FOR PREVIEWING & TESTING PURPOSES ONLY.
This notification will disappear once the page will be published.
This link is available for less than 30 minutes.
  • Jednostavno za čitanje
  • Veličina teksta

Imate li pritužbu protiv institucije ili tijela EU-a?

Trenutačni jezik: 
  • Hrvatski
Izvorni jezik: 
Dostupni jezici: 
Prijevod ove stranice generiran je strojnim prevođenjem.
Strojno prevedeni tekstovi mogu sadržavati pogreške koje mogu narušiti jasnoću i točnost. Europski ombudsman ne prihvaća nikakvu odgovornost za bilo kakve nepodudarnosti. Najpouzdanije informacije i pravnu sigurnost jamči izvorna inačica na engleski jeziku koja je dostupna putem gornje poveznice.
Više informacija potražite u našem odjeljku o jezičnoj politici i prevođenju.

Odluka o odbijanju Europskog parlamenta da omogući javni pristup dokumentima povezanima s istragama o povredama dužnosti osoblja koje je 2016. zaključio Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (predmet 757/2025/PVV)

Predmet se odnosio na odbijanje Europskog parlamenta da omogući javni pristup dokumentima povezanima s dvjema istragama Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) o povredama dužnosti osoblja. Kako bi odbio pristup, Parlament se oslonio na četiri iznimke u skladu sa zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima, tvrdeći da bi otkrivanje ugrozilo privatnost i integritet osoba na koje se odnose OLAF-ove istrage, svrhu tih istraga, sudske postupke koji su u tijeku i postupak donošenja odluka.

Istražni tim Ombudsmana pregledao je predmetne dokumente i na temelju inspekcije zaključio da je, kad je riječ o dokumentima povezanima s jednom od istraga, razumno da Parlament primijeni opću pretpostavku neotkrivanja na koju se institucije Unije mogu osloniti dok su istrage OLAF-a u tijeku i sve dok ne istekne razuman rok za daljnje aktivnosti tijela koja provode preporuke OLAF-a. 

S obzirom na posebne okolnosti dviju istraga OLAF-a o kojima je riječ, Ombudsman je također utvrdio da je Parlament opravdano smatrao da redigiranje dokumenata ne ostavlja nikakav materijalni sadržaj jer sadržavaju znatnu količinu osobnih podataka. Budući da podnositelj pritužbe nije utvrdio potrebu za otkrivanjem osobnih podataka u određenu svrhu u javnom interesu, kako je propisano zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka, Ombudsmanica nije utvrdila nepravilnosti u postupanju i zaključila je predmet.

Kontekst pritužbe

1. Jedna je od zadaća Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) provođenje neovisnih administrativnih istraga o teškim povredama dužnosti osoblja i članova institucija EU-a. Nakon svojih istraga OLAF može dati preporuke za mjere koje dotična institucija EU-a treba poduzeti, uključujući „disciplinske preporuke” čiji je cilj sankcioniranje svih prijestupa osoblja i članova institucija EU-a.[1] OLAF u svojem godišnjem izvješću obavješćuje javnost o broju disciplinskih preporuka koje je dao dotičnim institucijama EU-a u određenom razdoblju te o tome jesu li institucije poduzele daljnje mjere u vezi s tim.[2]

2. Podnositelj pritužbe, novinar, želio je saznati više o nalazima OLAF-a i naknadnim odlukama institucija EU-a u razdoblju od 2015. do 2023. U tu je svrhu podnio nekoliko zahtjeva [3] za javni pristup dokumentima relevantnim institucijama EU-a, uključujući, u lipnju 2024., Europski parlament, tražeći

1. „Preslike završnih pisanih izvješća i preporuka koje je OLAF poslao vašoj instituciji te svih relevantnih povezanih dokumenata priloženih tim izvješćima.”

2. „Preslike završnih izvješća koja su izdale vaše institucije u vezi sa svakim od navedenih stegovnih postupaka ”.

3. Tijekom relevantnog razdoblja OLAF je proveo 28 istraga koje se odnose na Parlament.

4. U rujnu 2024. Parlament je zauzeo stajalište da bi procjena i redigiranje zatraženih dokumenata podrazumijevali prekomjerno administrativno opterećenje te je podnositelju pritužbe predložio da, kao pravedno rješenje [4] u skladu sa zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima (Uredba 1049/2001), smanji opseg njegova zahtjeva za pristup na određenu godinu. Podnositelj pritužbe pristao je ograničiti područje primjene svojeg zahtjeva samo na 2015. Postupanje Parlamenta s tim zahtjevom za pristup bilo je predmet prethodne istrage Europskog ombudsmana (2341/2024/PVV).[5] 

5. Podnositelj pritužbe podnio je novi zahtjev za javni pristup Parlamentu u listopadu 2024. Točnije, zatražio je pristup svim završnim izvješćima i povezanim preporukama koje je OLAF poslao Parlamentu 2016.

6. Parlament je svoj odgovor poslao u prosincu 2024. Utvrdila je završna izvješća i (disciplinske, financijske i administrativne) preporuke u vezi s dvama predmetima OLAF-a (OF/2014/0096/A1 i OF/2015/0449/A1) te je u cijelosti odbila pristup tim dokumentima.

7. U siječnju 2025. podnositelj pritužbe zatražio je od Parlamenta da preispita svoje stajalište (podnošenjem „potvrdnog zahtjeva”[6]). Tvrdio je da je potrebna transparentnost u pogledu mogućih etičkih i financijskih povreda kako bi se osigurala odgovornost unutar institucija EU-a i povjerenje javnosti u upravljanje EU-om. Budući da izvješća OLAF-a pružaju uvid u to kako se navodna kršenja procjenjuju i rješavaju, otkrivanjem bi se potaknuo informirani javni diskurs o zlouporabi javnih sredstava. Podnositelj pritužbe smatrao je da se otkrivanjem ne bi ugrozio istražni postupak (posebno ako se zaključe daljnji postupci) i da bi se mogle provesti ciljane redigacije kako bi se zaštitila privatnost pojedinaca jer se „ne nastoji nepotrebno identificirati pojedince, nego ukazati na sustavne probleme u postupanju s povredama i odgovoru na njih”.

8. U svojoj potvrdnoj odluci iz ožujka 2025. Parlament je potvrdio svoje odbijanje. Parlament se pritom pozvao na nekoliko iznimaka u skladu s Uredbom 1049/2001. Tvrdio je da podnositelj pritužbe nije istaknuo potrebu za otkrivanjem osobnih podataka [7] sadržanih u zatraženim dokumentima u posebnu svrhu od javnog interesa. Osim toga, Parlament je napomenuo da je u tijeku daljnji sudski postupak nadležnih nacionalnih tijela za predmet OF/2014/0096/A1. Prema mišljenju Parlamenta, dokumenti povezani s ovim predmetom stoga su obuhvaćeni općom pretpostavkom neotkrivanja [8] kako bi se zaštitila svrha daljnjeg postupka koji je u tijeku, kao i iznimkom koja se odnosi na zaštitu sudskih postupaka [9].

9. Za dokumente povezane s predmetom OF/2015/0449/A1 Parlament je smatrao da ne bi trebalo omogućiti pristup zaštiti istražnih metoda i strategija OLAF-a, s jedne strane, i sposobnosti Parlamenta da potpuno nepristrano provodi učinkovite stegovne postupke, s druge strane [10]. Parlament je zaključio da nije dokazan prevladavajući javni interes za otkrivanje i da se ne može odobriti djelomičan pristup.

10. Nezadovoljni tim ishodom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Istraga

11. Ombudsmanica je pokrenula istragu o odluci Parlamenta da odbije pristup zatraženim dokumentima u skladu s Uredbom 1049/2001.

12. Tijekom istrage Ombudsman je primio povjerljiva dodatna stajališta Parlamenta o pritužbi. Istražni tim Ombudsmana također je pregledao predmetne dokumente i sastao se s predstavnicima Parlamenta.

13. Podnositelj pritužbe dostavio je primjedbe na izvješće o sastanku.

Izneseni argumenti

14. Parlament je naveo da svi zatraženi dokumenti sadržavaju informacije o identificiranim fizičkim osobama koje su bile predmet istrage OLAF-a ili su na neki drugi način sudjelovale u njoj. Parlament smatra da su takve informacije osobni podaci i da su argumenti podnositelja pritužbe preopćeniti da bi se utvrdila potreba za prijenosom tih podataka u određenu svrhu u javnom interesu. Konkretnije, ostvarenje njegovih ciljeva ne bi zahtijevalo otkrivanje osobnih podataka. Parlament je dodao da redigiranje samo imena dotičnih pojedinaca ne bi bilo dovoljno jer bi ih otkrivanje drugih informacija, kao što su opis činjenica i ocjena tih činjenica, također učinilo prepoznatljivima.

15. Kad je riječ o Parlamentu, stegovni postupak odnosi se na odnos između institucije i njezina osoblja, a povjerljivost tog odnosa od ključne je važnosti kako bi se osigurala učinkovitost Pravilnika o osoblju EU-a [11] kojim se predviđa da član osoblja može zatražiti brisanje spominjanja stegovne sankcije iz svojeg osobnog dosjea.

16. Za dokumente povezane s predmetom OF/2014/0096/A1 Parlament je obavijestio podnositelja pritužbe da je u tijeku daljnji sudski postupak nadležnih nacionalnih tijela. U skladu s tim, opća pretpostavka neotkrivanja [12] primjenjuje se na te dokumente i Parlament je u načelu smatrao da bi njihovo otkrivanje „ugrožavalo svrhu povezanih istraga OLAF-a jer bi moglo ugroziti učinkovitu uporabu istražnog spisa od strane nadležnih tijela, a time i učinkovito sudovanje”.

17. Osim toga, Parlament je proveo pojedinačnu ocjenu predmetnih dokumenata i zaključio da bi njihovo otkrivanje također ozbiljno ugrozilo dobro sudovanje i integritet predmetnih sudskih postupaka [13]. Parlament je stoga tvrdio da se i opća pretpostavka neotkrivanja i iznimka za zaštitu sudskih postupaka primjenjuju na te dokumente u cijelosti. 

18. Za dokumente povezane s predmetom OF/2015/0449/A1 Parlament je izjavio da oni sadržavaju „detalje o istražnoj strategiji i metodama koje OLAF primjenjuje tijekom svojih istraga, mišljenja o pravnim pitanjima, informacije o operativnim aktivnostima i procjene mogućnosti daljnjeg postupanja u vezi s njihovim rezultatima”. Stoga bi otkrivanje ugrozilo istražne metode i strategije OLAF-a, a time i njegovu sposobnost da zaštiti financijske interese EU-a.

19. Parlament se također oslonio na iznimku za zaštitu svojeg postupka donošenja odluka kako bi odbio pristup tim dokumentima. Naveo je da disciplinski postupci podliježu strogim pravilima o povjerljivosti i zaštitnim mjerama za pravo na obranu i druga temeljna prava i slobode dotičnih osoba. Preporuke OLAF-a temelj su takvih stegovnih postupaka i stoga predstavljaju mišljenja za internu uporabu u okviru preliminarnih rasprava na temelju članka 4. stavka 3. drugog podstavka Uredbe 1049/2001. Parlament smatra da bi povjerljivost stegovnih postupaka trebalo proširiti na takve pripremne dokumente kako bi se zaštitila čast i ugled dotičnog člana osoblja.

20. Nadalje, Parlament je tvrdio da bi otkrivanje zatraženih dokumenata dovelo do vanjskog pritiska, čime bi se ugrozila sposobnost Parlamenta da potpuno nepristrano provodi stegovne postupke. S druge strane, „sposobnost Parlamenta da donosi odgovarajuće odluke u najboljem interesu poslodavca i u najboljem interesu javnosti” također bi bila ugrožena. Parlament je zaključio da ne može odobriti djelomičan pristup jer redigiranje informacija obuhvaćenih tim iznimkama ne bi ostavilo nikakav sadržaj [14].

21. Naposljetku, Parlament je tvrdio da ne postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje spornih dokumenata. U njemu je navedeno da „cilj pojačanog javnog nadzora ne može nadmašiti potrebu za osiguravanjem učinkovitih istraga OLAF-a i općenito uspješne politike za borbu protiv prijevara na razini Unije. Takav interes ne može nadmašiti ni nužnost osiguravanja dobrog sudovanja ili učinkovitih disciplinskih postupaka u skladu s primjenjivim zaštitnim mjerama”.

22. Podnositelj pritužbe smatrao je da je Parlament prekomjerno primijenio iznimku u pogledu osobnih podataka. Izjavio je da ne nastoji identificirati pojedince, ali da bi se redigiranjem trebao omogućiti djelomičan pristup jer se iznimke od transparentnosti moraju usko primjenjivati. Napomenuo je da „ako je utvrđena povreda dužnosti, zabrinutost dužnosnika u pogledu privatnosti mora ustupiti mjesto pravu javnosti da zna”. Konkretnije, tvrdio je da su potencijalna zloupotreba sredstava EU-a i povrede etičkih standarda pitanja od velikog javnog interesa te da se odbijanjem otkrivanja nastavlja netransparentnost institucija i narušava povjerenje javnosti. Prema podnositelju pritužbe, ključni aspekt u tom pogledu jest da bi se viši standardi odgovornosti trebali primjenjivati na javne dužnosnike Parlamenta i izabrane zastupnike u Parlamentu.

23. Za dokumente povezane s predmetom OF/2014/0096/A1 podnositelj pritužbe osporio je oslanjanje Parlamenta na opću pretpostavku neotkrivanja i iznimku sudskih postupaka. Utvrdio je da Parlament nije dovoljno potkrijepio kako bi sudski postupci koji su u tijeku bili dovedeni u pitanje jer izvješće potječe iz 2016., a pravosudna tijela u svakom slučaju imaju pristup relevantnim dokumentima.

24. Za dokumente povezane s predmetom OF/2015/0449/A1 podnositelj pritužbe napomenuo je da je istraga zaključena i da je Parlament poduzeo daljnje mjere. Stoga bi trebalo poštovati načelo transparentnosti i (djelomičan) pristup javnosti kako bi se ispitalo kako se istražuje i rješava teška povreda dužnosti u institucijama EU-a.

25. Naposljetku, podnositelj pritužbe kritizirao je činjenicu da Parlament nije ponudio smislen djelomičan pristup. Spomenuo je da je nekoliko drugih institucija EU-a odobrilo djelomičan pristup sličnim dokumentima i rekao da očekuje da će Parlament biti najtransparentniji s obzirom na njegovu jedinstvenu ulogu i činjenicu da se neka od pitanja mogu odnositi na zastupnike u Parlamentu ili njihovo osoblje.

Procjena Europskog ombudsmana

Dokumenti povezani s predmetom OF/2015/0449/A1

26. Pojam „osobni podaci”[15] vrlo je širok.[16] Obuhvaća sve informacije povezane s osobom čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi. Informacije ne moraju biti povezane s privatnim životom osobe. Informacije koje se odnose na profesionalnu aktivnost osobe također mogu biti osobni podaci, odnosno ako omogućuju identifikaciju dotične osobe. U skladu sa sudskom praksom Unije [17], „upotrebljava li zakonodavac Unije riječ „neizravno” upućuje na to da, kako bi se s informacijama postupalo kao s osobnim podacima, nije nužno da samo te informacije omogućuju identifikaciju [dotičnog pojedinca].” Naprotiv, dovoljno je da te informacije, zajedno s drugim informacijama iz istih ili različitih izvora, omogućuju identifikaciju dotičnog pojedinca. Osim toga, nije nužno da šira javnost na temelju toga može utvrditi identitet pojedinca. Dovoljno je da ih jedna osoba, na primjer osoba koja radi u istom području kao i pojedinac o kojem je riječ i upoznata je s njegovim profesionalnim iskustvom, može identificirati [18].

27. Procjena toga predstavljaju li informacije povezane s OLAF-ovom istragom povrede dužnosti osoblja osobne podatke stoga je osjetljiva zadaća koja ovisi o posebnim okolnostima svakog slučaja.

28. Parlament je tvrdio da završno izvješće i stegovna preporuka u vezi s predmetom OF/2015/0449/A1 sadržavaju osobne podatke osobe na koju se istraga odnosi. Osim toga, kako su predstavnici Parlamenta pojasnili tijekom sastanka s istražnim timom Ombudsmana, Parlament je smatrao da je administrativna preporuka za ovaj predmet obuhvaćena iznimkom za zaštitu osobnih podataka u cijelosti. Prema mišljenju Parlamenta „iako ta administrativna preporuka ima šire implikacije od disciplinske preporuke, svako bi otkrivanje moglo dovesti do toga da treće strane iz određenog profesionalnog okruženja ili osobe koje su na drugi način upoznate s konkretnim činjenicama slučaja mogu identificirati dotičnu osobu”.

29. Pregledom spornih dokumenata potvrđeno je da su okolnosti predmeta OF/2015/0449/A1 toliko specifične da bi čak i minimalno djelomično otkrivanje završnog izvješća i preporuka moglo dotičnu osobu učiniti prepoznatljivom [19].

30. Svako otkrivanje osobnih podataka mora ispunjavati tri uvjeta za prijenos osobnih podataka utvrđena u Uredbi 2018/1725 [20]. Kao prvo, institucije Unije moraju ocijeniti je li tužitelj utvrdio posebnu potrebu za otkrivanjem u javnom interesu (u daljnjem tekstu: nužnost). Kao drugo, ako takva „nužnost” postoji, moraju ocijeniti može li otkrivanje ugroziti legitimne interese dotičnog pojedinca ili dotičnih pojedinaca. Kao treće, ako je to slučaj, moraju utvrditi da bi, s obzirom na cilj koji tužitelj želi postići, otkrivanje ipak bilo proporcionalno. Kad je riječ o potrebi za otkrivanjem (prvi uvjet), podnositelj pritužbe tvrdio je da pravo javnosti na informiranje nadmašuje pravo na privatnost osoba na koje se odnose istrage OLAF-a, posebno kad je riječ o javnim dužnosnicima Parlamenta i izabranim zastupnicima u Parlamentu.

31. Istodobno je podnositelj pritužbe u svojoj pritužbi Ombudsmanu naveo da ne nastoji identificirati pojedince. Stoga nije jasno traži li podnositelj pritužbe pristup osobnim podacima sadržanima u dokumentima. U svakom slučaju, iako Ombudsman smatra da je cilj koji podnositelj pritužbe želi postići legitiman, argumenti na koje se poziva previše su općeniti da bi predstavljali nužnost za posebnu svrhu od javnog interesa. Budući da podnositelj pritužbe stoga nije dokazao potrebu za otkrivanjem predmetnih osobnih podataka, nije potrebno ocijeniti druga dva uvjeta za prijenos osobnih podataka.

32. S obzirom na to, Ombudsmanica smatra da je bilo razumno da Parlament smatra da zatraženi dokumenti povezani s predmetom OF/2015/0449/A1 sadržavaju znatnu količinu osobnih podataka i da njihovo redigiranje ne bi ostavilo nikakav sadržaj.

Dokumenti povezani s predmetom OF/2014/0096/A1

33. Pristup dokumentima u posjedu institucije Unije može se uskratiti samo ako nakon pojedinačne ocjene sadržaja tih dokumenata dotična institucija Unije zaključi da bi otkrivanje dokumenata ili njihovih dijelova ugrozilo jedan ili više interesa zaštićenih na temelju članka 4. Uredbe 1049/2001.

34. Međutim, za određene kategorije dokumenata sudovi Unije priznali su da institucije Unije mogu odbiti dati javni pristup na temelju „opće pretpostavke” o neotkrivanju. To znači da dotična institucija Unije ne mora pojedinačno ispitati predmetne dokumente, odnosno ne mora ocijeniti na koji bi način njihovo otkrivanje konkretno i stvarno ugrozilo bilo koji od zaštićenih interesa. Umjesto toga, institucija Unije može pretpostaviti da bi, s obzirom na to da dokumenti spadaju u određenu kategoriju, otkrivanje ugrozilo relevantne zaštićene interese [21].

35. Kako bi opravdao svoje odbijanje javnog pristupa dokumentima povezanima s predmetom OF/2014/0096/A1, Parlament se oslonio na takvu opću pretpostavku neotkrivanja. Konkretnije, Parlament je smatrao da bi otkrivanje dokumenata ugrozilo svrhu povezanih istraga OLAF-a jer bi moglo utjecati na učinkovitu upotrebu istražnog spisa od strane tijela koja se bave daljnjim postupanjem. 

36. U skladu sa sudskom praksom EU-a [22] primjena izuzeća za zaštitu svrhe istraga i povezana pretpostavka neotkrivanja vremenski su ograničeni. To znači da se institucije EU-a, kako bi odbile pristup, na njega mogu pozivati samo dok su relevantne istrage u tijeku i sve dok ne istekne razuman rok za daljnje aktivnosti tijela koja provode preporuke OLAF-a.

37. Pregledom zatraženih dokumenata i povjerljivim objašnjenjima Parlamenta potvrđeno je da je daljnje postupanje još u tijeku. Iako je to praćenje u tijeku već dulje vrijeme, ništa u ovom konkretnom slučaju ne upućuje na to da je istekao razuman rok u kojem bi praćenje obično trebalo biti dovršeno.

38. Opća pretpostavka uvijek podliježe obaranju ili dokazivanju da postoji prevladavajući javni interes koji opravdava otkrivanje predmetnog dokumenta.[23] U potonjem slučaju, sudska praksa Unije [24] predviđa da podnositelj zahtjeva za javni pristup iznosi posebne okolnosti koje opravdavaju otkrivanje i da isključivo opća razmatranja nisu dovoljna. Konkretnije, podnositelj zahtjeva mora dokazati da je „načelo transparentnosti u određenom smislu bilo posebno važno i stoga može prevladati nad razlozima koji opravdavaju odbijanje otkrivanja”[25].

39. Podnositelj pritužbe u ovom je predmetu tvrdio da bi otkrivanje spornih dokumenata povećalo odgovornost i povjerenje u upravljanje EU-om te istodobno potaknulo informirani javni diskurs o zlouporabi javnih sredstava. Budući da se sporni dokumenti odnose na javne dužnosnike Parlamenta i izabrane zastupnike u Parlamentu, smatrali su da treba primijeniti više standarde odgovornosti. 

40. Iako Ombudsman smatra da je cilj koji podnositelj pritužbe želi postići legitiman, argumenti podnositelja pritužbe i dalje su općeniti i ne mogu oboriti opću pretpostavku o neotkrivanju ili utvrditi da postoji javni interes koji nadmašuje interes za zaštitu daljnjeg postupanja koje je u tijeku.

41. S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da je bilo razumno da Parlament primijeni opću pretpostavku neotkrivanja dokumenata povezanih s predmetom OF/2014/0096/A1.

42. U svakom slučaju, Ombudsmanica napominje da je Parlament također proveo pojedinačnu procjenu traženih dokumenata s obzirom na sudske postupke koji su u tijeku. Osim toga, slično dokumentima povezanima s predmetom OF/2015/0449/A1, dokumenti povezani s tim predmetom sadržavaju osobne podatke u cijelom postupku, što Parlamentu otežava pružanje djelomičnog pristupa.

43. Na temelju svoje istrage ombudsmanica zaključuje da je bilo razumno da Parlament odbije pristup traženim dokumentima u cijelosti. Smatra da su dokumenti povezani s predmetom OF/2014/0096/A1 obuhvaćeni općom pretpostavkom neotkrivanja te da su dokumenti povezani s obama predmetima obuhvaćeni iznimkom za zaštitu osobnih podataka.

44. Stoga Ombudsman nije trebao ispitati primjenjuje li Parlament druge iznimke od javnog pristupa.[26]

Zaključak

Na temelju istrage Ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim zaključkom:

Europski parlament nije nepravilno postupio kada je u ovom slučaju odbio javni pristup traženim dokumentima.

Podnositelj pritužbe i Europski parlament bit će obaviješteni o toj odluci.

Teresa Anjinho
Europski ombudsman


Strasbourg, 3.7.2026.

 

[1] Za više informacija posjetite: https://anti-fraud.ec.europa.eu/about-us/what-we-do_en ili https://anti-fraud.ec.europa.eu/investigations/internal-administrative-investigations_en.

[2] Vidjeti, na primjer, izvješće OLAF-a za 2021., str. 52.: https://anti-fraud.ec.europa.eu/document/download/8d92a187-fae8-449f-8600-e84af9b2dabf_en?filename=olaf-report-2021_en.pdf.

[3] U skladu s Uredbom 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije: http://data.europa.eu/eli/reg/2001/1049/oj.

[4] Članak 6. stavak 3. Uredbe 1049/2001.

[5] Odbijanje Europskog parlamenta da omogući javni pristup dokumentima povezanima s istragom o povredama dužnosti osoblja koju je 2015. zaključio Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF): https://www.ombudsman.europa.eu/en/case/en/67852.

[6] Članak 8. Uredbe 1049/2001.

[7] Zaštićeno na temelju članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe 1049/2001.

[8] članak 4. stavak 2. treća alineja Uredbe 1049/2001; Presuda Općeg suda od 1. rujna 2021., Homoki protiv Komisije, T-517/19, točke 57. i 60.: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=T-517/19.

[9] Članak 4. stavak 2. druga alineja Uredbe 1049/2001.

[10] U skladu s člankom 4. stavkom 3. drugim podstavkom Uredbe 1049/2001.

[11] U skladu s člankom 27. Priloga IX. Pravilniku o osoblju EU-a, dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A01962R0031-20260101.

[12] Homoki protiv Komisije, točke 57. i 60.

[13] Presuda Suda od 18. srpnja 2017., Komisija protiv Breyera, C-213/15 P, točka 41.: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A62015CJ0213; Presuda Općeg suda od 15. rujna 2016., Philip Morris protiv Komisije, T-18/15, točka 52.: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:62015TJ0018; Presuda Općeg suda od 6. veljače

2020., Compañía de Tranvías de la Coruña, SA protiv Komisije, T-485/18, točka 41.: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A62018TJ0485.

[14] Presuda Općeg suda od 25. rujna 2018., Psara i dr. protiv Parlamenta, T-639/15 do T-666/15 i T-94/16, točka 126.: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:62015TJ0639.  

[15] Članak 3. stavak 1. Uredbe 2018/1725 o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka: https://eur-lex.europa.eu/eli/reg/2018/1725/oj/eng.

[16] Vidjeti i Odluku o načinu na koji je Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) postupio sa zahtjevom za javni pristup završnim izvješćima i preporukama povezanima s istragama povreda dužnosti osoblja EU-a koje su zaključene 2023. (predmet 2773/2025/MIG), dostupnu na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/decision/en/217289 i Odluka o odbijanju Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) da omogući javni pristup odluci o pritužbi člana osoblja u skladu s člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju (predmet 3244/2025/SF), dostupno na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/decision/en/222250.

[17] Presuda Suda od 7. ožujka 2024., OC/Komisija, C-479/22 P, točke 46. i sljedeće: https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=283526&pageIndex=0&doclang=EN&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=26709.

[18] Ibid., t. 60.

[19] S obzirom na to da su se argumenti podnositelja pritužbe u ponovnom zahtjevu temeljili na povredi dužnosti koju su počinile dotične osobe, Ombudsman je smatrao da podnositelj pritužbe nije osporio redigiranje osobnih podataka pojedinaca koji nisu dotične osobe.

[20] Članak 9. stavak 1. točka (b) Uredbe 2018/1725.

[21] Vidjeti i Odluku o odbijanju Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) da omogući javni pristup dokumentima povezanima s praćenjem istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) o povredama dužnosti osoblja (predmet 1817/2024/MIG), dostupnu na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/decision/en/205970.

[22] Presuda Općeg suda od 26. svibnja 2016., IMG protiv Komisije, T-110/15, točke 33. i 35.: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:62015TJ0110 i Homoki protiv Komisije, T-517/19, točke 61.–63. 

[23] Presuda Suda od 11. svibnja 2017., Švedska i Spirlea protiv Komisije, C-562/14 P, točka 46.: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:62014CJ0562.

[24] Švedska i Spirlea protiv Komisije, točka 56. Presuda Suda od 14. studenoga 2013., LPN i Finska protiv Komisije, C-514/11 P i C-605/11 P, točke 93.–94.: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/HTML/?uri=CELEX:62011CJ0514.

[25] LPN i Finska protiv Komisije, točka 93.

[26] Kad je riječ o zaštiti postupka odlučivanja Parlamenta, Ombudsmanica je već u kontekstu predmeta 2341/2024/PVV smatrala da nije uvjerena da bi otkrivanje dokumenata sličnih onima o kojima je riječ ozbiljno ugrozilo donošenje odluka Parlamenta u pogledu budućih stegovnih postupaka. Naime, smatra da se opasnost od vanjskog pritiska čini prilično hipotetskom, svakako s obzirom na protek vremena između zahtjeva za pristup i predmetnih činjenica.

Što mislite o automatskom prijevodu? Dajte nam svoje mišljenje.