe dobije studiju.

Podnositelj pritužbe zatražio je 31. siječnja 2006. i dobio dodatno produljenje roka do 28. veljače 2006. Podnositelj pritužbe napomenuo je da mu studija, čiji su izvadci stavljeni na raspolaganje Glavnoj upravi za okoliš, još uvijek nije bila dostupna.

Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe do 28. veljače 2006. Podnositelj pritužbe nije zatražio ni dodatno produljenje roka.

Daljnji dopis podnositelja pritužbe

Međutim, 17. svibnja 2006. podnositelj pritužbe obavijestio je Ombudsmana da je Komisija sada odbila njegovu pritužbu zbog povrede. Podnositelj pritužbe u svojem je dopisu izrazio stajalište da je odluka Komisije pogrešna i zatražio od Ombudsmana da ispita meritum predmeta.

ODLUKA

1 Navodni propust pravilnog rješavanja pritužbe zbog povrede

1.1 Članak 3. stavak 1. Direktive 75/439/EEZ od 16. lipnja 1975. o odlaganju otpadnih ulja (5), kako je izmijenjena (u daljnjem tekstu: Direktiva 75/439), određuje: „Ako to dopuštaju tehnička, gospodarska i organizacijska ograničenja, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi dale prednost preradi otpadnih ulja regeneracijom.” U skladu s člankom 1. Direktive „regeneracija” znači „svaki postupak u kojem se bazna ulja mogu proizvoditi rafiniranjem otpadnih ulja, posebno uklanjanjem kontaminanata, oksidacijskih proizvoda i aditiva sadržanih u takvim uljima.”

Podnositelj pritužbe, njemačko poduzeće koje se bavi recikliranjem otpadnih ulja, smatrao je da je Njemačka prekršila odredbe Direktive i podnio pritužbu Europskoj komisiji. Potonji je pokrenuo postupak zbog povrede zbog kojeg je Sud 1999. donio presudu u korist Komisije (predmet C-102/97 (6)).

1.2 Podnositelj pritužbe podnio je 28. lipnja 2002. dodatnu pritužbu Komisiji (pritužba zbog povrede 2002/4775).

1.3 Podnositelj pritužbe obratio se 5. svibnja 2004. Ombudsmanu (pritužba 1272/2004/GG). Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi tvrdio da Komisija nije provela pravo Zajednice općenito, a posebno prethodno navedenu presudu.

Komisija je u svojem mišljenju u ovom predmetu istaknula da je Njemačka priznala da su statistički podaci o neregeneriranim otpadnim uljima nepouzdani i da će se stoga pokrenuti posebna studija. Komisija je tvrdila da bi se rezultati te studije, koji su se očekivali do kraja 2004., trebali pričekati prije donošenja odluke o postupku zbog povrede.

S obzirom na okolnosti koje je navela Komisija, ombudsmanica je smatrala da je pristup Komisije razuman. Ombudsman je stoga 24. studenoga 2004. zaključio svoju istragu utvrđenjem nepostojanja nepravilnosti u postupanju. Međutim, Ombudsmanica je napomenula da bi podnositelj pritužbe mogao podnijeti novu pritužbu u budućoj fazi ako smatra da Komisija nije postupala s odgovarajućom pažnjom.

1.4 Podnositelj pritužbe zatim je podnio novu pritužbu Ombudsmanu, koja je registrirana 10. siječnja 2005. (pritužba 146/2005/GG). U toj je pritužbi podnositelj pritužbe istaknuo da će prethodno navedena studija biti spremna najranije u rujnu 2005. Podnositelj pritužbe u biti je tvrdio da su i Komisija i Njemačka igrale neko vrijeme. U prilog svojoj pritužbi podnositelj pritužbe dostavio je presliku informativnog lista koji je sastavio institut i koji se, čini se, bavio relevantnom studijom. Prema tom listu, studija bi obuhvatila razdoblje od lipnja 2004. do lipnja 2005. S obzirom na te informacije ombudsmanica je odlučila pokrenuti novu istragu.

1.5 U svojem mišljenju podnesenom 12. travnja 2005. Komisija je prihvatila da je došlo do kašnjenja u naručivanju studije od strane njemačkih tijela, ali da se ona ne može smatrati odgovornom za to kašnjenje. Međutim, Komisija je napomenula da je primila prvo privremeno izvješće o navedenoj studiji. Na temelju trenutačno dostupnih informacija, preliminarni zaključak Komisije bio je da je Njemačka poduzela potrebne mjere kako bi dala prednost preradi otpadnih ulja regeneracijom. Međutim, Komisija je smatrala da je potrebno pričekati završno izvješće kako bi se dobio što sveobuhvatniji pregled prije donošenja odluke o pritužbi 2002/4775.

1.6 Ombudsman je 15. lipnja 2005. Komisiji uputio nacrt preporuke. U skladu s tim nacrtom preporuke Komisija bi pritužbu podnositelja pritužbe zbog povrede trebala rješavati što je brže i pažljivije moguće.

U tom nacrtu preporuke ombudsmanica je napomenula da su, prema Komisiji, njemačka tijela na sastanku održanom u rujnu 2003. priznala da su relevantni statistički podaci nepouzdani. Međutim, čini se da je studija naručena tek sredinom 2004. godine. U svojem mišljenju o ovoj pritužbi Komisija je potvrdila da je konačno izvješće doista trebalo biti dostavljeno u lipnju 2005. Iako je Ombudsman prihvatio da se Komisiji ne može pripisati krivnja za to kašnjenje, što je odgovornost njemačkih tijela, smatrao je da Komisija nije dokazala da je uložila napore kako bi osigurala da relevantni podaci budu dostupni što je prije moguće. U tim je okolnostima Ombudsman smatrao da Komisija u ovom slučaju nije postupala s potrebnom pažnjom. To je bio slučaj nepravilnosti u postupanju.

1.7 Komisija je u svojem detaljnom mišljenju navela da je poduzela i nastavila poduzimati sve napore kako bi što brže i pažljivije riješila pritužbu podnositelja pritužbe zbog povrede. Komisija je naglasila da je više puta zatražila od nadležnog njemačkog tijela da učini sve što je u njegovoj moći kako bi rezultati studije bili dostupni što je prije moguće. Dodala je da je 31. kolovoza 2005. primila nacrt zaključaka studije i da završno izvješće treba biti dovršeno do kraja rujna 2005.

Komisija je istaknula da svrha odluke da se pričeka dovršetak studije prije donošenja konačne odluke uopće nije bila odgađanje odluke u ovom predmetu, nego donošenje odluke kojom bi se uzeli u obzir rezultati najsustavnije i najsveobuhvatnije studije koja je ikad provedena u tom području u Njemačkoj. Ne bi bilo primjereno donijeti odluku bez uzimanja u obzir rezultata studije.

1.8 Komisija je 11. studenoga 2005. Ombudsmanu proslijedila primjerak dopisa koji je Glavna uprava za okoliš uputila podnositelju pritužbe 28. listopada 2005. U tom je dopisu GU za okoliš obavijestio podnositelja pritužbe da je primio i ocijenio nacrt konačne verzije studije koja je sastavljena u listopadu 2005. Prema GU-u za okoliš, studija je pokazala da je između 2000. i 2004. došlo do znatnog povećanja količine prerađenih otpadnih ulja. Iako je GU za okoliš priznao da je teško utvrditi u kojoj su mjeri mjere koje je poduzela Njemačka doprinijele tom rezultatu, zaključio je da je relevantno povećanje izravno povezano s tim mjerama. GU za okoliš stoga je smatrao da je Njemačka poduzela potrebne mjere kako bi osigurala da se, u skladu s člankom 3. stavkom 1. Direktive 75/439, prednost da preradi otpadnih ulja regeneracijom. Dodala je da će stoga predložiti Komisiji da zatvori spis. Glavna uprava za okoliš pozvala je podnositelja pritužbe da joj u roku od mjesec dana dostavi sve nove činjenice koje bi mogle upućivati na kršenje prava Zajednice.

1.9 Detaljno mišljenje Komisije i njezin dodatni dopis proslijeđeni su podnositelju pritužbe na očitovanje. Podnositelj pritužbe zatražio je i dobio produljenje roka za podnošenje očitovanja do 31. siječnja 2006. Podnositelj pritužbe dostavio je 20. prosinca 2005. presliku dopisa koji je istog dana uputio Komisiji. Podnositelj pritužbe u tom je dopisu istaknuo da mu relevantna studija nije bila dostupna jer još nije dovršena. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je neshvatljivo zašto se čini da Komisija sada namjerava donijeti odluku u pogledu pritužbe zbog povrede, a da nije dobila rezultate studije nakon što je dosljedno smatrala da je studija potrebna za rješavanje tog pitanja. Podnositelj pritužbe smatra da bi se Komisija trebala suzdržati od donošenja odluke dok podnositelj pritužbe ne dobije priliku iznijeti korisne primjedbe. Te bi se primjedbe dostavile nakon što podnositelj pritužbe dobije studiju.

Podnositelj pritužbe zatražio je 31. siječnja 2006. i dobio dodatno produljenje roka do 28. veljače 2006. Podnositelj pritužbe napomenuo je da mu studija, čiji su izvadci stavljeni na raspolaganje Glavnoj upravi za okoliš, još uvijek nije bila dostupna.

Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe do 28. veljače 2006. Podnositelj pritužbe nije zatražio ni dodatno produljenje roka.

1.10 Međutim, 17. svibnja 2006. podnositelj pritužbe obavijestio je Ombudsmana da je Komisija sada odbila njegovu pritužbu zbog povrede. Podnositelj pritužbe u svojem je dopisu izrazio stajalište da je odluka Komisije pogrešna i zatražio od Ombudsmana da ispita meritum predmeta.

1.11 Ombudsmanica napominje da je Komisija sada donijela odluku o pritužbi podnositelja pritužbe zbog povrede. Međutim, također prima na znanje činjenicu da je podnositelj pritužbe uložio prigovor na tu odluku i zatražio od njega da ispita to pitanje. S obzirom na to da je ova istraga bila usmjerena na postupovne aspekte predmeta, ombudsmanica smatra da bi trebalo pokrenuti novu istragu kako bi se ispitala materijalna pitanja koja su istaknuta u ovom predmetu. Stoga je dopis podnositelja pritužbe od 17. svibnja evidentiran kao nova pritužba (pritužba 1528/2006/GG). Ombudsmanica stoga smatra da nema razloga za provođenje istraga o ovoj pritužbi.

Zaključak

S obzirom na prethodna razmatranja, Ombudsman smatra da ne postoje razlozi za nastavak njegovih istraga u vezi s ovom pritužbom. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

OSTALI PRIMJEDBE

Ombudsmanica smatra da bi bilo korisno kad bi Komisija u budućim slučajevima mogla poslati dopunu svojim mišljenjima ako se pokaže da relevantne informacije koje je Komisija posjedovala u trenutku slanja mišljenja nisu uzete u obzir u tim mišljenjima. Ombudsmanica smatra da bi to ne samo olakšalo njegovu zadaću nego i bilo u interesu Komisije s obzirom na to da bi pružanje tih informacija moglo učiniti daljnje istrage nepotrebnima.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) SL 1975., L 194, str. 23.

(2) Predmet C-102/97 Komisija protiv Njemačke [1999.] ECR I-5051.

(3) Komisija je zajedno sa svojim mišljenjem 3. veljače 2004. dostavila presliku dopisa koji je uputila podnositelju pritužbe. Komisija je u tom dopisu istaknula da su njemačka tijela objasnila da informacije koje nedostaju neće biti proslijeđene prije proljeća 2004.

(4) Podnositelj pritužbe tvrdio je, na primjer, da je Njemačka subvencionirala (ili je subvencionirala) izgaranje otpadnih ulja u iznosu od 52,5 milijuna EUR tijekom razdoblja od sedam godina, dok je subvencija za potrebe regeneracije iznosila samo 10,2 milijuna EUR za isto razdoblje. S obzirom na tu neusklađenost podnositelj pritužbe postavio je pitanje je li Njemačka pravilno provela Direktivu. Podnositelj pritužbe također je tvrdio da je Komisija još 1987. prihvatila da proizvodnja tekućeg ulja predstavlja regeneraciju u smislu Direktive 75/439. Stoga se pitao zašto je Komisija promijenila svoje stajalište u tom pogledu.

(5) SL 1975., L 194, str. 23.

(6) Predmet C-102/97 Komisija protiv Njemačke [1999.] ECR I-5051.