Strasbourg, 20. siječnja 2005.

Poštovani gospodine X.,

Dana 17. kolovoza 2004. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s načinom na koji je Europska investicijska banka obradila vaš zahtjev za radno mjesto financijskog analitičara u EIB-u (referentna oznaka FI04WWW03).

Pritužbu sam 2. rujna 2004. proslijedio predsjedniku Europske investicijske banke. EIB je dostavio svoje mišljenje 5. listopada 2004. Proslijedila sam vam ga 12. listopada 2004. s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 25. listopada 2004.

Dana 23. studenoga 2004. zatražio sam od EIB-a dodatne informacije u vezi s vašom pritužbom. EIB je odgovorio 8. prosinca 2004. Taj sam vam odgovor proslijedio 14. prosinca 2004. s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 21. prosinca 2004.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe, ciparski državljanin koji živi u Ujedinjenoj Kraljevini, podnio je 16. svibnja 2004. zahtjev za radno mjesto financijskog analitičara (referentna oznaka FI04WWW03) koje je objavila Europska investicijska banka (EIB). Podnositelj pritužbe naveo je da je po potrebi ispunio svoj zahtjev na internetskoj stranici EIB-a, pri čemu je dostavio i popratnu bilješku i životopis.

Podnositelj pritužbe odlučio je 2. srpnja 2004., a u nedostatku odgovora, stupiti u kontakt s EIB-om kako bi se raspitao o ishodu svojeg zahtjeva.

Prema podnositelju pritužbe, trebalo mu je šest skupih telefonskih poziva kako bi mogao razgovarati s nekim u odjelu za ljudske resurse EIB-a. Rečeno mu je da zahtjev nije pronađen. Ipak, prema navodima podnositelja pritužbe, nakon nekoliko pretraga otkriveno je da je prijava registrirana koristeći njegovo ime kao prezime. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da mu je rečeno da EIB nema presliku njegova životopisa i da će biti obaviješten o ishodu svojeg zahtjeva.

Tužitelj je 9. srpnja 2004. u standardnom dopisu koji je poslala osoba U. od EIB-a obaviješten da je njegov zahtjev bio neuspješan. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je taj dopis potaknut njegovom istragom od 2. srpnja 2004. Nadalje, pitao je kako je EIB mogao ocijeniti njegovu prijavu u odnosu na opis radnog mjesta ako nije imao presliku njegova životopisa.

Podnositelj pritužbe smatrao je da njegov životopis vrlo blisko odgovara zahtjevu u pogledu radnog mjesta te je stoga zatražio od EIB-a da objasni svoju odluku da ne uvrsti njegovu prijavu u uži izbor.

U svojem odgovoru od 21. srpnja 2004. U. je u osnovi naveo, prema podnositelju pritužbe, dva razloga zbog kojih njegov zahtjev nije bio u užem izboru, odnosno (a) nedostatak najmanje pet godina profesionalnog iskustva u području financijskih tržišta i tržišta kapitala, tehnika upravljanja bankama i upravljanja imovinom/obvezama kako se zahtijeva za to radno mjesto i (b) činjenicu da iz njegova životopisa ne proizlazi da podnositelj pritužbe posjeduje „vrlo dobro znanje ili dobro razumijevanje francuskog jezika”.

Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi Ombudsmanu naveo da ima sedam godina relevantnog radnog iskustva (dvije godine u upravljanju imovinom, jednu godinu u investicijskom bankarstvu, dvije godine u području Audit & Korporativne financije, dvije godine upravljanja projektnim financijama), da je jasno da ima iskustva u području financija i tržišta kapitala, da se njegovo iskustvo u upravljanju portfeljem i iskustvo pomoćnika komercijalnog upravitelja kvalificiralo kao upravljanje imovinom/obvezama te da je njegovo iskustvo u upravljanju portfeljem jasno upućivalo na iskustvo u tehnikama upravljanja bankama. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da opis radnog mjesta jasno zahtijeva engleski ili francuski jezik. Također je izrazio stajalište da EIB kao institucija EU-a ne smije diskriminirati osobe koje ne govore francuski.

Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da je, kada je pitao gdje se može žaliti na liječenje koje je primio, U. ironično predložio da se može obratiti Sudu Europske unije. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, g. U. trebao je spomenuti i mogućnost podnošenja pritužbe Ombudsmanu.

Podnositelj pritužbe izrazio je stajalište da g. U. nikada nije vidio presliku svojeg životopisa i da je pogrešno naveo razloge zbog kojih nije ušao u uži izbor svoje prijave jer su njegovi kolege zamijenili njegovu (podnositeljevu) prijavu i nikada je nisu ozbiljno razmotrili. Nadalje je tvrdio da mu je lagano i da je diskriminiran na temelju jezika.

Podnositelj pritužbe naveo je da je poslao preslike svoje pritužbe zastupnicima u Europskom parlamentu u Ujedinjenoj Kraljevini i na Cipru te da zadržava pravo pokretanja postupka protiv EIB-a pred Sudom Europske unije.

Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi Ombudsmanu svoje pritužbe protiv EIB-a razvrstao u četiri naslova. Međutim, čini se da su prva dva povezana. Stoga se činilo da je podnositelj pritužbe želio iznijeti sljedeće navode:

(1) EIB nije pravilno obradio i ocijenio njegov zahtjev.

(2) Razlozi za odbijanje zahtjeva bili su neutemeljeni i diskriminirajući.

(3) EIB nije dostavio potpune informacije o mogućnostima traženja pravne zaštite.

INQUIRY

Mišljenje Europske investicijske banke

EIB je u svojem mišljenju iznio sljedeće primjedbe:

Podnositelji zahtjeva na internetu bili su odgovorni za ispravno unošenje podataka koji su izravno uneseni u EIB-ov sustav za zaprimanje zahtjeva. Podnositelj pritužbe unio je svoje ime u polje namijenjeno njegovu prezimenu. Zbog toga su sustavi EIB-a automatski evidentirali zahtjev podnositelja pritužbe pod njegovim imenom. Odjel za ljudske resurse EIB-a stoga nije mogao ući u trag zahtjevu kada je podnositelj pritužbe telefonirao 2. srpnja 2004. Osoblje EIB-a naknadno je ispravilo pogrešku koju je počinio podnositelj pritužbe. Međutim, to uopće nije utjecalo na postupak razmatranja zahtjeva.

Zbog velikog broja prijava (u prosjeku 250 prijava po radnom mjestu) postupak zapošljavanja u EIB-u obično je trajao nekoliko mjeseci. U ovom konkretnom slučaju negativan odgovor poslan je podnositelju pritužbe 9. srpnja 2004., dok su drugi kandidati također primili negativne odgovore za isto radno mjesto. Negativan odgovor uslijedio je nakon uobičajenih postupaka EIB-a u pogledu zapošljavanja i nije bio povezan s telefonskom istragom podnositelja pritužbe od 2. srpnja 2004.

Podnositelj pritužbe nije imao najmanje pet godina radnog iskustva u područjima navedenima u opisu radnog mjesta. Iako je životopis podnositelja pritužbe odražavao sedam godina radnog iskustva, to iskustvo nije bilo u potpunosti u područjima navedenima u opisu radnog mjesta. Izjava podnositelja pritužbe da EIB nije čuvao presliku njegova životopisa bila je neutemeljena (2).

Opis radnog mjesta zahtijevao je vrlo dobro vladanje ili dobro razumijevanje francuskog jezika. Iz životopisa podnositelja pritužbe proizlazilo je da ne poznaje francuski jezik. Zahtjev u pogledu posebnih jezičnih vještina nije bio nezakonit i bio je zajednički postupcima zapošljavanja u svim institucijama i tijelima EU-a. Također je u potpunosti u skladu s načelima koja je razvila sudska praksa sudova Zajednice.

Kao odgovor na pitanje podnositelja pritužbe, postavljeno u njegovoj poruci elektroničke pošte od 12. srpnja 2004., o tome kojem se „pravnom tijelu” može obratiti u slučaju da se odgovor EIB-a na njegovu poruku elektroničke pošte smatra nezadovoljavajućim, EIB je u svojem dopisu od 21. srpnja 2004. obavijestio podnositelja pritužbe da ima pravo tražiti pravnu zaštitu pred Sudom Europske unije. Taj je odgovor upućen podnositelju pritužbe s obzirom na dobro određeno pitanje koje je on postavio. To je tumačenje potvrđeno i činjenicom da je podnositelj pritužbe nekoliko dana nakon toga zaključio telefonski razgovor s g. U.-om riječima „vidite se na Sudu”. Odgovor EIB-a temeljio se na razmatranju da bi Europski ombudsman, djelujući kao posrednik, građanima mogao ponuditi izbor pravnih lijekova, s obilježjima i prednostima koji se razlikuju od uobičajenih pravnih lijekova koje daje sud, s obzirom na to da njegove preporuke nisu pravno obvezujuće za dotičnu instituciju ili tijelo. U svakom slučaju, mogućnost da građani upute pritužbe Ombudsmanu jasno je navedena u raznim dokumentima objavljenima na internetskim stranicama EIB-a (kao što je njegov Kodeks dobrog administrativnog postupanja za osoblje EIB-a u njegovim odnosima s javnošću). Podnositelj pritužbe imao je potpuni pristup tim informacijama i učinkovito ih je upotrijebio podnošenjem pritužbe Ombudsmanu. To je pokazalo da je podnositelj pritužbe bio dobro obaviješten o toj mogućnosti i da nije pretrpio nikakvu štetu zbog činjenice da ga EIB nije spomenuo.

EIB je stoga smatrao da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju pritužbu i iznio sljedeće dodatne primjedbe:

Čak i da je njegovo ime uneseno kao njegovo prezime, EIB je trebao moći pravodobno odgovoriti na zahtjev. Budući da je EIB tvrdio da su negativni odgovori poslani drugim kandidatima u isto vrijeme kada je i pisao, trebao je dostaviti preslike takvih dopisa, zajedno s dokazom da su se ti kandidati prijavili za isto radno mjesto.

Kad je riječ o profesionalnom iskustvu, EIB je samo naveo da njegovo radno iskustvo nije relevantno. EIB bi trebao točno objasniti zašto je njegovo iskustvo bilo nevažno na temelju opisa radnog mjesta.

EIB bi trebao pokazati zašto je francuski jezik bio relevantan za to radno mjesto. Obrazloženje EIB-a nije dokazalo da EIB nije diskriminirao osobe koje nisu govorile francuski jezik.

Uvjet u pogledu francuskog jezika također se primjenjivao na vrlo slično radno mjesto koje je EIB oglašavao prije nekoliko mjeseci i za koje se prijavio. Ni on nikada nije dobio odgovor na taj zahtjev.

Opis radnog mjesta zahtijevao je "vrlo dobro poznavanje engleskog i/ili francuskog jezika". To je značilo da kandidat mora dobro vladati engleskim ili francuskim jezikom.

EIB je imao na raspolaganju cijeli pravni tim (koji je plaćao europski porezni obveznik) koji mu je pomogao u sastavljanju odgovora. Kako bi to bila bitka među jednakima, tražio se savjet Ombudsmana o tome kako mu se mogu osigurati isti resursi.

Podnositelj pritužbe zaključio je da bi ga cijenio kad bi Ombudsman mogao čuvati tajnu korespondenciju i ne bi obavijestio EIB o identitetu poslodavca za kojeg sada radi.

Daljnji upiti
Zahtjev za dodatne informacije

S obzirom na primjedbe podnositelja pritužbe činilo se da su potrebne dodatne informacije kako bi se Ombudsmanu omogućilo rješavanje pritužbe. Ombudsmanica je stoga od EIB-a zatražila da navede zašto je za radno mjesto za koje se podnositelj pritužbe prijavio potrebno vrlo dobro vladanje ili dobro poznavanje francuskog jezika.

S obzirom na zahtjev koji je podnositelj pritužbe podnio u svojim očitovanjima, Ombudsman je nadalje odlučio da bi se pritužba (koja prvotno nije bila povjerljiva) od tog trenutka trebala smatrati povjerljivom.

U skladu s njegovim uobičajenim postupkom, preslika primjedbi podnositelja pritužbe proslijeđena je instituciji zajedno sa zahtjevom za dodatne informacije. S obzirom na to da je podnositelj pritužbe zatražio od Ombudsmana da EIB-u ne otkrije identitet svojeg novog poslodavca (što je navedeno u posljednjem odlomku očitovanja), Ombudsman je EIB-u proslijedio primjerak primjedbi iz kojih nisu vidljivi ti podaci. EIB je o tome obaviješten.

Odgovor EIB-a

EIB je u svojem odgovoru objasnio da su „radni jezici koji se svakodnevno upotrebljavaju u Banci engleski i francuski”, kako je utvrđeno u Priručniku o postupcima općeg ureda Banke, pravilima i postupcima za cjelokupno osoblje EIB-a. Prema EIB-u, oba su jezika obično bila ključna za dobru uspješnost svakodnevnog rada. EIB je dodao da je podnositelj pritužbe podnio zahtjev za koordinacijsko radno mjesto u Upravi za financije, za koje je taj zahtjev bio još važniji za obavljanje dužnosti svojstvenih tom radnom mjestu, što je uključivalo istraživanje tržišta na temelju objavljenih izvora te kontakte s relevantnim javnim i privatnim institucijama i bankovnim drugim ugovornim stranama francuskog govornog područja.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju pritužbu. Tvrdio je da je engleski jezik najčešći jezik u mnogo većem broju zemalja od francuskog. Podnositelj pritužbe istaknuo je i da se engleski (a ne francuski) smatra poslovnim jezikom u većini višejezičnog svijeta.

Podnositelj pritužbe također je zatražio dopuštenje Ombudsmana da prepisku koja se odnosi na ovaj slučaj stavi na raspolaganje zastupnicima u britanskom parlamentu.

ODLUKA

1 Uvodne napomene

1.1 Ovaj prigovor odnosi se na zahtjev za radno mjesto financijskog analitičara (referentni broj FI04WWW03) koji je objavila Europska investicijska banka (EIB).

1.2 Podnositelj pritužbe u svojoj pritužbi nije zatražio povjerljivost. Međutim, u svojim primjedbama na mišljenje EIB-a podnositelj pritužbe napomenuo je da bi ga cijenio ako bi Ombudsman mogao čuvati povjerljivost korespondencije. Ombudsmanica je stoga odlučila da bi se pritužba trebala smatrati povjerljivom. Ta je odluka donesena isključivo kako bi se ispunio zahtjev podnositelja pritužbe i zaštitili njegovi interesi. Podnositelj pritužbe stoga ostaje slobodan odreći se te zaštite i staviti korespondenciju na raspolaganje trećim stranama ako to želi. Međutim, Ombudsman će i dalje postupati s pritužbom kao s povjerljivom u svrhu rješavanja mogućih zahtjeva za pristup dokumentima koje posjeduje.

1.3 U svojim očitovanjima o mišljenju EIB-a podnositelj pritužbe istaknuo je da EIB ima na raspolaganju cijeli pravni tim (koji plaća europski porezni obveznik) kako bi mu pomogao u sastavljanju odgovora. Kako bi to bila bitka među jednakima, podnositelj pritužbe zatražio je savjet Ombudsmana o tome kako mu se mogu dodijeliti ista sredstva. Treba napomenuti da Europski ombudsman djeluje potpuno neovisno i da ima mogućnost zatražiti od uprave sve informacije i objašnjenja koji bi mu mogli biti potrebni za rješavanje pritužbe, ako je to potrebno na vlastitu inicijativu. Činjenica da podnositelj pritužbe nema na raspolaganju specijalizirane odvjetnike stoga ne bi trebala dovesti do nepovoljnog položaja podnositelja pritužbe.

1.4 Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima naveo da je prije nekoliko mjeseci podnio zahtjev za vrlo slično radno mjesto u EIB-u, a da nije primio nikakav odgovor na taj zahtjev. Budući da ne postoje konkretnije informacije o datumu objave ovog radnog mjesta i točnom upućivanju na njega, Ombudsman ne može ispitati taj aspekt pritužbe. Međutim, podnositelj pritužbe može Ombudsmanu podnijeti novu pritužbu u vezi s tim pitanjem.

2 Navodni neuspjeh u pravilnom rukovanju i procjeni primjene

2.1 Podnositelj pritužbe podnio je svoj zahtjev putem interneta 16. svibnja 2004. Podnositelj pritužbe odlučio je 2. srpnja 2004., a u nedostatku odgovora, stupiti u kontakt s EIB-om kako bi se raspitao o ishodu svojeg zahtjeva. Prema podnositelju pritužbe, trebalo mu je šest skupih telefonskih poziva kako bi mogao razgovarati s nekim u odjelu za ljudske resurse EIB-a. Rečeno mu je da zahtjev nije pronađen. Ipak, prema navodima podnositelja pritužbe, nakon nekoliko pretraga otkriveno je da je prijava registrirana koristeći njegovo ime kao prezime. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da mu je rečeno da EIB nema primjerak njegova životopisa (CV) i da će biti obaviješten o ishodu svojeg zahtjeva. Tužitelj je 9. srpnja 2004. u standardnom dopisu koji je poslala osoba U. od EIB-a obaviješten da je njegov zahtjev bio neuspješan. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je taj dopis potaknut njegovom istragom od 2. srpnja 2004. Nadalje, pitao je kako je EIB mogao ocijeniti njegovu prijavu u odnosu na opis radnog mjesta ako nije imao presliku njegova životopisa. U svojem odgovoru od 21. srpnja 2004. U. je obavijestio podnositelja pritužbe o razlozima zbog kojih njegov zahtjev nije bio u užem izboru. Podnositelj pritužbe izrazio je stajalište da g. U. nikada nije vidio presliku svojeg životopisa i da je pogrešno naveo razloge zbog kojih nije ušao u uži izbor svoje prijave jer su njegovi kolege zamijenili njegovu (podnositeljevu) prijavu i nikada je nisu ozbiljno razmotrili. Stoga je tvrdio da EIB nije pravilno obradio i ocijenio njegov zahtjev.

2.2 EIB je u svojem mišljenju naveo da su internetski podnositelji zahtjeva bili odgovorni za ispravno unošenje podataka koji su izravno uneseni u EIB-ov sustav za zaprimanje zahtjeva. Prema EIB-ovu mišljenju, podnositelj pritužbe unio je svoje ime u polje namijenjeno njegovu prezimenu. Zbog toga su sustavi EIB-a automatski evidentirali zahtjev podnositelja pritužbe pod njegovim imenom. Odjel za ljudske resurse EIB-a stoga nije mogao ući u trag zahtjevu kada je podnositelj pritužbe telefonirao 2. srpnja 2004. Osoblje EIB-a naknadno je ispravilo pogrešku koju je počinio podnositelj pritužbe. Međutim, EIB smatra da to uopće nije utjecalo na postupak ispitivanja zahtjeva. EIB je naveo da su zbog velikog broja prijava njegovi postupci zapošljavanja obično trajali nekoliko mjeseci. U ovom konkretnom slučaju negativan odgovor poslan je podnositelju pritužbe 9. srpnja 2004., dok su drugi kandidati također primili negativne odgovore za isto radno mjesto. Prema EIB-ovu mišljenju, negativan odgovor nije bio povezan s telefonskom istragom podnositelja pritužbe od 2. srpnja 2004. EIB je nadalje tvrdio da je izjava podnositelja pritužbe da nije sačuvao primjerak svojeg životopisa neutemeljena.

2.3 U svojim očitovanjima o mišljenju EIB-a podnositelj pritužbe naveo je da je, čak i da je njegovo ime navedeno kao njegovo prezime, EIB trebao moći pravodobno odgovoriti na zahtjev. Budući da je EIB tvrdio da su negativni odgovori bili poslani drugim kandidatima u isto vrijeme kada mu je pisao, EIB je, prema njegovu mišljenju, trebao dostaviti preslike takvih dopisa, zajedno s dokazom da su se ti kandidati prijavili za isto radno mjesto.

2.4 Ombudsmanica primjećuje da se ova tvrdnja odnosi na postupovne aspekte EIB-ova postupanja sa zahtjevom koji je podnio podnositelj pritužbe. Druga tvrdnja odnosi se na pitanje je li odbijanje tog zahtjeva bilo utemeljeno (vidjeti točku 3. u nastavku).

2.5 Ombudsman napominje da se čini da dokazi koje je podnio EIB potvrđuju da je podnositelj pritužbe pogrešno unio svoje ime u polje namijenjeno njegovu prezimenu. U tim je okolnostima razumno objašnjenje EIB-a da stoga nije mogao ući u trag zahtjevu kada je podnositelj pritužbe telefonirao 2. srpnja 2004. Ombudsman nadalje napominje da je EIB obavijestio podnositelja pritužbe 9. srpnja 2004., odnosno manje od dva mjeseca nakon podnošenja zahtjeva, da je potonji bio neuspješan. S obzirom na znatan broj zahtjeva za koje se čini da ih je EIB zaprimio, čini se da razdoblje koje je EIB proveo kako bi ocijenio zahtjev nije pretjerano. U tim okolnostima Ombudsman smatra da nije potrebno tražiti od EIB-a da dostavi preslike dopisa kojima se odbijaju druge prijave za isto radno mjesto.

2.6 Ombudsman nadalje napominje da je, kada je podnositelj pritužbe u svojoj poruci elektroničke pošte od 12. srpnja 2004. postavio pitanje o odluci koju je donio EIB, EIB odgovorio dopisom od 21. srpnja 2004., navodeći razloge zbog kojih je zahtjev podnositelja pritužbe bio neuspješan. Stoga se čini da je EIB brzo reagirao na upit podnositelja pritužbe.

2.7 Što se tiče tvrdnje podnositelja pritužbe da EIB nije sačuvao presliku njegova životopisa, Ombudsman napominje da je EIB osporio to pitanje i dostavio dokaze da je registrirao i zadržao taj životopis. Ombudsman nadalje napominje da je U. u svojem dopisu od 21. srpnja 2004. (čiju je presliku dostavio EIB) izričito uputio na životopis podnositelja pritužbe.

2.8 U tim okolnostima Ombudsman smatra da podnositelj pritužbe nije dokazao postojanje nepravilnosti u postupanju u pogledu svoje prve tvrdnje.

3 Razlozi za odbijanje zahtjeva

3.1 U svojem dopisu od 21. srpnja 2004. EIB je naveo dva razloga zbog kojih podnositelj pritužbe nije ušao u uži izbor, a to su (a) nedostatak najmanje pet godina stručnog znanja u području financijskih tržišta i tržišta kapitala, tehnike upravljanja bankama i upravljanje imovinom/obvezama koje se zahtijevaju za to radno mjesto i (b) činjenica da iz njegova životopisa ne proizlazi da podnositelj pritužbe posjeduje "vrlo dobro znanje ili dobro razumijevanje francuskog jezika". Podnositelj pritužbe tvrdio je da je imao potrebno radno iskustvo. Također je izrazio stajalište da EIB kao institucija EU-a ne smije diskriminirati osobe koje ne govore francuski.

3.2 EIB je u svojem mišljenju naveo da je njegovo stajalište bilo ispravno. EIB je naglasio da, iako životopis podnositelja pritužbe odražava sedam godina radnog iskustva, to iskustvo nije bilo u potpunosti u područjima navedenima u opisu radnog mjesta. Nadalje je naveo da opis radnog mjesta zahtijeva vrlo dobro vladanje ili dobro razumijevanje francuskog jezika te da iz životopisa podnositelja pritužbe proizlazi da on ne posjeduje nikakvo znanje francuskog jezika. EIB je smatrao da zahtjev u pogledu posebnih jezičnih vještina nije nezakonit i da je zajednički postupcima zapošljavanja u svim institucijama i tijelima EU-a. Prema EIB-u, taj je zahtjev također bio potpuno u skladu s načelima koja su razvijena u sudskoj praksi sudova Zajednice.

3.3 Tužitelj je u svojim očitovanjima zadržao svoje stajalište. Tvrdio je da opis radnog mjesta zahtijeva „vrlo dobro poznavanje engleskog i/ili francuskog jezika” i da to znači da kandidat mora dobro vladati engleskim ili francuskim jezikom. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da je EIB morao dokazati zašto bi francuski jezik trebao biti relevantan za to stajalište.

3.4 Ombudsmanica napominje da se čini da se argument podnositelja pritužbe da je vrlo dobro vladanje engleskim jezikom bilo dovoljno za relevantno radno mjesto temelji na pogrešnom shvaćanju odlomka kojim se utvrđuju jezični zahtjevi. Ovaj odlomak glasi kako slijedi: „Vrlo dobro vladanje engleskim i/ili francuskim jezikom i dobro razumijevanje drugog jezika. (...)”. Stoga je jasno da je ono što je bilo potrebno bilo vrlo dobro vladanje jednim od ovdje spomenutih jezika i dobro razumijevanje drugog jezika.

3.5 U svojem odgovoru na pitanje koje mu je u tom smislu postavio Ombudsman, EIB je objasnio da su "radni jezici koji se svakodnevno koriste u Banci engleski i francuski", kako je utvrđeno u Priručniku o postupcima, pravilima i postupcima općeg ureda Banke za cjelokupno osoblje EIB-a. Prema EIB-u, oba su jezika obično bila ključna za dobru uspješnost svakodnevnog rada.

3.6 Europski ombudsman smatra da, u granicama propisanima pravom Zajednice, odluku o tome koji će se jezik (ili jezici) koristiti kao radni jezik (jezici) treba prepustiti dotičnoj instituciji ili tijelu Zajednice. Jasno je da bi učinkovita interna komunikacija unutar institucije ili tijela Zajednice, a time i pravilno funkcioniranje dotične institucije ili tijela, bili iznimno teški, ako ne i nemogući, bez odluke o jeziku koji će se koristiti za internu komunikaciju. Kako bi se osigurala učinkovita komunikacija unutar institucije ili tijela, bilo bi dovoljno odrediti jedan jezik kao zajednički radni jezik. Međutim, ne čini se isključenim da institucija ili tijelo može odabrati više jezika koji služe kao radni jezici ako za to postoje dobri razlozi. Čini se da je EIB odabrao engleski i francuski kao radne jezike. Međutim, treba napomenuti da je nezavisni odvjetnik Poiares Maduro u nedavno donesenom mišljenju (3) izrazio stajalište da u takvim slučajevima zahtjev za održavanje učinkovite unutarnje komunikacije kao takav ne daje instituciji ili tijelu pravo da od kandidata zahtijeva poznavanje svih radnih jezika. Kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik, upravljanje jedinstvenim zajedničkim jezikom čini se dovoljnim za osiguravanje dobre komunikacije unutar organizacije, pod uvjetom da svi zaposlenici vladaju tim jezikom (4). Ombudsman smatra da je taj argument uvjerljiv.

3.7 Međutim, valja istaknuti da je EIB zahtjev poznavanja engleskog i francuskog jezika opravdao ne samo činjenicom da se koristi obama jezicima kao internim radnim jezicima, nego i upućivanjem na relevantno radno mjesto kao takvo. U tom je kontekstu EIB istaknuo da je podnositelj pritužbe podnio zahtjev za koordinacijsko radno mjesto u Upravi za financije, za koje je taj zahtjev bio još važniji za obavljanje dužnosti svojstvenih tom radnom mjestu, što je uključivalo istraživanje tržišta na temelju objavljenih izvora te kontakte s relevantnim javnim i privatnim institucijama i bankovnim drugim ugovornim stranama francuskog govornog područja. S obzirom na ta objašnjenja, Ombudsmanica smatra da se ne čini nerazumnim inzistiranje EIB-a da kandidati za relevantno radno mjesto moraju poznavati i engleski i francuski jezik.

3.8 Ombudsmanica primjećuje da podnositelj pritužbe nije osporio EIB-ov argument da se iz životopisa podnositelja pritužbe činilo da ne poznaje francuski jezik. Budući da podnositelj pritužbe stoga nije ispunio jedan od uvjeta povezanih s relevantnim radnim mjestom, čini se da je EIB-ova odluka o odbijanju njegove prijave točna. Ombudsman stoga ne smatra potrebnim ispitati je li EIB također pravilno smatrao da podnositelj pritužbe nije ispunio uvjet posjedovanja najmanje pet godina relevantnog radnog iskustva. Zapravo, čak i da je EIB-ova procjena u vezi s tim pitanjem trebala biti netočna, odluka o odbijanju zahtjeva podnositelja pritužbe i dalje bi bila legitimna s obzirom na to da podnositelj pritužbe ne posjeduje potrebne jezične vještine.

3.9 U tim okolnostima čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju u pogledu druge tvrdnje koju je podnio podnositelj pritužbe.

4 Nepružanje potpunih informacija o mogućnostima traženja pravne zaštite

4.1 Podnositelj pritužbe napomenuo je da mu je, kad je pitao gdje se može žaliti na liječenje koje je primio, rečeno da se može obratiti Sudu Europske unije. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, EIB je također trebao spomenuti mogućnost podnošenja pritužbe Ombudsmanu. Podnositelj pritužbe stoga je tvrdio da EIB nije dostavio potpune informacije o mogućnostima traženja pravne zaštite.

4.2 EIB je odgovorio da je gore navedeni odgovor upućen podnositelju pritužbe s obzirom na dobro određeno pitanje koje je on postavio. Prema EIB-u, to je tumačenje potvrđeno i činjenicom da je podnositelj pritužbe nekoliko dana nakon toga zaključio telefonski razgovor s g. U.-om riječima „vidite se na Sudu”. EIB je također naglasio da je mogućnost da građani upute pritužbe Ombudsmanu u svakom slučaju jasno navedena u raznim dokumentima objavljenima na internetskoj stranici EIB-a, da je podnositelj pritužbe imao potpuni pristup tim informacijama i da ih je učinkovito upotrijebio podnošenjem pritužbe Ombudsmanu. Prema EIB-u, to je pokazalo da je podnositelj pritužbe bio dobro obaviješten o toj mogućnosti i da nije pretrpio nikakvu štetu zbog činjenice da ga EIB nije spomenuo.

4.3 Ombudsmanica smatra da bi doista bilo bolje da je EIB također izričito uputio podnositelja pritužbe na mogućnost podnošenja pritužbe Ombudsmanu. Međutim, s obzirom na to da mu je podnositelj pritužbe ipak mogao podnijeti pritužbu, Ombudsman smatra da nema razloga za daljnje istrage u vezi s tim aspektom pritužbe.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske investicijske banke. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske investicijske banke.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Dokument koji je EIB dostavio zajedno sa svojim mišljenjem (preslika upisa tog primjerka u svoj sustav za zaprimanje zahtjeva) upućuje na to da je zahtjev možda već podnesen 13. svibnja 2004. Međutim, čini se da ta točka nije relevantna za ovu istragu.

(2) EIB je zajedno sa svojim mišljenjem dostavio presliku životopisa i presliku registracije te preslike u svojem sustavu za zaprimanje zahtjeva.

(3) Mišljenje od 16. prosinca 2004. u predmetu C-160/03 Španjolska protiv Komisije.

(4) Loc. cit., t. 56.