Strasbourg, 4. lipnja 2007.

Poštovani gospodine C.,

Dana 28. listopada 2004. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Ureda Europskih zajednica za odabir osoblja („EPSO”) u vezi s internetskim sustavom prijave u kontekstu otvorenih natječaja koje organiziraju institucije Zajednice.

Žalbu sam 7. prosinca 2004. proslijedio direktoru EPSO-a. Dana 11. ožujka 2005. obratili ste se mojim službama kako biste dobili informacije o napretku u vezi s vašom pritužbom. EPSO je 31. ožujka 2005. dostavio svoje mišljenje. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 27. svibnja 2005.

Dana 26. lipnja 2005. zatražio sam dodatne informacije od EPSO-a, koji je svoj odgovor na taj zahtjev poslao 12. kolovoza 2005. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 25. listopada 2005.

Dana 3. travnja 2006. dao sam EPSO-u nacrt preporuke. EPSO mi je 1. lipnja 2006. poslao detaljno mišljenje o tom nacrtu preporuke. Dana 12. srpnja 2006. proslijedio sam vam presliku detaljnog mišljenja EPSO-a s pozivom na očitovanje. Primjedbe od vas nisu zaprimljene.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe, dužnosnik Vijeća, podnio je 8. lipnja 2004. pritužbu 1777/2004/ELB. Pritužba se odnosila na internetski postupak prijave i informacijski sustav za otvorene natječaje koje je organizirao EPSO. Prema podnositelju pritužbe, samo kandidati koji imaju pristup internetu kod kuće ili koji žive u područjima u kojima je moguć javni pristup internetu mogu se prijaviti za te natječaje. S obzirom na nisku stopu prodora interneta u nekim državama članicama (manje od 15 % stanovništva imalo je pristup internetu u nekim državama članicama) i poteškoće s kojima se susrelo u pristupu internetu u ruralnim područjima, podnositelj pritužbe smatrao je da je taj postupak diskriminirajući. Nadalje, kandidati su dužni provjeriti svoju datoteku na internetu kako bi dobili informacije o datumu, vremenu i mjestu ispita te o njihovim rezultatima. Naveo je da 72 % kandidata u otvorenom natječaju EPSO/A/11/03 nije sudjelovalo na testovima. Podnositelj pritužbe smatrao je da je to nepošteno jer su kandidati odgovorni za dobivanje informacija koje je EPSO prethodno dao.

Podnositelj pritužbe shvatio je da je lakše obraditi internetske zahtjeve, ali je tvrdio da bi to trebala biti samo alternativa drugim mogućnostima. Smatrao je da bi primjena tog postupka mogla negativno utjecati na sve europske institucije jer je EPSO organizirao otvorene natječaje za sve institucije i povećao jaz između građana i institucija. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi EPSO trebao ukinuti obvezu prijave putem interneta i izravno poslati kandidatima informacije kao što su datum, vrijeme i mjesto testiranja te rezultati.

Budući da se čini da se podnositelj pritužbe nije obratio EPSO-u u vezi s tim pitanjem, pritužba je proglašena nedopuštenom.

Podnositelj pritužbe podnio je 28. listopada 2004. ovu pritužbu, kojoj je priložio zapisnik sa sastanka EPSO-ova odbora održanog 5. prosinca 2003. i zapisnik sa sastanka COPARCO-a (u daljnjem tekstu: Priopćenje Komisije) održanog 20. listopada 2003., dovodeći u pitanje obvezu podnošenja zahtjeva putem interneta, na kojem je sudjelovao. Također je skrenuo pozornost na zabrinutost u vezi sa sustavom elektroničke registracije, koju su tijekom istog sastanka izrazili predstavnici osoblja. Uzimajući u obzir predmet pritužbe, ombudsmanica je smatrala da su joj prethodili odgovarajući administrativni pristupi.

Podnositelj pritužbe naveo je da je internetski postupak brzo postao gotov. Prvi je put upotrijebljen za zapošljavanje pomoćnih djelatnika u okviru proširenja EU-a (2002. – 2003.). S obzirom na hitnu i iznimnu prirodu tog zapošljavanja, primjena tog postupka vjerojatno je u određenoj mjeri bila opravdana. Kasnije se upotrebljavao za natječaje za nove države članice. U tom su slučaju i hitnost i opseg postupka mogli imati ulogu u odluci o pokretanju internetskog postupka zapošljavanja. Međutim, nakon toga je generaliziran i primijenjen na sve otvorene natječaje. Prema saznanjima podnositelja pritužbe nije provedena studija za procjenu učinka tog postupka. Dodao je kako se čini da rezultat ukazuje na nagli pad broja sudionika. Prema njegovu mišljenju, to je potvrdilo zaključak Odbora neovisnih stručnjaka da se čini da je cilj otvorenih natječaja drastično smanjenje broja kandidata, a ne odabir potrebnih vještina.

Na sastanku EPSO-ova odbora 5. prosinca 2003. direktor EPSO-a naveo je da zbog komunikacijskih sredstava za kandidate i upravljačkih sredstava za EPSO ne namjerava odustati od načela elektroničke prijave. Podnositelj pritužbe tvrdio je da EPSO nije ni izravno komunicirao s kandidatima, ali da su kandidati morali potražiti informacije na EPSO-ovu web-mjestu.

Priložio je statističke podatke (1) o pristupu internetu u EU-u, koji pokazuju da je samo 40 % kućanstava u EU-u imalo pristup internetu u lipnju 2002. i da su postojale velike razlike među državama članicama: 51,8 % u Švedskoj, 44,9 % u Danskoj, 18,4 % u Španjolskoj ili 13,2 % u Grčkoj.

Podnositelj pritužbe nadao se da će Ombudsman razmotriti to pitanje ne samo s pravnog i tehničkog stajališta, već i s etičkog stajališta, odnosno dužnosti poštovanja interesa kandidata.

Ukratko, podnositelj pritužbe tvrdio je da je zahtjev da se kandidati prijavljuju na natječaj putem interneta diskriminirajući zbog različitih stopa korištenja internetom u državama članicama i da je zahtjev da kandidati provjeravaju svoj spis na internetu kako bi dobili informacije nepravedan jer su kandidati isključivo odgovorni za praćenje svojeg spisa, dok odluke donosi EPSO. Tvrdio je da bi EPSO kandidatima trebao izravno poslati ključne informacije, kao što su datum, vrijeme i mjesto testiranja te rezultati.

INQUIRY

Mišljenje EPSO-a

EPSO-ovo mišljenje može se sažeti kako slijedi:

Bijelom knjigom o reformi Komisije (2) utvrđena je, kao jedna od mjera koje treba poduzeti kako bi se osigurala veća transparentnost za kandidate, povećana upotreba interneta, uključujući uvođenje internetskih prijava. Zbog toga je EPSO 2003. uveo elektroničku registraciju i komunikaciju s kandidatima. Bio je to velik napredak u upravljanju tržišnim natjecanjem, poboljšanju pristupačnosti, ubrzavanju komunikacije i pružanju statističkih podataka u stvarnom vremenu o broju zaprimljenih prijava. To je također olakšalo bolje planiranje i upravljanje tržišnim natjecanjem.

(a) On-line aplikacijski sustav i njegov utjecaj na broj prijava

Što se tiče argumenata prema kojima je internetski sustav potencijalno isključio kandidate iz sudjelovanja u natječajima, valja istaknuti da je broj kandidata koji su se prijavili na natječaje na kojima je primijenjena ta metoda bio upravo suprotan. U tablici u nastavku prikazan je broj prijava za slične natječaje prije i nakon usvajanja tog sustava elektroničke prijave.

Prije podnošenja zahtjeva putem interneta		S on-line aplikacijama
Tržišno natjecanje	Broj zahtjeva	Tržišno natjecanje	Broj zahtjeva
COM/C/1/00 (3)	1 005	EPSO/C/11/03 (4)	6 087
COM/C/1/02 (5)	6 940	EPSO/AST/4/05 (6)	11 798
EUR/A/166/01 (7)	2 375	EPSO/A/11/03 (8)	14 483

natječaji COM/C/1/00 i EPSO/C/11/03 usmjereni na zapošljavanje tajnika koji govore engleski jezik; natječaji COM/C/1/02 i EPSO/AST/4/05 namijenjeni zapošljavanju tajnika francuskog govornog područja; Objavljeni su natječaji EUR/A/166/01 i EPSO/A/11/03 za zapošljavanje administratora u području revizije. Brojke nisu upućivale na smanjenje broja kandidata, već na povećanje broja prijava. To se lako može objasniti jednostavnošću i praktičnošću on-line aplikacijskog sustava i predstavlja jednu od najpozitivnijih posljedica tog sustava.

(b) EPSO-ov profil i njegov utjecaj na broj kandidata koji polažu testove

Kad je riječ o smanjenju broja kandidata koji su polagali testove, podnositelj pritužbe ponovno nije tvrdio da je to stvarno. Uzimajući kao primjer iste natječaje kao i prije, broj kandidata koji su polagali predselekcijske testove bio je veći nakon uvođenja internetskog sustava.

Prije podnošenja zahtjeva putem interneta		S on-line aplikacijama
Tržišno natjecanje	Broj zahtjeva	Tržišno natjecanje	Broj zahtjeva
COM/C/1/00	662	EPSO/C/11/03	2 931
COM/C/1/02	5 120	EPSO/AST/4/05	5 500(9)
EUR/A/166/01	1 623	EPSO/A/11/03	3 864

Naime, čak i da je došlo do povećanja broja kandidata koji su se prijavili, a zatim nisu prisustvovali testovima, konačna brojka koja se odnosila na kandidate koji su stvarno polagali testove i dalje je bila znatno veća nakon uvođenja internetskog sustava u usporedbi s istom vrstom natječaja objavljenom prije uvođenja tog sustava.

EPSO kontinuirano proučava utjecaj internetskog sustava na broj kandidata koji polažu testove. Uzimajući u obzir da je stopa sudjelovanja na predselekcijskim testovima u natječajima pokrenutima nakon uvođenja internetskog sustava pala i u interesu dobre uprave, EPSO je odlučio provesti ankete nakon svakog skupa predselekcijskih testova kako bi istražio razloge za promjenu stopa sudjelovanja.

Na temelju rezultata tih anketa EPSO je proveo dvije studije kako bi analizirao uzroke smanjenja stope sudjelovanja na testovima. U prvom od 28. svibnja 2004. zaključeno je da upotreba elektroničke registracije i komunikacije nije važan razlog zbog kojeg kandidati ne sudjeluju u testiranju. Međutim, kako bi se zajamčilo da internetski sustav ne isključuje nijednog kandidata iz sudjelovanja u testiranju, EPSO je predložio i proveo nekoliko mjera. Zbog toga su kandidatima sada sustavno slani podsjetnici e-poštom. Osim toga, s obzirom na to da je jedan od zaključaka te studije bio taj da je jednostavnost internetskog sustava poticala prijave pojedinaca koji ili nisu u potpunosti ispunjavali kriterije prihvatljivosti ili nisu imali ozbiljnu namjeru sudjelovati u natječaju, uveden je i sustav potvrđivanja. Stoga je od kandidata nakon početne registracije zatraženo da potvrde svoju namjeru sudjelovanja na predselekcijskim testovima na određeni datum i navedu svoj izbor ispitnog centra.

U drugom izvješću potvrđeni su zaključci izvedeni iz prvog izvješća. Glavni razlog za opravdanje nesudjelovanja na testovima i dalje je nedostupnost kandidata na dan testiranja. Znatan broj kandidata (otprilike 22 % onih koji su odgovorili na ankete) odlučio je da neće sudjelovati na testovima, smatrajući da neće biti dobro. S druge strane, broj kandidata koji su imali problema s pristupom relevantnim informacijama putem EPSO-ova internetskog sustava i dalje je nizak i nije bilo dokaza koji bi upućivali na to da EPSO-ov profil ne funkcionira na zadovoljavajući način. Samo je pet osoba izjavilo da im je zbog troškova ili pristupačnosti interneta onemogućeno primanje poziva na testove, a samo je pet posto ispitanika izjavilo da nije pronašlo pozivno pismo. Važno je napomenuti da se taj postotak postupno smanjuje, vjerojatno zbog stalnih napora EPSO-a da što jasnije obavijesti kandidate o internetskom sustavu.

Naime, EPSO nije samo pažljivo proučio utjecaj internetskog sustava na broj kandidata koji su polagali testove, nego je utvrdio i nekoliko mjera koje se mogu donijeti kako bi se zajamčilo da on nema negativan učinak na te brojeve. Te su mjere, koje su već opisane, provedene, a u drugom se izvješću pokazalo da su djelotvorne.

Iz prethodno navedenog jasno proizlazi da internetski sustav nije predstavljao važan razlog zbog kojeg kandidati nisu prisustvovali testiranju. Kad je riječ o povećanju stope nesudjelovanja u tim testovima nakon uvođenja elektroničke registracije, to je zapravo posljedica „lažnih” prijava osoba koje ne ispunjavaju kriterije prihvatljivosti ili koje nisu posebno motivirane za polaganje testova. Naime, studije su pokazale da je upravo jednostavnost i jednostavnost internetskog sustava stvorila prevelik broj podnositelja zahtjeva u usporedbi s prethodnim natječajima.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Primjedbe podnositelja pritužbe mogu se sažeti kako slijedi.

ESPO se bavio samo jednim aspektom pritužbe, odnosno posljedicama sustava elektroničke registracije na broj kandidata. EPSO se nije bavio diskriminatornom prirodom obveze da se primjenjuje isključivo na internetu.

Rezultati posljednje studije koju je Eurostat proveo tijekom prvog tromjesečja 2004., objavljene u svibnju 2005.(10), potvrdili su da se stope upotrebe interneta (11) znatno razlikuju među zemljama: najviše stope zabilježene su u Švedskoj (82 %), Danskoj (76 %) i Finskoj (70 %), dok su najniže stope zabilježene u Grčkoj (20 %), Mađarskoj (28 %), Litvi, Poljskoj i Portugalu (29 %). Nadalje, studija je pokazala da je samo 47 % pojedinaca u dobi između 16 i 74 godine koristilo internet u EU-u tijekom prvog tromjesečja 2004.

Kad je riječ o registraciji putem interneta, pritužba se odnosila na obvezu upotrebe tog sustava i nepostojanje alternative, posebno na upotrebu obične pošte. Većina država članica koje upotrebljavaju nove tehnologije kako bi građanima omogućile ostvarivanje određenih prava građanima je dala mogućnost da se koriste tim tehnologijama. Bijela knjiga koju je EPSO naveo u svojem mišljenju nije obvezivala EPSO da se koristi internetom, nego je samo predvidjela tu mogućnost.

Kad je riječ o usporedbi koju je EPSO proveo među različitim natječajima, podnositelj pritužbe skrenuo je pozornost na činjenicu da su profili natječaja, iako su bili usmjereni na zapošljavanje na slična radna mjesta, bili različiti. Stoga su natječaji COM/C/1/00, COM/C/1/02 i EUR/A/166/01 zahtijevali tri godine radnog iskustva, dok ostali nisu zahtijevali radno iskustvo. Podnositelj pritužbe smatrao je da se zbog toga povećao broj podnositelja zahtjeva.

Kad je riječ o sudjelovanju u natječajima, prema mišljenju podnositelja pritužbe, bilo je očito da se omjer između broja kandidata koji sudjeluju u natječajima i broja prijava smanjio, kako je prikazano u tablici:

Natječaji bez internetskih prijava	Broj zahtjeva	Kandidati koji sudjeluju u natječaju	Postotak sudjelovanja u testovima
COM/C/1/00	1 005	662	65.87%
COM/C/1/02	6 940	5 120	73.78%
EUR/A/166/01	2 375	1 623	68.34%
Natječaji s internetskim prijavama	Broj zahtjeva	Kandidati koji sudjeluju u natječaju	Postotak sudjelovanja u testovima
EPSO/C/11/03	6 087	2 931	48.15%
EPSO/AST/4/05	11 798	5 500	46.62%
EPSO/A/11/03	14 483	3 864	26.68%

Podnositelj pritužbe nije se složio s primjedbom EPSO-a da se jednostavnošću sustava potiču prijave pojedinaca koji ne ispunjavaju kriterije prihvatljivosti ili ne namjeravaju sudjelovati. Ta je primjedba dovela do stvaranja druge prepreke, odnosno potvrde sudjelovanja u testovima isključivo putem internetskog sustava. To je bio novi odvraćajući element za kandidate koji nemaju pristup internetu ili koji imaju poteškoća u dobivanju pristupa internetu. Naposljetku, smatrao je da postotak od 5 % kandidata koji nisu pronašli svoje pozivno pismo na testove i činjenica da je nekoliko osoba izjavilo da im troškovi ili pristup internetu onemogućuju primanje pozivnog pisma trebaju EPSO-u dati razlog za razmišljanje o sustavu i poduzimanje korektivnih mjera. Istaknuo je da se studija temelji samo na pojedincima koji su odgovorili, vjerojatno on-line.

Podnositelj pritužbe smatrao je da studije koje je proveo EPSO nisu pouzdane jer je EPSO bio i sudac i sudac. Neovisno tijelo trebalo bi provesti takve studije.

Zaključio je da bi EPSO putem interneta trebao stupiti u kontakt samo s kandidatima koji su se odlučili prijaviti putem interneta.

Daljnje istrage

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja EPSO-a i primjedbi podnositelja pritužbe činilo se da su potrebne dodatne istrage. Ombudsmanica nije bila uvjerena da je EPSO u potpunosti odgovorio na pritužbu jer EPSO još nije komentirao argument podnositelja pritužbe da se udio stanovništva koje ima pristup internetu znatno razlikuje među državama članicama. Također je zatražio da se izjasni o tome može li se obveznim zahtjevom elektroničke registracije i uvida u spise neopravdano diskriminirati osobe koje bi željele biti kandidati na EPSO-ovim natječajima, ali nemaju pristup internetu.

Daljnji odgovor EPSO-a

Daljnji odgovor EPSO-a može se sažeti kako slijedi.

EPSO je usporedio dva sustava za organizaciju natječaja, odnosno prijave putem redovnog radnog mjesta i elektroničke registracije. Kad je riječ o prijavama po redovnom radnom mjestu, kandidati koji su se željeli prijaviti morali su pronaći papirnatu verziju Službenog lista, što je bio dugotrajan i složen postupak. Zatim je zahtjev trebalo poslati preporučenom poštom, što je uključivalo odlazak u najbliži poštanski ured. To je bio dugotrajan postupak kojim se nije jamčilo da će radno mjesto biti primljeno. Isto vrijedi i za naknadnu korespondenciju s kandidatima. U poštanskom sustavu nije bilo moguće brzo sastaviti popise uspješnih kandidata. Prednost internetskog sustava bila je neupitna u pogledu brzine kojom kandidati mogu imati pristup informacijama od objave natječaja do popisa uspješnih kandidata. Taj je sustav bio jednostavniji za kandidate, omogućio je brz pristup informacijama i pravodobnu komunikaciju s kandidatima te je bio stabilan unatoč promjenama poštanskih adresa. EPSO je sada mogao organizirati veći broj natječaja i komunicirati s većim brojem kandidata, bez nepovoljnog položaja za kandidate.

Pristup internetu razlikovao se od jedne države članice do druge, ali pristup poštanskom uredu također se razlikovao. Korištenje Interneta se širilo i sve je više ljudi imalo pristup Internetu. U okviru natječaja koje je organizirao EPSO ciljna skupina bila je radno stanovništvo koje je imalo bolji pristup internetu. Slično tome, pristup internetu varirao je ovisno o razini obrazovanja. Što je viša razina obrazovanja, to je bolji pristup internetu. EPSO je naveo da kandidati mogu otići na mjesta kao što su javne knjižnice, sveučilišta i kiberkafići kako bi imali pristup internetu ako mu nisu imali pristup na svojem radnom mjestu. Skrenula je pozornost na činjenicu da je prosječni postotak poduzeća u starim državama članicama koja su se koristila internetom 2004. iznosio 89 %, a među novim državama članicama 90 % poduzeća u Estoniji koristilo se internetom.

Zaključno, EPSO je smatrao da upotreba interneta nije spriječila kandidate da se prijave u odnosu na sustav koji se prije upotrebljavao. Nadalje, ostvaren je znatan napredak s internetom u pogledu upravljanja sustavom i njegove profitabilnosti. Jedina iznimka od elektroničke registracije odobrava se osobama s invaliditetom. Udio kandidata koji imaju koristi od tog sustava vrlo je nizak i nije utjecao na njegovu profitabilnost. EPSO je smatrao da sustav elektroničke registracije nije diskriminirajući u pogledu pristupa natječajima te je olakšao brzo zaključenje postupaka. EPSO dosad nije zaprimio nijednu pritužbu u pogledu pristupa sustavu.

Daljnje primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe ponovio je da se njegova pritužba odnosi na isključivu upotrebu interneta za prijavu na natječaje i izrazio je žaljenje zbog toga što EPSO nije riješio to pitanje.

Izrazio je žaljenje zbog činjenice da je EPSO kao dva neizbježna ograničenja upotrebe interneta predstavio obveznu internetsku registraciju i nepostojanje izravne komunikacije s kandidatima. EPSO je zapravo donio dvije odluke kako bi olakšao elektroničko upravljanje prijavama. Pitanje je bilo opravdavaju li te odluke isključivanje brojnih potencijalnih kandidata koji nisu imali pristup internetu ili koji imaju poteškoća u pristupu internetu. Smatrao je da bi EPSO, ako bi registraciju na internetu učinio neobveznom, a ne obveznom, uskladio neosporne prednosti interneta u pogledu pristupa informacijama i njihova priopćavanja, izbjegavajući pritom diskriminaciju. EPSO bi bio odgovoran za unos podataka o kandidatima koji su se prijavili na redovno radno mjesto i sastavljanje pisama tim kandidatima. Ta izmjena ne bi trebala biti opterećujuća i ne bi trebala dovesti do kašnjenja.

Ako EPSO nastavi uključivati pisma u profile kandidata, a da im se ne obrati izravno putem njihovih e-adresa, EPSO bi trebao obavijestiti kandidate da je to njegova praksa.

Kad je riječ o činjenici da je internetski sustav ubrzao postupke, podnositelj pritužbe tvrdio je da nije provedena detaljna studija o tom pitanju. Dodao je da je, ako je ostvaren određeni napredak, on umjereniji od onoga što je EPSO naveo i da je vjerojatno posljedica organizacije natječaja po jezicima, novih predselekcijskih testova, izostanka prethodnog ispitivanja prijava i upotrebe samo triju jezika za komunikaciju s kandidatima.

Podnositelj pritužbe zaključio je da je glavni doprinos EPSO-a smanjenje broja kandidata zbog velikog broja prepreka te je napomenuo da EPSO nije uspio ostvariti cilj zapošljavanja potrebnog broja kandidata.

NACRT PREPORUKE

Ombudsman je 3. travnja 2006. EPSO-u uputio sljedeći nacrt preporuke u skladu s člankom 3. stavkom 6. svojeg Statuta:

Kandidati na otvorenim natječajima moraju se registrirati i komunicirati s EPSO-om putem interneta. EPSO bi trebao razmotriti mogućnost iznimki od tog zahtjeva za osobe koje imaju znatne i objektivno opravdane poteškoće u pristupu internetu. EPSO bi mogao zahtijevati da se zahtjevi za izuzeće potkrijepe dokazima za koje se razumno može očekivati da će ih dotična osoba dostaviti u danim okolnostima.

Nacrt preporuke temeljio se na sljedećim razmatranjima:

Navodna diskriminacija i nepravednost EPSO-a zbog internetskog registracijskog i informacijskog sustava za natječaje

1. Pritužba se odnosi na EPSO-ov internetski sustav prijave i informacijski sustav za otvorene natječaje koje organizira EPSO. Prema podnositelju pritužbe, na te se natječaje mogu prijaviti samo kandidati koji imaju pristup internetu kod kuće ili koji žive u područjima u kojima je moguć javni pristup internetu. S obzirom na nisku stopu prodora interneta u nekim državama članicama (manje od 15 % stanovništva ima pristup internetu u nekim područjima) i poteškoće u dobivanju pristupa internetu u ruralnim područjima, podnositelj pritužbe tvrdio je da je zahtjev da se kandidati prijave na otvorene natječaje putem interneta diskriminirajući. Podnositelj pritužbe također je tvrdio da je zahtjev da kandidati provjeravaju svoj spis na internetu kako bi dobili informacije nepravedan jer su kandidati isključivo odgovorni za praćenje svojeg spisa, dok odluke donosi EPSO. Kandidati su dužni provjeriti svoju datoteku na internetu kako bi dobili informacije o datumu, vremenu i mjestu ispita te o njihovim rezultatima. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi EPSO kandidatima trebao izravno poslati ključne informacije, kao što su datum, vrijeme i mjesto testiranja te rezultati.

2. EPSO je u svojem mišljenju od 31. ožujka 2005. objasnio da brojke ne upućuju na smanjenje broja kandidata, nego na povećanje broja prijava. To bi se moglo objasniti jednostavnošću i praktičnošću internetskog aplikacijskog sustava, koji je imao dvije najpozitivnije posljedice. Čak i da je došlo do povećanja broja kandidata koji su se prijavili, a zatim nisu prisustvovali testovima, konačna brojka koja se odnosila na kandidate koji su stvarno polagali testove bila je veća nakon uvođenja internetskog sustava u usporedbi s istom vrstom natječaja objavljenom prije uvođenja tog sustava.

Uzimajući u obzir da je stopa sudjelovanja na predselekcijskim testovima u natječajima pokrenutima nakon uvođenja internetskog sustava pala te u interesu dobre uprave, EPSO je nakon svakog skupa predselekcijskih testova proveo ankete kako bi istražio razloge za promjenu razine sudjelovanja i pratio sve poduzete korektivne mjere. Na temelju tih istraživanja provedene su dvije studije. U prvoj studiji zaključeno je da upotreba elektroničke registracije i komunikacije nije važan razlog zbog kojeg kandidati ne sudjeluju u testovima. Međutim, kako bi se zajamčilo da internetski sustav ne isključuje kandidate iz sudjelovanja u testiranju, EPSO je predložio i proveo nekoliko mjera: Kandidatima su poslani podsjetnici e-poštom te je uvedena i potvrda o sudjelovanju. Stoga se od kandidata traži da nakon početne registracije potvrde svoju namjeru sudjelovanja na predselekcijskim testovima na određeni datum i navedu svoj izbor ispitnog centra. U drugoj studiji potvrđeni su zaključci doneseni u prvoj studiji. Glavni razlog za opravdanje nesudjelovanja u testiranju i dalje je nedostupnost kandidata na dan testiranja. Značajan broj kandidata odlučio je da neće sudjelovati na testovima, vjerujući da neće biti dobro.

EPSO je objasnio da je broj kandidata koji su imali problema s pristupom relevantnim informacijama putem EPSO-ova internetskog sustava i dalje nizak. EPSO je napomenuo da se taj postotak postupno smanjuje, vjerojatno zbog stalnih napora EPSO-a da što jasnije obavijesti kandidate o internetskom sustavu.

3. EPSO je u svojem daljnjem mišljenju od 12. kolovoza 2005. smatrao da je prednost internetskog sustava neupitna u pogledu brzine kojom kandidati mogu imati pristup informacijama od objave natječaja do sastavljanja popisa uspješnih kandidata. Taj je sustav također bio lakši za kandidate jer je omogućio brz pristup informacijama i pravodobnu komunikaciju s njima. EPSO sada može organizirati veći broj natječaja, komunicirati s većim brojem kandidata i brzo zaključiti postupke. EPSO je smatrao da je ostvaren znatan napredak s internetom u pogledu upravljanja sustavom i njegove profitabilnosti. EPSO nije zaprimio pritužbu u pogledu pristupa sustavu.

4. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima smatrao da se povećanje broja kandidata može objasniti činjenicom da su se profili natječaja na koje EPSO upućuje u svojem mišljenju, iako su usmjereni na zapošljavanje kandidata za slična radna mjesta, razlikovali u pogledu traženog profesionalnog iskustva. Što se tiče sudjelovanja u natječajima, prema mišljenju podnositelja pritužbe, bilo je očito da se omjer između broja kandidata koji sudjeluju u natječajima i broja prijava smanjio. Ne slaže se s napomenom EPSO-a da je jednostavnost sustava potaknula prijave pojedinaca koji ne ispunjavaju kriterije prihvatljivosti ili ne namjeravaju sudjelovati. To je dovelo do stvaranja druge prepreke sudjelovanju u natječajima, odnosno potvrde sudjelovanja u testovima isključivo putem internetskog sustava.

Podnositelj pritužbe objasnio je da bi neobvezna registracija putem interneta služila usklađivanju neospornih prednosti interneta u pogledu pristupa informacijama i njihova priopćavanja s ciljem izbjegavanja diskriminacije. Dodao je da bi EPSO putem interneta trebao stupiti u kontakt samo s kandidatima koji su se odlučili prijaviti putem interneta.

Ako EPSO nastavi uključivati pisma u profile kandidata, a da im se ne obrati izravno putem njihovih e-adresa, EPSO bi trebao obavijestiti kandidate da se takva praksa primjenjivala.

Kad je riječ o činjenici da je internetski sustav ubrzao postupke, podnositelj pritužbe tvrdio je da nije provedena detaljna studija o tom pitanju. Dodao je da je, ako je ostvaren određeni napredak, on umjereniji od onoga što je EPSO naveo i da je vjerojatno posljedica organizacije natječaja po jezicima, novih predselekcijskih testova, izostanka preliminarnih ispitivanja prijava i upotrebe samo triju jezika za komunikaciju s kandidatima.

Podnositelj pritužbe zaključio je da je glavni doprinos EPSO-a smanjenje broja kandidata zbog velikog broja prepreka te je napomenuo da EPSO nije uspio zaposliti potreban broj kandidata.

5. U svojem nacrtu preporuke Ombudsman je podsjetio da, u skladu s Prilogom III. Pravilniku o osoblju,

„Institucije (...) povjeravaju Uredu Europskih zajednica za odabir osoblja (dalje u tekstu „Ured”) odgovornost za poduzimanje potrebnih mjera kako bi se osigurala primjena jedinstvenih standarda u postupcima odabira dužnosnika Zajednica te u postupcima ocjenjivanja i ispitivanja (...). Zadaća je Ureda (a) organizirati, na zahtjev pojedinačnih institucija, otvorene natječaje; (b) na zahtjev pojedinačnih institucija pruža tehničku potporu za interne natječaje koje one organiziraju; (c) određuje sadržaj svih ispitivanja koja organiziraju institucije (...); (d) preuzeti opću odgovornost za definiranje i organizaciju procjene jezične sposobnosti (...).”

EPSO je osmislio sustav u okviru kojeg se kandidati elektronički prijavljuju na natječaje na EPSO-ovim internetskim stranicama, a EPSO s kandidatima komunicira elektroničkim putem putem namjenskog poštanskog sandučića pod nazivom EPSO profil. Kako je opisano u Obavijesti o natječaju EPSO/A/11/03 (12) (pomoćni administratori u području revizije), ovaj sustav funkcionira kako slijedi:

„(...) Ako se [jedan] želi prijaviti, [jedan] se mora registrirati putem interneta tako da ode na EPSO-ovu internetsku stranicu (...) Nakon što [jedan] podnese elektronički obrazac, [jedan] će na zaslonu dobiti registracijski broj koji [jedan] mora zabilježiti i zadržati – to će biti [njezin] referentni broj u svim pitanjima koja se odnose na [njezin] zahtjev. Nakon što [jedan] ha/ha zaprimi taj broj, postupak registracije je završen – to je potvrda da je EPSO registrirao unesene podatke [jedan] ha/ha. Imajte na umu da [jedan] mora imati adresu e-pošte – to će se upotrijebiti za identifikaciju [njegove/njezine] registracije (...) Nakon registracije [jedan] može pratiti različite faze natječaja i provjeriti datum i lokaciju različitih testova na internetskoj stranici klikom na „natječaje u tijeku” (...) Sve informacije o pozivu na sudjelovanje na testovima, obrascu za prijavu i pozivu na usmene testove objavit će se na internetskoj stranici (...) [jedan] trebao bi pratiti razvoj događaja u postupku natječaja i u svakoj fazi provjeriti pristupa li [on/ona] informacijama relevantnima za [njezin/njezin] zahtjev s pomoću [njezine/njezine] lozinke (...)”.

6. Kao prvo, Ombudsman je podsjetio da, u skladu sa sudskom praksom, načelo nediskriminacije na koje se poziva podnositelj pritužbe zahtijeva da se u različitim situacijama ne postupa na isti način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano (13). Načelo jednakog postupanja prema kandidatima u postupcima tržišnog natjecanja smatra se temeljnim načelom prava Zajednice (14). Načelo jednakog postupanja prema potencijalnim kandidatima na natječajima za zapošljavanje također se mora smatrati načelom koje obvezuje institucije i tijela Zajednice.

7. Nadalje, Ombudsmanica je napomenula da se, prema studijama koje je proveo Eurostat (15), stope upotrebe interneta znatno razlikuju u državama članicama. Studije Eurostata pokazuju da se 47 % osoba u dobi između 16 i 74 godine koristilo internetom u EU-u 2004., a stope su se kretale od 20 % u Grčkoj do 82 % u Švedskoj. Podaci dostupni na internetskim stranicama Eurostata nadalje pokazuju da se u EU-u 54 % pojedinaca 2005. koristilo internetom, a stope su se kretale od 24 % u Grčkoj do 85 % u Švedskoj. Međutim, ti statistički podaci, koji se odnose na upotrebu interneta , ne pružaju smislene informacije o pristupačnosti interneta. Podnositelj pritužbe uputio je na statističke podatke o dostupnosti pristupa internetu u kućanstvima u EU-u. Nadalje, prema studiji Eurostata (16) 89 % europskih poduzeća s deset ili više zaposlenika imalo je 2004. internetsku vezu. Iako je EPSO priznao da se pristup internetu razlikuje među državama članicama, Ombudsman je primijetio da u kontekstu ove istrage nije dobio statističke podatke o dostupnosti interneta općenito niti ih je mogao pronaći na internetskim stranicama Eurostata; u tom se pogledu prethodno navedeni statistički podaci o pristupu internetu u kućanstvima u EU-u i poduzećima s deset ili više zaposlenika u EU-u ne mogu smatrati primjerenima za potrebe ove istrage jer je općepoznato da je pristup internetu dostupan i na drugim radnim mjestima i na javnim mjestima, kao što su knjižnice ili kiberkafići. Osim toga, činilo se da ne postoje statistički podaci o mogućnosti pristupa internetu za kandidate ili potencijalne kandidate za EPSO-ove natječaje. S tim u vezi valja istaknuti da se na temelju informacija koje je dostavio EPSO činilo da EPSO nije zaprimio nijednu pritužbu (osim ove pritužbe podnesene Ombudsmanu) u vezi s tim pitanjem. Osim toga, nije bilo dokaza da je znatan broj osoba zainteresiranih za prijavu na EPSO i sudjelovanje u EPSO-ovim natječajima bio spriječen u tome zbog poteškoća u pristupu internetu. Osim toga, kao pitanje općeg znanja i iskustva, dostupnost interneta stalno se povećava, kao što je EPSO ispravno istaknuo.

8. Ombudsmanica je nadalje napomenula da je EPSO dostavio sljedeća obrazloženja za uspostavu obveznog internetskog registracijskog i informacijskog sustava za postupke zapošljavanja:

• sustav „osigurava veću transparentnost za kandidate”;
• „predstavljao je velik napredak u upravljanju tržišnim natjecanjem, poboljšanju pristupačnosti, ubrzavanju komunikacije i pružanju statističkih podataka u stvarnom vremenu o broju zaprimljenih zahtjeva. To je također olakšalo bolje planiranje i upravljanje tržišnim natjecanjem.";
• „Postignut je znatan napredak s internetom u pogledu upravljanja sustavom i njegove profitabilnosti.”;
• sustav omogućuje „brzo sastavljanje popisa uspješnih kandidata. Prednost internetskog sustava bila je neupitna u pogledu brzine kojom kandidati mogu imati pristup informacijama od objave natječaja do popisa uspješnih kandidata. Taj je sustav kandidatima bio lakši, omogućio je brz pristup informacijama i pravodobnu komunikaciju s kandidatima, koja je bila stabilna unatoč promjenama poštanskih adresa. EPSO je sada mogao organizirati veći broj natječaja i komunicirati s većim brojem kandidata, bez nepovoljnog položaja za kandidate.”

9. Ombudsmanica je smatrala da je EPSO pružio odgovarajuća objektivna obrazloženja za uspostavu obveznog sustava elektroničke registracije i komunikacije za natječaje koje organizira. S obzirom na prethodno navedeno, zahtjevom da se kandidati prijavljuju EPSO-u i komuniciraju s EPSO-om putem interneta ne krši se načelo jednakog postupanja prema potencijalnim kandidatima ili kandidatima u načelu i ne treba ga smatrati nepoštenim ili nepravednim. Stoga Ombudsman nije prihvatio tvrdnju da bi internetska prijava na EPSO-ove natječaje i internetska komunikacija između EPSO-a i kandidata na natječajima koje organizira EPSO u načelu trebala biti samo fakultativna, a ne obvezna, kao što je to trenutačno slučaj.

10. Međutim, Ombudsman nije isključio mogućnost da u određenim slučajevima potencijalni kandidati i kandidati imaju znatne i objektivno opravdane poteškoće u prijavi EPSO-u ili komunikaciji s EPSO-om putem interneta. U takvim slučajevima prethodno navedeno načelo nediskriminacije zahtijeva da EPSO predvidi iznimku od zahtjeva za registraciju i komunikaciju putem interneta. U tom je pogledu ombudsmanica napomenula da se ne može razumno očekivati da će broj kandidata koji bi mogli biti obuhvaćeni tom iznimkom biti dovoljno značajan da utječe na učinkovitost sustava. Ombudsmanica je napomenula i da je EPSO već predvidio takvu iznimku u pogledu osoba s invaliditetom kojima je dopušteno da se prijave EPSO-u na redovnom radnom mjestu (17). Ombudsmanica je stoga zaključila da činjenica da EPSO nije predvidio sličnu iznimku za osobe (koje nisu osobe s invaliditetom) koje imaju znatne i objektivno opravdane poteškoće u pristupu internetu nije u skladu s načelom nediskriminacije, o kojem je riječ u točki 6. ove presude, i predstavlja nepravilnost u postupanju.

11. Kad je riječ o argumentu podnositelja pritužbe da „ako EPSO nastavi uključivati pisma u profile kandidata bez pisanja njihovih e-adresa, EPSO bi trebao obavijestiti kandidate da se takva praksa primjenjuje”, Ombudsman je napomenuo da se na internetskim stranicama EPSO-a kandidatima navodi da će se „svaka obavijest koju im EPSO pošalje obično slati na [njihov] EPSO profil. Može se poslati i na [njihovu] e-adresu. [EPSO] snažno savjetuje [kandidatima] da redovito pregledavaju [njihov] EPSO profil." Ombudsmanica je smatrala da je EPSO kandidatima već dostavio informacije koje je predložio podnositelj pritužbe.

12. Ombudsmanica je napomenula da je EPSO objasnio da je nastojao povećati broj (u biti postotak) kandidata koji sudjeluju u testovima tako što je zatražio potvrdu o sudjelovanju na testovima na internetu i poslao podsjetnike e-poštom. S obzirom na to da (i) zahtjev za potvrdu putem interneta pospješuje gore navedenu legitimnu svrhu i da, kako je prethodno analizirano, (ii) EPSO-ov obvezni elektronički sustav registracije i komunikacije u načelu ne krši načelo jednakog postupanja prema potencijalnim kandidatima ili kandidatima i (iii) ne smatra se nepoštenim, zahtjev za potvrdu putem interneta u načelu se mora poštovati. Međutim, zbog prethodno navedenih razloga EPSO bi trebao razmotriti uvođenje iznimke i komunikaciju redovnim radnim mjestom s kandidatima koji imaju znatne i objektivno opravdane poteškoće u pristupu internetu.

13. Ombudsmanica je naposljetku primijetila sljedeće u pogledu primjene iznimke iz stavaka 10. i 12. Pitanje predstavljaju li određene činjenice, koje se smatraju istinitima, "značajne i objektivno opravdane poteškoće u pristupu internetu" je pravno pitanje. Što se tiče količine informacija i dokaza potrebnih za utvrđivanje tih činjenica, valja uzeti u obzir ne samo važnost uključenih suprotstavljenih interesa, nego i posebnu prirodu činjenica na temelju kojih je podnesen zahtjev za primjenu takve iznimke. Stoga EPSO treba uzeti u obzir da u tom kontekstu može biti prilično teško dobiti čvrst dokaz o postojanju negativne činjenice, kao što je nedostupnost internetske veze u području u kojem dotična osoba živi i radi. To podrazumijeva da bi, s obzirom na posebnu činjeničnu osnovu zahtjeva i sadržaj popratnih informacija i dokumenata, razumna vjerojatnost postojanja negativnih činjenica na koje se poziva dotična osoba mogla biti dovoljna da opravda primjenu izuzeća.

Detaljno mišljenje EPSO-a

Detaljno mišljenje EPSO-a može se sažeti kako slijedi:

Ako se zamisli da je, iznimno, prijava na redovno radno mjesto ocijenjena dopuštenom, EPSO je Ombudsmanu skrenuo pozornost na neke velike poteškoće.

S jedne strane, gotovo je nemoguće utvrditi teoretske poteškoće s kojima se podnositelji zahtjeva mogu susresti prilikom podnošenja zahtjeva putem interneta i, s druge strane, bilo bi još teže pouzdano pronaći sredstva za dokazivanje poteškoća s kojima se suočavaju.

EPSO je bio uvjeren da će komunikacija redovnim radnim mjestom dovesti do pritužbi na temelju diskriminacije koje proizlaze iz činjenice da su neke poteškoće uzete u obzir, dok druge nisu.

EPSO je također ustrajao na činjenici da je mreža javnog pristupa internetu šira od mreže poštanskih ureda i da stoga takav širi pristup olakšava uvođenje prijava. EPSO je stoga zaključio da, kad je riječ o upravljanju javnom aktivnošću kao što su natječaji, postojanje dvostrukog sustava prijave (putem interneta i redovnim radnim mjestom) uopće nije opravdano.

EPSO je istaknuo da su u obavijestima o natječaju već predviđene posebne iznimke u pogledu prepoznatljivih i utemeljenih poteškoća. To je slučaj s kandidatima s invaliditetom koji se mogu prijaviti na redovno radno mjesto. Međutim, moraju dokazati svoje stanje kao osobe s invaliditetom, čime se izbjegava nejednako postupanje.

U obavijestima o natječaju navedena su sva pravila kojih se EPSO i povjerenstva za odabir trebaju pridržavati. S obzirom na pravila u fazi predodabira, više se ne može primjenjivati na papiru. Kad je riječ o drugim fazama, čak i ako kandidati svoju prijavu i priloge šalju redovnim radnim mjestom, EPSO više nije obvezan kandidatima slati odluke o njihovoj prijavi redovnim radnim mjestom.

S obzirom na prethodno navedeno, EPSO je smatrao da nije moguće podnošenje prijava redovnim radnim mjestom za kandidate koji dokažu da su naišli na poteškoće u pristupu internetu.

EPSO je ustrajao na činjenici da je izbor koji je odabrao za elektroničke postupke bio u skladu s ciljem od javnog interesa, u smislu da je svaki kandidat putem elektroničkog EPSO profila mogao konzultirati, često od kuće, sve informacije koje su se odnosile na njega. Elektroničko upravljanje omogućilo je veći stupanj točnosti, pouzdanosti i brzine komunikacije između kandidata i EPSO-a od korištenja redovnog radnog mjesta. Osim toga, to su bila jedina sredstva koja su danas dostupna za upravljanje velikim brojem zahtjeva i rokovima utvrđenima za postupke.

EPSO se nadao da će Ombudsman razumjeti zabrinutosti EPSO-a, čiji je cilj osigurati da se zapošljavanje na natječajima provodi na odgovarajući način i da se tim postupcima pravilno upravlja.

Primjedbe podnositelja pritužbe na detaljno mišljenje EPSO-a

Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe.

ODLUKA

1 Navodna diskriminacija i nepravednost EPSO-a zbog internetskog registracijskog i informacijskog sustava za natječaje

1.1 Pritužba se odnosi na EPSO-ov internetski sustav prijave i informacijski sustav za otvorene natječaje koje je organizirao. Prema podnositelju pritužbe, samo kandidati koji imaju pristup internetu kod kuće ili koji žive u područjima u kojima je moguć javni pristup internetu mogu se prijaviti za te natječaje. S obzirom na nisku stopu prodora interneta u nekim državama članicama (manje od 15 % stanovništva ima pristup internetu u nekim područjima) i poteškoće u pristupu internetu u ruralnim područjima, podnositelj pritužbe tvrdio je da je zahtjev da se kandidati prijavljuju na internetu kako bi sudjelovali u otvorenim natječajima diskriminirajući. Podnositelj pritužbe također je tvrdio da je zahtjev da kandidati provjeravaju svoj spis na internetu kako bi dobili informacije nepravedan jer su kandidati isključivo odgovorni za praćenje svojeg spisa, dok odluke donosi EPSO. Kandidati su dužni provjeriti svoju datoteku na internetu kako bi dobili informacije o datumu, vremenu i mjestu ispita te o njihovim rezultatima. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi EPSO kandidatima trebao izravno poslati ključne informacije, kao što su datum, vrijeme i mjesto testiranja te rezultati.

1.2 U svojem mišljenju od 31. ožujka 2005. EPSO je objasnio da brojke ne upućuju na smanjenje broja kandidata, nego na povećanje broja prijava. To bi se moglo objasniti jednostavnošću i praktičnošću internetskog aplikacijskog sustava, koji je imao dvije najpozitivnije posljedice. Čak i da je došlo do povećanja broja kandidata koji su se prijavili, a zatim nisu prisustvovali testovima, konačna brojka koja se odnosila na kandidate koji su stvarno polagali testove bila je veća nakon uvođenja internetskog sustava u usporedbi s brojem kandidata koji su polagali testove u istoj vrsti natječaja objavljenoj prije uvođenja tog sustava.

Uzimajući u obzir da je stopa sudjelovanja na predselekcijskim testovima u natječajima pokrenutima nakon uvođenja internetskog sustava pala te u interesu dobre uprave, EPSO je nakon svakog skupa predselekcijskih testova proveo ankete kako bi istražio razloge za promjenu razine sudjelovanja i pratio sve poduzete korektivne mjere. Na temelju tih istraživanja provedene su dvije studije. U prvoj studiji zaključeno je da upotreba elektroničke registracije i komunikacije nije važan razlog zbog kojeg kandidati ne sudjeluju u testovima. Međutim, kako bi se zajamčilo da internetski sustav ne isključuje kandidate iz sudjelovanja u testiranju, EPSO je predložio i proveo nekoliko mjera: Kandidatima su poslani podsjetnici e-poštom te je uvedena i potvrda o sudjelovanju. Stoga se od kandidata traži da nakon početne registracije potvrde svoju namjeru sudjelovanja na predselekcijskim testovima na određeni datum i navedu svoj izbor ispitnog centra. U drugoj studiji potvrđeni su zaključci doneseni u prvoj studiji. Glavni razlog za opravdanje nesudjelovanja na testovima i dalje je nedostupnost kandidata na dan testiranja. Značajan broj kandidata odlučio je da neće sudjelovati na testovima, vjerujući da neće biti dobro.

EPSO je objasnio da je broj kandidata koji su imali problema s pristupom relevantnim informacijama putem EPSO-ova internetskog sustava i dalje nizak. EPSO je napomenuo da se taj postotak postupno smanjuje, vjerojatno zbog stalnih napora EPSO-a da što jasnije obavijesti kandidate o internetskom sustavu.

EPSO je u svojem daljnjem mišljenju od 12. kolovoza 2005. smatrao da je prednost internetskog sustava neupitna u pogledu brzine kojom kandidati mogu imati pristup informacijama od objave natječaja do sastavljanja popisa uspješnih kandidata. Taj je sustav također bio lakši za kandidate jer je omogućio brz pristup informacijama i pravodobnu komunikaciju s njima. EPSO sada može organizirati veći broj natječaja, komunicirati s većim brojem kandidata i brzo zaključiti postupke. EPSO je smatrao da je ostvaren znatan napredak s internetom u pogledu upravljanja sustavom i njegove profitabilnosti. EPSO nije zaprimio pritužbu u pogledu pristupa sustavu.

1.3 Ombudsman je 3. travnja 2006., u skladu s člankom 3. stavkom 6. svojeg Statuta, EPSO-u uputio nacrt preporuke u skladu s kojim bi EPSO trebao razmotriti mogućnost uvođenja izuzeća od obveze elektroničke registracije i informacijskog sustava za natječaje za osobe koje imaju znatne i objektivno opravdane poteškoće u pristupu internetu. Predložio je i da EPSO može zahtijevati da se zahtjevi za izuzeće potkrijepe dokazima za koje se razumno može očekivati da će ih dotična osoba dostaviti u danim okolnostima. Nacrt preporuke Europskog ombudsmana temeljio se na sljedećim razmatranjima.

1.4 Kao prvo, Ombudsman je podsjetio da, u skladu sa sudskom praksom, načelo nediskriminacije na koje se poziva podnositelj pritužbe zahtijeva da se u različitim situacijama ne postupa na isti način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano (18). Načelo jednakog postupanja prema kandidatima u postupcima tržišnog natjecanja smatra se temeljnim načelom prava Zajednice (19). Načelo jednakog postupanja prema potencijalnim kandidatima na natječajima za zapošljavanje također se mora smatrati načelom koje obvezuje institucije i tijela Zajednice.

1.5 Nadalje, Ombudsmanica je napomenula da se, prema studijama koje je proveo Eurostat (20), stope korištenja interneta znatno razlikuju u državama članicama. Studije Eurostata pokazuju da se 47 % osoba u dobi između 16 i 74 godine koristilo internetom u EU-u 2004., a stope se kreću od 20 % u Grčkoj do 82 % u Švedskoj. Podaci dostupni na internetskim stranicama Eurostata nadalje pokazuju da se u EU-u 54 % pojedinaca 2005. koristilo internetom, a stope su se kretale od 24 % u Grčkoj do 85 % u Švedskoj. Međutim, ti statistički podaci, koji se odnose na upotrebu interneta , ne pružaju smislene informacije o pristupačnosti interneta. Podnositelj pritužbe uputio je na statističke podatke o dostupnosti pristupa internetu u kućanstvima u EU-u. Nadalje, prema studiji Eurostata (21), 89 % europskih poduzeća s deset ili više zaposlenika imalo je 2004. internetsku vezu. Iako je EPSO priznao da se pristup internetu razlikuje među državama članicama, Ombudsman je primijetio da mu u okviru ove istrage nisu dostavljeni nikakvi statistički podaci o dostupnosti interneta općenito niti ih je mogao pronaći na internetskim stranicama Eurostata. U tom se pogledu prethodno navedeni statistički podaci o pristupu internetu u kućanstvima u EU-u i poduzećima s deset ili više zaposlenika u EU-u ne mogu smatrati primjerenima za potrebe ove istrage jer je općepoznato da je pristup internetu dostupan i na drugim radnim mjestima i na javnim mjestima, kao što su knjižnice ili kiberkafići. Osim toga, činilo se da ne postoje statistički podaci o mogućnosti pristupa internetu za kandidate ili potencijalne kandidate za EPSO-ove natječaje. S tim u vezi valja istaknuti da se na temelju informacija koje je dostavio EPSO činilo da EPSO nije zaprimio nijednu pritužbu (osim ove pritužbe podnesene Ombudsmanu) u vezi s tim pitanjem. Osim toga, nije bilo dokaza da je znatan broj osoba zainteresiranih za prijavu na EPSO i sudjelovanje u EPSO-ovim natječajima bio spriječen u tome zbog poteškoća u pristupu internetu. Osim toga, kao pitanje općeg znanja i iskustva, dostupnost interneta stalno se povećava, kao što je EPSO ispravno istaknuo.

1.6 Ombudsmanica je nadalje napomenula da je EPSO dostavio sljedeća obrazloženja za uspostavu obveznog elektroničkog registracijskog i informacijskog sustava za postupke zapošljavanja:

• sustav „osigurava veću transparentnost za kandidate”;
• „predstavljao je velik napredak u upravljanju tržišnim natjecanjem, poboljšanju pristupačnosti, ubrzavanju komunikacije i pružanju statističkih podataka u stvarnom vremenu o broju zaprimljenih zahtjeva. To je također olakšalo bolje planiranje i upravljanje tržišnim natjecanjem”;
• „postignut je znatan napredak u vezi s internetom u pogledu upravljanja sustavom i njegove profitabilnosti”;
• sustav omogućuje „brzo sastavljanje popisa uspješnih kandidata. Prednost internetskog sustava bila je neupitna u pogledu brzine kojom kandidati mogu imati pristup informacijama od objave natječaja do popisa uspješnih kandidata. Taj je sustav kandidatima bio lakši, omogućio je brz pristup informacijama i pravodobnu komunikaciju s kandidatima, koja je bila stabilna unatoč promjenama poštanskih adresa. EPSO je sada mogao organizirati veći broj natječaja i komunicirati s većim brojem kandidata, bez nepovoljnog položaja za kandidate.”

1.7 Ombudsmanica je smatrala da je EPSO pružio odgovarajuća objektivna opravdanja za uspostavu obveznog internetskog registracijskog i komunikacijskog sustava za natječaje koje organizira. S obzirom na prethodno navedeno, zahtjevom da se kandidati prijavljuju EPSO-u i komuniciraju s EPSO-om putem interneta ne krši se načelo jednakog postupanja prema potencijalnim kandidatima ili kandidatima u načelu i ne treba ga smatrati nepoštenim ili nepravednim. Stoga Ombudsman nije prihvatio tvrdnju da bi internetska prijava na EPSO-ove natječaje i internetska komunikacija između EPSO-a i kandidata na natječajima koje organizira EPSO u načelu trebala biti samo fakultativna, a ne obvezna, kao što je to trenutačno slučaj.

1.8 Međutim, Ombudsman nije isključio mogućnost da u određenim slučajevima potencijalni kandidati i kandidati imaju znatne i objektivno opravdane poteškoće u prijavi EPSO-u ili komunikaciji s EPSO-om putem interneta. U takvim slučajevima prethodno navedeno načelo nediskriminacije zahtijeva da EPSO predvidi iznimku od zahtjeva za registraciju i komunikaciju putem interneta. U tom je pogledu ombudsmanica napomenula da se ne može razumno očekivati da će broj kandidata koji bi mogli biti obuhvaćeni tom iznimkom biti dovoljno značajan da utječe na učinkovitost sustava. Ombudsmanica je napomenula i da je EPSO već predvidio takvu iznimku u pogledu osoba s invaliditetom kojima je dopušteno da se prijave EPSO-u na redovnom radnom mjestu (22). Ombudsmanica je stoga zaključila da činjenica da EPSO nije predvidio sličnu iznimku za osobe (koje nisu osobe s invaliditetom) koje imaju znatne i objektivno opravdane poteškoće u pristupu internetu nije u skladu s načelom nediskriminacije, o kojem je riječ u točki 1.4. ove presude, i predstavlja nepravilnost u postupanju.

1.9 Ombudsmanica je uputila na argument podnositelja pritužbe da "[i]ako EPSO nastavlja uključivati pisma u profile kandidata bez pisanja njihovih e-adresa, EPSO bi trebao obavijestiti kandidate da se takva praksa primjenjuje". Ombudsmanica je u tom pogledu napomenula da je na internetskim stranicama EPSO-a kandidatima navedeno da će se „svaka EPSO-ova komunikacija s njima u pravilu slati na [njihov] EPSO-ov profil. Može se poslati i na [njihovu] e-adresu. [EPSO] snažno savjetuje [kandidatima] da redovito pregledavaju [njihov] EPSO profil." Ombudsmanica je smatrala da je EPSO kandidatima već dostavio informacije koje je predložio podnositelj pritužbe.

1.10 Ombudsmanica je napomenula da je EPSO objasnio da je nastojao povećati broj (u biti postotak) kandidata koji sudjeluju u testiranju tako što je zatražio potvrdu o sudjelovanju na testiranju na internetu i poslao podsjetnike e-poštom. Uzimajući u obzir da je zahtjev za internetskom potvrdom unaprijedio gore navedenu legitimnu svrhu i s obzirom na to da, kako je prethodno analizirano, EPSO-ov obvezni sustav elektroničke registracije i komunikacije u načelu nije povrijedio načelo jednakog postupanja prema potencijalnim kandidatima ili kandidatima te se nije trebao smatrati nepoštenim, zahtjev za internetskom potvrdom u načelu se mora poštovati. Međutim, zbog prethodno navedenih razloga EPSO bi trebao razmotriti uvođenje iznimke i komunikaciju redovnim radnim mjestom s kandidatima koji imaju znatne i objektivno opravdane poteškoće u pristupu internetu.

1.11 Ombudsman je naposljetku primijetio sljedeće u pogledu primjene iznimke iz stavaka 1.8. i 1.10. Pitanje predstavljaju li određene činjenice, koje se smatraju istinitima, "značajne i objektivno opravdane poteškoće u pristupu internetu" je pravno pitanje. Što se tiče količine informacija i dokaza potrebnih za utvrđivanje tih činjenica, valja uzeti u obzir ne samo važnost uključenih suprotstavljenih interesa, nego i posebnu prirodu činjenica na temelju kojih je podnesen zahtjev za primjenu takve iznimke. Stoga EPSO treba uzeti u obzir da u tom kontekstu može biti prilično teško dobiti čvrst dokaz o postojanju negativne činjenice, kao što je nedostupnost internetske veze u području u kojem dotična osoba živi i radi. To podrazumijeva da bi, s obzirom na posebnu činjeničnu osnovu zahtjeva i sadržaj popratnih informacija i dokumenata, razumna vjerojatnost postojanja negativnih činjenica na koje se poziva dotična osoba mogla biti dovoljna da opravda primjenu izuzeća.

1.12 U svojem detaljnom mišljenju od 1. lipnja 2006. EPSO je objasnio da je, s jedne strane, gotovo nemoguće utvrditi teoretske poteškoće s kojima se podnositelji zahtjeva mogu susresti pri podnošenju zahtjeva putem interneta i da bi, s druge strane, bilo još teže pronaći sredstva kojima bi se pouzdano dokazale poteškoće s kojima se suočavaju. EPSO je bio uvjeren da bi takav dvojni sustav doveo do pritužbi na temelju diskriminacije koje proizlaze iz činjenice da su neke poteškoće uzete u obzir, dok druge nisu.

EPSO je također ustrajao na činjenici da je mreža javnog pristupa internetu šira od mreže poštanskih ureda i da stoga takav širi pristup olakšava uvođenje prijava. EPSO je stoga zaključio da, kad je riječ o upravljanju javnom aktivnošću kao što su natječaji, nije opravdano postojanje dvojnog sustava prijave (internetskim i redovnim radnim mjestima).

EPSO je napomenuo i da su u obavijestima o natječaju navedena sva pravila koja bi EPSO i povjerenstva za odabir trebali poštovati. S obzirom na pravila u fazi predodabira, više se ne može primjenjivati na papiru. Kad je riječ o drugim fazama, čak i ako bi kandidati svoju prijavu i njezine priloge trebali slati redovnim radnim mjestom, EPSO više nije obvezan slati kandidate odluke o njihovim prijavama redovnim radnim mjestom.

S obzirom na prethodno navedeno, EPSO je smatrao da nije moguće podnošenje prijava redovnim radnim mjestom za kandidate koji dokažu da su naišli na poteškoće u pristupu internetu. EPSO je ustrajao na činjenici da je izbor koji je odabrao za elektroničke postupke bio u skladu s ciljem od javnog interesa, u smislu da je svaki kandidat putem elektroničkog EPSO profila mogao konzultirati, često od kuće, sve informacije koje su se odnosile na njega. Elektroničko upravljanje omogućilo je veći stupanj točnosti, pouzdanosti i brzine komunikacije između kandidata i EPSO-a od korištenja redovnog radnog mjesta. Osim toga, to su bila jedina sredstva koja su danas dostupna za upravljanje velikim brojem zahtjeva i rokovima za postupke.

1.13 Ombudsman napominje da je EPSO u svojem detaljnom mišljenju najprije naveo da je gotovo nemoguće utvrditi teoretske poteškoće u pogledu pristupa internetu. Ombudsman želi istaknuti da u svojem nacrtu preporuke nije zahtijevao od EPSO-a da utvrdi ili navede takve poteškoće, već da predvidi iznimku za „osobe koje imaju znatne i objektivno opravdane poteškoće u pristupu internetu”. To znači da bi kandidat morao navesti vrstu poteškoća koje ima u pristupu internetu, a EPSO bi morao ispitati predstavljaju li navedene (i propisno dokazane) poteškoće „znatne i objektivno opravdane poteškoće u pristupu internetu”.

Ombudsman nadalje napominje da je EPSO u svojem detaljnom mišljenju uputio na poteškoće u pronalaženju pouzdanih sredstava za dokazivanje tih poteškoća. U tom pogledu Ombudsman upućuje na odlomke 1.13. i 2.1. svojeg nacrta preporuke. U stavku 1.13. naveo je da „s obzirom na posebnu činjeničnu osnovu zahtjeva i sadržaj popratnih informacija i dokumenata, razumna vjerojatnost postojanja negativnih činjenica na koje se poziva dotična osoba mogla bi biti dovoljna da opravda primjenu iznimke.” U stavku 2.1. Ombudsman je naveo da „EPSO može zahtijevati da zahtjevi za izuzeće budu potkrijepljeni dokazima za koje se razumno može očekivati da će ih dotična osoba dostaviti u danim okolnostima”. U tom kontekstu također treba napomenuti da administrativna pogodnost, u smislu izbjegavanja poteškoća u pravednoj i ujednačenoj ocjeni relevantnih zahtjeva za izuzeće, uzimajući u obzir kriterije koje je predložio Europski ombudsman, nije dovoljna da bi ono što inače predstavlja povredu načela jednakog postupanja prema kandidatima ili potencijalnim kandidatima bilo valjano. Zbog toga Ombudsman ne smatra uvjerljivim ni EPSO-ov argument da bi mjera koju je preporučio mogla dovesti do pritužbi na temelju diskriminacije.

1.14 Ombudsmanica napominje da je EPSO nadalje tvrdio da je mreža javnog pristupa internetu mnogo opsežnija od mreže poštanskih ureda. Iako Ombudsman ne dovodi u pitanje EPSO-ov argument, to ne isključuje mogućnost koju je Ombudsman naveo da u određenim slučajevima potencijalni kandidati i kandidati mogu imati znatne i objektivno opravdane poteškoće u prijavi na EPSO ili komunikaciji s EPSO-om putem interneta, iako mogu imati znatno lakši pristup uobičajenom sustavu pošte, primjerice na geografski udaljenim i izoliranim mjestima.

1.15 Konačni argument EPSO-a da se relevantna pravila nalaze u obavijestima o natječaju i da EPSO od njih ne može odstupiti također nije uvjerljiv. Kao prvo, zahtjevi u pogledu obavijesti o natječaju mogu uključivati slučajeve nepravilnosti u postupanju. Drugo i najvažnije, istraga Europskog ombudsmana o ovoj pritužbi i njegovu relevantnom nacrtu preporuke nije se odnosila na posebne natječaje, nego na EPSO-ov internetski sustav prijave i informiranja za otvorene natječaje općenito.

1.16 S obzirom na prethodno navedeno, Ombudsman ostaje pri svojem zaključku o nepravilnostima u postupanju iznesenom u njegovu nacrtu preporuke, odnosno o tome da činjenica da EPSO nije predvidio iznimku za osobe (koje nisu osobe s invaliditetom) koje imaju znatne i objektivno opravdane poteškoće u pristupu internetu nije u skladu s načelom nediskriminacije i predstavlja nepravilnost u postupanju. Ombudsman izražava žaljenje zbog činjenice da, iako je pokušao pomoći EPSO-u da izbjegne moguću odgovornost zbog svoje trenutačne politike, EPSO nije na pozitivan način odgovorio na napore Ombudsmana.

1.17 U skladu s člankom 8. stavkom 4. odluke Europskog ombudsmana o donošenju provedbenih odredbi (23), ako Europski ombudsman smatra da detaljno mišljenje institucije o njegovu nacrtu preporuke nije zadovoljavajuće, može sastaviti posebno izvješće Europskom parlamentu u vezi s nepravilnostima u postupanju. Ombudsman je u svojem godišnjem izvješću za 1998. istaknuo da je mogućnost da Europskom parlamentu podnese posebno izvješće neprocjenjiva za njegov rad. Dodao je da se tematska izvješća stoga ne bi trebala predstavljati prečesto, već samo u vezi s važnim pitanjima u kojima je Parlament mogao poduzeti mjere kako bi pomogao Ombudsmanu (24). Godišnje izvješće za 1998. dostavljeno je Europskom parlamentu i on ga je odobrio.

1.18 Ombudsman napominje da, osim ove pritužbe, nije primio nijednu drugu pritužbu u vezi s pitanjem iz točke 1.16. ovog mišljenja. Osim toga, nema dokaza o broju potencijalnih kandidata koji su mogli biti spriječeni da se prijave na EPSO i sudjeluju u natječajima zbog poteškoća u pristupu internetu. Naposljetku, dostupnost interneta stalno se povećava. U tim okolnostima Ombudsman smatra da podnošenje posebnog izvješća Parlamentu ne bi bilo opravdano. Stoga će u nastavku iznijeti relevantnu kritičku primjedbu. Parlament će biti obaviješten o ishodu istrage Europskog ombudsmana o tom slučaju putem godišnjeg izvješća Europskog ombudsmana za 2007.

Zaključak

2.1 Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom potrebno je iznijeti sljedeću kritičku napomenu:

Ako EPSO ne predvidi iznimku za osobe (koje nisu osobe s invaliditetom) koje imaju znatne i objektivno opravdane poteškoće u pristupu internetu, to nije u skladu s načelom nediskriminacije i predstavlja nepravilnost u postupanju.

2.2 S obzirom na navedeno, Europski ombudsman zaključuje predmet.

Direktor EPSO-a bit će obaviješten i o toj odluci.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Dokument Eurostata pod nazivom „Statistički podaci o informacijskom društvu, 15/2003”.

(2) COM(2000) 20 final.

(3) SL 2000, C 116 A.

(4) SL 2003, C 267 A.

(5) SL 2002, C 18 A.

(6) SL 2005., C 12 A.

(7) SL 2001, C 195 A.

(8) SL 2003, C 180 A.

(9) U trenutku kada je EPSO dostavio svoje mišljenje o pritužbi, brojka za EPSO/AST/4/05 bila je privremena jer kandidati za ovaj natječaj još nisu bili pozvani na testiranja. Međutim, EPSO je objasnio da je primjena prosječnih stopa sudjelovanja na natječajima pokrenutima nakon uvođenja internetskog sustava (47 %) pouzdana procjena.

(10) Dokument Eurostata naslovljen "Internet use by individuals and enterprises 2004, 18/2005" (Uporaba interneta od strane pojedinaca i poduzeća 2004., 18. 2005.).

(11) Postoci odgovaraju udjelu pojedinaca koji se koriste internetom u 2004.

(12) SL 2003, C 180 A.

(13) Vidjeti, na primjer, predmet C-344/04 International Air Transport Association [2006.] ECR I-403, stavak 95.

(14) Vidjeti predmet T-173/99 Elkaïm i Mazuel protiv Komisije [2000.] ECR-SC I-A-101 i II-433, stavak 87.; Predmet T-5/04 Scano protiv Komisije, presuda od 13. srpnja 2005., još nije objavljena; Predmet T-165/03 Vonier protiv Komisije [2004.] ECR-SC I-A-343 i II-1575.

(15) Dokumenti Eurostata pod naslovom "Uporaba interneta od strane pojedinaca i poduzeća 2004., 18/2005." i "Digitalni jaz u Europi, 38/2005".

(16) Dokument Eurostata naslovljen "Digitalni jaz u Europi", 38/2005.

(17) Vidjeti, primjerice, Obavijest o natječaju EPSO/A/11/03, u kojoj je navedeno sljedeće: „Ako [jedan] ima invaliditet zbog kojeg se ne može elektronički registrirati, [jedan] može zatražiti papirnatu verziju obrasca, isključivo u pisanom obliku, koji [jedan] treba ispuniti, potpisati i vratiti preporučenom poštom, označenom najkasnije 30. rujna 2003.”

(18) Vidjeti, na primjer, predmet C-344/04 International Air Transport Association [2006.] ECR I-403, stavak 95.

(19) Vidjeti predmet T-173/99 Elkaïm i Mazuel protiv Komisije [2000.] ECR-SC I-A-101 i II-433, stavak 87.; Predmet T-5/04 Scano protiv Komisije, presuda od 13. srpnja 2005., još nije objavljena; Predmet T-165/03 Vonier protiv Komisije [2004.] ECR-SC I-A-343 i II-1575.

(20) Dokumenti Eurostata pod naslovom "Uporaba interneta od strane pojedinaca i poduzeća 2004., 18/2005." i "Digitalni jaz u Europi, 38/2005".

(21) Dokument Eurostata naslovljen "Digitalni jaz u Europi", 38/2005.

(22) Vidjeti, primjerice, Obavijest o natječaju EPSO/A/11/03, u kojoj je navedeno sljedeće: „Ako [jedan] ima invaliditet koji ga sprečava u elektroničkoj registraciji, [jedan] može zatražiti papirnatu verziju obrasca, isključivo u pisanom obliku, koji [jedan] treba ispuniti, potpisati i vratiti preporučenom poštom, označenom najkasnije do 30. rujna 2003.”

(23) Doneseno 8. srpnja 2002. i izmijenjeno odlukom Europskog ombudsmana od 5. travnja 2004.

(24) Godišnje izvješće za 1998., str. 27.-28.