Strasbourg, 24. ožujka 2006.

Poštovana gospođo O.,

Dana 6. lipnja 2004. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije i Europskog parlamenta zbog toga što irska tijela nisu istražila kršenje prava EU-a.

U svojem dopisu od 13. srpnja 2004. obavijestio sam Vas da nemam ovlasti za rješavanje Vaše pritužbe protiv Parlamenta jer se Vaša pritužba ne odnosi na slučaj nepravilnosti u postupanju, već na odluku Odbora za predstavke, koja je dio političkog rada Parlamenta. U istom dopisu obavijestio sam Vas da sam Vašu pritužbu protiv Komisije proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 8. rujna 2004. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 3. listopada 2004.

Dana 11. prosinca 2004. poslali ste e-poruku u vezi sa svojim slučajem. Moj ured Vam je odgovorio elektroničkom poštom od 15. prosinca 2004. Dana 15., 21., 26. prosinca 2004. te 22. i 31. siječnja 2005. poslali ste dodatne e-poruke u vezi s Vašim predmetom. Moj ured Vam je odgovorio elektroničkom poštom od 7. veljače 2005. Poslali ste dodatne e-poruke 7. veljače i 29. ožujka 2005. na koje je moj ured odgovorio e-poštom 1. travnja 2005. U toj poruci e-pošte moj vas je ured obavijestio da se istraga odnosi samo na aktivnosti Komisije, a ne na aktivnosti Odbora za predstavke, zbog razloga objašnjenih u mojem dopisu od 13. srpnja 2004.

Dana 30. lipnja i 1. srpnja 2005. poslali ste dodatne e-poruke u vezi s Vašim predmetom, na koje je moj ured odgovorio 5. srpnja 2005. Dana 6. srpnja i 16. kolovoza 2005. poslali ste dodatne e-poruke. Također ste poslali telefaks 23. kolovoza 2005. s referentnim brojevima 1426/2001/OV i 1987/2003/PMR. Moj je ured 1. rujna 2005. elektroničkom poštom odgovorio da referentni broj Vaše pritužbe više nije 1426/2001/OV ili 1987/2003/PMR, već 1781/2004/OV.

Dana 2. rujna i 13. rujna 2005. poslali ste dodatne e-poruke. U pismu koje je moj ured zaprimio 10. listopada 2005. naveli ste da profesor Kremalis razmatra vaš slučaj u Ateni i zatražili od mog ureda da ga nazove kako bi ga obavijestio o istrazi. Dana 19. listopada 2005. poslali ste e-poruku s istim informacijama. Moj ured nazvao je g. Kremalisa 19. listopada 2005. i obavijestio ga da je predmet još uvijek pod istragom. G. Kremalis je obavijestio moj ured da vas, iako vas je zastupao u ranijoj fazi, više ne zastupa.

Dana 31. listopada 2005. poslali ste još jednu poruku e-pošte, na koju je moj ured odgovorio 16. studenoga 2005. Dana 25. studenoga 2005. poslali ste još jednu e-poruku. Dana 26. studenoga 2005. poslali ste telefaks s kopijom dopisa irskog povjerenika za zaštitu podataka od 15. studenoga 2005. Dana 30. studenoga 2005. poslali ste još jednu poruku e-pošte, na koju je moj ured odgovorio 1. prosinca 2005. Dana 12. veljače 2006. poslali ste novu poruku e-pošte.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

Ispričavam se zbog dugog vremena potrebnog za rješavanje Vaše pritužbe.

COMPLAINT

Osnovne informacije

Ova je pritužba nastavak šest ranijih pritužbi koje je podnositelj pritužbe podnio 2001., 2003. i 2004. protiv Europske komisije, Europskog parlamenta i SOLVIT-a (1) u vezi s navodnim kršenjem zakonodavstva EU-a od strane irskih vlasti u vezi s priznavanjem grčke specijalizirane medicinske diplome podnositelja pritužbe u Irskoj. Europski ombudsman obavijestio je podnositelja pritužbe da u skladu s člankom 2. stavkom 3. Statuta Europskog ombudsmana ne može obraditi pet od tih pritužbi jer nije moguće utvrditi predmet pritužbi (referentni brojevi 1426/2001/OV; 1717/2001/OV; 1752/2003/OV; 1987/2003/PMR; 519/2004/OV). U vezi sa šestom pritužbom, predmetom 1179/2004/OV, Ombudsman je obavijestio podnositelja pritužbe da, na temelju članka 195. Ugovora o EZ-u, nema dovoljno razloga za pokretanje istrage o njezinoj pritužbi.

Ovaj prigovor

Podnositelj pritužbe podnio je 6. lipnja 2004. novu pritužbu Ombudsmanu. Relevantne činjenice iz pritužbe mogu se sažeti kako slijedi:

Podnositelj pritužbe, grčkog državljanstva i irskog podrijetla, radio je kao ortopedski kirurg u Santoriniju (Grčka) od 1992. do 1995. Godine 1995. Medicinsko društvo Cyclades odbilo je obnoviti njezinu registraciju, jer je, prema podnositelju pritužbe, još jedan kirurg želio imati ekskluzivnu praksu na otoku. Podnositeljica pritužbe podnijela je predmet okružnom tužitelju, nakon čega je postala predmet uznemiravanja i zastrašivanja.

Podnositeljica pritužbe podnijela je 1995. i zahtjev Irskom liječničkom vijeću kako bi se njezina grčka medicinska kvalifikacija kirurga registrirala u Irskoj.

Podnositelj pritužbe podnio je 1997. pritužbu Komisiji protiv grčkih tijela (ref. 97/4608) u vezi s njezinim zahtjevom za pristup profesiji ortopedskih kirurga u Grčkoj. Komisija je taj predmet zaključila 24. lipnja 1998. Podnositelj pritužbe obratio se i grčkom pučkom pravobranitelju u vezi s tim pitanjem, ali je izjavio da nije učinio ništa kako bi zaštitio njezina prava.

Budući da irsko liječničko vijeće nije priznalo njezinu grčku kvalifikaciju, podnositelj pritužbe nekoliko je puta pisao Glavnoj upravi za unutarnje tržište i usluge Europske komisije („GU za unutarnje tržište i usluge”) kako bi se žalio zbog toga što irske vlasti nisu priznale njezinu grčku kvalifikaciju. Podnositelj pritužbe također je podnio predstavku (ref. 642/99) Europskom parlamentu koja je zaključena 5. ožujka 2001. i pritužbu irskom centru SOLVIT. Podnositelj pritužbe izjavio je da je službenik u Odjelu za regulirane profesije u Glavnoj upravi za unutarnje tržište i usluge bio „korumpiran i urotio se kako bi zaštitio nepovoljno ponašanje od [njegova] osobnog prezira prema zviždaču” i da je „najbolji primjer takvih urotnih i sukobljenih interesa”. U tom pogledu podnositelj pritužbe uputio je na dva dopisa, od 10. lipnja i 2. ožujka 2003., koje je Glavna uprava za unutarnje tržište i usluge poslala Irskom liječničkom vijeću i na jedan dopis, od 26. kolovoza 2002., koji je ista Glavna uprava poslala podnositelju pritužbe.

Budući da nije bio zadovoljan odgovorom Komisije, podnositelj pritužbe nastavio je u razdoblju od 2002. do 2004. pisati o tom pitanju raznim službama Komisije, uključujući Odjel za regulirane profesije u Glavnoj upravi za unutarnje tržište i usluge.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe iznio je sljedeće navode:

1. Komisija nije pravilno istražila pritužbu podnositelja pritužbe u kojoj se navodi da su irska tijela prekršila zakonodavstvo EU-a u pogledu nepriznavanja grčkih medicinskih kvalifikacija od strane irskog liječničkog vijeća.
2. Parlament je zaključio istragu o predstavci podnositelja pritužbe 642/99 ne dopuštajući podnositelju pritužbe da podnese žalbu ili da ima pristup spisu.

Reakcija Europskog ombudsmana

Ombudsman je u svojem pismu od 13. srpnja 2004. obavijestio podnositelja pritužbe da nema ovlasti za rješavanje druge tvrdnje jer se pritužbe na odluke Odbora Parlamenta za predstavke ne odnose na nepravilnosti u postupanju jer su takve odluke dio političkog rada Parlamenta. Ombudsmanica je stoga pritužbu poslala Komisiji kako bi ona dala mišljenje samo o prvoj tvrdnji.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju ukratko iznijela sljedeće primjedbe:

Komisija je u uvodnoj napomeni istaknula da se mnoga pitanja koja je istaknuo podnositelj pritužbe ne odnose na pitanja prava Zajednice. Odgovor Komisije stoga je bio usmjeren samo na elemente povezane s priznavanjem stručnih kvalifikacija.

Podnositeljica pritužbe podnijela je pritužbu protiv Grčke (br. 97/4608), prema kojoj se suočila s ozbiljnim poteškoćama u dobivanju odobrenja za obavljanje svoje medicinske specijalizacije u Grčkoj (ortopedska kirurgija). Međutim, činilo se da je grčko zakonodavstvo pravilno primijenjeno i da je odlukom br. 99 od 30. travnja 1996. dobila odobrenje za obavljanje svoje specijalizacije. Komisija je stoga odlučila zaključiti predmet. Komisija je naglasila da se standardni postupci primjenjuju na svu predmetnu korespondenciju. Konkretno, dopisom od 3. travnja 1998. podnositelj pritužbe obaviješten je o namjeri Glavne uprave za unutarnje tržište i usluge da kolegiju predloži zaključenje predmeta.

Nakon toga i usporedno s predstavkom pred Parlamentom (ref. 642/99), podnositelj pritužbe iznio je optužbe protiv irskih vlasti u vezi s priznavanjem njezine kvalifikacije za ortopedsku kirurgiju u Irskoj. Parlament je zaključio predstavku br. 642/99. Potonjom pritužbom bavila se i mreža SOLVIT. Na temelju dostavljenih informacija Komisija je zaključila da je podnositelj pritužbe dvaput povukao svoj zahtjev za stručno priznavanje grčke specijalizacije ortopedske kirurgije u Irskoj. Također je postalo očito da će podnositelj pritužbe, ako ponovno podnese svoj zahtjev, automatski biti priznat (zapisnici sa sastanka od 16. travnja 2004. s irskim koordinatorom mreže SOLVIT). Postupak SOLVIT-a, kao i ostali, također je zaključen.

Komisija je istaknula da je podnositelj pritužbe 2003. podnio još jednu predstavku (ref. 974/2003), na koju je odgovor na predstavku 642/99 ponovljen u veljači 2004.

Na temelju te jasne pravne situacije bilo je teško razumjeti nepotkrijepljene navode koje je podnositelj pritužbe iznio u svojoj pritužbi Ombudsmanu. Posebno je bilo teško povezati navode podnositelja pritužbe s onim što je utvrđeno u Kodeksu o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi (2) ili s Komunikacijom Komisije o odnosima s podnositeljem pritužbe u pogledu povreda prava Zajednice.

Izjava podnositelja pritužbe da je službenik u Komisijinu Odjelu za regulirane profesije korumpiran bila je neopravdana i neutemeljena. Kako bi potkrijepila svoju tvrdnju, podnositelj pritužbe posebno je uputio na tri dopisa, dva od navedenog dužnosnika upućena Irskom liječničkom vijeću od 10. lipnja 2002. i 2. ožujka 2003. te jedan dopis poslan podnositelju pritužbe od 26. kolovoza 2002. Međutim, drugi dopisi poslani podnositelju pritužbe 11. prosinca 2002. i 25. veljače 2003. pokazali su Komisijinu posebnu pažnju u postupanju s njezinim spisom jer su njezine službe shvatile da podnositelj pritužbe nije bio na njezinoj francuskoj adresi između prosinca 2002. i veljače 2003. Komisija je stoga primjerak dopisa iz prosinca 2002. poslala izravno na svoju grčku adresu. Tim su pismima, zajedno s odgovarajućim prilogom, potvrđeni navedeni zaključci. Potvrdili su i da je Glavna uprava za unutarnje tržište i usluge pomno ispitala spis podnositelja pritužbe.

Podnositeljica pritužbe nije dostavila jasne dokaze kojima bi potkrijepila svoje navode. Umjesto toga, ona je općenito tijekom dugog razdoblja iznijela pritužbe koje očito ne ulaze u područje primjene prava Zajednice. Stoga se, s obzirom na javno postupanje s predmetom u okviru predstavke, nije smatralo primjerenim formalno evidentirati navode podnositelja pritužbe u pogledu brojnih problema na koje se naišlo u Irskoj. Odlučeno je da se predmetno pitanje utvrdi prije pokretanja službenog postupka. To postupanje nije imalo negativne posljedice za podnositelja pritužbe i različito postupanje ne bi bilo posljedica drukčije ocjene.

Komisija je zaključila da su svi dopisi podnositelja pritužbe analizirani i da je na njih odgovoreno u skladu s Kodeksom dobrog administrativnog postupanja. Ako smatra da bi se postupanje s predmetom moglo tumačiti kao kršenje obveza iz točke 3. (bilježenje pritužbi) u skladu s Komunikacijom Komisije o odnosima s podnositeljem pritužbe u pogledu kršenja prava Zajednice, institucija je obavijestila Europskog ombudsmana da ima na umu da je podnositelj pritužbe i. iznio pritužbe koje očito nisu obuhvaćene područjem primjene prava Zajednice; ii. nije iznijela prigovor koji je potkrijepljen elementima; i iii. iznijeti prigovor u pogledu kojeg je Komisija zauzela jasno, javno i dosljedno stajalište u kontekstu predstavke. Stoga je mišljenje Komisije bilo da su navodi bili potpuno neopravdani i ponekad obmanjujući u načinu na koji su izneseni. Komisija je stoga zaključila da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe ukratko je iznio sljedeća opažanja:

Podnositeljica pritužbe navela je da kao državljanka države članice ima pravo, s obzirom na to da je liječnica u jednoj državi članici, obavljati svoju profesiju u drugoj državi članici i da su nadležna tijela te države dužna automatski i bezuvjetno priznati njezinu kvalifikaciju. Međutim, nadležno tijelo u Irskoj, irsko liječničko vijeće, nije automatski i bezuvjetno priznalo njezine kvalifikacije, unatoč njezinim opetovanim naporima da ih registrira tijekom sedam godina.

Podnositeljica pritužbe dala je pregled pravnog okvira koji se primjenjuje na njezin predmet. Navela je da je ključno načelo slobodnog kretanja osoba, kako je utvrđeno u Ugovoru iz Rima, ojačano Direktivom Vijeća 93/16/EEZ od 5. travnja 1993. kako bi se olakšalo slobodno kretanje liječnika i uzajamno priznavanje njihovih diploma, svjedodžbi i drugih dokaza o formalnoj osposobljenosti (3) ("Direktiva"). Podnositelj pritužbe ekstenzivno je uputio na članke 2., 3., 4., 5. i 22. Direktive te na sudsku praksu Suda (predmet C-232/99 Komisija protiv Španjolske (4) i predmet C-110/01 Tennah-Durez (5)).

Podnositeljica pritužbe izjavila je da je grčka državljanka i ortopedska kirurginja. Istaknula je da je, u skladu s člankom 3. Direktive, „Ptychio Iatrikis” (stupanj medicine), čiji je nositelj, jednakovrijedan primarnoj kvalifikaciji dodijeljenoj u Irskoj nakon polaganja kvalifikacijskog ispita koji je posjedovalo nadležno ispitno tijelo i potvrde o iskustvu koju je izdalo to tijelo, a koja daje pravo na registraciju kao potpuno registrirani liječnik. Nadalje, u skladu s člankom 5. stavkom 2. Direktive, „Titlos Iatrikis Eidikotitas” (svjedodžba o medicinskoj specijalizaciji), čiji je podnositelj pritužbe također nositelj, istovjetan je svjedodžbi liječnika specijalista koju je izdalo nadležno tijelo koje je u tu svrhu priznao ministar zdravstva u Irskoj.

Nastavno na odgovor grčkih nadležnih tijela od 2. veljače 2001. kojim se „potvrđuje da je potvrdu koju je dostavio dr. Flavin [sic] O. izdalo nadležno tijelo u Grčkoj u skladu s člankom 5. Direktive 93/16/EEZ”, Irsko liječničko vijeće provelo je 20. ožujka 2001. dodatnu istragu s grčkim nadležnim tijelima u kojoj je pitalo „koliko je osposobljavanja izvan Grčke uzeto u obzir u skladu s člankom 8., kao i države članice u kojima je to osposobljavanje provedeno”. Podnositelj pritužbe izjavio je da je ta istraga potpuno nevažna. Grčka nadležna tijela prilično su pravilno ignorirala tu istragu već neko vrijeme. Nakon što je podnositelj pritužbe lobirao za grčkog ministra zdravstva, odgovor je konačno poslan 14. ožujka 2002. U odgovoru, u kojem je ponovljeno ono što je rečeno od 1995., dano je nedvosmisleno jamstvo da je podnositelj pritužbe potpuno kvalificirani ortopedski kirurg i da sve njezine kvalifikacije ispunjavaju zahtjeve Direktive. No, čak i uz to jamstvo, Irsko liječničko vijeće nije registriralo podnositelja pritužbe kao ortopedskog kirurga.

Iz vlastitih spisa bilo je jasno da je irsko liječničko vijeće cijelo vrijeme smatralo da je njegova dužnost i „uobičajena praksa” kao nadležnog tijela države članice domaćina bila da ispitivanjem upućenim državi članici izdavateljici utvrdi je li ta država članica uvjerena da su vjerodajnice koje je izdala u skladu sa standardima medicinske stručnosti utvrđenima u Direktivi. Ta je praksa bila neprimjerena u predmetu podnositelja pritužbe jer je irsko liječničko vijeće od dana kad je podnositelj pritužbe prvi put podnio zahtjev za izdavanje javnobilježničke isprave, izdane na temelju naloga grčkog državnog ministra, u kojoj je izričito navedeno da kvalifikacije podnositelja pritužbe ispunjavaju standarde utvrđene u Direktivi. Država članica izdavateljica, a ne država članica domaćin, bila je dužna osigurati poštovanje odredaba Direktive. Istragom je irsko liječničko vijeće prisvojilo nadležnost grčkih vlasti.

Nakon što je podnijela svoja očitovanja, podnositeljica pritužbe poslala je brojne poruke elektroničke pošte u kojima je, među ostalim, uputila dužnosniku iz irskog ureda SOLVIT koji je navodno dao lažne izjave u vezi s njezinim predmetom (odnosno da je povukla svoj zahtjev). Tvrdila je da je njezina predstavka Parlamentu zaključena u lipnju 2005. zbog izjava dužnosnika SOLVIT-a i na temelju lažnih izjava Komisije i irskog liječničkog vijeća. Podnositelj pritužbe spomenuo je veliko prikrivanje svih tih „institucija koje se smatraju prijevarom”. Podnositeljica pritužbe nadalje se osvrnula na nedavnu korespondenciju koju je imala s Irskim liječničkim vijećem u vezi s njezinim slučajem. Podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana da sudi Irskom liječničkom vijeću zbog njegova ponašanja.

U telefaksu od 23. kolovoza 2005. podnositelj pritužbe naveo je da odluke irskog liječničkog vijeća o neregistriranju njegova stručnog naziva nisu poznate irskim sudovima. Podnositeljica pritužbe izjavila je da su joj Equality Tribunal (listopad 2003.), Labour Court (lipanj 2004.), High Court (rujan 2004.) i Supreme Court (kolovoz 2005.) uskratili pristup sudskom nadzoru. Vrhovni sud presudio je 22. srpnja 1995. da mora ponovno podnijeti zahtjev irskom liječničkom vijeću kako bi bila registrirana i kao liječnik opće prakse i kao specijalist. Kad je podnositelj pritužbe ponovno podnio zahtjev irskom liječničkom vijeću, registracija je ponovno odbijena. Navela je da irsko liječničko vijeće uživa imunitet od kaznenog progona i da i dalje krši europske direktive o priznavanju kvalifikacija i pravu na registraciju.

Tužiteljica je 26. studenoga 2005. poslala i presliku dopisa irske povjerenice za zaštitu podataka u vezi s njezinim predmetom, točnije zahtjev za pristup podacima u posjedu irskog liječničkog vijeća. Podnositelj pritužbe izjavio je da irsko liječničko vijeće nije postupalo u skladu sa zakonodavstvom o zaštiti podataka.

ODLUKA

1 Opseg istrage Europskog ombudsmana

1.1 Podnositeljica pritužbe, grčkog državljanstva i irskog podrijetla, podnijela je 1995. zahtjev irskom liječničkom vijeću kako bi se njezina grčka medicinska kvalifikacija kirurga registrirala u Irskoj. Budući da irsko liječničko vijeće nije priznalo njezinu kvalifikaciju, podnositelj pritužbe 28. svibnja 1996. pisao je Glavnoj upravi Europske komisije za unutarnje tržište i usluge („GU za unutarnje tržište i usluge”) kako bi se žalio na propust irskih vlasti da priznaju njezinu grčku kvalifikaciju. Komisija je svoju istragu zaključila 24. lipnja 1998. Budući da nije bio zadovoljan odgovorom Komisije, podnositelj pritužbe nastavio je u razdoblju od 2002. do 2004. pisati o tom pitanju raznim službama Komisije, uključujući Odjel za regulirane profesije u Glavnoj upravi za unutarnje tržište i usluge. U svojoj pritužbi Europskom ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije pravilno istražila pritužbu podnositelja pritužbe, u kojoj se navodi da su irske vlasti prekršile zakonodavstvo EU-a u pogledu nepriznavanja grčkih medicinskih kvalifikacija od strane irskog liječničkog vijeća.

1.2 U svojim primjedbama na mišljenje Komisije, kao i u svojoj daljnjoj korespondenciji s Uredom ombudsmana, podnositeljica pritužbe dala je nekoliko izjava o navodno neopravdanom stajalištu koje je irsko liječničko vijeće zauzelo u njezinu predmetu, tražeći od Ombudsmana da odluči o tom navodnom prijestupu. Podnositelj pritužbe uputio je i na navodno lažne izjave dužnosnika iz irskog ureda SOLVIT.

1.3 U tom je pogledu važno podsjetiti da Ugovor o EZ-u ovlašćuje Ombudsmana da istraži moguće slučajeve nepravilnosti u postupanju samo u aktivnostima institucija i tijela Zajednice. Statutom Ombudsmana izričito se predviđa da nijedno drugo tijelo ili osoba, kao što je Irsko liječničko vijeće u ovom slučaju, ne može biti predmet pritužbe Ombudsmanu. Istrage Ombudsmana u vezi s pritužbom stoga su usmjerene isključivo na ispitivanje postojanja nepravilnosti u djelovanju Komisije.

1.4 Što se tiče nacionalnih centara SOLVIT-a, Ombudsmanica želi istaknuti da, iako su mrežu SOLVIT uspostavile Komisija i države članice kako bi riješile probleme s kojima se suočavaju građani i poduzeća EU-a zbog pogrešne primjene zakona o unutarnjem tržištu (6), sami centri SOLVIT-a nisu institucije ili tijela Zajednice, već su dio nacionalnih ministarstava, u većini slučajeva Ministarstva vanjskih ili gospodarskih poslova. Iz prethodno navedenih razloga Ombudsman stoga nema ovlasti istraživati navodne nepravilnosti u postupanju u nacionalnom centru SOLVIT. Međutim, podnositelj pritužbe ima mogućnost podnijeti pritužbu irskom ombudsmanu u tom pogledu.

1.5 Ombudsmanica također želi pojasniti da se pritužba koja mu je podnesena odnosi na sadržaj Komisijina postupanja s pritužbom zbog povrede i njezin zaključak, a ne na postupovne aspekte postupanja Komisije s pritužbom zbog povrede. Stoga Ombudsman ne smatra potrebnim zauzeti stajalište o primjedbama koje je Komisija iznijela u svojem mišljenju o postupovnim aspektima pritužbe zbog povrede.

2 Navodni propust Komisije da pravilno istraži pritužbu zbog povrede

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije pravilno istražila njegovu pritužbu u kojoj se navodi da su irska tijela povrijedila zakonodavstvo Unije u pogledu nepriznavanja grčke medicinske kvalifikacije od strane irskog liječničkog vijeća. Podnositelj pritužbe posebno je tvrdio da je dužnosnik Odjela za regulirane profesije u Glavnoj upravi za unutarnje tržište i usluge bio „korumpiran i urotio se kako bi zaštitio nepovoljno ponašanje od svojeg osobnog prezira prema zviždaču” i da je bio „najbolji primjer takvih uroćenih i sukobljenih interesa”. U tom je pogledu podnositelj pritužbe uputio na tri dopisa koje je Glavna uprava za unutarnje tržište i usluge poslala podnositelju pritužbe i Irskom liječničkom vijeću.

2.2 Komisija je u svojem mišljenju primijetila da se mnoga pitanja koja je istaknuo podnositelj pritužbe ne odnose na pitanja prava Zajednice. Usporedno s predstavkom (ref. 642/99) podnesenom Parlamentu, podnositelj pritužbe iznio je optužbe protiv irskih vlasti u vezi s priznavanjem njezine kvalifikacije za ortopedsku kirurgiju u Irskoj. Predstavku je zaključio Parlament. Problem je riješila i mreža SOLVIT. Na temelju dostavljenih informacija Komisija je zaključila da je podnositelj pritužbe dvaput povukao svoj zahtjev za stručno priznavanje grčke specijalizacije ortopedske kirurgije u Irskoj. Također je postalo očito da će podnositelj pritužbe, ako ponovno podnese svoj zahtjev, automatski biti priznat (zapisnici sa sastanka od 16. travnja 2004. s irskim koordinatorom mreže SOLVIT). Postupak SOLVIT-a, kao i ostali, zaključen je. Komisija je također istaknula da je podnositelj pritužbe 2003. podnio još jednu predstavku (ref. 974/2003), na koju je odgovor na predstavku 642/99 ponovljen u veljači 2004. Komisija je navela da je na temelju te jasne pravne situacije teško razumjeti nepotkrijepljene navode koje je podnositelj pritužbe iznio u svojoj pritužbi Ombudsmanu i povezati te navode s Kodeksom dobrog administrativnog postupanja ili s Komunikacijom Komisije o odnosima s podnositeljem pritužbe u pogledu povreda prava Zajednice. Komisija je navela i da je izjava podnositelja pritužbe da je određeni dužnosnik u Komisiji korumpiran neopravdana i neutemeljena. Komisija je stoga zaključila da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

2.3 Ombudsmanica napominje da je podnositelj pritužbe Parlamentu podnio ukupno tri predstavke na temu svoje pritužbe (ref. 97/4608, 642/99 i 974/2003).

2.4 Članak 195. Ugovora o EZ-u predviđa da "[u] skladu sa svojim dužnostima, Europski ombudsman provodi istrage za koje smatra da su osnovane (...)". Ombudsmanica smatra da nema razloga da provede istragu u vezi s pritužbom ako je podnositelj pritužbe Parlamentu uputio predstavku o istoj temi.

2.5 Ombudsmanica primjećuje da se posljednja predstavka (974/2003) Parlamentu odnosila na sadržaj pritužbe zbog povrede protiv Irske. U odjeljku „Predmet vaše predstavke” podnositelj pritužbe naveo je: „neuspjeh unutarnjeg tržišta EZ-a da se pozove na istražne ovlasti i provodi zakonodavstvo u vezi s monopolima i tvrdim temeljnim kartelom izdavanja liječničkih dozvola u Irskoj. Propust irskih zakonskih tijela da prenesu zakonodavstvo o jednakosti, tržišnom natjecanju, zaštiti podataka, slobodnom kretanju, pravu na pravnu obranu i priznavanju akademskih naziva”. U okviru svoje predstavke podnositelj pritužbe izjavio je da je službenik Odjela za regulirane profesije u Glavnoj upravi za unutarnje tržište i usluge (7) „ometao istragu o povredama od strane irskog liječničkog vijeća i zanemario dokumentirane dokaze dostatne za pozivanje na ovlasti postupka zbog povrede protiv Irske zbog velike zlouporabe državne ovlasti i diskriminacije na temelju mojeg grčkog državljanstva” te da ga je smatrao „isključivo odgovornim za nemar, kršenje zakonske dužnosti i ometanje pravde”. U svojem mišljenju od 19. svibnja 2004. o predstavci Komisija je navela da je slučaj podnositeljice predstavke bio predmetom postupka SOLVIT-a te da je na temelju dostavljenih informacija zaključeno da je dvaput povukla svoj zahtjev za stručno priznavanje svoje grčke specijalizacije za ortopedsku kirurgiju u Irskoj. Komisija je istaknula da je irsko liječničko vijeće potvrdilo da će podnositeljica predstavke, ako ponovno podnese svoj zahtjev, automatski biti priznata te da se zbog toga domaći centar SOLVIT-a u Grčkoj složio da se predmet SOLVIT-a zatvori. Ombudsmanica napominje da je, na temelju mišljenja Komisije o predstavci, predsjednik Odbora za predstavke g. Marcin Libicki u pismu od 17. lipnja 2005. obavijestio podnositelja pritužbe da je razmatranje predstavke zaključeno.

2.6 Ombudsmanica iz navedenog primjećuje da je Parlament obradio predstavku koja se odnosi na sadržaj Komisijina postupanja s pritužbom zbog povrede. Stoga daljnje istrage Ombudsmana nisu opravdane u pogledu bitnog aspekta postupanja Komisije u vezi s pritužbom zbog povrede.

2.7 Međutim, u svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe iznio je još jednu tvrdnju koja nije bila obuhvaćena ispitivanjem predstavke od strane Odbora za predstavke, odnosno navodom o korupciji dužnosnika Odjela za regulirane profesije u Glavnoj upravi za unutarnje tržište i usluge. Činjenica da je podnositelj pritužbe također podnio predstavku Odboru za predstavke Europskog parlamenta ne sprečava nužno Ombudsmana da razmotri pritužbu u mjeri u kojoj ona obuhvaća njezine aspekte koji nisu podneseni Odboru za predstavke ili ih Odbor za predstavke nije razmotrio. Europski ombudsman stoga u nastavku ispituje navode koji nisu bili obuhvaćeni tijekom razmatranja predstavke.

2.8 U tom pogledu Ombudsmanica napominje da su tri dopisa Glavne uprave za unutarnje tržište i usluge jedini dokazi koje je podnositelj pritužbe podnio kako bi dokazao da je navedeni dužnosnik korumpiran. Ombudsmanica je pažljivo analizirala ta pisma, odnosno pisma navedenog dužnosnika irskom liječničkom vijeću od 10. lipnja 2002. i 2. ožujka 2003. te pismo navedenog dužnosnika podnositelju pritužbe od 26. kolovoza 2002. Ništa u tim dopisima ne potkrepljuje tvrdnju podnositelja pritužbe, koja stoga nije potkrijepljena. Stoga nije utvrđen nijedan slučaj nepravilnosti u postupanju Komisije.

Zaključak

S obzirom na to da je Parlament obradio predstavku koja se odnosila na sadržaj pritužbe podnositelja pritužbe zbog povrede, daljnje istrage Ombudsmana o ovoj pritužbi nisu opravdane.

Kad je riječ o aspektu pritužbe koji nije bio obuhvaćen predstavkom, nije utvrđen nijedan slučaj nepravilnosti u postupanju.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) "SOLVIT" je internetska mreža koju je 2001. uspostavila Komisija zajedno s državama članicama s ciljem rješavanja problema koji nastaju za pojedinačne građane i poduzeća zbog pogrešne primjene prava unutarnjeg tržišta. Sve države članice EU-a imaju nacionalni centar SOLVIT (http://ec.europa.eu/solvit/site/index_en.htm).

(2) Komisija je uputila na svoj Kodeks (Odluka Komisije 2000/633/EZ, EZUČ, Euratom, SL 2000 L 267/63 ).

(3) SL 1993., L 165, str. 1.

(4) Predmet C-232/99 Komisija protiv Španjolske [2002.] ECR I-4235.

(5) Predmet C-110/01 Tennah-Durez [2003.] ECR I-6239.

(6) Preporuka Komisije C(2001)3901 od 7. prosinca 2001. o načelima za korištenje „SOLVIT-a” – Mreže za rješavanje problema na unutarnjem tržištu, SL 2001 L 331, str. 79.

(7) Odnosi se na istog dužnosnika kao što je onaj naveden u ovoj pritužbi Ombudsmanu.